USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1199/06, rješavajući apelaciju Jasminke Bojanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Jasminke Bojanić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja uzme u rad predmet broj P-618/04, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Jasminka Bojanić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Danske, koju zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 18. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) po tužbi podnesenoj 3. juna 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. aprila 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju, zajedno sa spisom predmeta broj P-618/04.
- 3.Osnovni sud je 15. maja 2006. godine dostavio traženi spis predmeta na uvid, dok odgovor na apelaciju nije dao.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelantica je, zajedno sa svojim roditeljima, Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv pet tuženih, radi utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog za vrijeme rata između apelantičinih roditelja i prvotuženog. Naime, ovim ugovorom apelantičini roditelji su na prvotuženog prenijeli kuću sa pripadajućim zemljištem u Banjoj Luci, a od prvotuženog su primili dio kuće sa pripadajućim zemljištem u Vodicama kraj Šibenika. Prvotuženi je kuću koju je dobio zamjenom prodao drugotuženom, a drugotuženi trećetuženoj, koja je još uvijek u posjedu predmetne kuće u Banjoj Luci. Apelantičini roditelji su kuću u Vodicama prodali četvrto i petotuženim, te sada traže poništenje svih navedenih ugovora radi vraćanja svoje kuće u Banjoj Luci, koju su, kako je u tužbi istaknuto, zamijenili 1993. godine, dakle u ratnim okolnostima kada su bili uplašeni za svoje živote. Uz tužbu, tužitelji su podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane daljeg raspolaganja predmetnom kućom u Banjoj Luci.
- 6.Prema stanju u spisu predmeta broj P-618/04, formiranog u Osnovnom sudu po primitku tužbe, Osnovni sud nije poduzeo niti jednu radnju od dana kada je primio tužbu 3. juna 2004. godine pa do dana dostavljanja spisa Ustavnom sudu na uvid 15. maja 2006. godine. U spisu predmeta, pored tužbe, egzistira podnesak trećetužene, koja 14. jula 2004. godine obavještava sud o svom advokatu, jer je, kako navodi, "slučajno saznala" o tužbi podnijetoj protiv nje, te urgencija tužitelja od 15. jula 2005. godine, kojom se od suda traži raspoređivanje predmeta i uzimanje u rad.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 7.Apelantica smatra da apsolutno nepostupanje Osnovnog suda po podnijetoj tužbi u vremenskom razdoblju od skoro dvije godine, bez mogućnosti da bilo šta učini u pravcu ishodovanja bilo kakvog pomaka u svojoj stvari pred sudom, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 8.Osnovni sud nije dao odgovor na dostavljenu mu apelaciju.
V. Relevantni propisi
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održati će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave."
VI. Dopustivost
- 10.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 11.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 12.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 13.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 14.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantičine tužbe nije poduzeo niti jednu procesnu radnju.
- 15.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 16.Apelantica smatra da su joj povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da se apelantica žali na nedonošenje odluke u razumnom roku, u postupku utvrđivanja ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog za vrijeme rata u Banjoj Luci, a po tužbi podnijetoj Osnovnom sudu prema pravilima Zakona o parničnom postupku i Zakona o obligacijskim odnosima. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Pored toga što ishod postupka treba biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, uvjet za primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije je da u konkretnom postupku postoji spor oko utvrđivanja građanskih prava i obaveza. U predmetnom slučaju se radi o postupku u kojemu se ima utvrditi je li ugovor o zamjeni nekretnine, tačnije kuće, zaključen za vrijeme rata ništav, te dalje i ostali ugovori zaključeni nakon njega, a zbog činjenice da je zaključen u okolnostima kada je jedna od strana bila uplašena za svoj život. Dakle, radi se o sporu u kojem se imaju utvrditi građanska prava i obaveze, s obzirom da je ishod postupka odlučujući za povrat kuće apelantice i njenih roditelja, koja predstavlja njihovu imovinu odnosno njihovo građansko pravo. U konkretnom slučaju, pitanje valjanosti ugovora o zamjeni moguće je riješiti jedino u parničnom postupku prema pravilima Zakona o parničnom postupku i Zakona o obligacijskim odnosima.
- 20.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u ovom slučaju.
- 21.Konkretno, postupak je počeo 3. juna 2004. godine, kada je apelantica sa svojim roditeljima podnijela tužbu nadležnom sudu. Predmetni postupak još nije niti započet. Dakle, konstatira se da po podnijetoj tužbi Osnovni sud u roku od dvije godine nije poduzeo niti jednu radnju u parničnom postupku broj P-618/04.
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nemaju nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je utemeljeno na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna načela: (1) načelo po kojem se građanska tužba može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koji zabranjuje odricanje pravde.
- 23.Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, odluka iz 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Ustavni sud u stvari ima zadatak baviti se ostvarivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 24.Ustavni sud je, iako u ovom slučaju nije primio odgovor na apelaciju Osnovnog suda, svjestan činjenice preopterećenosti tog suda u pogledu velikog broja predmeta iz oblasti koja se rješava prema pravilima Zakona o parničnom postupku. Međutim, Ustavni sud ne može a da ne primijeti da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud se poziva na član 1. Evropske konvencije koji propisuje: "Visoke ugovorne strane osigurat će svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u dijelu I. ove Konvencije". Dakle, Bosna i Hercegovina je preuzela obavezu da obezbijedi svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji. U skladu sa navedenim, Bosna i Hercegovina je preuzela i obavezu da organizira svoj pravni sistem tako da obezbijedi usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenjem u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnom postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni poduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
- 25.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači, prema Evropskoj konvenciji, međunarodnu odgovornost države, pod uvjetom da država poduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda u predmetu Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine stav 29). Međutim, u konkretnom slučaju, očigledno je da nadležni organi Republike Srpske nisu poduzeli konkretne mjere na rješavanju problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Osnovnim sudom, ali i drugim sudovima u Republici Srpskoj.
- 26.Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće sa kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano proizvedu u potpunosti pasivno ponašanje suda u vremenskom periodu od dvije godine.
- 27.Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi u kojima sudovi u parničnom postupku poduzimaju određene radnje, Ustavni sud konstatira da je propust Osnovnog suda da u vremenu od dvije godine ne poduzme bilo kakvu radnju s ciljem procesuiranja tužbe apelantice i njenih roditelja, rezultirao povredom apelantičinog prava na pristup sudu, te apelantičinom nemogućnošću da se pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom, odluči o njenom građanskom pravu.
- 28.Naposljetku, Ustavni sud zapaža da mogućnost da se samo formalno podnese zahtjev i da se zatim po tom zahtjevu suštinski, odnosno uopće ne poduzimaju nikakve radnje, ne ispunjava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Dom za ljudska prava, predmet br. CH/98/1309 i ostali, Kajtaz i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu, tačka 146).
- 29.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju prekršen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 30.U svjetlu iznijetih zaključaka, Ustavni sud smatra da nije neophodno da razmatra ostale apelantičine navode.
VIII. Zaključak
- 31.Nepoduzimanje bilo kakvih radnji od redovnih sudova u rokovima višestruko dužim od onih koji su propisani prinudnim zakonskim propisima, bez poduzimanja bilo kakvih koraka u pravcu uklanjanja smetnji koje dovode do takvog rada sudova, pri tome bez bilo kakve dužnosti objašnjenja ili obavještavanja građana o redoslijedu rješavanja njihovih građanskih prava i obaveza, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na pristup sudu, predviđeno u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.