USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 910/04, rješavajući apelaciju B. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija B. V., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1480/04 od 19. augusta 2004. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-693/00 od 19. aprila 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.B. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa S. S., advokat iz Sarajeva, podnio je 20. oktobra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1480/04 od 19. augusta 2004. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-693/00 od 19. aprila 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda 14. februara 2005. godine zatražio od Kantonalnog suda, Općinskog suda i DD "Vranica" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore su dostavili Kantonalni sud 22. februara 2005. godine, Općinski sud 18. februara 2005. godine i tuženi 24. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda apelantu su 13. maja 2005. godine dostavljeni odgovori na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj Pr-693/00 od 19. augusta 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1480/04 od 19. augusta 2004. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da izvrši odluku svoje nadležne stambene komisije od 21. aprila 2000. godine i izda mu rješenje o dodjeli stana, koji se nalazi u Sarajevu u ul. Prvomajska broj 6/II (u daljnjem tekstu: sporni stan).
- 7.U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je stambena komisija tuženog 24. jula 2000. godine objavila spisak radnika za dodjelu stanova putem rang-liste. Kako je apelant sa 617,50 bodova rangiran na četvrto mjesto, donesena je odluka da mu se dodijeli sporni stan. Ova rang-lista nije bila konačna, jer je protiv nje izjavljeno nekoliko žalbi. Nakon razmatranja žalbi apelant je sa 587,50 bodova rangiran na peto mjesto. Međutim, ova rang-lista nikada nije postala konačna, jer nije bila objavljena na oglasnoj ploči niti je prema njoj vršena dodjela stanova. Potom su kod tuženog, u postupku privatizacije u početnoj bilansi, "isknjiženi" svi stanovi, tako da nije postojala mogućnost bilo kakve dodjele stanova. Općinski sud je zaključio da je apelantov tužbeni zahtjev neosnovan.
- 8.Kantonalni sud je u obrazloženju svoje presude istakao da činjenično stanje nije sporno među strankama. U postupku je utvrđeno da rang-lista, po kojoj je apelant rangiran na četvrto mjesto, nije nikada postala konačna, a ni nova nikada nije objavljena, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan.
IV - Relevantni propisi
- 9.U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89, "Službeni list Republike BiH", broj 2/93 te "Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98 i 19/99), relevantna odredba glasi:
"Član 24. st. 1. i 2.
Davalac stana na korištenje dodjeljuje stan na korištenje u skladu sa samoupravnim općim aktom.
Samoupravnim općim aktom utvrđuju se kriteriji i mjerila za dodjelu stana na korištenje, kao i druga pitanja koja se odnose na rješavanje stambenih potreba radnika."
- 10.U Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99 i 32/00) relevantna odredba glasi:
"Član 103. st. 1, 2, 4. i 5.
Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Podnošenje zahtjeva iz stava 1. ovog člana ne sprečava zaposlenika da traži zaštitu povrijeđenog prava pred mjerodavnim sudom.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kojem slučaju rok za podnošenje zahtjeva nadležnom sudu teče od dana okončanja ovog postupka.
Ukoliko se postupak ne okonča u skladu sa stavom 4. ovog člana u razumnom roku, zaposlenik ima pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 11.Iz navoda apelacije proizlazi da su pobijanim presudama povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na imovinu, zaštićeni članom II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. i članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe da je tuženi povrijedio zakon jer nije do kraja proveo postupak dodjele stanova, što je imalo za posljedicu da on ne dobije stan koji mu je po zakonu pripadao. Apelant navodi da predmetni stan koristi privremeni korisnik i to nezakonito, bez rješenja o dodjeli stana i zaključenog ugovora o korištenju stana.
- 11.
- b)Odgovori na apelaciju
- 12.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 13.Općinski sud je istakao da u cijelosti ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporene presude, smatrajući da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji.
- 14.Tuženi je u odgovoru na navode apelacije, između ostalog, naveo da je lista sa utvrđenim brojem bodova, na kojoj je apelant ostvario 617,50 bodova, objavljena na oglasnoj ploči u svim dijelovima firme, uz mogućnost podnošenja žalbe u roku od 15 dana, a nakon razmatranja izjavljenih žalbi sačinjena je nova rang-lista. Međutim, stupanjem na snagu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima tuženi, kao raniji vlasnik stanova, nije bio u mogućnosti da vrši raspodjelu napuštenih stanova, te zbog toga nova rang-lista nikada nije objavljena, niti je prema njoj vršena dodjela stanova.
- 12.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1480/04 od 19. augusta 2004. godine, protiv koje se ne mogu izjaviti efektivni pravni lijekovi. Apelant je presudu Kantonalnog suda primio 4. oktobra 2004. godine, a apelaciju podnio 20. oktobra 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija navedene presude, smatrajući da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1, te člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
- 23.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 24.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 25.Ustavni sud smatra da je tokom cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje sudskih odluka. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje i ispitali apelantove zahtjeve na osnovu pozitivnih zakonskih odredbi i dovoljno jasno obrazložili svoje odluke. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti da je došlo do procesnih povreda, koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
- 26.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na poštivanje doma
- 27.Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".
- 28.Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 28.
"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
- 29.Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana ovim članom (Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C).
- 30.Da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvo se mora utvrditi predstavlja li sporni stan apelantov "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i odnose li se mjere na koje se apelant poziva na "miješanje" javnih vlasti u poštivanje toga "doma".
- 31.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/99).
- 32.Apelant nikada nije dobio rješenje o dodjeli spornog stana niti je zaključio ugovor o korištenju stana, a niti se u njega ikada uselio. Dakle, apelant u bilo kojem periodu nije u spornom stanu živio, odnosno obavljao uobičajene aktivnosti i zanimanje. Kako član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije ne garantiraju svakom pojedincu ili porodici da ima dom samo za sebe, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju sporni stan ne može smatrati apelantovim domom u smislu značenja člana 8. Evropske konvencije. Ostali aspekti člana 8. Evropske konvencije nisu relevantni u konkretnom slučaju, te ih Ustavni sud nije razmatrao. Slijedi da nema kršenja prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 33.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje i povrede prava na dom iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije, jer ne postoje elementi koji ukazuju da je primjena materijalnih propisa bila proizvoljna, da krši principe pravičnog suđenja, niti sporni stan predstavlja apelantov dom.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.