USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. septembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2458/05, rješavajući apelaciju "Croatia osiguranja" d.d., Ljubuški, i "Croatia Vitez" d.o.o., Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija "Croatia osiguranja" d.d., Ljubuški, i " Croatia Vitez" d.o.o., Vitez.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje o izvršenju Općinskog suda Vitez broj Ovr.g. 307/02 od 27. januara 2004. godine i Rješenje Kantonalnog suda Novi Travnik broj Pž-24/05 od 12. oktobra 2005. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Travniku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu Odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Travniku da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1."Croatia osiguranje" d.d., Ljubuški, i "Croatia Vitez" d.o.o, Vitez (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Danka Vučina, advokatica iz Mostara, podnijeli su 5. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda Vitez (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ovr.g. 307/02 od 27. januara 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Pž-24/05 od 12. oktobra 2005. godine. Istovremeno, apelanti su tražili i donošenje privremene mjere zabrane provođenja postupka izvršenja na nekretninama i pokretnim stvarima apelanata, koja je određena osporavanim rješenjima, a do donošenja konačne odluke povodom ove apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Adina Buljubašića, advokata iz Zenice, opunomoćenika tražioca izvršenja, od Općinskog suda u Travniku (koji je u toku predmetnog postupka preuzeo nadležnost za postupanje od nekadašnjeg Općinskog suda u Vitezu) i Kantonalnog suda zatraženo je 26. maja 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Od Kantonalnog suda odgovor na apelaciju je primljen 14. juna 2006. godine, od advokata Adina Buljubašića 26. juna 2006. godine a Općinski sud nije dostavio traženi odgovor u ostavljenom roku.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i advokata Adina Buljubašića dostavljeni su apelantima 19. jula 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.U svojstvu ulagača, u društvo sa ograničenom odgovornošću, koje je oblik organiziranja privrednog društva apelanta "Croatia Viteza" d.o.o., Vitez, ulagač PS "Vitezit" d.o.o., Vitez (u daljnjem tekstu: ulagač) unio je u ovo društvo na ime članskog udjela svoju nekretninu, u prirodi ekonomsko dvorište i "Servis" površine 13.520 m", upisane u ZK Općinskog suda, zk. ul. broj 501, k.o. Donja Večerska, k.č. broj 198/1, te pripadajuću opremu-pokretne stvare, na osnovu čega je stekao kao ulagač pravo na upravljanje i na dobit ovog društva, a, sa druge strane, navedena nekretnina i pokretne stvari su ušle u imovinu društva koje je postalo vlasnik tih stvari.
- 7.PP "Grom" Vitez (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je protiv ulagača pokrenuo izvršni postupak, a na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj Gs-22/98, kojom je utvrđen dug ulagača prema tražiocu izvršenja u iznosu od 217.220,00 KM. Općinski sud usvojio je prijedlog tražioca izvršenja donošenjem Rješenja broj Ovr.g. 307/02 od 27. januara 2004. godine, kojim se određuje prodaja navedene nekretnine i pokretnih stvari apelanata kao da se radi o imovini ulagača.
- 8.Apelanti su u svojstvu "trećih lica", gdje je apelant "Croatia osiguranje" d.d., Ljubuški, osnivač apelanta "Croatia Vitez" d.o.o., Vitez, o čijoj se imovini radi, koja imaju pravni interes u cijeloj stvari, na navedeno rješenje izjavili žalbu Kantonalnom sudu, osporavajući način na koji je Općinski sud odredio provođenje izvršenja na nekretnini i pokretnim stvarima koje su imovina, dakle, vlasništvo društva, kao da se radi o imovini koja je u vlasništvu ulagača, a što je suprotno relevantnim odredbama Zakona o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH" br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05) i Zakona o izvršenju ("Službene novine Federacije BiH" broj 32/03), te osporavajući način na koji je prvostepeni sud utvrdio troškove postupka. Kantonalni sud žalbu apelanata je djelomično uvažio, i to u dijelu koji se odnosi na troškove postupka u kojem je prvostepeno rješenje preinačio, a u ostalom je potvrdio prvostepeno rješenje donošenjem Rješenja broj Pž-24/05 od 12. oktobra 2005. godine. Obrazloženje za ovakvu odluku Kantonalni sud je dao pozivanjem na čl. 187, 188. i 189. Zakona o izvršnom postupku, čije odredbe, prema mišljenju ovog suda, "omogućavaju izvršenje na članskom udjelu u pravnom licu", a u vezi sa članom 331. Zakona o privrednim društvima, koji propisuje da će se prodaja udjela u izvršnom postupku provesti prema pravilima Zakona o izvršnom postupku.
- 9.Nakon toga Općinski sud u Travniku Zaključkom broj Ip-1/04 od 28. novembra i broj Ip-1/04 od 7. marta 2006. godine zakazuje ročišta za javnu prodaju udjela apelanta "Croatia Vitez", d.o.o. Vitez, ali na način da se neposredno prodaju nekretnina i pokretne stvari, a ne sâm udjel ulagača kao izvršenika u ovom postupku.
- 10.U međuvremenu apelanti su svojim podnescima obavijestili Općinski sud da su zainteresirani za kupnju udjela ulagača i na taj način, kao osnivači, prijavljuju svoje pravo preče kupnje, no traže izmjenu načina prodaje, od neposredne prodaje nekretnine i pokretnih stvari u prodaju samog udjela.
- 11.Ustavni sud je po zahtjevu apelanata za određivanje privremene mjere, a zbog postojanja opasnosti da društvo prestane da radi i otpuštanja zaposlenika u slučaju da dođe do prodaje predmetne nekretnine i pokretnih stvari, koje jesu poslovni prostor i oprema kojom društvo obavlja svoje privrednu djelatnost, 23. marta 2006. godine pod brojem AP 2458/05 donio Odluku o privremenoj mjeri, kojom se predmetni izvršni postupak obustavlja do donošenja konačne odluke povodom apelacije.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti smatraju da su sudovi u provedenim postupcima pogrešno protumačili, pa, prema tome, i primijenili odredbe Zakona o privrednim društvima i Zakona o izvršnom postupku, određujući da se prodaja udjela ulagača u izvršnom postupku izvrši tako da se neposredno na javnoj dražbi prodaju nekretnina i pokretne stvari koje više nisu vlasništvo ulagača, već su imovina apelanta "Croatia Viteza" d.o.o., Vitez, koji ni po kom osnovu nije dužnik tražioca izvršenja u ovom postupku. Na ovaj način apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud u svom odgovoru broj 006-0-Su-Ap-06-000 012 od 9. juna 2006. godine ukratko opisuje provedene radnje u predmetnim postupcima, a što se tiče obrazloženja, poziva se na ista ona koja su data u osporavanim odlukama.
- 14.Advokat Adin Buljubašić u svom odgovoru od 20. juna 2006. godine poziva se na odredbe Zakona o privrednim društvima i Zakona o izvršnom postupku, jednako kao i sudovi u svojim odlukama, te smatra da su sudovi postupke proveli i odluke donijeli saglasno navedenim zakonima.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o privrednim društvima ("Službene novine Federacije BiH" br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03 i 68/05):
"Član 39.
Osnovni kapital prilikom osnivanja društva osigurava se ulozima članova u novcu i stvarima i pravima, čija je vrijednost iskaziva u novcu.
Ulog u stvarima i pravima izražava se u novcu i mora se u cijelosti unijeti prije upisa društva u sudski registar.
Član 319. st. 1. i 3.
Član društva dužan je u roku i na način određen osnivačkim aktom, statutom i odlukama skupštine društva izvršiti uplatu uloga.
Član društva koji je kao ulog unio stvari ili prava ne može na njima pridržati nikakvo pravo niti društvu nametnuti ograničenja.
Član 325. st. 1. i 2.
Udio člana društva je srazmjeran učešću njegovog uloga u osnovnom kapitalu.
Svaki član društva ima jedan udio.
Član 326.
Uprava društva dužna je voditi knjigu udjela na način kojim se osigurava tačna i potpuna evidencija o članovima društva i njihovim udjelima.
Uprava društva dužna je, najkasnije osam dana od dana upisa osnivanja društva u sudski registar, uspostaviti knjigu udjela u koju obavezno unosi:
- 1)ime i prezime ili firmu i adresu prebivališta ili sjedišta članova društva,
- 2)vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos,
- 3)posebna prava i obaveze vezane za udio.
Punovažan je svaki akt savjesnog trećeg lica koji je zasnovan na pouzdanju u tačnost upisa u knjigu udjela.
Član 327.
Uprava društva dužna je odmah upisati svaku izmjenu podataka upisanih u knjigu udjela.
Uprava društva dužna je prijaviti za upis u sudski registar promjene u knjizi udjela.
Uprava društva dužna je svake godine podnijeti sudskom registru spisak članova društva sa visinom njihovih ugovorenih i uplaćenih uloga, najkasnije 30 dana po isteku zakonom utvrđenog roka za sačinjavanje godišnjeg obračuna.
Član 329.
Članovi društva imaju pravo preče kupnje udjela.
Član 331.
Kada se udio za čiji prijenos je potrebna saglasnost društva prodaje u izvršenju ili stečaju, sud je dužan procijeniti udio i obavijestiti društvo, vjerovnike koji su dobili dozvolu prisilnog izvršenja putem suda i lica kojima prema knjizi udjela pripada neko stvarno pravo na tom udjelu.
Udio će se prodati po odredbama zakona o izvršenju ili zakona o stečaju bez saglasnosti društva ako drugi član društva ili treće lice koje društvo prihvata ne preuzme udio po isteku 15 dana od dana kada je društvo obaviješteno za ponuđenu cijenu koja dostiže procjenu suda ili višu cijenu preuzimanja.
Član 338.
Dobit se dijeli medu članovima društva u srazmjeri sa visinom udjela, ako drugačije nije ugovoreno.
Član 343.
Društvo ima skupštinu, koju čine svi članovi društva.
Ukupan iznos osnovnog kapitala društva predstavljen je u skupštini sa 100 glasova, a član društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva. Ugovorom ili statutom može se odrediti da se o svim ili pojedinim pitanjima odlučuje bez sazivanja skupštine, pismenim glasanjem. U slučaju iz stava 3. ovog člana, članovima društva se dostavljaju pismeni prijedlozi s obrazloženjem i ostavlja rok za odgovor najmanje 15 dana, a za člana koji se ne izjasni u pismenom obliku smatra se da je glasao protiv prijedloga. Skupština obavezno odlučuje o godišnjem obračunu, raspodjeli dobiti i pokriću gubitka. U društvu s ograničenom odgovornošću s jednim članom, ovlaštenja skupštine vrši član društva."
- 16.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 32/03):
"Član 188. stav 2.
- 2)Na udjelu u pravnom licu izvršenje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja.
Član 191.
(1) Pljenidba osnivačkog ili drugog udjela vrši se dostavljanjem rješenja o izvršenju registarskom sudu, odnosno drugom nadležnom registarskom organu radi zabilježbe založnog prava.
(2) Odredbe glave XIV i odredbe ovog zakona o izvršenju nad pokretnim stvarima na odgovarajući način se primjenjuju i na izvršenje nad osnivačkim ili drugim udjelom u pravnom licu."
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Pž-24/05 od 12. oktobra 2005. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje doneseno je 12. oktobra 2005. godine a apelacija je podnesena 5. decembra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelanti osporavaju navedena rješenja, tvrdeći da su tim Rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zasnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku i pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."
- 23.S obzirom na to da apelanti osporavaju rješenja koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava, odluke koje donosi sud u postupku izvršenja pravosnažnih presuda nužno se ne odnose na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Ovu praksu prihvatio je i Ustavni sud usvajanjem stava da se odluke koje se donose u izvršnim postupcima, u kojima se provode pravosnažne presude, ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučajevima da apelant propusti da u parničnom postupku iznese relevantnu činjenicu, čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, a iznošenje tih činjenica u izvršnom postupku nije dovelo, niti je moglo dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine).
- 24.U konkretnom slučaju parnični postupak koji je prethodio postupku izvršenja vodio se između ulagača i tražioca izvršenja. Apelanti nisu učestvovali u tom parničnom postupku, niti su imali osnova za miješanje s obzirom na to da se radilo o sporu o pitanju dugovanja ulagača tražiocu izvršenja iz njihovog poslovnog odnosa. Apelanti se u ovoj pravnoj stvari uključuju tek u izvršnom postupku, i to kao treća lica, s obzirom na to da su predmet izvršenja stvari koje su njihov? imovin?, stečen? unošenjem tih stvari od ulagača kao člana društva u kapital društva. Prema tome, pošto se tek u izvršnom postupku prvi put odlučuje o pravima apelanata, i to konkretno o načinu na koji će apelanti kao ulagači moći iskoristiti svoje pravo preče kupnje, da li neposrednom kupnjom stvari koje se nalaze u imovini društva a na osnovu kojeg ulagač ima stečeno pravo udjela, koji su odredili sudovi, ili kupnjom udjela, koju apelanti vide kao jedini ispravan i moguć, zakonskim propisima u njihovu korist predviđen način, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u ovom slučaju.
- 25.Apelanti povredu svog prava na pravično suđenje vide u tome što su sudovi postupku prodaje u izvršenju pristupili na način kao da se radi o prodaji stvari koje su u vlasništvu samog dužnika, ulagača, potpuno zanemarujući faktičku i pravnu činjenicu da su te stvari u imovini društva, prema kojoj se izvršenje, u skladu sa zakonskim propisima, ima provesti na udjelu ulagača, te s tim u vezi smatraju da su sudovi u njihovom slučaju proizvoljno primijenili materijalne propise.
- 26.U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je van nadležnosti Ustavnog suda da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu izvođenja i procjene dokaza i primjene materijalnih propisa ukoliko se ova procjena, odnosno primjena ne doima očito proizvoljnom (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine). Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi izvodili i usvojili dokaze kao dokaznu građu, niti primijenili materijalne propise. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
- 27.Redovni sudovi se u svojim odlukama pozivaju na član 331. Zakona o privrednim društvima, koji propisuje da će izvršenje na udjelu provesti prema propisima Zakona o izvršenju, a odredbu člana 191. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, koja određuje da će se izvršenje na udjelu provesti na način da će se odredbe koje se odnose na prodaju pokretnih stvari primijeniti i u slučajevima prodaje udjela, tumače na način da se same stvari, na osnovu čijeg unosa u kapital društva je stečen udjel, izdvajaju u postupku izvršenja iz udjela, te se dalje tretiraju kao stvari koje su u vlasništvu ulagača. Na ovaj način redovni sudovi u potpunosti zanemaruju odredbu člana 319. stav 3. koji propisujekaže da ulagač unosom stvari u imovinu društva na ime uloga ne može zadržati nikakvo pravo na njima. Unesene stvari postaju imovina društva, koja se iskazuje u novcu i kao takva se upisuje u sudski registar društava. Ulagač na ovaj način stječe pravo uloga, koje, zapravo, znači pravo na upravljanje, kroz učestvovanje u radu skupštine društva, prema članu 343, te pravo na dobit, prema članu 338. Zakona o privrednim društvima. Dakle, ulagač se odriče svog prava vlasništva nad stvarima njihovim unosom u društvo, dobivajući zauzvrat odgovarajuća prava, te dalje može raspolagati, uz izvjesna zakonska ograničenja, samo tim pravima koja mu pripadaju iz osnova udjela, a ne stvarima čiji vlasnik više nije. Isto tako, treća lica koja imaju potraživanja prema ulagaču lično, mogu ih ostvarivati samo na imovini i pravima samog ulagača, a ne stvarima koje nakon ulaganja čine imovinu društva, ne više samog ulagača.
- 28.Dalje, pozivanjem na član 191. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, redovni sudovi ovu odredbu, koja određuje da će odredbe o izvršenju na pokretnim stvarima "na odgovarajući" način primijeniti i na slučajeve izvršenja na udjelu, ne primjenjuju na odgovarajući način, što bi značilo prilagođavanjem odredaba koje se odnose na pokretne stvari na udjele, vodeći računa o pravnoj i faktičkoj prirodi udjela, već doslovce, potpunim izjednačavanjem stvari koje su unesene u kapital društva sa samim udjelom, što je u suprotnosti sa propisima Zakona o privrednim društvima. Prema odredbi člana 188. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, na udjelu u pravnom licu izvršenje se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja, a prema odredbi člana 325. stav 1. Zakona o privrednim društvima, udio člana društva je srazmjeran učešću njegova uloga u osnovnom kapitalu, prema čemu su redovni sudovi, na odgovarajući način primjenjujući odredbe o izvršenju koje se odnose na pokretne stvari, trebali izvršiti procjenu osnovnog kapitala društva, odrediti visinu uloga ulagača, izvršiti pljenidbu, i to u skladu sa članom 191. stav 1. Zakona o izvršnom postupku zabilježbom založnog prava u sudskom registru društava, a ne, kako su to uradili, zabilježbom izvršenja na nekretninama u zemljišnoj knjizi, te zakazati ročište za prodaju udjela, a ne stvari, kako je to u ovom slučaju urađeno. Kupnjom udjela kupac bi postao ulagač u društvu i time stekao pravo na upravljanje i dobit, a stvari koje se nalaze u imovini društva ostaju i dalje u toj imovini, bez mogućnosti bilo kakve promjene u odnosu na pravnu prirodu takve imovine, izuzevši po volji samog društva izraženoj putem organa upravljanja, jer je društvo isključivi vlasnik svoje imovine.
- 29.Slijedeći izneseno, Ustavni sud zaključuje da je osporavanim odlukama redovnih sudova, kojima je određena prodaja imovine apelanata na način koji je suprotan pozitivnim zakonskim propisimaZakonu o privrednim društvima i Zakonu o izvršenju, došlo do proizvoljne primjene prava, čime je učinjena povreda prava na pravično suđenje apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 30.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stav? 2. ovog člana, što uključuje:
- k)pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 31.Apelanti se pozivaju na svoje pravo na imovinu, navodeći da su rješenjima redovnih sudova uskraćeni za svoju imovinu, koja predstavlja osnovna sredstva za njihov rad, pa, prema tome, i egzistenciju kako samog društva, tako i većine njegovih zaposlenika.
- 32.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja svoje imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava se izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, u stavu 2. ovog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu.
- 33.U konkretnom slučaju apelanti se nalaze u mirnom posjedu svoje imovine, koja predstavlja poslovni prostor "Servis" i opremu za tehnički pregled vozila, zahvaljujući kojoj obavljaju svoju djelatnost i zapošljavaju određeni broj zaposlenika. Radi zaštite društava koja obavljaju određenu djelatnost, zakonskim propisima zaštićena je njihova imovina, i to na način da imovinom može raspolagati i za nju, isključivo za svoje obaveze, odgovarati jedino to društvo, a sami ulagači, koji su u društvo unijeli tu imovinu, imaju pravo slobodno disponirati svojim udjelima, čime se ne narušava princip mirnog uživanja imovine samog društva, odnosno ne ometa se korištenje te imovine u svrhu obavljanja djelatnosti. Suprotno tome, svako raspolaganje ulagača imovinom čiji je vlasnik prestao biti, kao i pretenzija trećih lica koja imaju potraživanja prema ulagaču lično, predstavlja miješanje u miran posjed imovine, koji je suprotan pozitivnim zakonskim odredbama uspostavljenim u općem interesu a radi sigurnosti obavljanja privrednih djelatnosti. Upravo na ovaj način, podržavajući prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja za prodaju stvari društva a radi ličnog duga ulagača, redovni sudovi izvršili su miješanje u imovinu apelanata, i to na način koji je suprotan pozitivnim zakonskim propisima, tačnije odredbama Zakona o privrednim društvima i Zakona o izvršenju koje se odnose na izvršenje na udjelu u društvu, proizvoljnim tumačenjem ovih odredaba koje nije u skladu sa općim ciljem zbog kojeg su te odredbe i uspostavljene. Na ovaj način redovni sudovi stavljaju pretjeran teret na apelante, tražeći da oni svoje pravo preče kupnje udjela ostvare kupnjom stvari iz imovine društva. Apelanti ne vide mogućnost da ostvare svoje pravo preče kupnje i na taj način ostanu u svom mirnom posjedu na način kako to predlaže tražilac izvršenja i određuju sudovi, jer takav način nije podržan pozitivnim zakonskim pravilima.
- 34.Stoga, Ustavni sud smatra da su sudovi u ovom slučaju svojim odlukama izvršili miješanje u miran posjedimovinu apelanata na način koji je suprotan zakonskim propisimaZakonu o privrednim društvima i Zakonu o izvršenju, čime su povrijedili pravo na imovinu apelanata zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Tumačenjem odredaba Zakona o privrednim društvima i Zakona o izvršnom postupku koje se odnose na prodaju udjela društva u postupku izvršenja na način koji je suprotan svrsi zbog koje su one donesene redovni sudovi su proizvoljnim tumačenjem, te stoga i proizvoljnom primjenom prava povrijedili pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na isti način, donošenjem odluka koje nisu u skladu sa navedenim zakonskim propisima, redovni sudovi su u ovom slučaju izvršili i miješanje u imovinu apelanata na nezakonit način, čime su povrijedili njihovo pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove Odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.