USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 1076/04, rješavajući apelaciju Branislava Kovačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Branislava Kovačića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-242/04 od 29. oktobra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu broj K-15/04 od 9. juna 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Branislav Kovačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokatica iz Banje Luke, podnio je 6. decembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-242/04 od 29. oktobra 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-15/04 od 9. juna 2004. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje osporene presude do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom broj AP 1076/04 od 18. januara 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 18. aprila 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Okružni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. maja 2005. godine, a Tužilaštvo 29. aprila 2005. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Tužilaštva 28. juna 2005. godine dostavljeni su apelantu.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda broj K-15/04 od 9. juna 2004. godine u ponovljenom krivičnom postupku apelant je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci i novčanu kaznu od 500,00 KM zbog krivičnog djela šumske krađe iz člana 424. st. 1. i 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/00, 33/00 i 37/01).
- 8.Okružni sud je donio Presudu broj Kž-242/04 od 29. oktobra 2004. godine kojom je djelimično uvažio apelantovu žalbu izjavljenu protiv navedene prvostepene presude i preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni tako što je apelanta osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca i novčanu kaznu od 500,00 KM. U obrazloženju ovakve odluke Okružni sud je naveo, između ostalog, da je Osnovni sud pravilno utvrdio relevantne činjenice na koje je ispravno primijenio materijalno pravo. Međutim, u vezi sa odlukom o kazni Okružni sud smatra da Osnovni sud nije dovoljno ocijenio apelantove olakšavajuće okolnosti zbog čega je preinačio i umanjio kaznu izrečenu prvostepenom presudom.
IV. Relevantni propisi
- 9.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/00, 33/00 i 37/01) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 424.
(1) Ko radi krađe u šumi obori jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od tri kubna metra, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno s namjerom da se oboreno drvo proda ili ako je količina oborenog drveta veća od osam kubnih metara, ili ako je djelo učinjeno u zaštitnoj šumi, Š...Ć, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant, između ostalog, navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog ustavnog prava apelant vidi u tome što mu, navodno, nije data mogućnost da se provjeri njegova odbrana, jer sud nije izvršio uviđaj na mjestu događaja radi utvrđivanja tačnog mjesta na kojem je izvršena bespravna sječa, niti je saslušao svjedoke koje je predložila odbrana i nije suočio apelanta i svjedoke optužbe, radnike oštećenog preduzeća. Osim toga, apelant se žali što redovni sudovi nisu provjerili iskaze pojedinih svjedoka odbrane i što nisu ocijenjeni svi pojedini objektivni dokazi. Osim navedenog, apelant smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju, utvrđujući apelantovu krivičnu odgovornost, neosnovano ocijenili da je on u drugom slučaju šumske krađe posjekao stabla, čime su prekršili princip zakonitosti i načela nevinosti i in dubio pro reo. Apelant predlaže da se njegova apelacija usvoji.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Okružni sud ističe da je krivični postupak protiv apelanta u svemu vođen u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku. Svi dokazi na kojima su zasnovane odluke pribavljeni su zakonito, a sjednici drugostepenog vijeća prisustvovao je apelantov branilac bez prisustva ovlaštenog tužioca iako je uredno obaviješten. Okružni sud dalje navodi da su u toku postupka utvrđeni svi bitni elementi krivičnog djela koje je stavljeno na teret apelantu, kao i njegova krivična odgovornost, pa su netačni navodi da je donošenjem osporenih odluka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Zbog toga, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je istaklo da su apelantovi navodi neosnovani i da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje, te da je apelantu omogućeno fer i korektno suđenje.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-242/04 od 29. oktobra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena presuda donesena je 29. oktobra 2004. godine a apelant je apelaciju podnio 6. decembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st.1. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Pravo na pravično suđenje
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Pri utvrđivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."
- 20.Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom predmetu primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatirao da se član 6. Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u žalbenom krivičnom postupku. Ipak, način primjene člana 6. Evropske konvencije zavisi od posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje da li je optuženi imao pravičan postupak mora se riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava Monnel and Morris, odluka od 2. marta 1987, serija A, broj 115, str. 21. stav 54. i str. 52. stav 56, Ustavni sud, Odluka broj U 28 od 22. juna 2001, bilten za 2001, str. 467).
- 22.U konkretnom slučaju apelant se žali što mu redovni sudovi nisu, navodno, dali mogućnost da se provjeri njegova odbrana, jer sud, navodno, nije izvršio uviđaj na mjestu gdje je izvršeno krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno na mjestu na kojem je izvršena bespravna sječa stabala, niti je saslušao svjedoke koje je predložila odbrana. Osim toga, prema apelantovim navodima, sudovi nisu suočili njega i svjedoke optužbe, radnike oštećenog preduzeća, niti su provjerili iskaze pojedinih svjedoka odbrane i nisu, navodno, ocijenjeni pojedini objektivni dokazi. Razmatrajući navode iz apelacije, Ustavni sud je utvrdio da se apelant, mada navodi apelacije impliciraju, osim navedenog, ne žali da je druga strana u ovom postupku, ovlašteni tužilac, stavljena u povoljniji položaj u odnosu na njega, odnosno da je eventualno povrijeđen princip jednakosti strana u postupku, sadržan u članu 6. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedene apelantove prigovore, postavlja se pitanje da li su osporene presude Okružnog i Osnovnog suda povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Ustavni sud je i ranije donio stav u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije da sud treba da ocijeni da li su izjave predloženog svjedoka, odnosno drugih učesnika u postupku, relevantne za predmet i da li one mogu ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, ali, isto tako, iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije slijedi da strana u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 6/02, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).
- 24.Osim toga, član 6. Evropske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, odluke o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49, 67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981., OI 25, 240).
- 25.U svojoj apelaciji apelant nije iznio dokaze kojima bi dokazao da bi pozivanje jednog svjedoka odbrane bilo važno za utvrđivanje istine, te da je nepostupanje suda u vezi s tim prejudiciralo njegov predmet. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud ispitivao kako svjedoke optužbe, tako i svjedoke čiji iskazi nisu išli u prilog apelantovoj osudi, te da su razmatrani i drugi dokazi, osim saslušavanja svjedoka. Osim toga, Osnovni sud je dao dovoljno argumentiranih razloga zbog čega je povjerovao iskazima svjedoka optužbe a ne iskazima saslušanih svjedoka odbrane. Ustavni sud ne može na osnovu dokaza koji su mu predočeni zaključiti da su redovni sudovi povrijedili apelantovo pravo na pozivanje svjedoka odbrane iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije.
- 26.Osim toga, spis predmeta ukazuje da je apelantu u toku glavnog pretresa pred obje sudske instance data mogućnost da svim učesnicima u postupku postavlja pitanja i komentira njihove iskaze. Isto tako, redovni sudovi u obrazloženjima osporenih presuda naveli su dovoljno razloga koji nesumnjivo upućuju na postojanje apelantove odgovornosti u pogledu izvršenog krivičnog djela. Ustavni sud smatra da je, također, neosnovan apelantov prigovor da su redovni sudovi, neutemeljeno i na njegovu štetu, ocijenili da je on u drugom slučaju šumske krađe posjekao stabla, čime su prekršili princip zakonitosti i načela nevinosti i in dubio pro reo. Neosnovanost ovog apelantovog prigovora proizlazi iz odluke Okružnog suda da preinačenjem prvostepene presude umanji apelantu izrečenu kaznu zatvora, uz obrazloženje da mu se ne može kao otežavajuća okolnost uzeti činjenica što mu je nepravosnažnom presudom za isto krivično djelo izrečena uvjetna osuda Presudom Osnovnog suda broj K-115/02 od 2. aprila 2004. godine. Naprotiv, Okružni sud je iskazao privrženost principu zakonitosti i načelu prezumpcije nevinosti odlukom da se apelantu smanji kazna iz navedenog razloga, jer u momentu donošenja presude Okružnog suda zakonitost predmetne uvjetne osude nije potvrdio neposredno viši sud u žalbenom postupku, odnosno nije postala pravosnažna.
- 27.Osim navedenog, Ustavni sud uočava da je u postupku pred nižestepenim sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani da iznesu dokaznu građu. U toku cijelog postupka apelant je imao branioca advokata, iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušavanja svjedoka i iznošenja komentara na predočene materijalne dokaze upotrijebljene u postupku, kao i na izjave svjedoka i ostalih učesnika. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a osporene sudske presude navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se temelji odluka i s obzirom na to da se ne može zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminatorna, Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok se radi o tumačenju navedenih odredaba.
- 28.Stoga, imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da osporenim presudama nije prekršeno pravo iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 29.Pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije nije povrijeđeno u slučaju kada redovni sudovi, na temelju svojih dispozicija, odluče da nije svrsishodno izvođenje pojedinih dokaza u postupku i u obrazloženju o takvoj odluci daju valjane razloge pri čemu nema drugih naznaka da je postupak bio nepravičan.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.