Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, u predmetu broj AP 622/04, rješavajući apelaciju Darka Čubele, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka Čubele podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj Kž-59/04 od 28. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj K-51/03 od 31. marta 2004. godine, zato što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Darko Čubela (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 10. jula 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-59/04 od 28. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-51/03 od 31. marta 2004. godine. Apelant je, također, zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odgodio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud je 26. augusta 2004. godine donio Odluku AP 622/04 kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
  • 2.
    Presudom Osnovnog suda broj K-51/03 od 31. marta 2004. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda broj Kž-59/04 od 28. maja 2004. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 214. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i krivično djelo nedopuštene proizvodnje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 387. stav 1. KZRS, pa mu je za oba djela, prema članu 43. stav 2. tačka 2. KZRS, izrečena jedinstvena kazna zatvora od četiri mjeseca. Na osnovu člana 214. stav 5. KZRS, od apelanta je oduzeta opojna droga, a prema članu 387. stav 6. KZRS, oduzeta mu je ručna bomba.
  • 3.
    Tokom prvostepenog postupka Osnovni sud je proveo niz dokaza, uključujući i vještačenje biljnog materijala pronađenog kod apelanta. Također, apelant je tokom postupka priznao da je "zasadio samo jednu sjemenku indijske konoplje iz koje je iznikla biljka" od koje je "proizveo 36 grama marihuane", te da je imao u stanu i jednu bombu. Osnovni sud je naveo da su ovi apelantovi navodi "potvrđeni i drugim objektivnim dokazima", a naročito vještačenjem kojim je utvrđeno da materija koja je oduzeta od optuženog sadrži i psihoaktivnu supstancu, tetrahidrokanabinol, koja se nalazi na spisku opojnih droga. Također, prema članu 2. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni list SFRJ" broj 13/91), ova supstanca predstavlja opojnu drogu koja pripada grupi halucinogenih sredstava. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Osnovni sud je zaključio da je apelant počinio navedena krivična djela u stjecaju, pa mu je utvrdio pojedinačne kazne za svako izvršeno djelo a, zatim, izrekao jedinstvenu kaznu za oba krivična djela. Prilikom izricanja kazni kao olakšavajuće okolnosti, između ostalog, Sud je uzeo u obzir "iskreno priznanje optuženog, njegovo zdravstveno stanje i činjenicu da je invalid VIII kategorije sa 40 posto invalidnosti, te da se liječi od zavisnosti od droga", a otežavajuće okolnosti nije našao.
  • 4.
    Okružni sud je odbio apelantove žalbene navode u cijelosti, te je potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju svoje odluke Okružni sud je zaključio da nije bilo bitnih povreda krivičnog postupka, te da su neosnovani žalbeni navodi da se "ne može zaključiti da li je apelant proizveo jednu ili dvije opojne droge", te da je stoga izreka prvostepene presude nerazumljiva. Također, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, pa je odbio i ove apelantove žalbene navode. Okružni sud je detaljno obrazložio svoj zaključak da je prvostepeni sud pravilno primijenio odgovarajuću blanketnu normu, odnosno Zakon o proizvodnji i prometu opojnih droga, koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio na snazi, a koji je Republika Srpska preuzela Ustavnim zakonom iz 1992. godine. Također, Okružni sud je konstatirao da i utvrđene pojedinačne kazne, kao i izrečena jedinstvena kazna, u potpunosti odgovaraju težini i opasnosti izvršenih krivičnih djela, kao i svrsi kažnjavanja koja je predviđena u KZRS.
  • 5.
    Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U opširnom obrazloženju apelacije apelant citira svoje žalbene navode protiv prvostepene presude, ističući ponovo da je izreka presude nerazumljiva, jer se iz nje ne može sa sigurnošću utvrditi da li je apelant proizveo jednu ili dvije opojne droge. Osim toga, apelant smatra da prvostepeni sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da odredbe člana 2. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga ne svrstavaju marihuanu ili tetrahidrokanabiol u opojne droge, a sud se nije pozvao ni na kakav drugi akt kojim se utvrđuju opojne droge, jer takav akt nije postojao u vrijeme izvršenja krivičnog djela. S obzirom na to, apelant smatra da je okrivljen i osuđen za krivično djelo koje u vrijeme izvršenja "nije sadržavalo obilježja krivičnog djela, jer u vrijeme izvršenja djela ne samo marihuana nego ni opijum, kokain, ni heroin važećim zakonima i podzakonskim propisima nisu bili označeni kao opojne droge".
  • 6.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
  • 7.
    Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."

  • 8.
    Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

"Š...Ć 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno."

  • 9.
    U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju biti uvjerljive. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Evropski sud, Mezötúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava.
  • 10.
    U konkretnom slučaju apelant se žali na povredu prava iz člana 7. Evropske konvencije, smatrajući da je osuđen za krivično djelo koje u vrijeme izvršenja nije kao takvo bilo propisano domaćim zakonom. Međutim, prema stanju u spisu Ustavni sud konstatira da su redovni sudovi proveli krivični postupak, izveli dokaze i primijenili važeće materijalnopravne propise, te apelanta osudili za krivično djelo koje je kao takvo bilo zakonom propisano u vrijeme izvršenja krivičnog djela. U konkretnom slučaju samo apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom ne pokreće pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi, Evropski sud, već citirana odluka Mezötúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu. Također, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je kršenje prava iz člana 7. Evropske konvencije moguće, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana 7. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
  • 11.
    U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 12.
    U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.