Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1066/04, rješavajući apelaciju Dragice Pantić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragice Pantić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj Gž-123/04 od 29. septembra 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Dragica Pantić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanskog Broda, koju zastupa Nada Nović, advokatica iz Dervente, podnijela je 2. decembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-123/04 od 29. septembra 2004. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku, Milivoja Đurđevića (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud dostavio je odgovor 6. maja 2005. godine, a tuženi 12. maja 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 1. juna 2005. godine dostavljeni apelantici.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-650/02 od 22. decembra 2003. godine utvrđeno je da je tuženi ometao apelanticu u posljednjem mirnom posjedu nekretnina u Bosanskom Brodu, označenih kao katastarska čestica 634, upisanih u posjedovni list broj 1742, katastarska općina Bosanski Brod, tako da je na označenoj katastarskoj čestici, na udaljenosti od 1,7 metara zapadno od porodične kuće u apelanticinom suvlasništvu, izgradio čvrstu građevinu-poslovni objekt-kiosk. Tuženom se nalaže da apelantici vrati oduzeti posjed nekretnine i uspostavi prijašnje stanje tako da poruši navedeni građevinski objekt, ukloni preostali građevinski materijal, kao i da se kloni ovakvog ili sličnog ometanja apelantice pod prijetnjom novčane kazne. Također mu se nalaže da apelantici naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju Rješenja navedeno je da je to ometanje posljedica dogradnje objekta na osnovu rješenja od 14. juna 2002. godine. Tom prilikom tuženi je bitno odstupio od uvjeta iz navedenog rješenja iako su naknadno nadležni organi rješenjem od 2. novembra 2002. godine utvrdili da su izvedeni radovi u skladu s tehničkim propisima i da se objekt može tehnički koristiti.
  • 7.
    Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, donio Rješenje broj Gž-123/04 od 29. septembra 2004. godine kojim je žalbu uvažio, pobijano rješenje Osnovnog suda preinačio i odbio apelanticin tužbeni zahtjev u cijelosti. U obrazloženju Rješenja Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju iz pismenih dokaza priloženih spisima predmeta nedvojbeno proizlazi da je tuženi u posjedu sporne parcele od 1997. godine na kojoj je bio postavljen njegov kiosk koji mu je služio za obavljanje privatne djelatnosti. Zbog dotrajalosti, taj kiosk je uklonjen i na istom mjestu podignut je novi kiosk, uz odobrenje nadležnog upravnog organa Općine Bosanski Brod. To znači da apelantica nije bila u faktičkom posjedu sporne parcele od 1997. godine i da tuženi nije ušao u posjed te parcele na protivpravan način.
  • 8.
    Ustavni sud zapaža da se u spisu predmeta nalaze Zaključak broj 01-023-17/86 od 26. februara 1986. godine i pravosnažno Rješenje broj 07-473/86 od 17. marta 1986. godine, koje je donijela Skupština općine Bosanski Brod, kojima je apelanticinom suprugu izuzet iz posjeda dio građevinskog zemljišta, označenog kao k.č. 634, zemljišnoknjižni uložak broj 123, k. o. Bosanski Brod. Navedeno zemljište je izuzeto radi provođenja urbanističkog plana općine Bosanski Brod. Sporazum o naknadi za izuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište između Općine Bosanski Brod i Rajka Pantića, a koji ima snagu izvršne isprave, zaključen je 20. marta 1986. godine pod brojem 07-473-17/86.
  • 9.
    Tuženi je 1997. godine na spomenutom zemljištu postavio privremeni montažni objekt zbog obavljanja poslovne djelatnosti. Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Općine je Rješenjem broj 07-361-444/02 od 14. juna 2002. godine odobrilo tuženom da kao investitor može početi dograđivati privremeni poslovni objekt (kiosk). Rješenjem istog općinskog odjeljenja broj 07-361-731/2-2002 od 22. novembra 2002. godine utvrđeno je da su radovi na privremenom poslovnom objektu na navedenom zemljištu izvedeni u skladu s tehničkim propisima za tu vrstu objekta. Rješenjem spomenutog odjeljenja broj 07-475-11/03 od 11. februara 2003. godine tuženom je odobreno dalje privremeno korištenje javne gradske površine uz naknadu do 6. oktobra 2003. godine.

IV. Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03):

"Član 77.

Sudska zaštita od uznemiravanja, odnosno oduzimanja posjeda može se tražiti u roku od trideset dana od saznanja za ometanje i učinioca, a najkasnije u roku od godinu dana od nastalog ometanja (spor zbog ometanja posjeda).

Član 78.

(1) Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalog ometanja pri čemu ne utječu pravo na posjed, pravni osnov posjeda i savjesnost posjednika.

(2) I posjednik koji je posjed stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja ima pravo na zaštitu, osim prema licu od koga je na takav način došao do posjeda, ako od nastalog ometanja nisu protekli rokovi iz člana 77. ovog zakona."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantica navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što je Okružni sud neosnovano utvrdio da ona nije bila u faktičkom posjedu sporne parcele još od 1997. godine, te pogrešno smatra da u radnjama tuženog, koje su prethodile postavljanju novog kioska na spornoj parceli, nije bilo protivpravnosti s obzirom na to da je novi kiosk postavljen po odobrenju nadležnog organa uprave. Apelantica navodi da je tuženi bio svjestan činjenice da gradi na tuđem zemljištu, jer mu je bilo poznato da su u katastarskom operatu Općine Bosanski Brod kao korisnice sporne parcele uknjižene apelantica i njena kćerka. Dalje, apelantica navodi da je tačno da je tuženi od nadležnog organa Općine Bosanski Brod dobio odobrenje za dogradnju postojećeg privremenog poslovnog objekta-kioska. Međutim, on je izgradio sasvim novi trajni objekt, od čvrstog građevinskog materijala. Apelantica smatra da je izgradnjom novog objekta izvršeno ometanje njenog posjeda zbog čega je ona podnijela tužbu Osnovnom sudu. U vezi sa Zaključkom Skupštine općine Bosanski Brod od 26. februara 1986. godine, kojim je dio sporne parcele izuzet iz posjeda njenog supruga, apelantica navodi da spomenuta parcela nikada nije bila izuzeta iz posjeda u korist Općine, niti je u zemljišnim knjigama to eventualno izuzimanje bilo provedeno. Na osnovu toga, smatra apelantica, može se utvrditi da je ona mirni i faktički posjednik sporne parcele sve do momenta kada je tuženi izvršio ometanje posjeda.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da ni pobijanim rješenjem, kao ni u postupku koji je prethodio njegovom donošenju nije povrijeđeno pravo na imovinu o kojem se govori u apelaciji, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da mu je, na osnovu oglasa Skupštine općine Bosanski Brod 1997. godine o dodjeli slobodnih javnih površina koje su utvrdili nadležni organi Općine, dodijeljena gradska javna površina, označena kao katastarska čestica broj 634, na kojoj je izgradio privremeni poslovni objekt do donošenja rješenja o konačnoj namjeni označene parcele. U izgrađenom objektu je od 1997. godine registrirao djelatnost i organizirao rad bez prekida do 2002. godine, kada je podnio zahtjev za rekonstrukciju i obnovu objekta. Na osnovu ugovora i rješenja o dodjeli zemljišta slobodne javne površine tuženi navodi da od 1997. godine do danas Općini uredno plaća zakupninu. Također, poznato mu je da su na istoj parceli do 1992. godine, kada je počeo rat, bila postavljena dva poslovna objekta, koji su porušeni i uklonjeni tokom ratnih godina. Dalje je naveo da je 1986. godine Skupština općine Bosanski Brod izuzela gradsko građevinsko zemljište, označeno kao k.č. broj 634 k.o. Bosanski Brod, od Rajka Pantića, apelanticinog pokojnog muža, i to sporazumno uz novčanu naknadu. Na taj način je nadležni općinski organ obrazložio Osnovnom sudu osnov za stavljanje sporne parcele u kategoriju javne gradske površine, što služba katastra još nije evidentirala, jer je, zbog uništene aktivne katastarske i gruntovne dokumentacije u ratnim godinama, sređivanje zemljišnih knjiga u toku.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda u Doboju broj Gž-123/04 od 29. septembra 2004. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 6. oktobra 2004. godine a apelacija je podnesena 2. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelantica pobija navedeno rješenje tvrdeći da je njime povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 19.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."
    • 20.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 21.
    Pri razmatranju da li je došlo do povrede navedenog apelanticinog prava, Ustavni sud je prvo morao utvrditi da li je apelantica titular prava koja se nalaze u okviru člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 22.
    Riječ "imovina" uključuje širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, "posjed" koji se štiti može biti samo "postojeći posjed" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A, br. 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995, serija A, br. 332, tačka 31). Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelantica tvrdi da joj je uskraćeno predstavlja "posjed" koji štite član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    Ustavni sud podsjeća na svoje ranije odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, jeste opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i nisu međusobno kontradiktorna, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, strana 29, stav 51).
  • 24.
    Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom predmetu došlo do miješanja u apelanticino pravo na mirno uživanje njene imovine. U slučaju da zaključi da je došlo do miješanja Ustavni sud bi dalje morao utvrditi da li je miješanje opravdano, to jeste da li je (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti.
  • 25.
    Ustavni sud primjećuje da je dio građevinskog zemljišta, čiji je zemljišnoknjižni i stvarni korisnik bio apelanticin pokojni suprug, izuzet iz njegovog posjeda i to uz naknadu utvrđenu na sporazuman način.
  • 26.
    Među stranama u postupku nije sporno da tuženi od 1997. godine drži svoj poslovni objekt na spornom zemljištu. Apelantica tvrdi da je tuženi u 2002. godini, nakon što je od Općine dobio odobrenje za dogradnju svog montažnog privremenog objekta, na parceli koja je uknjižena na njenog pravnog prednika, izgradio sasvim novi poslovni objekt, koji je trajni, jer je sagrađen od čvrstog građevinskog materijala. Apelantica smatra da je ovim činom povrijeđeno njeno pravo na imovinu.
  • 27.
    Osnovni sud je utvrdio da je tuženi po svom nahođenju izgradio novi poslovni objekt, jer u rješenjima o dozvoli za dogradnju nisu utvrđene dimenzije objekta, zatim, da je bio svjestan činjenice da gradi na tuđem zemljištu, jer, prema rješenjima o dozvoli za korištenje javne gradske površine na spornoj parceli, na terenu nije moguće locirati javnu površinu od 32 kvadratna metra koju treba da koristi tuženi. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno raspravio o svim odlučnim činjenicama, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo, te da žalba tuženog ima uporište u materijalnim dokazima - pismenoj dokumentaciji priloženoj spisima predmeta u koju je prvostepeni sud izvršio uvid, ne smatrajući ih pravno relevantnim dokazima koji su bitno značajni za ishod spora u parnici. Okružni sud smatra da je rekonstruirani privremeni poslovni objekt postavljen na istom mjestu kao i prethodni, uz potrebnu saglasnost Općine.
  • 28.
    Ustavni sud primjećuje da je tuženi izgradio i postavio privremeni poslovni objekt uz pribavljenu urbanističku saglasnost, što znači da su imovinsko-pravni odnosi na spornoj parceli bili riješeni, te da se tuženi morao pridržavati tehničkih normativa izgradnje, kako to zahtijevaju pozitivni propisi, a što je potvrđeno rješenjima nadležnog organa Općine. Da se tuženi pri izgradnji spornog objekta u svemu pridržavao zadatih tehničkih i drugih normativa, potvrđuje, prije svega, rješenje nadležnog organa kojim je izvršen tehnički prijem spornog objekta i odobrena njegova upotreba.
  • 29.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do miješanja u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 30.
    Pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju zakonitog postavljanja privremenog poslovnog objekta na gradskom građevinskom zemljištu izuzetom iz posjeda ranijeg korisnika nije povrijeđeno.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.