USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 679/04, rješavajući apelaciju Veljka Lazića, Riste Lazića i Petra Vukeljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Veljka Lazića, Riste Lazića i Petra Vukeljića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj Kž-40/04 od 20. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi broj K-96/03 od 19. decembra 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine"..
I. Uvod
- 1.Veljko Lazić i Risto Lazić iz Dervente i Petar Vukeljić iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jovan Lj. Gostić, advokat iz Doboja, podnijeli su 31. jula 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-40/04 od 20. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-96/03 od 19. decembra 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te od Okružnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 11. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. februara 2005. godine, Osnovni sud 8. marta 2005. godine a Okružno tužilaštvo 3. marta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 5. augusta 2005. godine dostavljeni apelantima.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Derventi broj K-96/03 od 19. decembra 2003. godine apelant Veljko Lazić proglašen je krivim za krivično djelo trgovine ljudima radi vršenja prostitucije iz člana 198. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u stjecaju sa krivičnim djelom falsificiranja isprava iz člana 377. stav 2. KZRS, a apelant Risto Lazić je proglašen krivim za pomaganje u izvršenju ovih krivičnih djela. Apelantu Veljki Laziću je za svako od ovih krivičnih djela izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora, i to za prvo krivično djelo sedam mjeseci, a za drugo krivično djelo kazna zatvora od četiri mjeseca. Primjenom čl. 42., 45. i 46. KZRS ovom apelantu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena jedinstvena kazna zatvora od devet mjeseci, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne izvrši novo krivično djelo. Apelantu Risti Laziću je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora, i to za prvo krivično djelo 6 mjeseci, a za drugo krivično djelo tri mjeseca. Primjenom čl. 42., 45. i 46. KZRS ovom apelantu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena jedinstvena kazna zatvora od sedam mjeseci, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od jedne i po godine ne izvrši novo krivično djelo.
- 7.Također, istom presudom apelant Petar Vukeljić je proglašen krivim za krivično djelo trgovine ljudima radi vršenja prostitucije iz člana 198. stav 1. KZRS, pa mu je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od jedne i po godine ne izvrši novo krivično djelo.
- 8.Tokom prvostepenog postupka Osnovni sud je proveo predložene dokaze, pa su, osim izvođenja materijalnih dokaza, saslušani svjedoci optužbe i odbrane, a pročitani su i iskazi oštećenih djevojaka M. L., S. A., V. E. i P.N. koji su dati tokom istrage.
- 9.Okružni sud je osporenom presudom broj Kž-40/04 od 20. maja 2004. godine odbio žalbe apelanata, a uvažio je žalbu Okružnog tužilaštva i preinačio je odluku o kazni, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za izricanje uvjetnih osuda apelantima s obzirom na prirodu i težinu krivičnog djela, okolnosti pod kojima su ova krivična djela učinjena i ličnost učinilaca. Stoga je Okružni sud zaključio da, bez obzira na olakšavajuće okolnosti apelanata, uvjetne osude ne odgovaraju stepenu krivične odgovornosti apelanata i opasnosti učinjenih djela. Zbog toga je Okružni sud apelantu Veljki Ristiću za krivično djelo trgovine ljudima utvrdio kaznu zatvora od šest mjeseci, a za krivično djelo falsificiranja isprava kaznu zatvora od tri mjeseca, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu od osam mjeseci zatvora. Apelantu Risti Laziću Okružni sud je za krivično djelo trgovine ljudima utvrdio kaznu zatvora od šest mjeseci, a za krivično djelo falsificiranja isprava kaznu zatvora od tri mjeseca, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu od sedam mjeseci zatvora. Apelanta Petra Vukeljića Okružni sud je osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala nepromijenjena.
- 10.Razmatrajući žalbene navode apelanata, Okružni sud je zaključio da čitanje iskaza svjedokinja, datih u istražnom postupku, ne predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Naime, iako se apelanti nisu saglasili sa čitanjem iskaza svjedokinja S.A i P. N. koji su dati u istrazi, iz spisa je očigledno da prisustvo svjedokinje S.A. nije moglo biti osigurano na glavnom pretresu, zato što joj "nadležni državni organi Bosne i Hercegovine nisu izašli u susret da joj se odobri ulazak na teritoriju BiH". S obzirom na to, Okružni sud zaključuje da je prvostepeni sud pravilno primijenio član 333. stav 1. tačka 1. Zakona o krivičnom postupku kada je odlučio pročitati iskaz ove svjedokinje, budući da "prvostepeni sud nije imao nikakve pravne mogućnosti da osigura dolazak navedenog svjedoka na glavni pretres". Što se tiče svjedokinje P.N., Okružni sud je zaključio da ni čitanje njenog iskaza datog u istrazi nije dovelo do bitne povrede postupka iako apelanti nisu bili prisutni prilikom njenog ispitivanja u istražnom postupku. Naime, Okružni sud smatra da prvostepena presuda nije zasnovana isključivo na ovom dokazu, jer je "prvostepeni sud imao dovoljno drugih dokaza Š...Ć za donošenje iste presude". Također, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilne zaključke u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti apelanata, te da je pravilno primijenio materijalno pravo.
IV. Relevantni propisi
- 11.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:
"Član 328.
Ako je svjedok ili vještak pri ranijem saslušanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svog iskaza, predočit će mu se raniji iskaz, odnosno ukazat će mu se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza.
Član 333.
(1) Van slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka, saoptuženih ili već osuđenih učesnika u krivičnom djelu ili druga pismena o nalazu i mišljenju vještaka mogu se po odluci vijeća pročitati samo u ovim slučajevima:
- 1.ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka; Š...Ć
Član 364.
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- 8)ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda; Š...Ć"
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti smatraju da im je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te predlažu da se apelacija usvoji, a pobijane odluke ukinu. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u tome što su na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka koje su date u istražnom postupku. Naime, apelanti navode da ni oni ni njihov branilac nisu prisustvovali davanju iskaza ovih svjedokinja u istrazi, te da su ovi iskazi dati "pod pritiskom IPTF-a" i bez prisustva prevodilaca. Apelanti dalje navode da izjave svjedokinja S.A. i P. N. nisu pročitane "ni na jednom pretresu", a da su te izjave "korištene kao dokazi na osnovu kojih je donesena osuđujuća presuda", te da su ove svjedokinje "dale iskaz na glavnom pretresu iz kojeg je vidljivo da nije tačno ono što su pod pritiskom izjavile istražnom sudiji". Apelanti smatraju da čitanje iskaza svjedokinja datih u istražnom postupku predstavlja povredu odredaba krivičnog postupka, a time i prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Okružni sud pobija navode apelanata i ističe da u krivičnom postupku protiv apelanata nije bilo bitnih povreda krivičnog postupka, niti kršenja ustavnih prava apelanata. Naime, Okružni sud u odgovoru navodi iste razloge koje je naveo i u svojoj odluci, ističući naročito da su bili ispunjeni zakonski uvjeti da se izjava svjedokinje S.A. može pročitati, naročito zato što je ova svjedokinja bila ispitana u istražnom postupku 24. aprila 2002. godine i suočena sa apelantima. Apelanti i njihov branilac su tada, kako dalje navodi Okružni sud, imali mogućnosti ispitati ovu svjedokinju, dati svoje primjedbe na njen iskaz i predložiti svoje dokaze. U vezi sa iskazom svjedokinje P.N., Okružni sud navodi da, iako apelanti nisu bili prisutni prilikom njenog davanja iskaza u istražnom postupku, prvostepeni sud nije presudu zasnovao samo na ovom dokazu već je imao i dovoljno drugih objektivnih dokaza i iskaza svjedoka za donošenje iste presude. S obzirom na navedeno, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije.
- 14.Osnovni sud pobija navode apelacije i smatra da je krivični postupak proveden na način koji nije prekršio odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da je sud u svemu postupio u skladu sa tada važećim procesnim i materijalnim propisima. Što se tiče navoda apelanata o tome da su svjedokinje u istrazi saslušane bez prisustva prevodilaca, Osnovni sud ističe da je istražni sudija upozorio svjedokinje pri uzimanju njihovog iskaza da imaju pravo tražiti prevodioca, "ali su svjedokinje izjavile da govore srpski jezik, da ga razumiju i da im nije potreban prevodilac". Budući da smatra da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, Osnovni sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju.
- 15.U svom odgovoru Okružno tužilaštvo, također, pobija navode iz apelacije i navodi da su apelanti imali mogućnost da se izjasne o ranije datim izjavama svjedoka, a da se osporene presude ne zasnivaju isključivo na spornim iskazima, već na drugim izjavama svjedoka i materijalnim dokazima. Također, Okružno tužilaštvo smatra da su postojali "opravdani razlozi zbog kojih prisustvo svjedoka nije moglo biti osigurano na glavnom pretresu". Osim toga, Okružno tužilaštvo smatra neosnovanim navode o tome da su oštećene svjedokinje iskaze u istrazi dale pod pritiskom IPTF-a, te smatra da su navodi apelanata o tome izrečeni paušalno. Činjenica da su sporne svjedokinje kasnije promijenile iskaze date u istrazi ne znači, prema mišljenju Okružnog tužilaštva, da je apelantima na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, budući da se radi o slobodnoj sudijskoj ocjeni dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-40/04 od 20. maja 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Prema prezentatu na osporenoj presudi vidljivo je da je ova presuda dostavljena Osnovnom sudu 1. juna 2004. godine, radi uručenja apelantima, a apelacija je podnesena 31. jula 2004. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Iako apelanti eksplicitno ne navode, iz apelacije proizlazi da se apelanti žale na kršenje prava iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 22.
"1. Pri utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe."
- 23.U konkretnom slučaju riječ je o krivičnom postupku u kojem su apelanti proglašeni krivim za krivična djela propisana zakonom, te su osuđeni na kaznu zatvora. Dakle, rezultat predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanata, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno pravo apelanata na ispitivanje svjedoka optužbe iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije. Naime, u apelaciji se naglašava da su na glavnom pretresu pročitani iskazi svjedokinja datih u istražnom postupku, te da je na osnovu tih iskaza sud donio presudu, a da nije osigurao prisustvovanje tih svjedokinja glavnom pretresu, čime je apelantima uskraćena mogućnost da ispitaju ove svjedoke optužbe.
- 24.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, "u principu sud ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, serija A-166), a takvu praksu slijedi i Ustavni sud (vidi, Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Osim toga, Ustavni sud, u principu, nije nadležan da procjenjuje činjenično stanje koje su izvršili redovni sudovi ukoliko utvrđene činjenice i dokazi na kojima se presuda zasniva ne izgledaju proizvoljno i neprihvatljivo.
- 25.Član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno djelovanje, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Naprimjer, postoje slučajevi kada zakon ne dopušta da optuženi direktno ispituje svjedoka optužbe, u kojima se koriste iskazi tzv. zaštićenih svjedoka. Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 105/03 od 30. novembra 2004. godine, st. 25.-27).
- 26.U konkretnom slučaju, iako se u apelaciji daju kontradiktorni navodi, iz osporenih presuda nesumnjivo proizlazi da su iskazi svjedokinja, koji su dati tokom istrage, pročitani na glavnom pretresu, i to uz saglasnost apelanata. Prvostepeni sud je obrazložio da je iskaz svjedokinje S. A. pročitan zato što svjedokinja nije mogla dobiti ulaznu vizu u Bosnu i Hercegovinu, te objektivno nije bilo nikakvog načina da se osigura njeno prisustvo. Međutim, u osporenim presudama se navodi da su apelanti i njihov branilac bili prisutni davanju iskaza ove svjedokinje u istrazi, te da su s njom suočeni, tako da Ustavni sud smatra neprihvatljivim navode apelanata da nisu mogli ispitati ovu svjedokinju. Iz prvostepene presude, također, proizlazi da je svjedokinja P. N. saslušana na pretresu od 26. decembra 2002. godine, kada je promijenila svoj iskaz dat u istrazi, pa je pročitan i njen iskaz dat u istrazi. Redovni sudovi su dali logično obrazloženje u pogledu toga zašto se čitaju iskazi ovih svjedoka, a Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da je procesni zakon u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjen.
- 27.Navodi apelanata koji se tiču pitanja kojim iskazima su redovni sudovi povjerovali i zašto, prema mišljenju Ustavnog suda, odnose se na pitanje slobodne sudijske ocjene dokaza. Međutim, zadatak Ustavnog suda nije da taj aspekt procjenjuje ukoliko nema drugih odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna. Ustavni sud smatra da su i prvostepeni i drugostepeni sud jasno i razložno obrazložili zašto su povjerovali iskazima spornih svjedokinja datim u istražnom postupku, a ne iskazima kojima su one, naknadno, opovrgle ranije iskaze, dovodeći ove iskaze u vezu sa ostalim provedenim materijalnim dokazima i drugim iskazima svjedoka. Osim toga, iz obrazloženja osporenih presuda vidljivo je da se odluke redovnih sudova ne temelje isključivo na iskazima spornih svjedokinja, već i na drugim, objektivnim dokazima, iz kojih je prvostepeni sud nesumnjivo zaključio da su apelanti počinili krivična djela koja su im stavljena na teret. Objektivni dokazi koje je prvostepeni sud proveo u potpunosti se, prema zaključku redovnih sudova, slažu sa iskazima spornih svjedokinja datih u istrazi, za šta su redovni sudovi dali uvjerljiva obrazloženja. Osim toga, svjedokinje su, pri promjeni iskaza, samo otprilike navele da je IPTF na njih vršio pritisak, ali tokom cijelog postupka u vezi s tim odbrana nije ponudila bilo kakav dokaz, a nema elemenata koji ukazuju da su apelanti bili onemogućeni u tome. Razloge zbog kojih nisu prihvaćeni kao uvjerljivi ovi naknadni iskazi dviju svjedokinja, kojim opovrgavaju svoje iskaze iz istrage, te iskazi svjedoka koji su bili zaposleni kod apelanata Veljke i Riste Lazića sudovi su razložno i uvjerljivo obrazložili, a Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili odgovornost apelanata za navedena krivična djela ili da su, u bilo kom dijelu, proizvoljno primijenili zakon. Ustavni sud, također, ukazuje da su svi ovi navodi apelanata već bili predmet žalbe apelanata protiv prvostepene presude, pa je i Okružni sud u vezi s tim dao detaljna obrazloženja koja ni na koji način ne izgledaju proizvoljna.
- 28.U vezi sa navodima apelanata o tome da je svjedokinjama trebalo osigurati prevodioca za davanje iskaza, jer se radi o stranim državljankama, Ustavni sud konstatira da apelanti ove navode prvi put iznose u apelaciji, a da oni nisu bili izneseni ni tokom prvostepenog postupka, niti u žalbi protiv prvostepene presude. Ustavni sud smatra da apelant ne može tek u postupku pred Ustavnim sudom sa uspjehom iznositi prigovore koje je trebalo da koristi u toku postupka pred redovnim sudovima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine). Osim toga, iz dokaza pribavljenih u postupku po predmetnoj apelaciji proizlazi da su sporne svjedokinje bile upozorene na mogućnost korištenja usluga prevodioca, te da su to pravo odbile koristiti, jer razumiju jezik, pa Ustavni sud smatra da nema elemenata koji bi ukazivali da je pravo apelanata na pravično suđenje prekršeno zato što ove svjedokinje nisu saslušane uz pomoć prevodioca.
- 29.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d.) Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije, zato što čitanje iskaza svjedoka koji "zbog važnih razloga" nije mogao pristupiti glavnom pretresu, na način propisan zakonom, nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude ne zasnivaju se isključivo na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se navodi apelanata odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje ukoliko nema drugih, odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.