USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 27. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1040/04, rješavajući apelaciju M. Lj., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, prof. dr., sutkinja
Usvaja se apelacija M. Lj.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se:
- -Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj Gž-425/04 od 4. oktobra 2004. godine i
- -Presuda Općinskog suda u Livnu broj P-368/98-T od 29. juna 2004. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Livnu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Općinskom sudu u Livnu se nalaže da, u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. Lj. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa B. K., advokat iz Mostara, podnio je, 26. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-425/04 od 4. oktobra 2004. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-368/98-T od 29. juna 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku S. B. (u daljnjem tekstu: tuženi-protutužitelj) zatraženo je, 3. i 7. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 9. i 13. decembra 2004. godine. Tuženik-protutužitelj je dostavio odgovor na apelaciju 15. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženika-protutužitelja je dostavljen apelantu 11. aprila 2005. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Općinski sud je Presudom broj P-368/98-T od 29. juna 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-425/04 od 4. oktobra 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev, kao pravno neosnovan, a kojim je tražio da se utvrdi da je on vlasnik parcele, zvana Brkaluša, k.č. 200, upisane u z.k. ul. br. 80. k.o. Stipanići, koju tuženik treba da mu preda u posjed slobodnu od stvari i osoba. Istom presudom usvojen je protutužbeni zahtjev tuženog, koji je tražio da se utvrdi da je on po osnovu ugovora o zamjeni dosjelošću postao vlasnik sporne nekretnine, te da se u zemljišnim knjigama izvrši preuknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa apelantovog imena na ime tuženog sa istaknutim dijelom, u roku od 30 dana.
- 7.Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je sud odbio apelantov zahtjev da se provede dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti bolesti apelantovog oca, odnosno njegove poslovne sposobnosti zbog toga što u spisu predmeta nema medicinske dokumentacije koja se odnosi na bolest apelantovog oca, iako ju je sud od različitih institucija tražio, ali je odgovor uvijek bio negativan. Dalje se navodi da sud u svako doba mora voditi računa da se postupak vodi bez odugovlačenja sa što manje troškova, te onemogućiti zloupotrebu prava koja pripadaju strankama. Sud je dalje utvrdio da apelant nije dokazao da je on vlasnik predmetne nekretnine jer je po osnovu rješenja Općinskog suda u Tomislavgradu on mogao postati vlasnik 2/3 dijela predmetne nekretnine, iza umrlog oca T. Lj., a njegov brat S. 1/3 dijela. Međutim, stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na predmetnoj nekretnini. Sud je utvrdio da je 1968. došlo do usmene zamjene nekretnina zvanih Brkaluša između prednika apelanta T. Lj. i prednika tuženog-protutužitelja P. B.. Apelant nije dokazao da je ugovor o zamjeni nekretnina između njegovog oca i oca tuženika-protutužitelja rušljiv zbog toga što ga je sklopila ograničeno poslovno sposobna osoba i da je pri njegovom zaključivanju bilo mana u pogledu volje njegovog oca. Sud je naveo da u spisu predmeta nema ni jednog dokaza da je apelantov otac bio ograničeno poslovno sposoban, te da prema članu 111. i 117. Zakona o obligacionim odnosima pravo da se zahtijeva poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razloge rušljivosti, a u svakom slučaju to pravo prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključivanja ugovora. Sud dalje navodi da su po usmenom ugovoru koji je sklopljen između apelantovog prednika i prednika tuženog-protutužitelja ugovorne strane stupile u posjed zamijenjenih nekretnina koje su kasnije nastavili koristiti njihovi potomci, odnosno stranke u postupku. Tuženi-protutužitelj je na zamijenjenoj nekretnini sagradio štalu i dvije garaže 1970. i 1971. godine. Kako je nekretnina zamijenjena i predana predniku tuženika-protutužitelja 1968. godine, tada takav izvršeni usmeni ugovor ukazuje da tuženi-protutužitelj ima valjanu osnovu i način za stjecanje prava vlasništva. Dalje se navodi da je tuženi-protutužitelj i na osnovu dosjelosti postao vlasnik zamijenjene nekretnine koju posjeduje i uživa više od 20 godina. Sud je naveo da posjed tuženika-protutužitelja nije nezakonit jer je stečen po pravnom osnovu, zamjenom nekretnina, a nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja jer su ugovorne strane po ugovoru o zamjeni nekretnina stupile u posjed zamijenjenih nekretnina koje koriste i danas. Zbog toga posjed je i savjestan jer obje stranke uživaju zamijenjene nekretnine pa ne mogu biti nesavjesni posjednici.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 53/03)
"Član 366.
Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 9.Apelant navodi da je on na osnovu rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Tomislavgradu postao vlasnik nekretnina iza ostavitelja, svog oca T. Lj., te da se među tim nekretninama nalazi i sporna nekretnina. Navodi da je on sve vrijeme radio u SR Njemačkoj, te da je po povratku saznao da je njegov otac, koji je bio liječeni psihički bolesnik, nekretninu zamijenio za nekretninu tuženog-protutužitelja. Apelant navodi da se postupak po protutužbenom zahtjevu nije mogao voditi do provođenja ostavinskog rješenja, a da je nakon toga trebalo utužiti oba zakonska nasljednika jer su oni jedinstveni suparničari, te kako u postupku nije učestvovao apelantov brat cjelokupan postupak je proveden uz apsolutno bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku. Apelant navodi da je sud odbio njegov zahtjev da vještak neuropshihijatar provede medicinsko vještačenje, uz obrazloženje da nema medicinske dokumentacije koja se odnosi na bolest njegovog oca mada je on priložio u spis potvrdu Psihijatrijskog odjela Opće bolnice u Šibeniku iz koje je vidljiva dijagnoza bolesti. Apelant navodi da je tuženi-protutužitelj iskoristio slaboumnost njegovog oca koji je bio nasilan, koji nije shvaćao značaj svojih djela i nije mogao upravljati svojim postupcima, kojeg su se ukućani bojali, te s njim zaključio zamjenu nekretnina. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporene presude i predmet vrati Općinskom sudu na hitan ponovan postupak.
- 9.
- b)Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da presudama redovnih sudova nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te kako su apelacioni navodi isti kao i žalbeni navodi ostaje kod obrazloženja datog u osporenoj presudi.
- 11.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava.
- 12.U odgovoru na apelaciju tuženi-protutužitelj navodi da su presude redovnih sudova donesene u skladu sa zakonom, te da njima nisu narušena apelantova prava. Navodi da je neprihvatljivo apelantovo obrazloženje da on nije mogao podnijeti protutužbeni zahtjev jer nisu obuhvaćeni svi zemljišnoknjižni suvlasnici, a da za sebe ostavlja pravo tražiti da sud utvrdi da je on isključivi vlasnik sporne nekretnine.
- 10.
VI - Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-425/04 od 4. oktobra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Osporena presuda je donesena 4. oktobra 2004. godine, a apelacija je podnesena 26. novembra 2004. godine, pa Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.Postupak u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama i predaju u posjed nekretnina, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je taj postupak bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 19.Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 20.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 21.U konkretnom predmetu apelant se žali da je Općinski sud odbio izvesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost bolesti njegovog oca. Međutim, Ustavni sud smatra da je Općinski sud dao jasne razloge zbog čega je odbio apelantov zahtjev za medicinskim vještačenjem.
- 22.Također, apelant se žali da tuženi-protutužitelj nije mogao podnijeti protutužbeni zahtjev samo protiv njega već ga je trebao podnijeti i protiv njegovog brata kao jedinstvenog suparničara. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da jedinstveno suparničarstvo postoji kada se spor prema svim suparničarima može riješiti samo na jednak način. Spor se može na jednak način riješiti samo ako su svi suparničari istakli isti zahtjev, odnosno ako je isti zahtjev istaknut prema svima njima, te ako će presuda koja će biti donesena prema svima njima jednako djelovati, pa stoga tako i glasiti. Jedinstveno suparničarstvo može biti određeno na osnovu zakona ili zbog prirode pravnog odnosa. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su apelant i njegov brat jedinstveni suparničari zbog prirode pravnog odnosa, s obzirom da je Rješenjem Općinskog suda u Tomislavgradu broj O-75/94 od 27. marta 1995. godine, donesenog u ostavinskom postupku, određeno da se imovina, među kojom se nalazi i predmetna nekretnina, iza apelantovog umrlog oca uručuje njegovim nasljednicima, i to aplentu sa dijelom 2/3 i njegovom bratu sa dijelom 1/3. Ustavni sud, također, smatra da su apelent i njegov brat nužni suparničari. Nužno suparničarstvo postoji u slučaju u kojem više osoba mora sudjelovati na aktivnoj ili pasivnoj strani da bi vođenje parnice bilo dopušteno, odnosno da se donesena presuda ne bi mogla pobijati zbog neuključivanja svih tih osoba. Pojam nužnog suparničarstva se izvodi iz pojma nužne stranke. Nužna stranka se može utvrditi i prema načinu djelovanja presude koja će biti donesena prema određenoj osobi, te ako bi presuda neposredno djelovala prema njoj, neovisno o tome je li ona sudjelovala u parnici, ta bi stranka morala biti obuhvaćena parnicom, osim ako zakonom ne bi bilo drukčije predviđeno. U konkretnom slučaju, odluka sudova se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva po osnovu ugovora o zamjeni i dosjelošću na strani tuženog-protutužitelja, te prema tome takva odluka ima utjecaja i na apelantova prava ali i na prava njegovog brata. Iz navedenog proizlazi da bi, ukoliko tužbom ne bi bile na aktivnoj ili na pasivnoj strani obuhvaćene sve nužne stranke, takvu tužbu zbog nedostataka procesne legitimacije trebalo odbaciti. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov brat morao biti obuhvaćen, kako tužbenim zahtjevom, tako i protutužbenim zahtjevom i učestvovati u parnici. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da su sudovi proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise, te na taj način povrijedili apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje.
- 23.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 24.U skladu sa zaključcima u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode.
VIII - Zaključak
- 25.Ustavni sud je nadležan izvršiti provjeru načina na koji su redovni sudovi primijenili pozitivno-pravne propise, kada okolnosti ukazuju da je primjena zakona bila arbitrarna. Arbitrarna primjena procesnog zakona predstavlja kršenje prava na pravično suđenje, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.