USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 2. decembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broju AP 130/04, rješavajući apelaciju Zuhre Alibašić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Usvajaju se apelacije Zuhre Alibašić, Sime Jarića, Krste Eskića, Spomenke Mičanović, Stažije Ćubel i Ilije Grgića, Trifka Guzine, Mirka Subića, Vladimira Zelića, Milke Karakaš, Ljubomira Karakaša, Branislave Obradović, Mirka Tomića, Azemine Gagulić, Bahtije Radončića, Ramiza Softića, Stanojle Đurasović, Ljubomira Radovića i Barbare Vrpoljac.
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
Odbijaju se kao neosnovane apelacije podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine.
Ova odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zuhra Alibašić, Simo Jarić, Krsto Eskić, Spomenka Mičanović, Stažija Ćubel i Ilija Grgić, koje zastupa Ivan Ćubel, Trifko Guzina, Mirko Subić, kojeg zastupa Vesna Lukač, Vladimir Zelić, Milka Karakaš, Ljubomir Karakaš, Branislava Obradović, Mirko Tomić, Azemina Gagulić, Bahtija Radončić, Ramiz Softić, Stanojla Đurasović, Ljubomir Radović i Barbara Vrpoljac, koju zastupa Marija Ciprić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su tokom 2004. i 2005. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio je da apelacije AP 130/04, AP 259/04, AP 369/04, AP 497/05, AP 500/05, AP 802/05, AP 888/05, AP 907/05, AP 954/05, AP 955/05, AP 962/05, AP 973/05, AP 974/05, AP 1066/05, AP 1074/05, AP 1166/05, 1173/05 i AP 1238/05 spoji u jedan predmet pod brojem AP 130/04, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
- 3.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je 6. juna 2005. godine da dostave odgovore na apelacije.
- 4.Bosna i Hercegovina putem Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) dostavila je odgovor na apelacije 21. juna 2005. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dostavila je odgovor putem Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) 20. juna 2005. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine 23. juna 2005. godine dostavljeni su apelantima.
III. Činjenično stanje
- 6.Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemlji. Zbog rastuće nestašice deviza i drugih ekonomskih problema, isplata sredstava sa ovih "starih" deviznih štednih računa progresivno je ograničavana prema zakonima koji su stupili na snagu tokom 1980. i početkom 1990. godine.
- 7.Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini podnosioci apelacija, uglavnom, nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanjem na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.
- 8.Činjenice pojedinačnih predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Predmet broj AP 130/04
- 9.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 28. januara 2004. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 1.051,84 DM.
Predmet broj AP 259/04
- 10.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 27. februara 2004. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 3.427,73 DM.
Predmet broj AP 369/04
- 11.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 14. aprila 2004. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo u iznosu od 22.631,69 USD.
Predmet broj AP 497/05
- 12.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 15. februara 2005. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Osnovne banke Tuzla u iznosu od 5.301,57 DM.
Predmet broj AP 500/05
- 13.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. marta 2005. godine. Apelantica Stažija Ćubel je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo, na jednoj knjižici u iznosu od 60.273,30 CHF, a na drugoj knjižici 12.859,34 CHF. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zavod) od 1. juna 2000. godine, apelanticino ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 81.199,76 KM.
- 14.Apelant Ilija Grgić je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 16.706,87 DM. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 25. maja 2000. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 30.934,63 KM.
Predmet broj AP 802/05
- 15.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 28. marta 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Unionbanke Sarajevo. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. marta 2005. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 24.232,14 KM.
Predmet broj AP 888/05
- 16.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 30. marta 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Unionbanke Sarajevo. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. marta 2005. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 125.222,67 KM.
Predmet broj AP 907/05
- 17.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 5. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 1.604,71 KM.
Predmet broj AP 954/05
- 18.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. aprila 2005. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 8.676,10 DM.
Predmet broj AP 955/05
- 19.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 9. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo u iznosu od 1. 537,00 DM.
Predmet broj AP 962/05
- 20.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 8. aprila 2005. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Unionbanke Sarajevo, i to na jednoj knjižici iznos od 10.185,44 DM i na drugoj knjižici 17.688,48 DM. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelanticino ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 28.197,14 KM.
Predmet broj AP 973/05
- 21.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 12. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 1.591,06 DM, 44,59 HFZ, 621,83 FF, 1789,55 LIT, 2273,00 USD i 23,60 CHF.
Predmet broj AP 974/05
- 22.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 3. juna 2005. godine. Apelanticin suprug je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo, i to na jednoj knjižici iznos od 28.553,00 DM i na drugoj knjižici iznos od 3.727,21 DM. U prilogu apelacije apelantica je dostavila Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Kiseljaku broj O-19/99 od 25. marta 1999. godine kojim se ona proglašava zakonskim nasljednikom sa dijelom 1/1. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 21. januara 2002. godine, apelanticino ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 32.335,18 KM.
Predmet broj AP 1066/05
- 23.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 21. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 654,01 DM. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 27. januara 2001. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 677,98 KM.
Predmet broj AP 1074/05
- 24.Apelacija je podnesena 22. aprila 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Osnovne banke Tuzla, i to iznos od 574,87 DM. Prema izvodu sa Jedinstvenog računa građana Zavoda od 2. maja 1999. godine, apelantovo ukupno potraživanje po osnovu stare devizne štednje iznosi 579,90 KM.
Predmet broj AP 1166/05
- 25.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 9. maja 2005. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 2.031,32 DM.
Predmet broj AP 1173/05
- 26.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 17. maja 2005. godine. Apelant je polagao sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Jugobanke Sarajevo, i to iznos od 13.324,15 USD.
Predmet broj AP 1238/05
- 27.Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 31. maja 2005. godine. Apelantica je polagala sredstva na deviznu štednu knjižicu kod Privredne banke Sarajevo, i to iznos od 31.146,42 DM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 28.Predmetne apelacije odnose se na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane isključivo u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Kod određenih apelanata banke su prebacile staru deviznu štednju na jedinstvene račune građana Zavoda osim u određenim predmetima gdje podnosioci apelacije izričito navode da njihova devizna štednja nije evidentirana na jedinstvenom računu građana.
- 29.Iz sadržaja apelacija proizlazi da se apelanti žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja, a neki traže da im se isplate i kamate.
b) Odgovor na apelaciju
- 30.U odgovoru na apelacije Pravobranilaštvo ističe da je Bosna i Hercegovina donošenjem Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini svoja izvorna prava titulara državnog kapitala prenijela na entitete Bosne i Hercegovine. Na osnovu ovog zakona entiteti su bili ovlašteni donijeti vlastite propise o privatizaciji, što su i učinili, tako da je, prema propisima o privatizaciji banaka, sve potraživanje "stare devizne štednje" preneseno na teret budžeta entiteta Bosne i Hercegovine. Dalje, Pravobranilaštvo navodi da su entiteti u svrhu rješavanja pitanja stare devizne štednje donijeli zakone o unutrašnjem dugu i provedbene propise kojim su regulirani registriranje stare devizne štednje i način njene isplate. Prema postojećem pravnom stanju, entiteti Bosne i Hercegovine su nosioci prava na staroj deviznoj štednji, pa samim tim i odgovornosti. Pravobranilaštvo napominje da je Bosna i Hercegovina potpisnica Sporazuma o pitanju sukcesije koji u Aneksu C regulira finansijska potraživanja i dugovanja. Međutim, nisu doneseni odgovarajući dokumenti na osnovu kojih bi se uspostavio sistem prava i obaveza, te predlaže da se apelacije u odnosu na Bosnu i Hercegovinu odbiju.
- 31.U odgovoru na apelacije Federalno ministarstvo navodi da je pitanje stare devizne štednje riješeno Zakonom o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije i Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine. Članom 5. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije propisano je da potraživanja na osnovu stare devizne štednje postaju unutrašnji dug Federacije, koji se izmiruje u skladu sa posebnim zakonom. Devizna štednja, koja je verificirana kao unutrašnji dug i kao obaveza Federacije, izmirit će se u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno isplatom dijela duga u gotovini, a ostatak izdavanjem obveznica. Dalje, Federalno ministarstvo ističe da je većina apelanata stekla pravo na potraživanje od Federacije, u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije, kao i pravo na izmirenje obaveza na navedeni način.
V. Relevantni propisi
- 32.Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 2/92)
Član 9.
"Za devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jamči Republika."
- 33.Uredba sa zakonskom snagom o deviznom poslovanju ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 10/94)
Član 3.
"Devize se mogu koristiti samo za plaćanje prema inozemstvu osim ako ovom uredbom nije drugačije određeno."
Član 12.
"Domaća i strana fizička lica mogu devize držati na računu kod banke i slobodno ih koristiti."
Član 44.
"Devizne rezerve čine potraživanja na računima u inozemstvu, efektivni strani novac i vrijednosni papiri izdati u inozemstvu ŠdeponiraniĆ kod Narodne banke ŠBosne i HercegovineĆ i ŠovlaštenihĆ banaka."
- 34.Odluka o ciljevima i zadacima devizne politike ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 13/96)
Tačka 7.
"Devizna štednja građana deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavat će se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine, ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom."
- 35.Odluka o ratifikaciji Sporazuma o pitanjima sukcesije Socijalističke federativne republike Jugoslavije ("Službeni glasnik BiH" br. 10/01)
U Sporazumu o sukcesiji SFRJ, Aneks C, u relevantnom dijelu predviđa sljedeće:
Član 2. stav 3.
" Š...Ć
Ostala finansijska dugovanja (SFRJ) uključuju:
(a) jamstva SFRJ ili njene Narodne banke Jugoslavije za štednju u čvrstoj valuti položenu kod komercijalnih banaka ili njihovih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kojeg je ona proglasila neovisnost;
Š...Ć"
Član 7.
"Jamstva bivše SFRJ ili njene NBJ za štednju čvrste valute položenu kod komercijalne banke ili neke od njenih filijala u bilo kojoj državi sljednici prije datuma kada je ta država proglasila neovisnost predmet su pregovara bez odgađanja, vodeći naročito računa o potrebi zaštite štednje čvrste valute pojedinaca. Ovi pregovori će se odvijati pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja."
- 36.Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97 i 8/99)
Član 3.
"Lice koje ima deviznu štednju u bankama ili poslovnim jedinicama sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine iznad 100 KM, a bilo je državljanin bivše Socijalističke republike Bosne i Hercegovine i na dan 31. marta 1991. godine imalo prebivalište na teritoriji koja sada pripada Federaciji Bosne i Hercegovine stječe potraživanja prema Federaciji sa stanjem na dan 31. marta 1992. godine.
Realizacija potraživanja građana koji su na dan 31. marta 1991. godine imali državljanstvo bivše Socijalističke republike Bosne i Hercegovine, a koji nemaju prebivalište na teritoriji Federacije, kao i drugih lica koja imaju devizna potraživanja u bankama na teritoriji Federacije, u smislu ovog zakona, uredit će se posebnim propisom.
Licima iz stava 1. ovog člana s deviznom štednjom do 100 DM banke će na njihov zahtjev isplatiti iznos štednje.
Potraživanja iz stava 3. ovog člana su isplativa nakon isteka perioda od tri mjeseca od dana primjene ovog zakona."
Član 7.
"Potraživanja iz člana 3. ovog zakona banka prenosi na jedinstveni račun štediše.
Način prijenosa potraživanja građana ... čiji se računi vode u bankama kod kojih su organizacione jedinice na teritoriji Federacije prestale da rade uredit će se posebnim propisom Federalnog ministarstva finansija."
Član 11.
"Otvaranje jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu jedinstvenog matičnog broja građana-nosilaca potraživanja iz ovog zakona.
Jedinstveni račun predstavlja certifikat građanina."
Član 18.
"Potraživanja sa jedinstvenog računa mogu se koristiti u postupku privatizacije u roku od dvije godine od dana izdavanja izvoda sa jedinstvenog računa, a nakon upisa potraživanja po pojedinim vrstama.
Istekom roka iz stava 1. ovog člana potraživanja na jedinstvenom računu se gase."
- 37.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 45/00)
Član 18.
"Potraživanja sa jedinstvenih računa građana mogu se upotrijebiti u procesu privatizacije u roku od četiri godine od dana izdavanja izvoda sa jedinstvenog računa građana, nakon registracije svakog pojedinog potraživanja.
Po isteku roka navedenog u stavu 1. ovog člana potraživanja sa jedinstvenih računa se gase.
Izuzetno od odredaba st. 1. i 2. ovog člana, nosioci stanarskog prava iz člana 8.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 27/97, 11/98, 22/99 i 7/00) mogu koristiti potraživanja sa jedinstvenog računa u roku od tri mjeseca od dana ovjere potpisa sa kupoprodajnim ugovorom kod nadležnog suda."
- 38.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 45/00)
Član 28.
"Prodaja iz člana 26. ovog zakona vrši se uz obavezno plaćanje u novcu ili certifikatima iz osnova stare devizne štednje najmanje 35 posto ugovorene prodajne cijene.
Za svaki iznos plaćen u novcu ili certifikatom po osnovu stare devizne štednje više od 35% može se odobriti popust od 8%."
- 39.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 61/01)
Član 27.
"Mala privatizacija u smislu člana 26. ovog zakona provodi se javnom prodajom, koju je preduzeće dužno pripremiti i prijaviti nadležnoj agenciji (za privatizaciju) u roku koji odredi Agencija Federacije i u roku važenja potraživanja građana iz Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije (certifikati itd)."
- 40.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, stupio na snagu 8. januara 2002. godine (nakon datuma odluke Ustavnog suda Federacije)
Član 24.
"Plaćanje otkupne cijene stana vrši se jednim od platežnih sredstava, i to:
- a)novcem,
- b)certifikatima na osnovu potraživanja građana, a koji su utvrđeni posebnim propisima.
Kada se plaćanje vrši novcem ili certifikatom iz osnova stare devizne štednje, cijena stana se umanjuje za 20% utvrđene otkupne cijene."
- 41.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potraživanju građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 57/03)
Član 7.
"Potraživanja iz člana 3. ovog zakona banka, na zahtjev štediše koji se podnosi u roku do šest mjeseci od dana usvajanja ovog zakona, prenosi na jedinstveni račun štediše. "
Član 11.
"Otvaranje jedinstvenih računa vrši se po službenoj dužnosti na osnovu matičnog broja građana-nosilaca potraživanja iz ovog zakona, a otvaranje jedinstvenog računa po osnovu stare devizne štednje vrši se na zahtjev štediše."
Član 18.
"Potraživanja sa jedinstvenog računa mogu se koristiti u postupku privatizacije u roku od šest godina od dana izdavanja izvoda sa jedinstvenog računa, a nakon upisa potraživanja po pojedinim vrstama."
Član 20.
"Direktor Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona donijet će uputstvo o evidenciji i realizaciji potraživanja sa jedinstvenog računa."
Član 20.a
" Agencija za privatizaciju u Federaciji BiH će neiskorištena potraživanja po osnovu stare devizne štednje koja su prenijeta na jedinstveni račun vratiti na račun imaoca u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva štediše."
Član 20.b
"Štediše koje su izvršile prijenos potraživanja iz osnova stare devizne štednje u privatizacijske investicijske fondove koja žele povratiti na svoje jedinstvene račune mogu podnijeti zahtjev privatizacijskim investicijskim fondovima za povrat potraživanja u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona."
- 42.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potraživanju građana ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 20/04) tako da je član 5. dopunjen novim članom 5.a koji glasi:
Član 5.a
"Izuzetno od člana 5. ovog zakona potraživanje po osnovu stare devizne štednje postaje unutrašnji dug Federacije Bosne i Hercegovine, koji se izmiruje u skladu sa posebnim zakonom, osim ako lice koje ima potraživanje na osnovu stare devizne štednje ne da izjavu da se ta potraživanja koriste za namjene iz člana 18. ovog zakona.
Izjava iz stava 1. ovog člana je neopoziva i podnosi se Federalnom ministarstvu finansija u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona."
Član 18.
"Potraživanja sa jedinstvenog računa mogu se koristiti u procesu privatizacije:
- -za kupovinu dionica preduzeća, imovine preduzeća i druge imovine koja se bude prodavala u procesu privatizacije do 30. juna 2006. godine pod uvjetom da učešće pojedinačne ponude ne prelazi 10% od ukupne kupovne cijene;
- -za kupovinu stanova na kojima postoji stanarsko pravo do 30. juna 2007. godine u visini do 100% od ukupne cijene.
Istekom rokova iz stava 1. ovog člana potraživanja na jedinstvenom računu se gase.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, rok za kupovinu stanova na kojima postoji stanarsko pravo može se mijenjati zavisno od donošenja i promjena propisa o restituciji."
Član 20.
"Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine dostavit će Federalnom ministarstvu finansija bazu podataka o stanju neiskorištenih potraživanja po osnovu stare devizne štednje na jedinstvenom računu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona."
- 43.Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 64/04), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
"Ovim zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima nastale na osnovu: neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih penzija, neisplaćenih naknada prema dobavljačima za robu, materijale i usluge, obaveze nastale na osnovu neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja. "
Član 2.
"Ovim zakonom utvrđuje se sveobuhvatno izmirenje unutrašnjeg duga na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1.858,9 miliona KM. Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se oni utvrditi u postupku verifikacije.
Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice ) i otpisivanjem, prema odredbama ovog zakona.
Izmirenje svih kategorija unutrašnjeg duga, uključujući i staru deviznu štednju, neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu, i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate svih kategorija unutrašnjeg duga."
Član 3.
"Unutrašnji dug Federacije iznosi 1.858,9 miliona KM, isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verifikacije, a čine ga:
opće obaveze u iznosu od 947,9 miliona KM,
obaveze na osnovu kredita komercijalnih banaka u iznosu od 11 miliona KM,
obaveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će se utvrditi prema verifikaciji obaveza na način propisan u članu 12. ovog zakona."
Član 9.
"Federacija preuzima obaveze na osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (ekspozitura i/ili agencija) na teritoriji Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se smatra da je sjedište banke najniža poslovna jedinica.
Obaveze na osnovu stare devizne štednje, definirane stavom 1. ovog člana, ne obuhvataju obaveze na osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci s obzirom na to da će se one rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ.
Obaveze na osnovu stare devizne štednje iz člana 3. ovog zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavanjem obveznica.
Kamate na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine se otpisuju."
Član 10.
"Kad se izvrši verificiranje potraživanja za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakom fizičkom licu, nosiocu stare devizne štednje, do iznosa propisanog u članu 2. ovog zakona. "
Član 11.
"Gotovinske isplate za staru deviznu štednju iz člana 10. ovog zakona izvršit će se iz budžeta Federacije u periodu od četiri godine, počevši od fiskalne godine kada se završi postupak verificiranja stare devizne štednje."
Član 12.
"Verificiranje svih potraživanja za staru deviznu štednju vršit će se na osnovu baze podataka koja je ustanovljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH" br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03, 20/04) i drugim propisima donesenim na osnovu zakona i baza podataka koje posjeduju banke.
Proces verifikacije potraživanja za staru deviznu štednju završit će se u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o verifikaciji svih potraživanja za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona."
Član 13.
"Za obaveze za staru deviznu štednju koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, u skladu sa čl. 9. i 10. ovog zakona, izdat će se obveznice do iznosa koji je potreban za izmirenje kumulativnih potraživanja."
Član 14.
"Kad se izvrši verificiranje potraživanja za staru deviznu štednju na način predviđen članom 12. ovog zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavanja obveznica propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i dužinu grace perioda, a do iznosa koji se utvrdi kao glavnica u procesu verificiranja potraživanja na osnovu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2. ovog zakona.
Kako bi osigurala dodatna finansijska sredstva nosiocima obveznica iz člana 13. ovog zakona, Vlada Federacije, u svojstvu dioničara a prema važećim propisima, svojom odlukom rasporedit će do 15% dividende iz privrednih društava sa državnim kapitalom kako bi otkupljivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišnjim budžetom, počevši od obveznica sa najnižom nominalnom vrijednosti i progresivno krenuvši ka obveznicama sa višom nominalnom vrijednosti."
Član 15.
"Vlada Federacije će tri posto iznosa koji se ostvari od prodaje preduzeća JP "BH Telecom", JP "Elektroprivrede BiH" d.d., JP "Elektroprivrede HZHB'" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun.
Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stava 1. ovog člana koristit će se u svrhu prijevremenog otkupa obveznica na osnovu stare devizne štednje po tržišnoj cijeni, i to uključujući prioritet u isplati - otkupu obveznica vlasnika stare devizne štednje i to ponudom otkupljenja obveznica sa najnižom nominalnom vrijednosti, a potom obveznica sa višom nominalnom vrijednosti.
Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o načinu raspolaganja sredstvima deponiranim na računu iz prethodnog stava, odnosno o modalitetima isplate vlasnika obveznica, prema ostvarenju sredstava iz ovog člana."
Član 21.
"Obveznice za izmirenje obaveza za staru deviznu štednju i ratnih potraživanja su vrijednosni papiri koje izdaje u cijelosti ili djelimično Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije ili Federacija (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri Federacije) prema posebnom propisu.
Obveznice izdate za izmirenje obaveza za staru deviznu štednju i ratna potraživanja su utržive i prenosive i izdaju se i vode samo u elektronskoj formi.
Svi uvjeti vezani za obveznice utvrđuju se odlukom Vlade Federacije i posebnim propisom.
Za predračun obaveza na osnovu stare devizne štednje i ratnih potraživanja u KM koristi se srednji zvanični kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine koji važi na dan donošenja odluke Vlade Federacije o emisiji obveznica u smislu ovog zakona.
Obveznice izdate za izmirenje obaveza iz stava 2. ovog člana predstavljaju unutrašnji dug Federacije u skladu sa posebnim propisom.
Federalno ministarstvo finansija upravljat će računima sa kojih se sredstva koja su položena mogu podizati u svrhu isplate obveznice."
Član 22.
"Obveznice Federacije ne podliježu propisima i odobrenju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine."
Član 24.
"Federacija garantira za obveznice izdate u skladu sa odredbama ovog zakona za izmirenje unutrašnjeg duga."
Član 26.
"Vlada Federacije će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte za utvrđivanje prioriteta među kategorijama obaveza za izmirenje potraživanja u skladu sa stavom 2. člana 7, članom 8. i članom 11. ovog zakona."
- 44.Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04)
Član 1.
"Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima u ukupnom iznosu od 1.761,7 miliona KM."
Član 3. stav 1. tačka 2.
"Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
- 2.obaveze po osnovu devizne štednje deponirane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. decembra 1991. godine (u daljnjem tekstu: stara devizna štednja) u iznosu od 774,9 miliona KM."
- 45.Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 8. januara 2001. godine utvrdio je da članovi 3, 7, 11. i 18. Zakona o potraživanjima građana nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Sud je ustanovio da su ti članovi u suprotnosti sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i time u suprotnosti sa članom II A.2(1)(k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmanom 5. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije naredio nikakve posebne izmjene i dopune ili na neki drugi način propisao prelazne odredbe prema kojima bi relevantni članovi trebalo da budu primijenjeni.
Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine članom II A. 2 (1)(k) i Amandmanom V utvrđeno je da će Federacija osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Aneksu ovog ustava Š...Ć.
Utvrđujući ustavnost čl. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u procesu privatizacije sa navedenim ustavnim odredbama i članom 1. stav 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Sud je utvrdio da odredbe čl. 3, 7, 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine."
Odluka Ustavnog suda Federacije objavljena je 9. marta 2001. godine u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 7/01.
Članom 12(b) dijela IV(c) Ustava Federacije predviđa se da ako Ustavni sud Federacije "utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom, taj zakon ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu osim ukoliko se izmijeni na način koji propiše Sud, ili ukoliko Sud ne utvrdi prelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci".
- 46.Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine u relevantnom dijelu glasi:
"Utvrđuje se da Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 27/04) i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04) i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04) koji se tiču stare devizne štednje nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se u skladu sa članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine:
Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 27/04),
u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 66/04): član 2. stav 2. u dijelu koji glasi: 'Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju s obzirom na to da će se on utvrditi u postupku verificiranja', član 2. stav 4. u dijelu koji glasi: 'uključujući i staru deviznu štednju', član 3. stav 1. u dijelu koji glasi:'isključujući iznos obaveze za staru deviznu štednju koji će se utvrditi u postupku verificiranja', član 3. stav 1. tačka 3, član 3. stav 2. u dijelu koji glasi: 'izuzev za staru deviznu štednju', čl. 9. do 16, član 21. stav 1. u dijelu koji glasi: 'obaveza za staru deviznu štednju', član 21. stav 2. u dijelu koji glasi: 'izmirenje obaveza za staru deviznu štednju' i član 21. stav 4. u dijelu koji glasi: 'stare devizne štednje',
u Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 63/04): član 3. stav 1. tačka 2, član 4. stav 1. tačka 4. u dijelu koji glasi: 'isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona', član 9. stav 1. tačka 2. u dijelu koji glasi: 'isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1. tačka 2. ovog zakona' i čl. 11. do 18."
VI. Dopustivost
- 47.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 48.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 49.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 50.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Pravila Ustavnog suda (vidi Rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 51.U skladu sa navedenim, Ustavni sud će razmotriti da li postoje efikasni pravni lijekovi i, ako postoje, da li su apelanti dokazali da su ih iscrpili, te da li su dokazali da su apelacije podnesene u roku od 60 dana od dana kada je donesena konačna odluka.
- 52.Ustavni sud, na prvom mjestu, napominje da je pri primjeni principa iscrpljivanja pravnih lijekova potrebno ispitivati u svakom pojedinom slučaju da li je pravni lijek djelotvoran ili ne prema relevantnim zakonima države.
- 53.Na pojedinca se ne može staviti pretjerani teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi došao do ostvarivanja svojih prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine, tačka 40, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 30/02). Djelotvornost pravnog lijeka ne ogleda se samo u činjenici da je on pravno i formalno predviđen već i da je u praksi efikasan. Osnovna ljudska prava, koja štite Evropska konvencija i Ustav Bosne i Hercegovine, moraju biti stvarna i djelotvorna kako u zakonu, tako i u praksi, a ne iluzorna i teoretska. Pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu prava moraju biti fizički dostupni, ne smiju biti ometani aktima, propustima, odgađanjima ili nemarom vlasti, te moraju biti u stanju štititi predmetna prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 36/02 od 30. januara 2004. godine, tačka 25, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/04).
- 54.Povodom toga Ustavni sud podsjeća da je u Bosni i Hercegovini već etablirana praksa da se podnosioci apelacije mogu obratiti direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u slučaju kada nema djelotvornih pravnih lijekova u vezi sa određenim ustavnim pravom i pravima iz Evropske konvencije. Tako je u svim slučajevima kada postupak nerazumno dugo traje zaključeno da u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek protiv tvrdnje da je u određenom slučaju povrijeđeno pravo na odlučivanje u razumnom roku. Zbog toga, apelanti se nisu morali obratiti niti jednom domaćem organu, već direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine ili ranije Domu za ljudska prava, odnosno Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, i tvrditi povredu citiranog prava (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 23, sa uputom na daljnju praksu Evropskog suda za ljudska prava). Dalje, Dom za ljudska prava je jasno naveo da činjenica da postupak još traje neće spriječiti Dom da ispita žalbene navode podnosioca prijave u vezi sa dužinom postupka (vidi, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, CH/99/1972, M.T. protiv Republike Srpske, od 3. jula 2003. godine, tačka 27). Isti slučaj je bio sa pravom pristupa sudu u kojem je zaključeno da Bosna i Hercegovina i njene poddržavne teritorijalne cjeline nisu predvidjele pravni lijek protiv povrede prava pristupa sudu (vidi, naprimjer, Odluku o prihvatljivosti i meritumu Komisije, Dmitar Arula protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 8. i 9. marta 2005. godine, tačka 55; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 19/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 12, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/01).
- 55.Ustavni sud navodi da je prva indicija nedjelotvornog pravnog sistema u pogledu isplate stare devizne štednje činjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nije počela da isplaćuje deviznu štednju. Osim toga, neki od apelanata su pokrenuli postupke pred domaćim sudovima kako bi im se isplatila gotovina sa njihovih računa. Nijedan od apelanata do sada u tome nije uspio. Konačno, sama zakonska rješenja trenutno ne dopuštaju da se pravomoćne presude iz ove problematike izvršavaju, jer su predviđeni drugi modaliteti isplate stare devizne štednje.
- 56.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoje efikasni pravni lijekovi koji su dostupni apelantima a koje bi trebalo da iscrpe. U ovim okolnostima Ustavni sud nije spriječen da razmatra apelacije. Treba napomenuti da je zahtjev za isplatu pravni zahtjev koji se formalno, ali i faktički, proteže od samog početka nemogućnosti da se štedišama isplate njihove devizne štednje. Prema tome, iako je nastala prije 14. decembra 1995. godine, pravna situacija je nepromijenjena do danas. Radi se, znači, o klasičnom slučaju tvrdnje kontinuirane povrede (vidi, između ostalih, Dom za ljudska prava, CH/99/1900 i 1901, D.S. i N.S. protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluke o prihvatljivosti i meritumu od 6. marta 2002. godine, tačka 49; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 23/00, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 57.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 58.Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 59.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu;"
- 60.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 60.
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 61.Apelanti se žale da su njihova prava povrijeđena odbijanjem banaka i učesnika u postupku pred Ustavnim sudom da im isplate deviznu štednju i konverzijom te štednje u certifikate za privatizaciju bez njihovog znanja i saglasnosti. Dalje, apelanti tvrde da radnjama koje je preduzela Federacija nije uspostavljena pravična ravnoteža između javnog i privatnog interesa, a rezultat toga je nastavljanje povreda njihovih prava na imovinu.
- 62.Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, pokriva lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treći, sadržan u drugom stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju da su potrebni za tu svrhu (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 21/00).
- 63.Uzimajući u obzir prethodnu tačku ove odluke, slijedi da Ustavni sud mora odgovoriti na tri pitanja. Prvo, da li se prava u vezi sa starom deviznom štednjom mogu smatrati imovinom u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Drugo, ako se smatraju imovinom, da li se postojećom zakonskom regulativom ili nedostatkom regulative Bosna i Hercegovina, tj. Federacija Bosne i Hercegovine miješa u ta prava tako da uključuje zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju? Treće, ako je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključen, da li je prema tom članu miješanje opravdano?
Da li se radi o imovini apelanata?
- 64.Prema ustanovljenoj praksi, riječ imovina uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, Odluke i izvještaji (O.I) 13, st. 40-46 (1978)), a koji predstavljaju ekonomsku vrijednost. Koncept imovine ima autonomno značenje, a dokazivanje utvrđenog ekonomskog interesa može biti dovoljno ako se ustanovi pravo zaštićeno Evropskom konvencijom pri čemu pitanje da li su imovinski interesi priznati kao zakonsko pravo u domaćem pravnom sistemu nije značajno (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktörer Aktibolag protiv Švedske iz 1984. godine, serija A, broj 159, stav 53).
- 65.Dom za ljudska prava u svojoj ranijoj praksi, u nekoliko prilika, ustanovio je da stara devizna štednja predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dom je utvrdio da, bez obzira na finansijsku situaciju banaka i opću ekonomsku situaciju u državi i Federaciji Bosne i Hercegovine, te ograničenja u podizanju stare devizne štednje ili de facto blokiranja te štednje, novac koji je deponiran na računima podnosilaca prijava predstavlja ekonomsku vrijednost. Potraživanja podnosilaca prijava kod banaka po osnovu njihove devizne štednje tako predstavljaju vlasništvo u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Doma broj 97/48 i dr., Poropat i drugi, tačka 161).
Navodne povrede od Bosne i Hercegovine
Da li se Bosna i Hercegovina umiješala u pravo apelanata na imovinu?
- 66.Ustavni sud, prije svega, napominje da je u predmetu Poropat i dr. Dom jasno utvrdio da se Bosna i Hercegovina miješala u pravo podnosilaca prijava na imovinu zbog činjenice da je propustila da osigura štedišama stare devizne štednje njihovo pravo na mirno uživanje njihovog vlasništva. Ovo znači uplitanje u to pravo. Više od tri godine kasnije, u odluci Đurković i dr. ( vidi Odluku Doma broj CH/98/377 i dr., Đurković i drugi protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), Dom je potvrdio miješanje Bosne i Hercegovine u isto pravo podnosilaca prijave. Od donošenja ove odluke država nije donijela niti jedan pravni akt kojim bi regulirala ovo pitanje. S druge strane, isplata stare devizne štednje nije izvršena u bilo kojem obliku. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina nastavila da se miješa u pravo podnosilaca prijava na imovinu. Također, nesumnjivo je da se Bosna i Hercegovina umiješala u pravo apelanata na imovinu zbog čega je neophodno da se ispita opravdanje za ovakvo propuštanje države da regulira pitanje stare devizne štednje.
Da li je miješanje opravdano?
- 67.Prije stupanja na snagu Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini država je bila zakonodavno aktivna u pogledu stare devizne štednje. Naime, Republika Bosna i Hercegovina je usvojila zakone i propise u vezi sa deviznom štednjom (vidi Odluku Doma broj CH/97/48, ibid., tač. 88-91; tačka 1064). Član 9. stav 3. Uredbe iz 1992. godine predviđao je da Republika daje garanciju za deviznu štednju, a član 12. Uredbe iz 1994. godine stimulirao je građane da mogu koristiti svoju štednju slobodno. Imajući u vidu da je članom 144. Uredbe iz 1992. godine određeno da isplate devizne štednje građana uložene kod Narodne banke Jugoslavije treba odrediti posebnim propisom, Ustavni sud smatra da je ustanovljeno da se izričita garancija i obećanje da se štednja može slobodno koristiti nisu odnosili na staru deviznu štednju, nego samo na nove štedne uloge koje su građani počeli ulagati u vrijeme kada je usvojena zakonska regulativa Republike. Ipak, ostavljajući staru deviznu štednju za rješavanje posebnim propisom, Republika je implicitno priznala odgovornost za ovu štednju. Odlukom od 9. aprila 1995. godine ne samo da je pojačano ovo implicitno priznanje već je jasno navedeno da će se pitanje stare štednje rješavati usvajanjem državnog zakona o javnom dugu Republike.
- 68.Iako je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini stupio na snagu nakon datuma koji su navedeni u prethodnoj tački, Ustavni sud ponavlja da, prema članu I Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država i tako nasljeđuje status bivše Republike Bosne i Hercegovine. Ustavni sud se, dalje, poziva na Aneks II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kojim je propisan kontinuitet pravnih propisa, prema kojem svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine. In conclusio, svi opći akti koji su usvojeni do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine ostaju na snazi u punom obimu sve dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine. Time su i obaveze koje je imala Republika Bosna i Hercegovina, a koje su opisane u prethodnoj tački, prešle na državu bez ikakvih ograničenja. Drugim riječima, vidljiv je kontinuitet obaveze države od perioda raspada bivše SFRJ pa sve do 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. U tom svojstvu Bosna i Hercegovina učestvuje u pregovorima koji se tiču sukcesije imovine SFRJ.
- 69.Nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, država je dobila nove obaveze koje se odnose na pitanja imovinskih prava u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U alineji 4. Preambule Ustava, koja ima normativni karakter, u skladu sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (vidi djelimičnu odluku broj U 5/98 III od 30. juna i 1. jula 2000. godine, tačka 17 ), propisano je da je država obavezna da podstakne opće blagostanje i ekonomski razvoj kroz zaštitu privatnog vlasništva i unapređenje tržišne privrede. Članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine stimulirani su, između ostalog, sloboda kretanja kapitala širom Bosne i Hercegovine i garantiranje jedinstvenog tržišta, a članom II/1. su Bosna i Hercegovina i oba entiteta ŠobaveznaĆ osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Osim toga, članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. Konačno, ŠpĆrava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
- 70.S druge strane, u pogledu problema devizne štednje država je nastavila zakonodavne aktivnosti nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Tako je Odlukom od 10. aprila 1996. godine potvrđena Odluka od 9. aprila 1995. godine kojom je propisano da devizna štednja građana deponirana kod bivše Narodne banke Jugoslavije, zajedno sa kamatama na ovu štednju, rješavat će se donošenjem zakona o javnom dugu Bosne i Hercegovine ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga Bosne i Hercegovine zajedno sa međunarodnom zajednicom. Država je 22. jula 1998. godine, odnosno 19. jula 1999. godine, usvojila Okvirni zakon o privatizaciji banaka i preduzeća koji je samo formulirao određene opće principe u privatizaciji. Uprkos ovoj zakonodavnoj aktivnosti, a u skladu sa ustavnim obavezama države, Dom je u svojoj odluci o deviznoj štednji građana, CH/97/48 (ibid., tačka 164), zaključio da je država odgovorna za povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je propustila da preduzme određenu radnju i tako ostavila štediše u situaciji u kojoj nije bilo pravne osnove po kojoj su oni mogli tražiti isplatu svoje štednje, bilo direktno od banaka ili indirektno od države kroz plaćanje javnog duga. Ovakva situacija je nastavljena do oktobra 2003. godine, kada je Dom u svojoj odluci CH/98/377 i dr. (ibid., tačka 204) u vezi sa štednim ulozima građana zaključio:
Š...Ć da Bosna i Hercegovina ostaje odgovorna za nalaz zajedničkog rješenja za problem starih bankovnih računa. Bosna i Hercegovina je uključena u državne pregovore u vezi sa pitanjima kao što su odgovornosti banaka iz inozemstva (kao što su Ljubljanska banka i Unionbanka, bivša Jugobanka), prava ekonomske sukcesije i druga pitanja koja utječu na imaoce deviznih štednih računa, uključujući i podnosioce ovih prijava. Dom, zbog toga, nalazi da su te prijave prihvatljive protiv Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
- 71.Prema Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 44/04), očigledno proizlazi da Bosna i Hercegovina, tj. država, ne podrazumijeva štednju građana kao svoj dug, već dug entiteta. Drugim riječima, sva aktivnost u pogledu stare devizne štednje građana prenesena je na entitete i Distrikt Brčko, koji su pitanje stare devizne štednje regulirali putem relevantnih zakona o unutrašnjem dugu. Na taj način jasno je da se država de facto i de jure odrekla obaveza koje su proizlazile iz legislative donesene od 1992. do 1999. godine, uključujući i obaveze iz Ustava Bosne i Hercegovine.
- 72.Što se tiče obaveza države koje proizlaze iz legislative donesene od 1992. do 1999. godine, država nije donijela niti jedan akt kojim bi stavila van snage postojeću legislativu, a kojom je u to vrijeme direktno preuzela obaveze po osnovu stare devizne štednje. Problem bi mogao biti riješen primjenom principa lex posterior derogat lex priori, čime bi entiteti i Distrikt Brčko mogli preuzeti obavezu samostalnog garantiranja imovinskih prava po osnovu stare devizne štednje. Međutim, u ovom slučaju radi se o obavezi države, osim onih koje proizlaze iz državnih pozitivno-pravnih propisa, koju država Bosna i Hercegovina nije mogla prenijeti entitetima i Brčko Distriktu da reguliraju ovu materiju. Stara devizna štednja, nakon 14. decembra 1995. godine, predstavlja konstituirano imovinsko pravo u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana II/2.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. stav 11. Sporazuma. Znači, radi se o imovinskim pravima koja su jasno definirana obaveza države, a država ne može delegirati entitetima i Brčko Distriktu odgovornost da ih štiti (na način na koji je to učinjeno). Zbog toga, efikasna zaštita ovih prava ne bi mogla biti moguća da pravna pozicija podnosilaca apelacije nije zaštićena Sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine. Država se ne može osloboditi garantiranja poštivanja ovog prava pokušajem da delegira odgovornosti, u smislu reguliranja i implementacije, na entitetske institucije i institucije Brčko Distrikta, bez osiguravanja dovoljno pravnih garancija da će ove institucije djelovati u skladu sa, između ostalog, standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.