USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici,održanoj 29. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 548/03, rješavajući apelaciju Esada Brkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof. sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, prof. dr. sudija
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.Esad Brković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 27. novembra 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) br. U-9/03 i U-11/03 od 8. jula 2003. godine. Apelant je, 23. marta 2004. godine, dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Shodno članu 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka, odnosno apelaciju, donosiocu pobijanog akta radi davanja odgovora, a apelaciju dostavlja i drugoj stranci u postupku u kojem je donesena presuda koja se pobija apelacijom, radi davanja odgovora.
- 3.S obzirom da se predmetne apelacije zasnivaju na tvrdnjama apelanata o retroaktivnom djejstvu određenih odredaba Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu kojeg su donesena osporena rješenja, te da je u isto vrijeme pokrenut spor pred Ustavnim sudom o ustavnosti određenih odredaba Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine, kao i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je razmotrio odgovore koje su, na traženje Ustavnog suda, dostavili donosioci osporenih zakona.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je rješenjem broj Kv-23/03 od 28. februra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ustavnog suda Federacije broj U-9/03 od 8. jula 2003. godine, odbio apelantov prigovor imuniteta u postupku koji se vodi po optužnici Kantonalnog tužilaštva Bihać broj Kt-23/02 od 22. aprila 2002. godine, zbog krivičnog djela iz člana 358. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije BiH.
- 6.Kantonalni sud je rješenjem broj Kv-40/03 od 27. marta 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ustavnog suda Federacije, broj U-11/03 od 8. jula 2003. godine, odbio apelantov prigovor imuniteta u postupku koji se vodi po zahtjevu za sprovođenje istrage Kantonalnog tužilaštva Bihać, zbog krivičnog djela iz člana 358. stav 3. Krivičnog zakona Federacije BiH.
IV. Relevantni propisi
- 7.Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/03).
"Član 3.
(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti))
Članovi Predstavničkog doma i delegati Doma naroda, kao i članovi kantonalnih zakonodavnih tijela, neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ili kantonalnih zakonodavnih tijela.
Predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, kao i članovi kantonalnih vlada, neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u izvršnim organima Federacije, ili izvršnim organima kantona.
Član 6.
(Procedura u krivičnom postupku)
Ukoliko, u toku krivičnog postupka, osoba iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje krivičnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda.
Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo Rješavanje.
Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 7. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Visoki predstavnik navodi da je, 6. oktobra 2002. godine, donio paket zakona iz oblasti imuniteta na nivou Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, kojima se utvrđuje procedura prema kojoj se članovi parlamenta mogu pozvati na imunitet od krivične i građanske odgovornosti, a određeni nosioci izvršne vlasti mogu pozvati na imunitet od građanske odgovornosti.
- 10.Mišljenje je Visokog predstavnika da se, na način propisan osporenim zakonima, osigurava javna odgovornost dužnosnika i osoba koje obavljaju izabranu dužnost, dok se istovremeno osigurava da takve osobe uživaju takve vidove imuniteta, kakve su primjerene za ispravno vršenje njihovih funkcija i dužnosti. Konkretno, uvođenje sudske kontrole u pogledu pitanja da li određeno djelo spada u okvir dužnosti nosioca javne funkcije ili ne, predstavlja korak naprijed u smanjenju ispolitiziranosti instituta imuniteta.
- 11.Visoki predstavnik zaključuje da osporeni zakoni nisu u suprotnosti sa općim principom nemogućnosti retroaktivne primjene ili člana 7. Evropske konvencije, jer se ovim zakonima ne uklanja mogućnost materijalne odbrane od krivične odgovornosti za radnje izvršene prema ranijem važećim zakonima, kojima se predviđala takva odbrana.
- 12.Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine-Ustavno pravna komisija je u odgovoru ocijenio opravdanom inicijativu za ocjanu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije BiH.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 16.U konkretnom slučaju, apelacijom se pobija odluka koja je konačna po pitanju imuniteta, dok još uvijek nije donesena konačna odluka po pitanju apelantove krivice za krivično djelo za koje je optužen. Međutim, Ustavni sud smatra da je imunitet važno prethodno pitanje koje se razmatra posebno od cjelokupnog krivičnog postupka, s obzirom da je iz odredbi Zakona o imunitetu vidljivo da, ukoliko se istakne prigovor imuniteta, nadležni sudovi prvo trebaju donijeti odluku po tom pitanju. Kada se jednom riješi pitanje imuniteta isto se više ne može postavljati u određenom krivičnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da se standardi prava na pravičan postupak odnose i na postupak u kojem se odlučuje o pravu na imunitet, jer ukoliko se odbije prigovor imuniteta i nastavi sa krivičnim postupkom, pitanje imuniteta se više ne može isticati. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom slučaju dopustiva, iako još uvijek nije donesena konačna odluka po pitanju apelantove krivice za krivično djelo za koje je optužen.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su rješenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. U-9/03 i U-11/03 od 8. jula 2003. godine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporena rješenja Ustavnog suda Federacije apelant je primio 30. septembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 27. novembra 2003. godine. Iz navedenog je vidljivo da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
a) Ranija praksa Ustavnog suda
- 19.Prije svega, Ustavni sud podsjeća na raniju praksu u odlučivanju o apelacijama gdje su se apelanti u sudskim postupcima pozivali na imunitet.
- 20.U izvjesnom broju slučajeva Ustavni sud je zaključio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog toga što je krivični postupak pokrenut prije nego što je riješeno pitanje imuniteta. U tim slučajevima Ustavni sud nije ispitivao pitanje imuniteta u meritumu, nego je konstatovao da se ono treba riješiti u zakonom propisanoj proceduri. Tom prilikom, naglašeno je da su redovni sudovi bili obavezni da razmotre pitanje imuniteta, kao važno prethodno pitanje u krivičnom postupku, a njihov propust Ustavni sud je smatrao povredom prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takav stav Ustavni sud je zauzeo u odlukama br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01 ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
- 21.Ustavni sud napominje da je odluke u navedenim predmetima donio 10. maja 2002. godine. U to vrijeme pravne okolnosti su bile bitno drugačije od okolnosti u konkretnom slučaju. Naime, tada je bio na snazi član IV/B.4.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94), koji je striktno zabranjivao vođenje krivičnog postupka protiv određenih nosilaca izvršne vlasti, za krivična djela učinjena u vršenju njihove dužnosti. Navedena odredba iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine bila je inkorporirana i u kantonalne ustave, tako da su i određeni nosioci kantonalne izvršne vlasti uživali imunitet od krivičnog gonjenja, za krivična djela učinjena u okviru njihove dužnosti. Osim toga, u to vrijeme nije postojala jasna procedura koja bi propisivala postupanje sudova u slučaju istaknutog prigovora imuniteta.
- 22.U konkretnom slučaju, pravne okolnosti su značajno izmijenjene. Amandmanom LXV ("Službene novine Federacije BiH", broj 52 od 28. oktobra 2002. godine) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, brisan je član IV/B.4.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji je određenim nosiocima izvršne vlasti garantovao imunitet od krivičnog gonjenja. Osim toga, donijet je Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 32/02), kao i Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 19/03). Navedenim zakonima je definisan krug osoba koje uživaju pravo na imunitet, te uspostavljena jasna procedura, koju su sudovi dužni poštovati prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru imuniteta.
- 23.Ustavni sud naglašava da je donio odluku broj U 24/03 od 22. septembra 2004. godine, kojom je utvrdio da su osporene odredbe Zakona o iminitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 24.Imajući u vidu navedeno, te posebno novonastalu pravnu situaciju, Ustavni sud zaključuje da se predmetna apelacija ne može riješiti u skladu sa praksom iz odluka Ustavnog suda u predmetima br. U 59/01, U 60/01 i U 61/01.
- 25.Apelant pobija navedeno rješenje Ustavnog suda Federacije, tvrdeći da je istim povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te da je narušen princip zabrane retroaktivne primjene prava iz člana 7. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 26.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 27.Ustavni sud napominje da je u svojoj odluci broj U 5/99 od 3. decembra 1999. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 3/00) zauzeo stav da je nadležan da ispituje da li je presuda (odluka) ustavnog suda entiteta u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, u konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati da li je osporeno rješenje Ustavnog suda Federacije, kojim je konačno odlučeno o istaknutom prigovoru imuniteta, povrijedilo apelantovo pravo na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 28.Ustavni sud naglašava da u konkretnom slučaju njegov zadatak nije da ispita da li apelant ima ili nema pravo na imunitet, jer je to pitanje konačno riješeno odlukom Ustavnog suda Federacije. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da ispita da li je osporeno rješenje Ustavnog suda Federacije povrijedilo apelantovo pravo na pravično suđenje u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prigovoru imuniteta.
- 29.U konkretnom slučaju, apelant smatra da je Ustavni sud Federacije, u osporenom rješenju, pogrešno tumačio i primijenio materijalno pravo, čime je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljen u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02), prema kojem "Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 31.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda apelacije kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su rješenjem Ustavnog suda Federacije povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava (na primjer: da sudovi nisu bili nepristrasni, da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Još manje može se tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da je Ustavni sud u svojoj odluci broj U-24/03 od 22. septembra 2004. godine utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a navedeni zakoni bili su temelj Ustavnom sudu Federacije prilikom donošenja rješenja koje se pobija apelacijom. Osim toga, rješenje Ustavnog suda Federacije sadrži sasvim dovoljno razloga iz kojih se može vidjeti zašto taj sud smatra da je apelantov prigovor imuniteta neosnovan u ovom slučaju.
- 32.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Zabrana retroaktivne primjene prava
Član 7. Evropske konvencije glasi:
"Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
Ovaj član ne utječe na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema općim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda."
- 33.Retroaktivnu primjenu prava apelant vidi u tome što je, u njegovom slučaju, Ustavni sud Federacije primijenio Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine koji je donio Visoki predstavnik, a ne ranije ustavne odredbe po kojima je on uživao imunitet od krivičnog gonjenja, posebno kada se ima u vidu da su one važile u vrijeme kada je on navodno počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret.
- 34.Ustavni sud je već obrazložio da smatra da je apelant imao pravično suđenje tokom postupka u kojem se odlučivalo o istaknutom prigovoru imuniteta. Također, konstatovano je da se neće ulaziti u način na koji je Ustavni sud Federacije primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju.
- 35.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno posebno ispitivati da li je osporenim rješenjem Ustavnog suda Federacije narušen princip zabrane retroaktivne primjene prava, posebno kad se ima u vidu da je Ustavni sud, u svojoj odluci broj U24/03 od 22. septembra 2004. godine, utvrdio da su odredbe Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine i Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te da nemaju retroaktivno dejstvo koje je zabranjeno članom 7. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 36.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je imunitet pitanje koje se posebno razmatra od cjelokupnog postupka, te kad se jednom riješi, više se ne može isticati u tom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da standardi prava na pravičan postupak vrijede i za postupak u kojem se odlučuje o istaknutom prigovoru imuniteta, te konačna odluka o tom pitanju može biti ispitivana od strane Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije ustanovio da je pobijanim rješenjem Ustavnog suda Federacije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti da je istim narušen princip zabrane retroaktivne primjene prava iz člana 7. Evropske konvencije.
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 38.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.