USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 772/04, rješavajući apelaciju M. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. T., podnesena protiv Presude Okružnog suda Istočno Sarajevo broj Kž-239/02 od 21. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda Sokolac, broj K-75/02 od 11. jula 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.M. T. (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala, kojeg zastupa V. Ć., advokat iz Sokoca, podnio je, 31. augusta 2004 godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-239/02 od 21. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-75/02 od 11. jula 2002. godine. Apelant je, također, tražio i donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora izrečene osporenim presudama do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je, 18. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. decembra 2004. godine, Osnovni sud 29. novembra 2004. godine, a Okružno tužilaštvo 29. novembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 27. aprila 2005. godine, dostavljeni apelantu.
- 5.Ustavni sud donio je Odluku broj AP 772/04 od 30. novembra 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Osnovni sud je Presudom broj K-75/02 od 11. jula 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-239/02 od 21. maja 2004. godine, proglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01), izvršenog tako što je, u svojstvu inspektora za opći kriminalitet u OKP-u CJB Srpsko Sarajevo, iskoristio svoj službeni položaj tako što je u toku obrade predmeta protiv L. P., u vezi sa pucanjem iz automatskog oružja koje je L. P. izvršio 17. novembra 2001. godine na području općine Pale, u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist od L. P., uz obećanje da se navedeni slučaj može obraditi bez podnošenja krivične prijave, 30. januara 2002. godine u kafeu "Anđeo" na Palama uzeo iznos od 100 KM i u istoj namjeri noću, 1. februara 2002. godine, nakon prethodnog dogovora sa L. P., oko 19 sati sastao se sa imenovanim na dionici puta za Kadino Selo i u njegovom vozilu primio 400 KM, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
IV. Relevantni propisi
- 8.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 22/00, 33/00 i 37/01)
"Član 337. stav 3.
(3) Službeno ili odgovorno lice koje, u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist, iskoristi svoj položaj ili ovlaštenje, prekorači granice svog ovlaštenja ili ne izvrši službenu dužnost, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina."
V. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da prvostepeni sud nije sa jednakom pažnjom istraživao i utvrđivao kako činjenice koje ga terete, tako i one koje mu idu u prilog. Obrazloženje presude smatra anemičnim i difuznim, prije svega jer se sud nije služio analitički-sintetičkim postupkom. Nadalje, smatra da se u njegovim radnjama ne stječu obilježja krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, da sud nije obrazložio oblik vinosti i da postoje nedostaci u presudi koji se odnose na odluku o kazni, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno a nedostaju i razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je prvostepeni sud kršio osnovna načela krivično-procesnog prava, a to su ravnopravnost stranaka i princip in dubio pro reo. Nadalje smatra da se drugostepeni sud nije upuštao u meritorno razmatranje žalbe, a da presuda ne navodi, niti ispituje žalbene osnove.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Okružni sud ističe da apelant u apelaciji ponavlja žalbene razloge, bavi se načinom na koji je ocijenio iskaze svjedoka prvostepeni sud, o čemu je drugostepena presuda dala svoje mišljenje. U odnosu na navode apelacije koji se odnose na odluku o izrečenoj kazni, Okružni sud navodi da je odlukom prvostepenog suda izrečena minimalna kazna predviđena zakonom za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 337. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Smatra da je odluka o kazni dovoljno obrazložena. Dalje, navodi da je postupak proveden zakonito, u toku postupka stranke su imale jednaka prava, optuženi i njegov branilac prisustvovali su sjednici vijeća prilikom odlučivanja o žalbi, te smatra da nisu povrijeđena navedena apelantova ustavna prava..
- 11.Osnovni sud, također, smatra da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelantova ustavna prava na koje se poziva u apelaciji.
- 12.U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo ističe da je postupak vođen u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, data je mogućnost i garantirana jednakost u postupanju, kako strani optužbe, tako i strani odbrane, svaka strana je imala razumnu mogućnost da prezentira svoj slučaj uključujući i svoje dokaze. Nadalje ističe da apelant u apelaciji obrazlaže i komentira rezultate provedenih dokaza izvodeći zaključke u pravcu i cilju odbrane, međutim, iako član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, on ne propisuje pravila o prihvatanju dokaza, što znači da se to regulira domaćim zakonom. Predlaže da se apelacije odbije kao neosnovana.
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju konačna odluka, koja je predmet osporavanja apelacijom, je Presuda Okružnog suda broj Kž-239/02 od 21. maja 2004. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 3. augusta 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te se član 6. Evropske konvencije primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 43/02).
- 21.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
- 22.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
- 23.Apelantovi prigovori odnose se na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava. Iz stanja u spisu nedvojbeno proizlazi da je apelant imao mogućnost da iznese svoju odbranu lično i preko advokata, kao i da poziva i saslušava svjedoke. Dalje, u prvostepenom postupku su provedeni i drugi odgovarajući dokazi, na osnovu kojih je sud utvrdio da je apelant kao službeno lice, u namjeri da sebi pribavi imovinsku korist, iskoristio svoj službeni položaj i od L. P. uzeo iznos od 500 KM. Osnovni sud je na ovako utvrđeno činjenično stanje primijenio relevantne zakonske odredbe, a sudska odluka sadrži sve potrebne razloge na kojima je zasnovana, dovoljno je obrazložena, što je potvrđeno i pobijanom presudom Okružnog suda.
- 24.U odnosu na apelantove navode da je prvostepeni postupak, očigledno, kršio osnovna načela i principe krivičnog procesnog prava, kao što su istina, ravnopravnost stranaka i princip in dubio pro reo, Ustavni sud primjećuje da apelant nije naveo nikakve činjenice kojim bi dokazao svoje navode, a iz apelacije i priložene dokumentacije Ustavni sud ne vidi ni jedan razlog da bi se moglo smatrati da je, u konkretnom slučaju, došlo do povrede navedenih principa koji ulaze u okvir pravičnog suđenja.
- 25.U pogledu apelantovih navoda da redovni sudovi nisu potpuno i pravilno utvrdili činjenice u vezi sa odlukom o kazni, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da razmatra i preispituje izrečene kazne, sve dok preduzete mjere očigledno ne krše ustavna prava zaštićena Evropskom konvencijom.
- 26.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju način na koji su i Osnovni i Okružni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 28.U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII. Zaključak
- 29.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u osporenim odlukama, a Ustavni sud nije utvrdio proizvoljnu primjenu prava niti je utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.