USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1064/04, rješavajući apelaciju Olivera Rodića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Olivera Rodića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Oliver Rodić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, koga zastupa Dragomir Dumić, advokat iz Bijeljine, podnio je 2. decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-93/04 od 12. oktobra 2004. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. i 21. decembra 2004. godine i 3. maja 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 31. januara 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 22. septembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Okružnog suda broj K-3/04 od 11. juna 2004. godine apelant je proglašen krivim zato što je kao saizvršilac upotrebom sile protiv drugog lica oduzeo tuđe pokretne stvari s namjerom da njihovim prisvajanjem pribavi sebi i drugim protivpravnu imovinsku korist. Pri tome je jedno lice sa umišljajem lišeno života čime je počinio krivično djelo-teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva-iz člana 151. stav 2. u vezi sa članom 150. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio i u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa je primjenom odredaba čl. 42. i 43. Krivičnog zakona Republike Srpske osuđen na kaznu zatvora od sedam godina. U izrečenu kaznu apelantu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. do 24. augusta 1992. godine i od 11. juna 2004. godine, pa dalje. Apelant je obavezan platiti troškove krivičnog postupka od 1.725 KM i na ime paušala 100 KM, te oštećenima na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika 2.800 KM. Oštećeni su upućeni na parnicu radi rješavanja imovinsko-pravnog zahtjeva.
- 7.U obrazloženju ove presude, između ostalog, navedeno je da je sud donio odluku nakon analize svih dokaza provedenih tokom dokaznog postupka. Sud je izveo objektivne dokaze, (fotodokumentacija, zapisnik o uviđaju, potvrde o oduzimanju predmeta i dr.), dobio pismeni i usmeni nalaz vještaka sudske medicine, te saslušao oštećenu, suprugu ubijenog, kao svjedoka i više drugih svjedoka. Dalje, navedeno je da se apelant branio šutnjom, a suština odbrane koju je iznio branilac svodi se na poricanje da je apelant djelo izvršio i da je prisustvovao događaju, odnosno da su izjave-obavještenja koje su u pretkrivičnom postupku dali apelant i ostali učesnici događaja date pod prisilom. Ove izjave-obavještenja sud je uzeo u obzir, a s ciljem provjere navoda iz apelantove odbrane, izveo je dokaz saslušanjem više svjedoka i obrazložio razloge zašto neke izjave prihvata, a neke ne.
- 8.Presudom Vrhovnog suda broj Kž-93/04 od 12. oktobra 2004. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni, tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora od šest godina. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
- 9.U obrazloženju ove presude, između ostalog, navedeno je da žalbene tvrdnje o nedostacima činjenične osnove prvostepene presude nemaju uporište u sadržaju provedenih dokaza na glavnom pretresu, niti se kao osnovani mogu prihvatiti prigovori u žalbi o manjkavosti datih razloga u obrazloženju presude za odlučne činjenice. Prvostepena presuda je dala uvjerljive razloge uz sadržajnu analizu provedenih dokaza koje prihvata i ovaj sud. S obzirom na to da je pravosnažnim rješenjem prvostepenog suda, u smislu odredbe člana 84. Zakona o krivičnom postupku, odlučeno da se u postupku mogu koristiti kao dokaz izjave-obavještenja koje su date organima unutrašnjih poslova, a nakon toga pravilno razriješeno sporno pitanje dopuštenosti ovih dokaza, onda je prvostepeni sud bio u mogućnosti da kvalitet ovih dokaza ocijeni na način primjenjiv za sve dokaze provedene na glavnom pretresu, uz ograničenje koje predviđa odredba člana 86. Zakona o krivičnom postupku, koje podrazumijeva zabranu da se osuđujuća presuda zasniva isključivo na ovim izjavama-obavještenjima. Međutim, ispitujući odluku o kazni, ovaj sud smatra da nisu u dovoljnoj mjeri došle do izražaja olakšavajuće okolnosti, pa je prvostepena presuda preinačena u tom pogledu tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora, umjesto od sedam godina, kao u prvostepenoj presudi, od šest godina.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, navodi da su osporene presude donesene isključivo na osnovu izjava-obavještenja koje su on i drugi učesnici u događaju dali u pretkrivičnom postupku organima unutrašnjih poslova, iako se na tim dokazima ne može zasnivati presuda, jer su oni te izjave-obavještenja dali pod prisilom pošto su prethodno bili pretučeni. Dalje navodi da ga oštećena, koja je saslušana kao svjedok i koja je jedini očevidac događaja, nije prepoznala kao izvršioca djela za koje se tereti. U dopuni apelacije od 21. decembra 2004. godine apelant je naveo da apelaciju nije podnio zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", već zbog "kardinalnog kršenja najviših pravnih akata koji ustanovljuju i štite ljudska prava i osnovne slobode". U dopuni apelacije od 3. maja 2005. godine apelant je naveo da je podnio zahtjev za ponavljanje postupka o kojem još nije odlučeno.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Vrhovni sud konstatira da se apelacija zasniva na prigovoru činjeničnog karaktera pri čemu se razvija teza da je pobijanim presudama pogrešno ocijenjen iskaz svjedoka, oštećene, te da su pobijane presude isključivo zasnovane na izjavama-obavještenjima koje su date pod pritiskom organima unutrašnjih poslova u pretkrivičnom postupku. Ovi prigovori su isticani i u žalbi, te je u razlozima osporene presude sadržano obrazloženje za neosnovanost takvih apelantovih tvrdnji. Ovaj sud smatra da su neosnovane tvrdnje o povredi člana 6. Evropske konvencije, jer su ispoštovani standardi na kojima se temelji pravo na pravično suđenje, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 12.Krivični zakon Republike Srpske-Posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96)
"Razbojništvo
Član 150.
Ko upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s namjerom da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist,
kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
Teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva
Član 151. stav 2.
(2) Ako je pri izvršenju razbojničke krađe ili razbojništva neko lice sa umišljajem lišeno života,
učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili smrtnom kaznom."
- 13.Krivični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/93)
"Saizvršilaštvo
Član 22.
Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički učine krivično djelo, svako od njih kaznit će se kaznom propisanom za to djelo.
Ublažavanje kazne
Član 42.
Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili primijeniti blažu vrstu kazne:
- 1)kad zakon predviđa da se učinilac može blaže kazniti;
- 2)kad utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Granice ublažavanja kazne
Član 43. stav 1. tačka 1.
(2) Kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz člana 42. ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:
- 1)ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora;"
- 14.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/92)
- 14.
"Član 84. stav 1. tačka 2.
(1) Izuzetno, zapisnici i obavještenja izdvojeni prema odredbama člana 83. ovog zakona mogu se koristiti na glavnom pretresu i u postupku prema redovnim pravnim lijekovima samo:
- 2)ako na glavnom pretresu, po saslušanju stranaka, vijeće odluči da se u postupku mogu koristiti zapisnici o ispitivanju okrivljenog koji su izdvojeni samo zbog povrede odredbe člana 218. stav 9. ovog zakona i obavještenja koja je okrivljeni dao organima unutrašnjih poslova. Rješenje o korištenju ovih izdvojenih zapisnika i obavještenja vijeće može donijeti samo u izuzetnim slučajevima ako se, i pored izvođenja dokaza kojima sud raspolaže, ne mogu razjasniti važne činjenice u postupku, a smatra se da bi korištenje tih zapisnika i obavještenja doprinijelo razjašnjenju stvari, a u pitanju su krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od dvadeset godina ili teža kazna. Š...Ć
Član 86.
Ako su korišteni izdvojeni zapisnici i obavještenja na osnovu člana 84. ovog zakona, osuđujuća presuda ne može se zasnivati isključivo na izjavama na koje se odnose ovi zapisnici i obavještenja."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-93/04 od 12. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 2. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1., 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 21.
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."
- 22.Postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 24.U suštini, apelantovi prigovori se odnose na to da je sud osuđujuću presudu zasnovao samo na izjavama-obavještenjima koja su data organima unutrašnjih poslova, te da je pogrešno ocijenio izjavu svjedoka, oštećene, jer se iz njenih navoda nije moglo zaključiti da je ona prepoznala apelanta kao izvršioca djela za koje je osuđen.
- 25.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je sam relevantni zakon neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 26.Međutim, Ustavni sud mora ispitati postupak kojim su prvostepeni i drugostepeni sudovi odlučili da li da prihvate dokaze koji ugrožavaju pravičnost postupka, da bi osigurali da postupak donošenja odluke bude adekvatan kako bi zaštitio apelantova prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Edvards i Lewis protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, presuda od 22. jula 2003. godine).
- 27.U krivičnim predmetima poštivanje prava na odbranu zahtijeva da svi dokazi, u principu, moraju biti izvedeni u prisustvu optuženog, na javnoj raspravi gdje ih optuženi može osporiti i dovesti u pitanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, već citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, st. 68. i 78.). Korištenje izjava i drugih materijalnih dokaza koji su prikupljeni u fazi prije suđenja kao dokaznog materijala, u principu, nije nekonzistentno sa standardima člana 6. Evropske konvencije sve dok se poštuju prava odbrane. Ova prava zahtijevaju, u pravilu, mogućnost da optuženi pokuša osporiti navode optužbe, kao i da ispituje svjedoke u nekoj od faza suđenja.
- 28.U konkretnom slučaju Okružni sud o korištenju dokaza koji su prikupljeni u fazi prije suđenja odlučio je u skladu sa odredbama procesnog zakona. Osim toga, na glavnom pretresu sud je saslušao više svjedoka radi utvrđivanja kvaliteta ovih dokaza. Osuđujuća presuda se ne zasniva samo na tim dokazima već i na ostalim objektivnim i subjektivnim dokazima. Svi dokazi na kojima se temelji osporena presuda izvedeni su na glavnom pretresu kome su prisustvovali apelant i njegov branilac. Iako se apelant na glavnom pretresu branio šutnjom, nema nijednog razloga da se posumnja kako se osporena presuda temelji na dokazima korištenim suprotno od standarda koje propisuje član 6. Evropske konvencije.
- 29.U pogledu navoda iz apelacije da su redovni sudovi pogrešno ocijenili izjavu svjedoka, oštećene, Ustavni sud se neće miješati u to kojim su dokazima izvedenim u postupku sudovi povjerovali na osnovu slobodne sudske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na glavnom pretresu i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine i Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78. i). U konkretnom slučaju Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazivali da je sudska ocjena dokaza bila očigledno proizvoljna, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. Ustavni sud smatra da su sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje stavove u obrazloženjima pobijanih presuda, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz koji je prihvatio, kao i onaj koji nije prihvatio, dao logično i uvjerljivo obrazloženje koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi.
- 30.Na osnovu svega navedenog Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 31.Korištenje dokaza prikupljenih u fazi prije suđenja ne predstavlja samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje ukoliko se osuđujuća presuda ne zasniva isključivo na tim dokazima. Ustavni sud se neće miješati u to kojim su dokazima izvedenim u postupku sudovi povjerovali na osnovu slobodne sudske procjene, jer nije pronašao elemente koji bi ukazivali da je sudska ocjena dokaza bila očigledno proizvoljna, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. Prema tome, nema kršenja prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.