USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 27. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 1111/05, rješavajući apelaciju Općine Grude i dr. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Općine Grude, "Alpine komerc" d.o.o. Široki Brijeg, "Hercegovačke banke" d.d. Mostar, "Croherca AG" d.o.o. Mostar i "Hercegovina osiguranja" d.d. Mostar podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-940/04 od 28. februara 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Općine Grude, "Hercegovina osiguranja" d.d. Mostar i "Alpine komerc" d.o.o. Široki Brijeg podnesene protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj Tt-972/04 od 1. decembra 2004. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Općina Grude, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo Grude, "Alpina komerc" d.o.o. Široki Brijeg, koju zastupa advokat Davor Martinović iz Mostara, i "Hercegovina osiguranje" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 4. maja 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Tt-972/04 od 1. decembra 2004. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio svako raspolaganje, prijenos i /ili opterećenje udjelom koji je upisan u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar na ime "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar s tim da će se rješenje o donošenju privremene mjere upisati u reg. ulošku broj 1-8621 kod Kantonalnog suda.
- 2.Apelanti su zajedno sa "Hercegovačkom bankom" d.d. Mostar i "Crohercom AG" d.o.o. Mostar, koje zastupa Goran Varunek, advokat iz Sarajeva, 6. maja 2005. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2004. godine i Presude Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 1111/05, AP 1112/05, AP 1113/05, AP 1127/05, AP 1128/05, AP 1129/05 i AP 1146/05 spoji u jedan predmet pod brojem AP 1111/05, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
- 4.Ustavni sud je Odlukom broj AP 1111/05 od 18. maja 2005. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
- 5.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i učesnika u postupku "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužilac) i Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 11. maja 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 6.Ustavnom sudu je 2. juna 2005. godine odgovor na apelacije dostavio Vrhovni sud, 25. maja 2005. godine Kantonalni sud, a tužilac je svoj odgovor na apelacije dostavio 30. maja 2005. godine. Federalno pravobranilaštvo u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelacije.
- 7.Apelantima su 28. jula 2005. godine, u skladu sa članom 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavljeni odgovori na apelacije.
III. Činjenično stanje
- 8.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 9.JP HPT d.o.o. Mostar sa osnivačkom glavnicom od 51 posto i JP HPT d.o.o. Zagreb sa osnivačkom glavnicom od 49 posto osnovali su 1. augusta 1996. godine "Eronet-pokretne telekomunikacije" d.o.o. Mostar. Pravni sljednik JP HPT d.o.o. Mostar su "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar.
- 10.JP HPT d.o.o. Mostar, kao naručilac, i Ministarstvo odbrane HRHB, kao izvođač, zaključili su 28. jula 1995. godine ugovor o projektiranju i građenju telefonske mreže (svjetlovoda). Prema tom osnovu, izvođač je stekao novčano potraživanje od JP HPT d.o.o. Mostar u iznosu od 6.902.410,52 DM.
- 11.Ministarstvo odbrane (komponenta HVO) je ustupilo navedeno novčano potraživanje ugovorima o cesiji broj 1/99 od 29. juna 1999. godine u korist "Hercegovina osiguranja" d.d. Mostar i "Croherca AG" d.o.o. Mostar, a ugovorom broj 5/99 od 1. septembra 1999. godine u korist "Alpina komerca" iz Širokog Brijega.
- 12.Na osnovu Odluke Upravnog odbora o prodaji udjela u društvu "Eronet" broj UO-360-2-8/99 od 2. augusta 1999. godine, JP HPT d.o.o. Mostar, kao prodavalac, 16. augusta 1999. godine i 18. augusta 1999. godine je zaključilo ugovore o prodaji vlasničkog udjela koji ima u društvu "Eronet" s apelantima, kao kupcima, i to: sa "Hercegovina osiguranjem" ugovor o prodaji 35,60 posto udjela, sa "Crohercom AG" 4,48 posto udjela i sa "Alpina komercom" 10,92 posto udjela. Osim navedenog, JP HPT d.o.o. Mostar je ugovorom zaključenim 1. aprila 1998. godine prenijelo na "Alpina komerc" d.o.o. Široki Brijeg, kao stjecaoca, 250 dionica u "Hercegovačkoj banci" d.d. Mostar. Radilo se o sporazumu da, umjesto u novčanom obliku, JP HPT Mostar svoje obaveze prema navedenim apelantima ispuni prijenosom svog članskog udjela u društvu "Eronet" na njih.
- 13.Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj U/I-781/99 od 14. septembra 1999. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-42/99 od 12. aprila 2000. godine, u sudski registar u ulošku društva "Eronet" upisani su navedeni prijenosi udjela.
- 14."Croherc AG", kao prodavalac, 12. novembra 2002. godine članski udio od 4,48 posto u društvu "Eronet" prenio je na "Hercegovačku banku", kao kupca, a ova ugovorom zaključenim 17. decembra 2002. godine na Općinu Grude. Navedeni ugovori registrirani su kod nadležnog registarskog suda.
- 15.Prednik tužioca JP HPT Mostar, kao prenosilac, i TGP "Alpina komerc" d.o.o. Široki Brijeg, kao stjecalac, zaključili su 1. aprila 1998. godine ugovor o prijenosu 250 dionica u "Hercegovačkoj banci" d.d. Mostar nominalne vrijednosti od po 1.000,00 KM.
- 16.Prednik tužioca JP HPT d.o.o. Mostar je svoj početni bilans pripremio i predao nadležnoj agenciji za privatizaciju nakon što je zaključio navedene ugovore sa stanjem 31. decembra 1999. godine.
- 17.Tužilac i umješač na njegovoj strani, Federacija Bosne i Hercegovine, podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji dijelova poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen između prednika tužioca JP HPT d.o.o. Mostar i apelanata, i ugovora o prijenosu 250 dionica u "Hercegovačkoj banci" d.d. Mostar zaključen 1. aprila 1998. godine između prednika tužioca i "Alpina komerca" d.o.o. Široki Brijeg. U tužbi se navodi da su predmetni ugovori ništavi, jer su suprotni prinudnim propisima i moralu društva, kao i zbog nedostatka dopuštenog osnova, jer ugovor od 28. jula 1997. godine, na kojem je zasnovan cjelokupan aranžman oko prijenosa udjela, ne sadrži kauzu, pa zbog toga prednik tužioca nije ni mogao ništa dugovati Ministarstvu odbrane, te da su i kasniji ugovori o cesiji fiktivni zbog čijeg izmirenja je prednik tužioca odlučio da zaključi ugovore o prijenosu svog poslovnog udjela sa apelantima.
- 18.Općinski sud je Presudom broj PS-5/03-I od 14. maja 2004. godine odbio tužbeni zahtjev tužioca da se utvrdi da su ništavi navedeni ugovori o prijenosu članskih udjela i dionica, kao i da se kod nadležnog registarskog suda, odnosno u registru vrijednosnih papira evidentiraju promjene u skladu sa traženim utvrđenjima.
- 19.Presudom Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine, uvažene su žalbe tužioca i umješača na njegovoj strani, Federalnog pravobranilaštva, i Presuda Općinskog suda broj Ps-5/03-1 od 14. maja 2004. godine je preinačena tako što je tužbeni zahtjev tužioca usvojen. Utvrđeno je da je ništav ugovor o prodaji dijela (35,60 posto) poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen 16. augusta 1999. godine između prednika tužioca JP HPT d.o.o. Mostar, kao prodavaoca, i prvotuženog "Hercegovina osiguranja" d.d. Mostar, kao kupca, te da je ništav ugovor o prodaji dijela (4,48 posto) poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen 16. augusta 1999. godine između prednika tužioca JP HPT d.o.o. Mostar, kao prodavaoca, i drugotuženog "Croherca AG" d.o.o. Mostar, kao kupca, kao i da je ništav ugovor o prodaji dijela (10,92 posto) poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen 18. augusta 1999. godine između prednika tužioca JP HPT d.o.o. Mostar, kao prodavaoca, i trećetuženog "Alpina komerca" Široki Brijeg, kao kupca. Utvrđeno je da je ništav ugovor o prijenosu članskog udjela (4,48 posto) u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen 12. novembra 2002. godine između drugotuženog "Croherca AG" d.o.o i četvrtotužene "Hercegovačke banke" d.d. Mostar i da je ništav ugovor o prodaji dijela (4,48 posto) poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji je zaključen 17. decembra 2002. godine između četvrtotužene "Hercegovačke banke" d.d. Mostar, kao prodavaoca, i Općine Grude, kao kupca. Trećetužena "Alpina komerc" d.o.o Široki Brijeg je obavezana da trpi da se na osnovu te presude u Registru vrijednosnih papira FBiH izvrši prijenos 250 dionica četvrtotužene "Hercegovačke banke" d.d. Mostar, nominalne vrijednosti od po 1.000,00 KM, sa imena trećetužene na ime tužioca uz obavezu tužioca da trećetuženoj vrati primljeni iznos od 25.000,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja, i apelanti su obavezani da solidarno naknade tužiocu troškove postupka u iznosu od 329 960,00 KM.
- 20.U obrazloženju presude se ističe da je navodni dug prednika tužioca Ministarstvu odbrane bio "samo farsa" za prodaju udjela u "Eronetu" po hitnom postupku da bi se osujetila njegova prodaja na način propisan odredbama Zakona o privatizaciji preduzeća i pratećim zakonima, te su navedeni ugovori zasnovani na nedopuštenom osnovu i suprotni prinudnim propisima, pa su ništavi. Također se ističe da su predmetni ugovori o cesiji zaključeni 29. juna 1999. godine i 1. septembra 1999. godine, kada Ministarstvo odbrane HVO Mostar nije postojalo i nije moglo potpisati navedene ugovore, niti je u Ministarstvu odbrane postojalo lice koje je obavljalo funkciju direktora, kao što je navedeno u ugovorima, koji su zato što ih je potpisalo nepostojeće pravno lice ništavi.
- 21.U obrazloženju presude Vrhovnog suda se ističe da je Kantonalni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je osporenom presudom preinačio presudu prvostepenog suda i usvojio tužbeni zahtjev, jer je spornim ugovorima u preduzeću "Eronet" d.o.o. Mostar, koje potpada pod nadležnost Agencije za privatizaciju FBiH, bez njenog odobrenja i bez procedure koja je propisana zakonom privatiziran udjel 51 posto državnog kapitala, pa su predmetni ugovori apsolutno ništavi.
- 22.Kantonalni sud u Mostaru je donio Rješenje broj Tt-972/04 od 1. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine, kojim je na prijedlog subjekta upisa "Eronet-pokretne komunikacije" d.o.o. Mostar, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine, upisana promjena članova društva u subjektu upisa "Eronet" d.o.o. Mostar. Izmjena je upisana tako da su članovi društva-apelanti evidentirani da istupaju iz društva, a "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar su upisane da pristupaju društvu iznosom osnovnog kapitala od 4.924.059,50 KM i iznosom 51 posto udjela. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovnog suda se ističe da član 225. stav 2. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03 i 52/03) propisuje da, ako je izvršnom ispravom naložen upis u javni registar, upis će se obaviti na osnovu izvršne isprave na koju je stavljena potvrda o izvršnosti. Dalje se navodi da je tačan navod apelanata, kao žalilaca, da je u izvršnoj ispravi naveden manji iznos osnovnog kapitala nego što je u sudskom registru označen prema posljednjem upisu. Međutim, ta činjenica je irelevantna u odnosu na provođenje upisa na osnovu člana 225. stav 2. ZIP, prema kojoj je sud morao postupati s obzirom na to da u vanparničnom postupku obavljanja upisa u javni registar sud nema pravo ni ovlaštenja, niti mogućnosti da se upušta u tumačenje prava stranaka iz izvršne isprave na osnovu koje obavlja upis u javni registar.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 23.Apelanti su podnijeli apelacije u kojim se žale da su osporenim rješenjima i presudama povrijeđena njihova prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
- 24.U apelacijama od 4. maja 2005. godine apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je Kantonalni sud donio osporeno rješenje o upisu u sudski registar a da nije omogućio apelantima da učestvuju u postupku, te da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog proizvoljne i diskriminirajuće primjene prava od registarskog suda. Apelanti navode da je ovakvim upisom, na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda broj Pž-74/04, došlo do nezakonitog upisa kojim je potpuno izmijenjena vlasnička struktura u subjektu upisa koja ne odgovara stvarnom stanju ni u nominalnom ni u procentualnom iznosu, čime su apelanti i ostali vlasnici udjela lišeni svoje imovine na nezakonit način. Stoga, apelanti smatraju da je time došlo do povrede njihovog prava na nesmetano uživanje vlastite imovine i da su diskriminirani u odnosu na druge privredne subjekte.
- 25.U apelacijama od 6. maja 2005. godine se navodi da je propuštanjem Vrhovnog suda da razmotri i da se očituje na navode revizije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje. Također, apelanti tokom cijelog postupka, pa i u apelaciji, navode da je tužba podnesena nakon proteka roka od dvije godine od upisa u sudski registar prijenosa udjela u društvu "Eronet" na ime apelanata, odnosno nakon proteka prekluzivnog roka iz člana 51. Zakona o upisu u sudski registar, te da je propuštanjem redovnih sudova da primijene navedeni prekluzivni rok i odbace tužbu kao neblagovremenu došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje. Dalje se navodi da je proizvoljan i neosnovan zaključak Vrhovnog suda da prijenos udjela između prednika tužioca i apelanata nije imao uporišta u materijalnom pravu, jer nije konkretizirano koja je pravna norma povrijeđena. Apelanti tvrde da je pravni posao prijenosa udjela između prednika tužioca i apelanata slobodan promet prema tada važećem Zakonu o preduzećima ("Službene novine FBiH" br. 2/95 i 8/96). Propuštajući da ukaže koja je konkretno radnja kao posljedicu imala ništavost pravnog posla, Vrhovni sud je povrijedio pravo na pravično suđenje.
- 26.Dalje se navodi da je došlo do povrede prava apelanata na javnu raspravu, jer je drugostepeni sud, ako je smatrao da činjenice nisu potpuno i pouzdano utvrđene, u skladu s članom 217. stav 2. Zakona o parničnom postupku, bio dužan održati javnu raspravu, a revizijski sud je bio dužan ukinuti drugostepenu presudu i odrediti ponovno suđenje pred drugostepenim sudom zbog toga što je taj sud u cjelini izmijenio činjenično stanje iz prvostepene presude drukčijom ocjenom ne samo isprava već i nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke i vještaka grafologa, te je time apelantima uskraćeno pravo na javno suđenje u drugostepenom postupku.
- 27.Apelanti navode da je na navedeni način došlo do miješanja u njihovo pravo na neometano uživanje njihove imovine, čime je i povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije, jer je pravni prednik tužioca sam ponudio apelantima da zaključe ugovor o prijenosu vlasničkih udjela, pa je pravni prednik tužioca strana odgovorna za eventualnu ništavost.
b) Odgovor na apelaciju
- 28.U odgovoru na apelacije od 4. maja 2005. godine i 6. maja 2005. godine Vrhovni sud je naveo da ostaje u cijelosti pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja, odnosno osporene presude.
- 29.U odgovoru na apelacije od 4. maja 2005. godine i 6. maja 2005. godine Kantonalni sud je naglasio da u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja i osporene presude i da ne prihvata nijedan navod iz apelacije. Ističe se da je osnovni argument apelanata tokom cijelog postupka, pa i u apelaciji, tvrdnja da nema pravnog osnova za brisanje stečenog vlasničkog prava s obzirom na to da je protekao zakonski rok od dvije godine. Na ovaj prigovor Kantonalni sud se očituje tako što ističe da su mogućnost ispitivanja zakonitosti izvršenog upisa u postupku po žalbi i mogućnost osporavanja ništavog upisa tužbom u parnici dva različita pravna puta i da se međusobno ne isključuju. Naprotiv, u slučaju da se po žalbi izvršeni upis potvrdi, on ne može opstati ukoliko se u pravosnažno okončanoj parnici utvrdi postojanje razloga ništavosti. To se upravo dogodilo u konkretnoj pravnoj stvari, apelanti su počinili niz protivpravnih radnji koje zaključene ugovore čine ništavim, pa je upravo cilj načela pravne sigurnosti, na koje se pozivaju, da takvi ugovori nikad ne dobiju pravni legitimitet.
- 30.Dalje se ističe da su navodi iz apelacije da je drugostepeni sud svojim proizvoljnim i neargumentiranim izvođenjem zaključaka povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje i javnu raspravu potpuno neosnovani. Ovaj sud je istakao u presudi da neke okolnosti nisu u potpunosti utvrđene, ali s obzirom na okolnosti koje su bitne za rješenje pravne stvari i koje su nesumnjivo utvrđene, nije smatrao da je potrebno da zakazuje raspravu. Određene dokaze je ocijenio drugačije od prvostepenog suda, a na to je imao pravo prema odredbi člana 229. stav 1. tačka 2. ZPP. Dalje se ističe da apelanti nisu lišeni svoje imovine bez osnova, nego na osnovu ništavih pravnih poslova. Zbog svih navedenih razloga, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 31.U odgovoru na apelaciju od 6. maja 2005. godine tužilac ističe da su neosnovani navodi apelanata da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje time što se Vrhovni sud nije izričito izjasnio o svim navodima revizije. Ovi navodi su neosnovani, jer je Vrhovni sud dao potpuno jasnu ocjenu o pravnom poslu koji je bio predmet parnice tako što je kao odlučnu uzeo činjenicu da je ugovor o prijenosu udjela zaključen suprotno prinudnim propisima. U takvom slučaju, kad je sud dao razloge za svoju odluku, ne postoji obaveza suda da se posebno izjasni o svakom pojedinačnom navodu stranke, nego je dovoljno da se svi nerelevantni navodi odbiju paušalnom konstatacijom. Također se ističe da su neosnovani navodi iz apelacije o povredi prava na javnu raspravu, koje je sadržano u članu 6. Evropske konvencije, jer ni drugostepeni ni revizijski sud nisu zasnovali svoju odluku na činjenicama o kojima nije raspravljano na javnoj raspravi pred prvostepenim sudom. Naprotiv, odluke sudova zasnovane su isključivo na osnovu činjenica koje su ili nesporne ili utvrđene pred prvostepenim sudom, a koje su jedine odlučne za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari. Zbog toga nije postojala obaveza drugostepenog suda da se zakaže i održi glavna javna rasprava radi utvrđivanja okolnosti, koje ne bi utjecale na donošenje drugačije odluke. Također se ističe da su neosnovani navodi apelanata o povredi njihovog prava na neometano uživanje njihove imovine, jer su u konkretnom slučaju sudovi postupali u okviru svoje nadležnosti i utvrdili apsolutnu ništavost ugovora o prijenosu udjela u "Eronetu", što kao posljedicu ima brisanje upisa u sudski registar, koji je bio izvršen na osnovu ugovora čija je ništavost utvrđena, pa nije došlo do miješanja suda u pravo apelanata na neometano uživanje imovine. Također se ističe da je nejasno na osnovu čega se apelanti pozivaju na povredu prava na nediskriminaciju, jer u predmetnom parničnom postupku nije bilo povreda citirane odredbe, niti se u apelaciji takva povreda navodi. Na osnovu navedenog predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
V. Relevantni propisi
- 32.U Zakonu o pretvaranju društvenog vlasništva ("Službeni list RBiH" broj 33/94) relevantne odredbe glase:
"Član 1. stav 2.
Danom stupanja na snagu ovog zakona Republika Bosna i Hercegovina postaje nosilac prava vlasništva na imovinu u društvenom vlasništvu na kojoj pravo raspolaganja nema Federacija Bosne i Hercegovine i to:
- 2.društvenom kapitalu iskazanom u bilansima stanja pravnih lica na dan 31. decembra 1991. godine."
- 33.U Zakonu o preduzećima ("Službene novine FBiH" br. 2/95, 8/96) relevantne odredbe glase:
"Član 49.
Društvo sa ograničenom odgovornošću je preduzeće kojeg čine najmanje dva osnivača sa osnovnom glavnicom podijeljenom na uloge u kojem članovi ne odgovaraju za obaveze društva.
Član 50.
Osnovna glavnica društva se izražava u novcu.
(...)
(3) Na osnovu uloga i ugovora o osnivanju društva članovi stječu udjele koji se izražavaju u procentima.
Član 54.
Društvo donosi statut.
Statut sadrži odredbe o:
(...) - udjelima (veličini udjela, raspolaganju udjelima, povlačenju udjela i ostale odredbe o udjelima).
Član 154.
U preduzećima koja imaju u cijelosti ili pretežno državni kapital primjenjuju se odredbe ovog zakona, izuzev ako odredbama ovog poglavlja ili republičkim zakonom nije drugačije određeno.
Član 155.
Preduzećima iz člana 154. upravlja država srazmjerno učešću državnog kapitala u osnovnom kapitalu preduzeća.
Član 157.
Ovlaštenja i obaveze države vlasnika nad preduzećima po osnovu državnog kapitala vrše nadležni organi Federacije, kantona i općina u skladu sa zakonom.
Član 158. stav 1.
Skupština Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa zakonom iz prethodnog člana utvrđuje listu preduzeća prema kojima ovlaštenje i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala vrše organi Federacije."
- 34.U Zakonu o privatizaciji preduzeća ("Službene novine FBiH" broj 27/97) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
Odobravanje i provođenje privatizacije, u skladu sa ovim zakonom, vrše Agencija Federacije Bosne i Hercegovine za privatizaciju (...).
Član 3.
Izuzetno od odredaba člana 2. ovog zakona, odluku o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju preduzeća iz oblasti ...prometa i veza...na prijedlog Agencije Federacije donosi Vlada Federacije.
Listu preduzeća iz stava 1. ovog člana utvrđuje Parlament Federacije.
Član 7.
Preduzeće je dužno izraditi program i početni bilans i dostaviti nadležnoj agenciji u roku od šest mjeseci od dana donošenja metodologije za pripremu programa i izradu početnog bilansa."
- 35.U Pravilniku o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća ("Službene novine FBiH" broj 19/98) relevantna odredba glasi:
"Član 1.
Ovim pravilnikom utvrđuju se pravila prodaje preduzeća, odnosno imovine i dionica preduzeća iz člana 1. Zakona o privatizaciji preduzeća putem javne aukcije, javnog prikupljanja ponuda, javne ponude dionica i neposredne pogodbe.
Pod prodajom dionica u smislu ovog pravilnika podrazumijeva se i prodaja udjela u preduzeću."
- 36.U Zakonu o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ("Službene novine FBiH" br. 12/98 i 40/99) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim zakonom uređuju se postupak i način pripreme početnih bilansa stanja: preduzeća iz člana 1. Zakona o privatizaciji preduzeća ('Službene novine Federacije BiH' broj 27/97)(...), s ciljem privatizacije i poravnanja obaveza i potraživanja u međusobnim odnosima preduzeća, banaka i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Član 7.
Preduzeća i banke iz člana 1. ovog zakona pripremaju početni bilans sa stanjem 31. 12. 1997. godine."
- 37.U Odluci o listi preduzeća iz oblasti ... prometa i veza (...) ("Službene novine FBiH" broj 41/98) relevantne odredbe glase:
"Utvrđuje se lista preduzeća za čiju privatizaciju je nadležna Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine, a iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza (osim putnog prijevoza), vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informiranja, igara na sreću i industrije naoružanja i vojne opreme.
Preduzeća koja obavljaju djelatnosti iz tačke I ove odluke su:
(...) 38. Eronet-pokretne komunikacije d.o.o. Mostar."
- 38.U Zakonu o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave ("Službene novine FBiH" broj 8/95) relevantne odredbe glase:
"Član 25.
Federalna ministarstva koja se obrazuju ovim zakonom počinju da rade danom imenovanja ministra.
Danom početka rada federalnih ministarstava prestaju da rade svi organi uprave i drugi upravni organi na teritoriji Federacije pod kontrolom Armije BiH, kao i organi uprave i drugi upravni organi na teritoriji Federacije pod kontrolom HVO-a, koji svoje ovlasti prenose na ministarstva i druge upravne organe utvrđene ovim zakonom, odnosno na odgovarajuće organe kantona."
- 39.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase:
"Član 103. stav 1.
Ugovor, koji je protivan ... propisima, te moralu društva ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje šta drugo.
Član 110.
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se."
- 40.U Zakonu o upisu u sudski registar ("Službene novine FBiH" broj 4/00) relevantna odredba glasi:
"Član 51.
Ako je upis u sudski registar izvršen na osnovu lažne isprave ili ako su u ispravi na osnovu koje je izvršen upis navedeni neistiniti podaci, ili ako je isprava izdata u nezakonito provedenom postupku, ili ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u sudski registar ili ako postoje drugi zakonom predviđeni razlozi, može se tužbom za utvrđenje tražiti da se utvrdi da je upis ništav.
Tužbu može podnijeti lice koje ima pravni interes da se utvrdi ništavost upisa.
Tužba se podnosi u roku od 15 dana od dana kad je podnosilac tužbe saznao za razloge ništavosti, ali se ne može podnijeti poslije isteka roka od dvije godine od dana izvršenog upisa."
- 41.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase:
"Član 55. stav 1.
(1) U jednoj tužbi tužilac može istaknuti više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženog, kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom.
Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku, potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
Član 229. tač. 2. i 4.
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
(2) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi.
(4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo."
VI. Dopustivost
- 42.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 43.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 44.Pri ispitivanju dopustivosti apelacija od 4. maja 2005. godine, podnesenih protiv Rješenja Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj Tt-972/04 od 1. decembra 2004. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom."
- 45.U apelacijama podnesenim 4. maja 2005. godine protiv Rješenja Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine i Kantonalnog suda broj Tt-972/04 od 1. decembra 2004. godine, kojim je okončan postupak upisa promjene članova društva "Eronet" u sudskom registru, apelanti se žale na povredu ustavnih prava na pravičan postupak, imovinu i nediskriminaciju. Predmetni postupak je postupak izvršenja pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine.
- 46.Ustavni sud smatra da je potrebno, prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak upisa promjene članova društva u sudskom registru Kantonalnog suda, kako je naloženo pravosnažnom i izvršnom presudom Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine, tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Navedenu praksu je usvojio i Ustavni sud, te je, također, donio stav da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, u principu, ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine).
- 47.U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanata su utvrđeni u parničnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine, kojom je potvrđena Presuda Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine. Navedenom presudom je usvojen tužbeni zahtjev tužioca i utvrđena je ništavost prijenosa udjela u društvu "Eronet-pokretne komunikacije" d.o.o. Mostar s prednika tužioca na apelante, pa je naloženo da su apelanti dužni trpjeti da se u sudskom registru Kantonalnog suda brišu njihovi udjeli u firmi "Eronet-pokretne komunikacije" d.o.o. Mostar, te da se umjesto njih kao vlasnik upiše tužilac, a "Alpina komerc" d.o.o. Široki Brijeg je obavezana da trpi da se na osnovu te presude u registru vrijednosnih papira FBiH izvrši prijenos 250 dionica "Hercegovačke banke" d.d. Mostar, nominalne vrijednosti 1.000.00 KM, na ime tužioca, uz obavezu tužioca da vrati primljeni iznos od 250.000,00 KM. Apelanti su mogli i morali iznijeti sve prigovore u vezi sa tako postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom postupku u kojem se odlučivalo o njihovim građanskim pravima i obavezama, jer u vanparničnom izvršnom postupku upisa u javni registar sud nije nadležan da ispituje prigovore u vezi sa pravima stranaka iz izvršne isprave na osnovu koje se obavlja naloženi upis u javni registar. Evidentno je da u navedenom postupku pred sudovima dviju instanci pune jurisdikcije apelanti nisu uspjeli da ospore osnovanost tužiočevog tužbenog zahtjeva, pa je presuda Kantonalnog suda u kojoj se konačno riješilo o građanskim pravima i obavezama apelanata postala pravosnažna i izvršna.
- 48.Ustavni sud ističe da u postupku upisa promjene članova društva koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze apelanata u odnosu na parnični postupak koji je prethodio ovom postupku i odluku koja je rezultat tog postupka. U predmetnom postupku je izvršen upis promjene članova društva onako kako je to naloženo u dispozitivu pravosnažne i izvršne Presude Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine.
- 49.U tom smislu Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta Ustavnog suda broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine može analogno primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na to da je prethodno utvrđeno da se predmetni postupak upisa promjene članova društva nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanata. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak upisa promjene članova društva u registru Kantonalnog suda, okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa su apelacije podnesene 4. maja 2005. godine ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 50.Apelanti navode da su u postupku upisa promjene članova društva u registru Kantonalnog suda ometeni u pravu na uživanje svoje imovine, te da je u tom smislu povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud primjećuje da su ugovori o prijenosu osnivačkog uloga, na osnovu kojeg su apelanti u sudskom registru Kantonalnog suda bili upisani kao vlasnici udjela, proglašeni ništavim u parničnom postupku protiv apelanata, pa je samim tim prestalo vlasništvo apelanata nad udjelima u subjektu upisa, odnosno prestalo je da postoji imovinsko pravo zaštićeno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Svojim apelacijama od 4. maja 2005. godine apelanti osporavaju odluke donesene u izvršnom postupku u kojem redovni sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u parničnom postupku. Ustavni sud je već zaključio da se predmetni izvršni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, te da apelanti nisu titulari prava zaštićenog članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa se i njihovi navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine).
- 51.Apelanti navode da je u postupku upisa promjene članova društva u registru Kantonalnog suda povrijeđeno i njihovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da do povrede ovog člana može doći samo ako apelanti imaju neko pravo zagarantirano Evropskom konvencijom, jer ovaj član ima supsidijarni karakter. S obzirom na to da je utvrđeno da se postupak upisa promjene članova društva u registru Kantonalnog suda, koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj Gž-154/04 od 8. marta 2005. godine, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apelanti nisu titulari prava zaštićenog članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedi da je dio apelacija od 4. maja 2005. godine, koji se odnosi na navodnu povredu člana 14. u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nespojiv ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 52.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama od 6. maja 2005. godine je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, osporenu presudu apelanti su primili od 16. marta 2005. godine do 18. marta 2005. godine, a apelacije su podnesene 6. maja 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije koje su podnesene protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
- 53.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije podnesene protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 54.U apelacijama od 6. maja 2005. godine apelanti osporavaju presude Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2004. godine i Kantonalnog suda broj Pž-74/04 od 15. oktobra 2004. godine, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 55.U konkretnom slučaju postupak se odnosi na imovinskopravni spor u vezi sa ugovorom o prodaji poslovnog udjela u preduzeću, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 56.U apelaciji apelanti ponavljaju navode izjavljene u reviziji protiv presude Kantonalnog suda koji se odnose na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, te povredu prava na javnu raspravu pred Kantonalnim sudom. Dalje ističu da je Vrhovni sud propustio da se očituje na navode revizije i da je samo paušalno konstatirao da drugostepeni sud nije počinio povrede postupka, te da je propustio da konkretizira povredu propisa, ukazujući na određenu pravnu normu i činjenice na osnovu kojih je utvrđeno da su sporni ugovori ništavi, što predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
- 57.Ustavni sud napominje da, u principu, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Isto tako, u nadležnosti Ustavnog suda nije da se miješa u način na koji redovni sudovi usvajaju dokaze kao dokaznu građu, ni u to kojim dokazima strana u postupku sud poklanja povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene, osim u slučaju da je ocjena dokaza bila očigledno proizvoljna, ili kad je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak.
- 58.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom okončan presudom u korist apelanata. Nakon provedenih dokaza Općinski sud je utvrdio činjenice i došao do zaključka da je tužbeni zahtjev tužioca neosnovan i da pravni poslovi prijenosa vlasničkog udjela i dionica između prednika tužioca i apelanata nisu ništavi. Na osnovu činjenica utvrđenih u postupku pred Općinskim sudom Kantonalni sud je drugačijim tumačenjem činjenica od kojih zavisi ocjena pravne valjanosti spornih pravnih poslova došao do sasvim suprotnog zaključka.
- 59.U suštini, radilo se o drugačijem tumačenju pravne valjanosti ugovora o projektiranju i građenju telefonske mreže (svjetlovoda), zaključenog 28. jula 1995. godine između prednika tužioca i Ministarstva odbrane HRHB, iz kojeg je proizašlo potraživanje koje je Ministarstvo odbrane ustupilo apelantima, kao i ugovora o prodaji dijela poslovnog udjela u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, koji su zaključeni između prednika tužioca i apelanata i ugovora o prijenosu dionica u "Hercegovačkoj banci" d.d. Mostar.
- 60.Naime, Općinski sud je zaključio da je ugovor o projektiranju i građenju telefonske mreže (svjetlovoda), zaključen 28. jula 1995. godine između prednika tužioca i Ministarstva odbrane HRHB, iz kog je proisteklo potraživanje koje je ustupljeno apelantima, pravno valjan. Općinski sud je usvojio stav da je u konkretnom slučaju riječ o slobodnom prometu vlasničkog udjela, prema članu 54. Zakona o preduzećima, koji, dakle, nije u suprotnosti s prinudnim propisima, jer je prednik tužioca članskim udjelima raspolagao prije 31. decembra 1999. godine, odnosno prije izrade i predaje početnog bilansa nadležnoj agenciji za privatizaciju, koja tek nakon predaje početnog bilansa stječe pravo i obavezu da se izjasni o zakonitosti i svrsishodnosti unosa i iznosa osnivačkog uloga koji vodi promjeni strukture državnog kapitala, te da nije suprotan ni moralu društva jer su ugovori zaključeni kako bi prednik tužioca, koji je bio, prema vlastitoj tvrdnji, insolventan, izmirio svoje obaveze prema apelantima.
- 61.Kantonalni sud je ocijenio da je ugovor o projektiranju i građenju telefonske mreže (svjetlovoda) zaključen 28. jula 1995. godine između prednika tužioca i Ministarstva odbrane HRHB fiktivan, te da je prednik tužioca u osnivački udio "Eroneta" d.o.o. Mostar unio državni kapital i da je svojim članskim udjelom od 51 posto vrijednosti ukupnog kapitala, koji cjelokupno proizlazi iz državne imovine, raspolagao na način da je svoj udjel izrazio u procentima i spornim ugovorima o prodaji neposrednom pogodbom sa apelantima prenio im te udjele i time im ustupio svoje mjesto člana u društvu "Eronet" d.o.o. Mostar, što je u suprotnosti s materijalnim pravom koje je tada bilo u primjeni. U obrazloženju se navodi da je cijeli aranžman iskonstruiran, kako bi se prije izrade i predaje početnog bilansa na nedopušten način privatizirao udio prednika tužioca u društvu "Eronet", te da je time prednik tužioca nezakonito raspolagao udjelom kao imovinskim pravom, koje u cijelosti proistječe iz državnog kapitala, a što je odlučujuće u rješavanju predmetne stvari. Tim ugovorima, zapravo, privatiziran je udjel od 51 posto državnog kapitala u preduzeću koje potpada pod nadležnost Agencije za privatizaciju FBiH bez njenog odobrenja i bez procedure koja je propisana zakonom. Osim navedenog, ističe se da su pravni poslovi nedopušteni, jer su imali kao cilj izbjegavanje primjene prinudnih propisa i da su apelanti bili nesavjesni jer su znali i morali znati za navedene propise, budući da su objavljeni u službenim novinama, pa su zbog navedenih razloga sporni poslovi proglašeni ništavim.
- 62.U obrazloženjima osporenih presuda se ističe da, prema Zakonu o preduzećima, preduzećima iz člana 154. navedenog zakona upravlja država kao vlasnik kapitala srazmjerno učešću državnog kapitala u osnovnom kapitalu preduzeća, te da ovlaštenje i obaveze države vlasnika nad preduzećima po osnovu državnog kapitala vrše nadležni organi Federacije, kantona i općina u skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća ("Službene novine FBiH" broj 27/97) koji je na snazi od 28. novembra 1997. godine, te setom tzv. privatizacijskih propisa i dalje, suprotno navodima iz apelacije, konkretno se poziva na odgovarajuće članove navedenih propisa, koji su prekršeni spornim pravnim poslovima.
- 63.Iako je, prema članu 7. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka ("Službene novine FBiH" broj 12/98), koji je na snazi od 8. aprila 1998. godine, prednik tužioca bio obavezan izraditi program i početni bilans sa stanjem 31. decembra 1997. godine, to je učinjeno tek nakon zaključenja spornih ugovora, 31. decembra 1999. godine. Na osnovu člana 3. stav 2. Zakona o privatizaciji preduzeća Parlament FBiH je donio Odluku o listi preduzeća za čiju privatizaciju je nadležna Agencija za privatizaciju FBiH, u kojoj se pod oznakom 38 nalazi društvo "Eronet" d.d. ("Službene novine FBiH" broj 41/98), koja je na snazi od 23. oktobra 1998. godine. Ustavni sud primjećuje da su se i Kantonalni sud i Vrhovni sud, koji je u cjelini prihvatio stav Kantonalnog suda, pozvali na odgovarajuće pravne norme koje su primijenjene u konkretnom slučaju nasuprot tvrdnjama iz apelacije da je Vrhovni sud propustio da citira konkretnu pravnu normu i dovede je u vezu s konkretnim činjeničnim osnovom iz kojeg je izveden zaključak da je promet osnivačkim udjelom u preduzeću "Eronet" suprotan prinudnim propisima. Na osnovu izloženog slijedi da u konkretnom slučaju nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava.
- 64.Dalje, Ustavni sud primjećuje da su odlučne činjenice na osnovu kojih je Kantonalni sud zasnovao presudu bile predmet javne rasprave pred Općinskim sudom. Također, revizijski navodi apelanata su bili predmet razmatranja Vrhovnog suda, pa je Vrhovni sud ocijenio da tužbeni zahtjev predmetnog spora predstavlja procesnu instituciju objektivne kumulacije regulirane članom 55. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužilac u jednoj tužbi istakao više zahtjeva, pa je Kantonalni sud u odnosu na pojedine tužbene zahtjeve u sjednici vijeća tzv. procjenom isprava ustanovio drugačije činjenično stanje nego što je u prvostepenoj presudi, a u odnosu na pojedine zahtjeve našao je da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, ali da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što je u objektivnoj kumulaciji zahtjeva i dopušteno i moguće. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud ističe da nije našao elemente koji bi ukazivali na to da je procjena dokaza Kantonalnog suda u konkretnom slučaju bila očigledno proizvoljna, niti da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata, u smislu prava na pravičan postupak.
- 65.Prigovor apelanata da je tužba podnesena nakon prekluzivnog roka, u smislu člana 51. Zakona o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, redovni sudovi na sve tri instance odbili su osnovano, uz obrazloženje da tužba nije ni podnesena zbog nekog od razloga pobrojanih u tom članu, nego zbog toga što su, prema tužiočevom mišljenju, ugovorne strane zaključujući sporne ugovore izvršile povredu prinudnih propisa i što im nedostaje osnova-kauza, odnosno tužilac je tražio utvrđenje ništavosti ugovora na osnovu kojih su izvršeni sporni upisi u sudski registar, a pravo na isticanje ništavosti, prema odredbi člana 110. Zakona o obligacionim odnosima, ne zastarijeva. S obzirom na to da su Kantonalni sud i Vrhovni sud utvrdili ništavost, sporni upisi su se našli pod restitucijskim udarom, u smislu posljedica ništavosti iz člana 114. ZOO, a članski udjel petotužene se direktno vraća tužiocu zbog toga što ga je petotužena stekla od nevlasnika. Na osnovu izloženog slijedi da ni primjena procesnog prava nije bila proizvoljna.
- 66.U vezi sa prigovorom apelanata da im je uskraćeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je Kantonalni sud donio drugostepenu odluku bez zakazivanja javne rasprave, Ustavni sud ističe da je članom 217. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) predviđeno da će drugostepeni sud zakazati raspravu kad ocijeni da je, radi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pred tim sudom potrebno utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze, ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku, potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom. U konkretnom slučaju Kantonalni sud nije izvodio nove dokaze i utvrđivao nove činjenice, kada bi morao pozvati apelante na javnu raspravu, nego je na osnovu stanja u spisu došao do drugačijeg zaključka na osnovu izvedenih dokaza i činjenica koje je utvrdio prvostepeni sud.
- 67.Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud postupio u skladu sa citiranim članom ZPP kada je donio odluku na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, jer je ocijenio da dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom ne bi doveli do drugačije odluke, što je stvar slobodne sudijske procjene. Ustavni sud primjećuje da apelanti u apelacijama ne navode, niti iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu proistječe da su tražili održavanje rasprave pred Kantonalnim sudom.
- 68.Svi tuženi su dali odgovor na žalbu tužioca i umješača, tražeći prvenstveno da sud odbaci tužbu kao neblagovremenu, a ukoliko to ne uradi, da odbije žalbu kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdi. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud donio odluku bez održavanja rasprave, a apelanti to nisu izričito zahtijevali, nisu ni postojali uvjeti da apelanti budu pozvani, pa time nije prekršen ni princip "jednakosti oružja" pred sudom.
- 69.Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su Kantonalni sud i Vrhovni sud tumačili pozitivnopravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelanata. U osporenim odlukama su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 70.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ustavnog prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine.
Ostali navodi
- 71.U okviru zaključka o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije koji se odnose na navodnu povredu člana II/4. i člana 14. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj Rev-940/04 od 28. februara 2005. godine.
VIII. Zaključak
- 72.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan. Također, ne može se zaključiti da je odluka Kantonalnog suda, zbog toga što je donesena na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, donesena suprotno standardima i kriterijima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 73.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 74.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.