USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 397/04, rješavajući apelaciju M. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.M. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Počulice, općina Vitez, kojeg zastupa A. G., advokatica iz Zenice, podnio je 22. aprila 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-58/03 od 27. januara 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Željezare "Zenica" iz Zenice (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je, 19. novembra 2004. godine i 23. marta 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Tužena je dostavila odgovor na apelaciju 30. marta 2005. godine, a Vrhovni sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovor tužene je, 12. maja 2005. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda u Zenici broj P-2088/98 od 25. juna 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-926/02 od 11. decembra 2002. godine, naloženo je tuženoj, kao poslodavcu, da apelantu na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznos od 348,80 KM, kolika je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, uz troškove parničnog postupka u iznosu od 247,50 KM u roku od osam dana od pravosnažnosti presude.
- 7.Vrhovni sud je, odlučujući o izjavljenoj reviziji tužene, donio Presudu broj Rev-58/03 od 27. januara 2004. godine, kojom je reviziju uvažio i nižestepene presude preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Među razlozima za ovakvu odluku Vrhovni sud navodi da se apelant, u zaključenom sporazumu o njegovom prestanku radnog odnosa kod tužene, odrekao svih potraživanja dospjelih do 31. decembra 1998. godine i istaknutih tužbenih zahtjeva.
Usvaja se apelacija M. T.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98)
"Član 364. stav 2.
Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM."
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
V - Apelacija
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-58/03 od 27. januara 2004. godine.
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 10.Apelant, između ostalog, u apelaciji navodi da je Vrhovni sud trebalo da odbaci reviziju kao nedopuštenu, jer se radi o radnom sporu u kojem je vrijednost predmeta spora 348,80 KM, zbog čega revizija nije dopuštena. Pri tome, apelant je u prilogu apelacije dostavio rješenje Vrhovnog suda u jednom drugom predmetu u kojem je revizija odbačena, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM, smatrajući da je i u njegovom predmetu Vrhovni sud morao odlučiti na identičan način.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Tužena u svome odgovoru na apelaciju, u suštini, navodi da je Vrhovni sud pravilno zaključio da se apelant, u Sporazumu o prestanku radnog odnosa, odrekao potraživanja od tužene, što predstavlja otpust duga prema odredbama člana 347. Zakona o obligacionim odnosima. Zbog toga tužena smatra da su navodi iz apelacije neosnovani i da ih kao takve Ustavni sud treba odbiti.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od 90 dana od dostave ove Odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-58/03 od 27. januara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 8. marta 2004. godine, a apelacija je podnesena 22. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Ustavni sud u ovom predmetu mora, prije svega, razmotriti odnose li se apelantovi navodi na građanska prava u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, garantira svakome pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, odnosno da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975, serija A, broj 18, stav 36). U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda uskraćeno pravo na naknadu plaće za vrijeme provedeno na bolovanju. Prema tome, spor se odnosi na pravo apelanta koje predstavlja građansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravičnog suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.U konkretnom slučaju, apelant je podnio tužbu protiv poslodavca radi isplate naknade plaće za vrijeme provedeno na bolovanju. Nižestepeni sudovi su zaključili da je apelantu nezakonito obustavljena isplata naknade i naložili su poslodavcu da mu isplati traženi iznos naknade plaće za vrijeme provedeno na bolovanju. Međutim, Vrhovni sud je usvojio reviziju tužene, preinačio nižestepene presude i odbio apelantov tužbeni zahtjev, pozivajući se na odredbe člana 347. Zakona o obligacionim odnosima, smatrajući da je apelant potpisivanjem Sporazuma o raskidu radnog odnosa sa tuženim poslodavcem otpustio poslodavcu predmetni dug.
- 22.U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora iznosi 348,80 KM. S obzirom na odredbu člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kojom je određeno da "revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM", Vrhovni sud je trebalo da reviziju odbaci kao nedopuštenu. Međutim, Vrhovni sud je, i pored navedene zakonske odredbe, donio presudu kojom je usvojio reviziju.
- 23.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, u postupku o izjavljenoj reviziji protiv drugostepene presude, na arbitraran način primijenio odredbu člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Ta arbitrarnost se očituje u tome što je Vrhovni sud prekoračio svoja ovlaštenja u pogledu dopustivosti revizije. Naime, pitanje dopustivosti revizije je propisano navedenom zakonskom odredbom, pri čemu nije dato ovlaštenje revizionom sudu da u zavisnosti od bilo koje okolnosti postupi na suprotan način. Osporena presuda Vrhovnog suda, kojom su preinačene nižestepene presude i odbijen tužbeni zahtjev, direktna je posljedica navedene arbitrarnosti u primjeni citirane zakonske odredbe. Stoga je ovakva arbitrarnost nesumnjivo uticala na apelantovo pravo na pravično suđenje.
- 24.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 25.Ustavni sud smatra da, u svjetlu svojih zaključaka u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno posebno razmatrati ostale apelantove navode.
VIII - Zaključak
- 26.Presudom kojom je usvojena revizija u radnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 15.000,00 KM, Vrhovni sud je arbitrarno primijenio član 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku, te na taj način prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.