USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetima br. AP 773/04 i AP 800/04, rješavajući apelaciju Energoinvest d.o.o.- Energopetrol, Poslovni centar Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Energoinvesta d.o.o - Energopetrol, Poslovni centar Bihać podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-712/03 od 6. juna 2004. godine, Općinskog suda u Bihaću broj Rs-476/02 od 16. maja 2003. godine, Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-579/03 od 6. juna 2004. godine i Općinskog suda u Bihaću broj 2157/01 od 27. marta 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Energoinvest d.o.o.- Energopetrol, Poslovni centar Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa E. I., advokatica iz Bihaća, podnio je 2. septembra 2004. godine i 10. septembra 2004. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) kako slijedi: apelacija broj AP 773/04 je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-712/03 od 6. juna 2004. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Rs-476/02 od 16. maja 2003. godine, dok je apelacija broj AP 800/04 podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj Rsž-579/03 od 6. juna 2004. godine i Presude Općinskog suda broj Pr-2157/01 od 27. marta 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, u skladu sa članom 30. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 773/04 i 800/04 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 773/04, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
- 3.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku M. K. i B. Ć. (u daljnjem tekstu: tužitelji) je, 16. decembra 2004. godine, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 27. decembra 2004. godine, M. K. 21. decembra 2004. godine, dok B. Ć. odgovor nije dostavio.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i M. K. su 11. maja 2004. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
A) AP 773/04
- 7.Apelant je donio Odluku broj 62-1/02 od 16. januara 2002. godine kojom je otkazao ugovor o radu tužitelju M. K., zbog teže povrede radne obaveze - miješanje različitih vrsta goriva i nanošenje apelantu materijalne štete.
- 8.Presudom Općinskog suda broj Rs-476/02 od 16. maja 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Rsž-712/03 od 6. jula 2004. godine, utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu broj 62-1/02 od 16. januara 2002. godine nezakonita, te se apelantu nalaže da vrati tužioca M. K. na poslove i radne zadatke na koje je raspoređen po Ugovoru o radu broj 1927-56/00 od 3. januara 2001. godine u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
B) AP 800/04
- 9.Apelant je donio Odluku broj 1101-1/01 od 24. augusta 2001. godine, kojom je otkazao ugovor o radu tužitelju B. Ć., zbog teže povrede radne obaveze - miješanje različitih vrsta goriva i nanošenje apelantu materijalne štete.
- 10.Djelimičnom presudom Općinskog suda broj Pr-2157/01 od 27. marta 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Rsž-579/03 od 6. jula 2004. godine, utvrđeno je da je apelantova Odluka o otkazu ugovora o radu broj 1101-1/01 od 24. augusta 2001. godine nezakonita i da se kao takva poništava, te se apelantu nalaže da rasporedi tužioca B. Ć. na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
IV - Relevantni propisi
- 11.U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOR, "Službene novine Federacije BiH", broj 43/99 i 32/00) relevantne odredbe glase:
"Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz člana 88. i 88a. ovog zakona, može se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Ugovorna strana, koja u slučaju iz člana 88. stava 1. ovog zakona, otkaže ugovor o radu, ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete koja je nastala neizvršavanjem preuzetih obaveza iz ugovora o radu.
Član 90.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika, obavezan je omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Član 91.
Ako zaposlenik odnosno poslodavac otkazuje ugovor o radu iz razloga navedenih u članu 88. i 88a. ovog zakona, poslodavac je dužan, u slučaju spora pred nadležnim sudom, da dokaže postojanje opravdanog razloga za otkaz.
Član 94.
Otkaz se daje u pismenoj formi.
Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti otkaz zaposleniku.
Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.
- 12.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00) relevantne odredbe glase:
"Član 33.
Član 88. Zakonu o radu FBiH mijenja se i glasi:
"Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku.
Pismeno upozorenje iz stava 2. ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana"
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 13.Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. On navodi da je tužiocima sasvim zakonito prestao radni odnos s obzirom da su počinili povredu radne dužnosti, nesavjesno obavljajući svoj posao i pričinivši pri tome poslodavcu znatnu materijalnu štetu. I sami tužioci priznaju da su počinili težu povredu radne dužnost ispoljavajući spremnost da štetu naknade, pa insistiranje da im se pruži pravo na odbranu i pravo na konsultiranje vijeća zaposlenih protivno je odredbama ZOR-a, Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavca i zaposlenika u oblasti naftne i petrohemijske industrije (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i Poslovnika o radu poslodavca. Stoga apelant predlaže da se osporene odluke ukinu i predmet vrati Općinskom sudu na ponovni postupak.
- 13.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru Kantonalnog suda se navodi da svojim odlukama nije povrijedio Ustav Bosne i Hercegovine, niti odredbe Evropske konvencije. Apelant je tokom cijelog postupka tretiran kao stranka sa svim pravima i obavezama, a to što je nezadovoljan konkretnom odlukom ne znači da su povrijeđena njegova ustavna prava na koja se poziva. S obzirom da se navodi apelacije ne mogu prihvatiti, Kantonalni sud predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
- 15.U odgovoru na apelaciju tužioca M. K. navodi se da je apelaciju podnijelo neovlašteno lice, jer apelant nije registriran kao pravni subjekt u registru društava kod Kantonalnog suda u Sarajevu. Nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koja se poziva, s obzirom da je imao priliku da iznese sve činjenice i priloži odgovarajuće dokaze u toku sudskog postupka pred redovnim sudovima. Pozivanje apelanta na odredbe Kolektivnog ugovora ukazuju upravo suprotno, jer taj ugovor apsolutno ne precizira proceduru otkaza, što je ovdje suštinski problem. S obzirom da Kolektivni ugovor štiti zaposlenika a ne poslodavca, on predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
- 14.
VI - Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su presude Kantonalnog suda broj Rsž-712/03 od 6. jula 2004. godine i broj Rsž-579/03 od 6. juna 2004. godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporene presude apelant je primio 28. jula 2004. godine, odnosno 20. augusta 2004. godine, a apelacije su podnesene Ustavnom sudu 10. septembra 2004. godine, odnosno 2. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 20.Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. Evropske konvencije glasi:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 23.Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim sudovima, u konkretnom slučaju, odnosio na postupak otkaza ugovora o radu, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud Odluku broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 25.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 26.Apelant navodi da je, s obzirom da su tužioci sami priznali da su miješanjem različitih vrsta goriva učinili težu povredu radnih obaveza, izricanje mjere otkaza sa posla zakonito i predviđeno aktima poslodavca. Međutim, otkaz ugovora o radu podrazumijeva "materijalno-pravni i formalno- pravni" element. Materijalno-pravni uvjeti za otkaz ugovora o radu obuhvataju radnje koje su zakonom, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu propisane kao teže povrede radne obaveze i koje mogu dovesti do otkaza ugovora o radu i ti uvjeti su, u konkretnom slučaju, bili ispunjeni. Nanošenje štete nemarnim i nesavjesnim radom je, zakonom i aktima apelanta, predviđeno kao teža povreda radne dužnosti. Ali, formalno-pravni uvjeti koji obuhvataju pravo na odbranu, u konkretnom slučaju, nisu bili ispunjeni. Nisu postojale nikakve zakonske okolnosti na osnovu kojih bi poslodavac mogao uskratiti tužiocima pravo na odbranu. To je bio suštinski razlog zašto su nižestepeni sudovi poništili odluke poslodavaca o otkazu ugovora o radu i donijeli odluke o vraćanju tužilaca na posao. Prema tome, navodi apelanta da sudovi nisu poštovali zakonske odredbe o otkazu ugovora o radu su paušalne prirode i suprotne su činjenicama utvrđenim tokom sudskih postupaka.
- 27.Pravo na odbranu zaposlenika se, u skladu sa članom 90. ZOR-a, može uskratiti samo u slučaju ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući odbranu. U ZOR-u nije precizirano koje su to okolnosti. S obzirom na značaj prava na odbranu, Ustavni sud zapaža da svako ograničenje prava na odbranu ima suštinski značaj za ocjenu zakonitosti otkaza ugovora o radu i, ako nije respektirano, vodi povredi prava zaposlenika. Ovo tim prije jer je pravo na odbranu po svom karakteru univerzalno pravo koje poznaju svi postupci, pa nema razloga da se ono u konkretnom slučaju isključi. Bez obzira o kakvim se okolnostima radi, u postupku otkaza ugovora o radu zaposleniku se mora omogućiti pravo na odbranu u postupku koji je predviđen normativnim aktima poslodavca.
- 28.Ustavni sud smatra da su nižestepeni sudovi u konkretnom slučaju primijenili relevantne odredbe važećeg ZOR-u, s obzirom da su upravo tim zakonom utvrđeni uvjeti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Osim toga, Ustavni sud smatra da odredbe citiranog ZOR-a nisu na bilo koji način diskriminacijske, te njihovom primjenom apelant nije mogao biti doveden u nepovoljniji položaj nepravilnom primjenom materijalnog prava, niti je mogla biti narušena ravnoteža u iznošenju činjenica i dokaza na obje strane. Također, ne može se zaključiti da je došlo do povrede procesnih prava (na primjer da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek), ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije.
- 29.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da redovni sudovi nisu nepravilno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje konkretnog predmeta niti su nepravilno primijenili materijalno pravo, te zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 30.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode apelanta u pogledu povrede prava na imovinu.
VIII - Zaključak
- 31.Ustavni sud konstatira da u predmetnom slučaju, gdje utvrđeno činjenično stanje i tumačenje i primjena zakona u osporenim presudama ne ukazuje na povrede Ustava Bosne i Hercegovine, nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.