USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 734/04, rješavajući apelaciju Slađana Lonce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Slađana Lonce podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj Kž-59/04 od 30. juna 2004. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj K-16/04 od 29. aprila 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Slađan Lonco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Miodrag Deretić, advokat iz Prijedora, podnio je 19. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Kž-59/04 od 30. juna 2004. godine i Presude istog suda broj K-16/04 od 29. aprila 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i učesnika u postupku, Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH), zatraženo je 7. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 28. jula 2005. godine, a Tužilaštvo BiH 15. jula 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 15. augusta 2005. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Suda BiH broj 16/04 od 29. aprila 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog vijeća istog suda broj Kž-59/04 od 30. juna 2004. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo krijumčarenja lica iz člana 189. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), pa je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom apelant je oslobođen optužbe za krivično djelo prevare iz člana 229. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS).
- 7.Tokom prvostepenog postupka Sud BiH je proveo brojne dokaze, uključujući i saslušanje svjedoka i optužbe i odbrane. Sud BiH je, također, proveo dokaze čitanjem izjava svjedoka - oštećenih stranih državljana, koji su saslušani u postupku osiguravanja dokaza tokom istrage. Apelant je još u prvostepenom postupku isticao da ovako provedeni dokazi nisu zakonito prikupljeni, zato što on nije prisustvovao davanju iskaza tih svjedoka u prethodnom postupku, a svjedoci nisu bili pozvani na glavni pretres. Sud BiH je, međutim, odbio ovaj apelantov prigovor, obrazlažući to time da u vrijeme uzimanja iskaza spornih svjedoka apelant nije bio dostupan Tužilaštvu BiH, zbog čega je bila izdata i naredba za raspisivanje potjernice za njim, te da je to i glavni razlog što apelant nije prisustvovao davanju tih iskaza. Ta činjenica, prema mišljenju prvostepenog suda, predstavlja "legitiman izuzetak od neposrednog izvođenja dokaza u interesu pravde, analogno izuzecima koje ima u vidu član 273. stav 2. Zakona o krivičnom postupku BiH" (u daljnjem tekstu: ZKPBiH).
- 8.Apelaciono vijeće Suda BiH je odbilo i žalbu Tužilaštva BiH i apelantovu žalbu. U vezi sa apelantovim navodima o nezakonitosti dokaza na kojima je prvostepena presuda zasnovana, Apelaciono vijeće je obrazložilo da je neosnovana apelantova žalbena tvrdnja da je presuda donesena na osnovu dokaza na kojima ne može biti zasnovana. Naime, Apelaciono vijeće je zaključilo da je Sud BiH "pravilno primijenio sve zakonske odredbe kada je postupao u smislu odredbe člana 273. stav 2. ZKPBiH u kojoj je predviđeno izuzetno odstupanje od načela neposrednog izvođenja dokaza". Također, Apelaciono vijeće Suda BiH je odbilo i žalbene prigovore koji su se ticali bitne povrede postupka koja je učinjena time što se u izreci presude apelant oslobađa od optužbe za krivično djelo prevare zato što nije dokazano da je to djelo učinio, a u obrazloženju presude navodi se da je ovo krivično djelo konzumirano krivičnim djelom krijumčarenja. U obrazloženju ove odluke drugostepeni sud navodi da "iako Š...Ć aberacija postoji Š...Ć, nije utjecala na zakonito i pravilno donošenje presude Š...Ć, niti su u pitanju povrede koje presudu čine nerazumljivom i protivrječnom".
IV. Relevantni propisi
- 9.U Zakonu o krivičnom postupku BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 36/03) relevantne odredbe glase:
"Član 223.
Sudsko osiguranje dokaza
(1) Kada je u interesu pravde da se svjedok sasluša kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom pretresu zato što postoji mogućnost da neće biti dostupan Sudu za vrijeme suđenja, sudija za prethodni postupak može, na prijedlog stranaka ili branioca, narediti da se izjava tog svjedoka uzme na posebnom saslušanju. Saslušanje će se provesti u skladu sa članom 262. ovog zakona.
(2) Prije upotrebe izjave svjedoka iz stava 1. ovog člana, stranka, odnosno branilac koji traži da se izjava uzme u obzir kao dokaz na glavnom pretresu mora dokazati da je, i pored svih uloženih napora da se osigura prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, svjedok ostao nedostupan. Š...Ć
Član 273.
Izuzeci od neposrednog provođenja dokaza
Š...Ć (2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan zbog važnih uzroka.
Član 297.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- i)ako se presuda zasniva na dokazu na kome se, prema odredbama ovog zakona, ne može zasnivati presuda, Š...Ć."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u tome što su na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka koje su date u istražnom postupku, a apelant nije bio prisutan davanju tih izjava, niti je prisustvo tih svjedoka osigurano na glavnom pretresu. Apelant navodi da je njegova adresa bila poznata sudu i da on tu adresu nije mijenjao, a sud je bio obavezan provjeriti "istinitost navoda dostavne službe, za koju je poznato da ne funkcionira". Stoga, apelant smatra da se presuda zasniva na dokazima na kojima se ne može zasnivati, budući da "zakonodavac ne poznaje apsolutno nikakav izuzetak" od pravila neposrednog saslušanja svjedoka, te da je na ovaj način onemogućen da unakrsno ispita svjedoke i "predloži ih kao svoje svjedoke". Apelant smatra da je na ovaj način povrijeđen princip "jednakosti u postupanju" koji je element prava na pravično suđenje. Također, apelant ističe da odbijanje njegovih žalbenih navoda u vezi sa ovim pitanjem drugostepeni sud nije obrazložio, već je samo paušalno konstatirao da povreda zakona ne postoji, što samo po sebi predstavlja bitnu povredu krivičnog postupka. Osim toga, apelant smatra da je prvostepena presuda protivrječna sama sebi, budući da je izrekom te presude apelant oslobođen od optužbe za krivično djelo prevare zato što nije dokazano da je to krivično djelo učinio, a u obrazloženju se kaže da je to krivično djelo konzumirano krivičnim djelom krijumčarenja. Prema apelantovom mišljenju, ovo predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, što je Apelaciono vijeće Suda BiH zanemarilo.
- b)Odgovor na apelaciju
- b)
- 11.Sud BiH osporava navode iz apelacije i navodi da je u postupku osiguranja dokaza, u smislu člana 223. ZKPBiH, sudija za prethodni postupak saslušao više lica u svojstvu svjedoka, pa je prvostepeni sud te iskaze pročitao u skladu sa odredbama člana 273. ZKPBiH. Sud BiH, također, navodi da je u vrijeme saslušanja spornih svjedoka apelant bio nedostupan Tužilaštvu BiH, pa je za njim čak raspisana i potjernica, tako da nije ni mogao biti pozvan, niti prisustvovati tom saslušanju, te da su netačni navodi iz apelacije da je bio onemogućen da prisustvuje tom saslušanju. Apelant je, ipak, imao mogućnost da ospori ova svjedočenja na glavnom pretresu i da predloži i druge dokaze koji bi mogli umanjiti dokaznu snagu navedenih svjedočenja, koja su "samo jedan od izvedenih dokaza na kojima je sud zasnovao svoju odluku". Sud BiH, također, ističe da nema ništa što pobijane presude čini nerazumljivim i protivrječnim, što je već obrazloženo u drugostepenoj odluci.
- 12.U svom odgovoru Tužilaštvo BiH, također, pobija navode iz apelacije i navodi da je tokom istrage provedeno osiguranje dokaza saslušanjem svjedoka, u smislu člana 223. ZKPBiH, jer se radi o svjedocima-državljanima Bangladeša, "za koje se ocijenilo da bi za vrijeme trajanja ovog krivičnog postupka bili nedostižni državnim organima". Stoga, Tužilaštvo BiH smatra da nije bilo kršenja apelantovih prava.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj Kž-59/04 od 30. juna 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 5. augusta 2004. godine a apelaciju je podnio 19. augusta 2004. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. i stav 3. tačka d) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
"1. Pri utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe."
- 20.U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je odlučujuće značajan za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na ispitivanje svjedoka optužbe iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
- 21.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, "u principu sud ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, serija A-166), a takvu praksu slijedi i Ustavni sud (vidi Odluka broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Primarni zadatak domaćih vlasti je da formuliraju i primijene pravila koja se tiču prihvatljivosti dokaza (vidi Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, odluka o dopustivosti od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Osim toga, Ustavni sud, u principu, nije nadležan da procjenjuje činjenično stanje koje su izvršili redovni sudovi ukoliko utvrđene činjenice i dokazi na kojima se presuda zasniva ne izgledaju proizvoljno i neprihvatljivo.
- 22.Član 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno djelovanje, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Naprimjer, postoje slučajevi kada zakon ne dopušta da optuženi direktno ispituje svjedoka optužbe, u slučajevima u kojima se koriste iskazi tzv. zaštićenih svjedoka. Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca (vidi Ustavni sud, Odluka AP 105/03 od 30. novembra 2004. godine, st. 25-27).
- 23.U konkretnom slučaju sporni svjedoci su saslušani u postupku osiguranja dokaza tokom istrage, budući da se radilo o stranim državljanima, inače oštećenim u konkretnom krivičnom postupku. Njihovi iskazi su pročitani na glavnom pretresu kao jedan od dokaza optužbe. Prema članu 223. stav 2. ZKPBiH, prije upotrebe izjave date u postupku osiguravanja dokaza moralo se dokazati da je "i pored svih uloženih napora da osigura prisustvo svjedoka na glavnom pretresu, svjedok ostao nedostupan". Ustavni sud smatra da iz spisa ne proizlazi da su učinjeni "svi napori" da se osigura prisustvo spornih svjedoka na glavnom pretresu, jer osporene presude ne obrazlažu koji su to napori preduzeti da bi se to prisustvo osiguralo i zašto su ti napori bili neuspješni, odnosno koji su to "važni uzroci" iz člana 273. stav 2. ZKPBiH zbog kojih je prisustvo ovih svjedoka na glavnom pretresu bilo nemoguće. Međutim, iako ovo formalno jeste propust, Ustavni sud smatra da, u cjelini, sam takav propust ne predstavlja kršenje prava na pravično suđenje. Prije svega, izjave spornih svjedoka uzete su u postupku osiguranja dokaza u skladu sa ZKPBiH, a u to vrijeme apelant nije bio dostupan Tužilaštvu BiH, pa je za njim raspisana potjernica. Ustavni sud, stoga, smatra da su neosnovani navodi iz apelacije da je "apelantova adresa bila poznata sudu", ili da je prvostepeni sud trebalo da ispita "istinitost navoda dostavne službe". Prema tome, Ustavni sud smatra da apelant nije bio onemogućen da prisustvuje uzimanju tih izjava iz razloga koji bi se mogli staviti na teret Tužilaštvu BiH ili Sudu BiH, već njemu lično.
- 24.Osim toga, iz osporenih presuda nesumnjivo proizlazi da te presude nisu zasnovane samo na ovom dokazu. Naprotiv, prvostepeni sud je izveo i druge dokaze iz kojih je zaključio da je apelant učinio krivično djelo krijumčarenja, a oslobodio ga je optužbe za krivično djelo prevare. Za ovu svoju odluku sud je dao razložno i logično obrazloženje, koje se ni u jednom dijelu ne čini proizvoljnim. Osim toga, izjave spornih svjedoka su pročitane na glavnom pretresu, pa je apelant imao mogućnost da ih ospori i predloži i izvede dokaze kojima bi te izjave doveo u pitanje, a Ustavni sud ne nalazi bilo kakve elemente koji ukazuju da je apelantu uskraćena ova mogućnost. Stoga, Ustavni sud smatra da čitanjem izjava spornih svjedoka nije prekršeno apelantovo pravo na "jednakost u postupanju", koje je element prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
- 25.Apelant, također, smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno i zato što je prvostepena presuda protivrječna sebi, budući da je izrekom prvostepene presude oslobođen optužbe za krivično djelo prevare, a u obrazloženju se kaže da je to krivično djelo konzumirano krivičnim djelom krijumčarenja. U suštini, radi se o prigovoru da su sudovi pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud naglašava da zadatak ovog suda nije da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, već da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). U konkretnom slučaju ovi apelantovi navodi su već bili predmet njegove žalbe protiv prvostepene presude, pa je Apelaciono vijeće Suda BiH u vezi s tim dalo detaljno obrazloženje i zaključilo da postojanje relativno bitne povrede postupka nije ni na koji način utjecalo na zakonito i pravilno donošenje odluke. Osim toga, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da su redovni sudovi proizvoljno primijenili zakon, ili da su na apelantovu štetu zloupotrijebili odredbe pozitivno-pravnih propisa na kojima se temelje osporene presude.
- 26.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tačka d.) Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 27.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije, zato što čitanje iskaza svjedoka datih u postupku osiguranja dokaza nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude se ne zasnivaju isključivo na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje primjene procesnog zakona, ako nema elemenata koji ukazuju da je taj zakon primijenjen proizvoljno ili da je zloupotrijebljen na apelantovu štetu.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 734/04
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.