Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o meritumu

na sjednici održanoj 20. decembra 2005. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 756/04, rješavajući apelaciju Edhema Kečanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Edhema Kečanovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Kž-24/04 od 5. jula 2004. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj K-353/01 od 14. novembra 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Edhem Kečanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 30. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-24/04 od 5. jula 2004. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-353/01 od 14. novembra 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 14. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovore na apelaciju su dostavili Kantonalni sud 17. februara 2005. godine, Općinski sud 4. marta 2005. godine, a Kantonalno tužilaštvo 8. marta 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 9. novembra 2005. godine dostavljeni apelantu.
  • 5.
    Na traženje Ustavnog suda Općinski sud je 25. oktobra 2005. godine dostavio kompletne krivične spise br. K-353/01 i Kž-24/04.
  • 6.
    Ustavni sud je Odlukom broj AP 756/04 od 16. septembra 2004. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Presudom Općinskog suda broj K-353/01 od 14. novembra 2003. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 252. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Za navedeno krivično djelo, primjenom člana 37. KZFBiH, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
  • 9.
    Tokom prvostepenog postupka Općinski sud je proveo dokaze koje su predložile optužba i odbrana, uključujući saslušanje svjedoka, čitanje iskaza specijaliste neuropsihijatra, izvršen je uvid u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima, uvid u nalaz i mišljenje o ispitivanju biljne materije i tablete, uvid u fotodokumentaciju sačinjenu povodom pronalaska tableta "Extasy", izvršen je uvid u spis broj KI-55/01 Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, te u izvod iz kaznene evidencije za apelanta. Tokom postupka Općinski sud je odbio prijedlog odbrane da se sasluša jedan svjedok, inače vjerski službenik, povodom okolnosti "da se radi o rehabilitiranom licu", jer je smatrao da o ovoj okolnosti svoje mišljenje može dati isključivo neuropsihijatar.
  • 10.
    Kantonalni sud je pobijanom presudom broj Kž-24/04 od 5. jula 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio Presudu Općinskog suda broj K-353/01 od 14. novembra 2003. godine.
  • 11.
    Razmatrajući apelantove žalbene navode, Kantonalni sud je istakao da je apelant u žalbi samo uopćeno naveo da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer je izreka presude proturječna razlozima presude, ne navodeći u čemu se ta proturječnost ogleda. Kantonalni sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, te da nisu osnovani žalbeni prigovori da u presudi Općinskog suda nisu pravilno i u dovoljnoj mjeri ocijenjeni izvedeni dokazi i da su usljed toga izvedeni neprihvatljivi zaključci o odlučnim činjenicama. Prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepena presuda je potpuno i pravilno ocijenila sve izvedene dokaze, kao i odbranu optuženog.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te predlaže da se apelacija usvoji, a pobijane odluke ukinu. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što je Općinski sud odbio prijedlog odbrane da sasluša svjedoka s ciljem "rasvjetljavanja bitne činjenice konkretnog slučaja". Apelant se poziva na član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), smatrajući da optuženi ima pravo na to da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobre pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju i primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer u provedenom dokaznom postupku nisu utvrđene bitne činjenice iz kojih bi se mogao izvesti zaključak o krivičnopravnoj odgovornosti. Također, apelant ističe da njegove radnje i postupci nisu ušli u krivičnopravnu sferu, te je, stoga, primjena krivične norme očigledno bila proizvoljna.
    • b)
      Odgovori na apelaciju
  • 13.
    Kantonalni sud pobija navode apelacije i ističe da je u cijelosti ispitao prvostepenu presudu iako apelantova žalba nije bila sačinjena na način da se pobijana presuda može ispitati. Apelant je prvostepenu presudu pobijao iz svih zakonskih razloga (zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni), bez njihove konkretizacije, odnosno bez navođenja konkretnih povreda koje same po sebi (ili prema zakonu) predstavljaju osnov za ukidanje ili izmjenu pobijane presude.
  • 14.
    Općinski sud, također, pobija navode apelacije i smatra da je krivični postupak proveden na način koji nije prekršio odredbe Evropske konvencije, budući da je sud u svemu postupio u skladu sa tada važećim procesnim i materijalnim propisima.
  • 15.
    U svom odgovoru Kantonalno tužilaštvo, također, pobija navode apelacije i ističe da su u toku krivičnog postupka poštovane odredbe ZKPFBiH koje se odnose na prava optuženog u toku postupka, te da je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u konkretnoj krivičnoj stvari.

V. Relevantni propisi

  • 16.
    U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br.43/98, 2/99, 23/99, 50/01, 27/02, 59/02) relevantne odredbe glase:

Član 13.

" Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.

Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete osumnjičenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist, te da prije početka postupka i u toku postupka osumnjičenom i okrivljenom, odnosno njihovim braniocima, stave na raspolaganje sve činjenice i dokaze koji im idu u korist."

Član 63. st. 1. i 2.

"Osumnjičeni za kojeg postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo ima pravo na branioca. Okrivljeni može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka."

Član 342. stav 2.

"(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana."

Član 358. stav 2.

"(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa, ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude."

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-24/04 od 5. jula 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je apelacija podnesena 30. augusta 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
  • 22.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 23.
      Član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobre pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;"

  • 24.
    U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je pobijanim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje prema navodima iz apelacije. Ustavni sud podsjeća da opći koncept jednakosti strana u postupku, sadržan u članu 6. Evropske konvencije, kao i u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, uključuje pravo svake strane u postupku na razumnu mogućnost da iznese svoj predmet pred sudom pod uvjetima koji ga neće staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na suprotnu stranu.
  • 25.
    Član 6. Evropske konvencije zahtijeva "pravično suđenje", pravo da se bude saslušano u razumnom roku, pravo da saslušanje bude javno, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj član sadrži spisak minimalnih prava koje ima svako ko je optužen za krivično djelo. Među ova prava ubraja se i pravo optuženog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odvijaju pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova odredba tijesno je povezana sa principom "jednakosti oružja", odnosno "jednake dostupnosti pravnih sredstava" kao elementa pravičnog suđenja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Delta, A. 191-A, presuda od 19. februara 1991. godine, i Isgio, A. 194-A, str. 12).
  • 26.
    Apelant u apelaciji ističe da je "prvostepeni sud odbio prijedlog odbrane da se sasluša svjedok s ciljem rasvjetljavanja bitne činjenice konkretnog slučaja".
  • 27.
    Član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava, i to: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno djelovanje, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Naprimjer, postoje slučajevi kada zakon ne dopušta da optuženi direktno ispituje svjedoka optužbe, u slučajevima u kojima se koriste iskazi tzv. zaštićenih svjedoka. Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 105/03 od 30. novembra 2004. godine, st. 25-27).
  • 28.
    Ustavni sud ukazuje da sudovi nisu obavezni da pozovu sve svjedoke, ukoliko se ne smatra da su bitni za konkretan predmet (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ankel protiv Švicarske, presuda od 23. oktobra 1996. godine, Izvještaji 1996-V, stav 38). Da bi se ustanovila povreda apelantovog prava na pozivanje svjedoka, apelant mora dokazati da je pozivanje svjedoka bilo neophodno za utvrđivanje istine i da je nepozivanje svjedoka prejudiciralo apelantov predmet (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Švicarske, 28, Odluke i izvještaji, stav 136).
  • 29.
    U konkretnom slučaju uvidom u dokaze u spisima, odnosno zapisnik o glavnom pretresu, koji je izvršen 1. aprila 2003. godine u Općinskom sudu, apelantov branilac je predložio da se u vezi sa utvrđivanjem da li je apelant rehabilitirano lice sasluša jedan svjedok, inače vjerski službenik. U pobijanoj presudi Općinskog suda broj K-353/01 od 14. novembra 2003. godine navedeno je da je sud odbio prijedlog odbrane da se sasluša svjedok u vezi sa okolnostima da je riječ o rehabilitiranom licu zbog toga što o ovim okolnostima svoje mišljenje može dati isključivo neuropsihijatar. Na glavnom pretresu, održanom 3. novembra 2003. godine, kada je dokazni postupak završen, apelantov branilac nije imao prijedlog za dopunu postupka. Branilac je samo izrazio žaljenje što sud nije omogućio saslušanje predloženog svjedoka. Iz dokaza sudskog spisa, kao i pobijanih presuda Ustavni sud zapaža da su tokom postupka tri vještaka neuropsihijatra dala svoje nalaze i mišljenja o apelantovom zdravstvenom stanju, da su apelant i njegov branilac aktivno učestvovali u postupku, a u smislu relevantnih odredaba ZKPFBiH, omogućeno im je da iznose dokaze u svoju odbranu.
  • 30.
    Ustavni sud smatra da je zadatak redovnog suda da ocijeni da li su izjave predloženih svjedoka relevantne za predmet i da li one mogu da ponude korisne informacije neophodne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora da ima određenu diskreciju o ovim pitanjima. Osim toga, prvostepeni i drugostepeni redovni sudovi su dužni da ocijene kvalitet dopuštenih dokaza, a ne Ustavni sud.
  • 31.
    Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljno primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ne smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u tom smislu. Prema praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na "pitanja koja su sadržana u ovom ustavu", te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da provjerava utvrđivanje činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efikasan pravni lijek i u drugim slučajevima). Apelantovi navodi vezani za pitanje proizvoljne primjene materijalnog prava su paušalni i nisu ničim potkrijepljeni.
  • 32.
    Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije, jer sud koji vodi postupak ima određenu diskreciju da ocjenjuje da li su izjave predloženih svjedoka relevantne za predmet i da li one mogu da ponude korisne informacije neophodne za ocjenu predmeta. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje, ukoliko nema drugih odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna.
  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.