USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. decembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 202/03, rješavajući apelaciju M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-3/01 od 18. aprila 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.M. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa M. Đ., advokat iz Banje Luke, podnio je 8. jula 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-3/01 od 18. aprila 2003. godine. Dopunu apelacije apelant je podnio 10. juna 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je, 21. juna 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je, 19. jula 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od GP"Vrbas", kao učesnika u postupku, zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.GP "Vrbas" je, 8. jula 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i GP "Vrbas" su, 16. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 8.Apelant je, 6. februara 1991. godine, zaključio sporazum sa Stambenom zadrugom "Banja Luka" o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora. Zbog uočenih nedostataka na objektu apelant je protiv Stambene zadruge "Banja Luka" (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i izvođača radova GP "Vrbas" (u daljnjem tekstu: drugotuženi) podnio tužbu Osnovnom sudu Banja Luka, koji je presudom broj P-89/92 od 6. aprila 1995. godine obavezao drugotuženog da na ime otklanjanja nedostataka na poslovnom prostoru apelantu isplati iznos od 43.562,00 DM, te na ime izgubljene zarade iznos od 6.221,25 DM, dok je u odnosu na prvotuženog tužbeni zahtjev odbijen.
- 9.Odlučujući o žalbama apelanta i drugotuženog, izjavljenim protiv navedene prvostepene presude, Viši sud u Banjoj Luci je presudom broj Gž-336/95 od 25. januara 1996. godine potvrdio prvostepenu presudu u dosuđujućem djelu u odnosu na drugotuženog, a preinačio u odbijajućem dijelu prema prvotuženom i obavezao ga na solidarnu isplatu sa drugotuženim, te ukinuo u dijelu kojim je odbijen tužiteljev tužbenim zahtjev preko dosuđenog iznosa na ime izgubljene zarade.
- 10.Protiv navedene drugostepene presude reviziju su izjavili i prvotuženi i drugotuženi. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj P-386/96 od 28. maja 1996. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž-479/96 od 20. decembra 1996. godine, odbacio reviziju drugotuženog kao neblagovremenu. Odlučujući o reviziji drugotuženog protiv ovog rješenja, Vrhovni sud je presudom broj Rev-19/98 od 30. juna 1998 godine uvažio reviziju, ukinuo osporena rješenja i predmet vratio na ponovni postupak. Istom presudom Vrhovni sud je odlučio o reviziji prvotuženog, preinačio presudu broj Gž-336/95 od 25. januara 1996 godine tako što je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog. Protiv ovog dijela presude Vrhovnog suda broj Rev-19/98 od 30. juna 1998. godine apelant je izjavio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koja je Odlukom broj U 10/99 od 19. augusta 2000. godine, odbijena.
- 11.U ponovnom postupku prvostepeni sud je Rješenjem broj P-386/96 od 25. oktobra 1999. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda Banja Luka broj Gž-121/00 od 3. marta 2000. godine, utvrdio da je revizija drugotuženog blagovremena.
- 12.Odlučujući o apelantovim revizijama protiv Rješenja Okružnog suda Banja Luka broj Gž-121/00 od 3. marta 2000. godine i drugotuženog protiv presude Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž-336/95 od 25. januara 1996. godine, Vrhovni sud je presudom broj Rev-3/01 od 18. aprila 2003. godine apelantovu reviziju odbio, a reviziju drugotuženog uvažio, te preinačio obje nižestepene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog odbijen.
IV. Relevantni propisi
- 13.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/98, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 17/93)
Član 618.
Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika da izvršeni rad ima neki nedostatak može zahtjevati od njega da nedostatak ukloni i za to mu odredi primjeren rok.
On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga.
Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, poslenik može odbiti da ga izvrši. Ali u tom slučaju naručiocu pripada, po njegovom izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora, kao i pravo na naknadu štete.
Član 620.
Kad izvršeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije izvršen u suprotnosti sa izričitim uvjetom ugovora, naručilac je dužan dopustiti posleniku da nedostatak otkloni.
Naručilac može odrediti posleniku primjeren rok za otklanjanje nedostatka.
Ako poslenik ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručilac može, po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostataka na račun poslenika, ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor.
Kad se radi o neznatnom nedostatku, naručilac se ne može koristiti pravom na raskid ugovora.
U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.
Član 641.
Ukoliko u ovoj glavi nije drukčije određeno, za odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.
Član 642.
Prava naručioca prema izvođaču zbog nedostatka građevine prelaze i na sve kasnije sticaoce građevine ili njenog dijela ali s tim da kasnijim sticaocima ne teče novi rok za obavještenje i tužbu, već im se uračunava rok prethodnika.
- 14.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 29/90, 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94)
"Član 386.
Revizijiski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. tačka 10. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Član 400. stav 4.
U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant se žali da mu je osporenim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz čl. II/4. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Pored navedenog apelant je podnio zahtjev za pravično zadovoljenje, u smislu člana 41. Evropske konvencije, u iznosu od 381.565 eura.
- 16.Apelant smatra da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i nepravilno primijenili materijalni zakon kad su investitora i izvođača radova oslobodili svake odgovornosti za učinjene nedostatke na građevini. Nadalje, smatra apelant, postupak u kojem je donesena odluka da se revizija drugotuženog smatra blagovremenom je u suprotnosti sa Zakonom o parničnom postupku, te je tako apelant diskriminiran u odnosu na tužene.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.Vrhovni sud, u odgovoru na apelaciju, ističe da ostaje kod razloga datih u pobijanoj presudi u kojoj se pozvao kako na procesno-pravne tako i materijalno-pravne norme na osnovu kojih je odlučio o predmetu spora.
- 18.GP "Vrbas" u odgovoru na apelaciju također ističe da navode u apelaciji smatra netačnim, jer je činjenično stanje tačno utvrđeno u presudama, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U pogledu nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, Ustavni sud može odlučivati, u principu, samo o ustavnim pitanjima u presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 2/98 od 5. juna 1998. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/98).
- 21.Ustavni sud nije nadležan da razmatra pitanja koja su se desila prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud ima nadležnost da razmotri činjenice vezane za događaje koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine kako bi dobio dodatne informacije. U konkretnom slučaju predmet spora je nastao u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, međutim o pravu apelanata je konačno odlučeno sudskim presudama koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis.
- 22.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Rev-3/01 od 18. aprila 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 3. juna 2003. godine, a apelacija je podnesena 8. jula 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 25.Apelant pobija presudu Vrhovnog suda broj Rev 3/01 od 18. aprila 2003. godine, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
- 26.Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim sudovima odnosio na apelantova građanska prava, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03).
- 28.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
- 29.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
- 30.Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu priložiti valjane dokaze (vidi presudu Ustavnog suda broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
- 31.Vrhovni sud je osporenu odluku zasnovao na primjeni člana 620. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, te zaključio da apelant, koji nije bio naručilac posla, nije bio u direktnom ugovornom odnosu sa izvođačem radova, pa nije mogao, u smislu navedene zakonske odredbe, tražiti otklanjanje nedostataka na račun poslenika, sniženje cijene ili raskid ugovora. Dakle, apelant je samo mogao otkloniti nedostatke na račun poslenika, izvođača radova, odnosno nije mogao postaviti zahtjev za naknadu štete prije njenog otklanjanja.
- 32.Ustavni sud zaključuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti da su zloupotrijebljene pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, kako u dijelu koji se odnosi na postupak ocjene blagovremenosti revizije drugotužene, tako i u dijelu koji se odnosi na odluku o reviziji drugotužene. Vrhovni sud je u osporenoj odluci primijenio relevantne zakonske odredbe na način koji nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, dao odgovarajuće tumačenje i dovoljno obrazložio odluku.
- 33.Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
U svjetlu zaključka o postojanju kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 35.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.