USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2650/05, rješavajući apelaciju Kemala Hasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se apelacija Kemala Hasića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-351/05 od 28. septembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-73/03 od 24. februara 2005. godine kao neosnovana.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Kemal Hasić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-351/05 od 28. septembra 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-73/03 od 24. februara 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, te od učesnika u postupku, Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 29. decembra 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. januara 2006. godine, a Kantonalni sud i Tužilaštvo 13. januara 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su 19. aprila 2006. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Kantonalnog suda broj K-73/03 od 24. februara 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj Kž-351/05 od 28. septembra 2005. godine, apelant je, zajedno sa svojim sinom Senadom Hasićem, kao drugooptuženim (u daljnjem tekstu: drugooptuženi), proglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 2. tačka 1. Krivičnog zakona FBiH, pa je apelantu izrečena kazna zatvora od 15 godina.
- 7.Prvostepeni sud je, na osnovu provedenih dokaza, zaključio da su apelant i drugooptuženi, u periodu od 11. do 13. augusta 2002. godine, nakon verbalne prepirke nasrnuli na Muniru Duraković, koja je s njima živjela u istoj kući, te da su je tukli rukama i nogama, koristeći i sjekiru i nož, čime su joj nanijeli teške tjelesne povrede, detaljno nabrojane u izreci prvostepene presude. Nakon toga, apelant i drugooptuženi su oštećenu ostavili da leži u kući sve do narednog dana, a da joj nisu ukazali nikakvu pomoć, pa je oštećena, usljed zadobijenih povreda, umrla. Zatim su apelant i drugooptuženi oštećenu zamotali u deku i zakopali je u blizini kuće, kako bi prikrili učinjeno krivično djelo.
- 8.Prvostepeni sud je, na saglasan prijedlog stranaka, pročitao izjave određenih svjedoka, proveo vještačenje posredstvom triju vještaka medicinske struke i izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Drugooptuženi je tokom glavnog pretresa promijenio iskaz koji je dao u istrazi i na početku glavnog pretresa, tako što je izjavio da apelant nije učestvovao u nanošenju ozljeda oštećenoj, već da je on to sâm uradio tukući oštećenu šakama, a poricao je da je koristio sjekiru i nož. Također, drugooptuženi je izjavio i da mu apelant nije pomogao u prikrivanju tijela oštećene, odnosno da je to bila pomoć "samo oko prenosa tijela, a ne i prilikom kopanja rupe i umotavanja oštećene u deku". Obrazlažući razloge zbog kojih je na glavnom pretresu promijenio iskaz, drugooptuženi je naveo da je izjavu u istražnom postupku dao "pod uticajem policije, jer mu je policija obećala da će ga pustiti iz pritvora".
- 9.Analizirajući ovakvu odbranu drugooptuženog i dovodeći je u vezu sa drugim provedenim dokazima, prvostepeni sud je zaključio da je ovakva odbrana drugooptuženog u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima, kao i da je drugooptuženi i u toku glavnog pretresa iznosio različite verzije spornog događaja. Dio odbrane drugooptuženog o tome da je iskaz u istrazi dao "po nagovoru policije" prvostepeni sud je ocijenio kao nelogičan, detaljno obrazloživši takav svoj zaključak i navodeći, između ostalog, da su u toku istražnog postupka, ali i na ranije održanom glavnom pretresu, apelant i drugooptuženi iznosili svoje odbrane optužujući jedan drugog i skidajući odgovornost sa sebe. Prvostepeni sud je, također, naveo da je, "cijeneći fizičku konstituciju oštećene, kao i fizičke sposobnosti i invalidnost kako apelanta, tako i drugooptuženog", vještak vrlo jasno obrazložio zašto ovako teške i smrtonosne povrede oštećenoj nije mogao nanijeti samo jedan izvršilac, bilo apelant ili drugooptuženi, a naročito da samo jedan od optuženih nije nikako sâm mogao ukopati oštećenu. Ovaj nalaz vještaka sudsko-medicinske struke prvostepeni sud smatra potvrđenim i nalazom vještaka ortopeda, koji je utvrdio da su i apelant i drugooptuženi lica sa invaliditetom i "ograničenim fizičkim mogućnostima", te da samostalno niti jedan od njih nije mogao izvršiti navedeno krivično djelo na način kako je to učinjeno.
- 10.Osim toga, prvostepeni sud, na osnovu nalaza vještaka sudsko-medicinske struke, koji je bio neposredno na mjestu događaja i izvršio obdukciju tijela oštećene, utvrdio je da povrede koje su oštećenoj nanesene potječu od oštrica mehaničkog oruđa, kao što su nož ili sječivo sjekire, pa je kao neprihvatljivu ocijenio odbranu i apelanta i drugooptuženog da niko nije koristio sjekiru ili nož. Osim toga, na mjestu događaja pronađeni su sjekire i noževi, a biološkim vještačenjem na jednoj od sjekira utvrđeno je postojanje krvi ljudskog porijekla, i to iste krvne grupe kojoj je pripadala i oštećena.
- 11.Na osnovu svega izloženog, prvostepeni sud je zaključio da je dokazano da su apelant i drugooptuženi zajednički djelovali u izvršenju krivičnog djela koje im je stavljeno na teret, pa ih je proglasio krivim i kaznio u skladu sa zakonom, uzimajući kao olakšavajuće okolnosti, između ostalog, i njihovo zdravstveno stanje.
- 12.Vrhovni sud, nakon održane javne sjednice drugostepenog vijeća, odbio je žalbe apelanta i drugooptuženog, navodeći da je prvostepeni sud u obrazloženju osporene presude dao uvjerljive i jasne razloge u odnosu na sve relevantne i odlučne činjenice. Vrhovni sud, u detaljnom obrazloženju, naveo je da u prvostepenoj presudi nije izostala analiza provedenih dokaza, te da je prvostepeni sud dovoljno uvjerljivo obrazložio zbog čega je apelantovu odbranu samo djelimično prihvatio, odnosno zašto nije prihvatio promijenjenu odbranu drugooptuženog. U vezi s tim, Vrhovni sud je zaključio da u osporenoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je odbio i sve ostale žalbene navode apelanta i drugooptuženog i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant smatra da mu je ovo pravo povrijeđeno zato što je prvostepeni sud tek nakon osam mjeseci dostavio spis drugostepenom sudu, što, prema njegovom mišljenju, predstavlja pretjerano proceduralno kašnjenje. Dalje, apelant navodi da je bio obaviješten o sjednici drugostepenog suda, ali da mu nije sve do sjednice dostavljen dopis Federalnog tužilaštva broj KTŽ-215/05 od 20. jula 2005. godine, kojim je federalni tužilac izjavio da ostaje pri žalbi koju je izjavilo Kantonalno tužilaštvo, čime su mu prekršeni pravo na odbranu i princip kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka, jer nije detaljno informiran o svim činjenicama u vezi sa postupkom. Zatim, apelant dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje i navodi da se prvostepeni sud "uopće nije osvrnuo na završnu riječ branioca apelanta, koju je branilac temeljito izlagao pet dana" iz čega zaključuje da sud ovu završnu riječ kao dio odbrane nije uopće ocijenio. Osim toga, apelant smatra da sud nije ocijenio sve dokaze jednako kako one koji idu na štetu, tako i one koji idu u korist optuženog, te da je izreka presude nerazumljiva i protivrječna sama sebi, na šta je i u žalbi ukazao. Apelant, naročito, navodi da sudovi nisu ocijenili na pravilan i potpun način činjenicu da je drugooptuženi potpuno priznao da je krivično djelo učinio sâm, te da apelant niti jednom radnjom nije učestvovao u izvršenju tog krivičnog djela, čime je u odnosu na apelanta prekršen princip in dubio pro reo. Također, apelant navodi da je drugooptuženi istu takvu izjavu dao i pred tri svjedoka koji se nalaze na izdržavanju kazne u KPZ Zenica, na šta je ukazao drugostepenom sudu u žalbi, ali da Vrhovni sud nije pozvao i saslušao te svjedoke, što, također, kako apelant navodi, predstavlja kršenje prava na pravično suđenje. Također, apelant smatra da su prisustvo medija i njihovo praćenje suđenja bili štetni po apelantovo pravo na pravičan postupak, jer je omogućeno da na taj način javnost utječe na ishod krivičnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
- 14.Vrhovni sud osporava navode iz apelacije i navodi da je postupak u konkretnom predmetu u cijelosti proveden na način koji nije prekršio apelantova ustavna prava. Vrhovni sud, također, ističe da su navodi iz apelacije u cijelosti isti kao i navodi koje su apelanti isticali u žalbi protiv prvostepene presude i o kojima je Vrhovni sud svojom presudom u cijelosti odlučio. Vrhovni sud smatra da su odlučne činjenice o konkretnom događaju potpuno rasvijetljene i utvrđene, te da ni "naknadnim krajnje nepreciznim i neodređenim priznanjem osuđenog Senada Hasića" nisu dovedene u pitanje. Stoga, Vrhovni sud predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.
- 15.Kantonalni sud je kratkim dopisom obavijestio Ustavni sud da se ne može izjasniti o apelaciji, jer je spis dostavljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
- 16.Tužilaštvo navodi da apelant samo ponavlja navode date u toku glavnog pretresa i u žalbi protiv prvostepene presude, što je sve Vrhovni sud ocijenio i raspravio u drugostepenoj presudi. Tužilaštvo smatra da u provedenom postupku nisu povrijeđene odredbe člana 6. Evropske konvencije, te da prijašnji Zakon o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), koji je primijenjen u konkretnom slučaju, nije ni propisivao da dopis Federalnog tužilaštva bude dostavljen prije sjednice vijeća. Također, smatraju da apelantu ni na koji način nije povrijeđeno pravo na odbranu, jer je apelant u toku cijelog postupka imao advokata i dovoljno vremena za pripremanje odbrane, da su sudovi jednako ocijenili i dokaze optužbe i dokaze odbrane, te da su dali jasna i detaljna obrazloženja u osporenim presudama. Tužilaštvo smatra i da su neosnovani navodi o tome da je javnost imala utjecaja na ishod postupka, budući da izvještavanje medija o suđenju nije bilo u suprotnosti sa članom 6. Evropske konvencije. U skladu sa navedenim, Tužilaštvo predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o krivičnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Š...Ć
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela, ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog.
Član 12.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 13.
(1) Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
(2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete osumnjičenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist, Š...Ć
Član 283.
Od otvaranja glavnog zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa vijeće može u svako doba, po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka, ali uvijek po njihovom saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio, ako je to u interesu državne sigurnosti ili ako je to potrebno radi čuvanja državne, vojne, službene ili važne poslovne tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala u demokratskom društvu, ličnog i intimnog života optuženog ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.
Član 318.
Priznanje optuženog na glavnom pretresu, ma kako bilo potpuno, ne oslobađa sud od dužnosti da izvodi i druge dokaze.
Član 342.
Š...Ć
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 358.
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- 11)ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni Š...Ć
Član 363.
Primjerak žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci i braniocu Š...Ć, koji mogu u roku od osam dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima, prvostepeni sud će dostaviti drugostepenom sudu.
Član 364.
(1) Kad spisi po žalbama stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestioca. Ako se radi o krivičnom djelu za koje se goni po zahtjevu nadležnog tužioca, sudija izvjestilac će spis dostaviti nadležnom tužiocu koji je postupao pred tim sudom, koji je dužan razmotriti ih i bez odgađanja vratiti sudu.
(2) Nadležni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća."
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-351/05 od 28. septembra 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 10. novembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 26. decembra 2005. godine, pa proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 24.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 24.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć".
- 25.U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje kako je zaštićeno članom 6. Evropske konvencije.
- 26.Apelant, prije svega, prigovara da je žalbeni postupak trajao "neprimjereno dugo", jer prvostepeni sud nije odmah dostavio žalbe sa spisom Vrhovnom sudu, nego tek nakon osam mjeseci. Ustavni sud, međutim, zapaža da je od donošenja prvostepene presude pa do odluke po žalbama protekao ukupan period od sedam mjeseci, što se, uzimajući u obzir potrebu dostavljanja žalbi na odgovor i ostale radnje suda u vezi sa žalbenim postupkom, ni na koji način ne može smatrati nerazumno dugim periodom, pa, dakle, ni kršenjem prava na suđenje u razumnom roku.
- 27.Osim toga, apelant prigovara i da mu nije dostavljen dopis Federalnog tužilaštva u vezi sa žalbom koju je izjavilo Kantonalno tužilaštvo, smatrajući da je na taj način onemogućen da ravnopravno učestvuje u postupku. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, prema relevantnom ZKP FBiH, obaveza suda bila da, prije svega, žalbe dostavi protivnoj stranci i braniocu, što je u konkretnom slučaju učinjeno, a ni apelant ne tvrdi da je sud to propustio učiniti. Također, za djelo za koje se goni po zahtjevu nadležnog tužioca drugostepeni sud mora dostaviti nadležnom tužilaštvu spis na razmatranje, a nadležni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća. Međutim, bilo da se radi o pismenom prijedlogu ili da se taj prijedlog stavlja na sjednici drugostepenog vijeća, nadležni tužilac može samo dati prijedloge povodom izjavljenih žalbi, a nikako ne može proširiti žalbene osnove nižeg tužioca ili dopuniti obrazloženje njegove žalbe. Upravo zato dostavljanje ovog mišljenja neposredno višeg tužilaštva suprotnoj stranci nije ni propisano kao zakonska obaveza u relevantnom ZKP. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti apelantove navode o tome da je prekršen princip ravnopravnosti stranaka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije samo zato što mu nije uručen dopis federalnog tužioca. Budući da je apelant primio žalbu Kantonalnog tužilaštva, znao je u vezi s čime je žalba izjavljena i o njoj se mogao izjasniti na način propisan zakonom.
- 28.Ostali apelantovi navodi odnose se, u suštini, na to da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
- 29.U vezi sa konkretnim apelantovim navodima, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku cijelog postupka imao branioca i da se koristio svojim pravom da, pod istim uvjetima kao i tužilac, predlaže svoje i ispituje dokaze optužbe. Apelant u suštini prigovara da redovni sudovi nisu dobro ocijenili izvedene dokaze, te da nisu sa jednakom pažnjom ocijenili dokaze koji idu na štetu, kao i one koji idu u apelantovu korist, te da je prekršen princip in dubio pro reo. U vezi s tim, apelant prigovara da redovni sudovi nisu dovoljno brižljivo ocijenili priznanje drugooptuženog, niti su dovoljno pažnje posvetili završnoj riječi apelantovog branioca. Kad je riječ o ovim apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje da nije u njegovoj nadležnosti da se miješa u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. U vezi s tim, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju vjeru na osnovu slobodne sudijske procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, i Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
- 30.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je redovni sud dužan savjesno ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na osnovu takve brižljive ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana. Pri tome, prema članu 14. ZKPFBiH, sud i drugi organi nisu vezani ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, već, prema načelu slobodne ocjene dokaza, slobodno ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. S druge strane, načelo slobodne ocjene dokaza ne predstavlja apsolutnu slobodu. Ta sloboda je ograničena općim pravilima i zakonitostima logike, ljudskog mišljenja i iskustva. Zbog toga je obaveza redovnog suda da se u obrazloženju presude opiše proces pojedinačne ocjene dokaza, dovođenje svakog ocijenjenog dokaza u vezu sa drugim dokazima i izvođenje zaključka o dokazanosti određene činjenice (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine).
- 31.U vezi sa navedenim, priznanje optuženog ne oslobađa sud obaveze da izvodi i druge dokaze, niti ovaj dokaz ima veću pravnu snagu od drugih izvedenih dokaza. Naprotiv, ovaj dokaz je, također, podvrgnut pravilima slobodne ocjene dokaza kako prema svom sadržaju, tako i u vezi sa drugim izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, kao i svaki drugi dokaz. Iz osporenih presuda nesumnjivo proistječe da je prvostepeni sud to priznanje drugooptuženog podvrgnuo upravo ovakvoj analizi, dovodeći ga u vezu sa ostalim izvedenim dokazima i obrazlažući zašto zaključuje da je to priznanje "nelogično".
- 32.Također, činjenice koje sud treba utvrditi mogu se dokazivati neposrednim i posrednim dokazima - indicijama. Ustavni sud naglašava da dokazivanje putem indicija nije, samo po sebi, protivno principima pravičnog suđenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, za dokazivanje indicijama vrijedi pravilo da indicije moraju djelovati kao čvrst zatvoren krug koji dopušta samo jedan zaključak u odnosu na relevantnu činjenicu, te da objektivno potpuno isključe mogućnost drugačijeg zaključka u odnosu na istu činjenicu. Dakle, činjenice utvrđene posrednim dokazima moraju biti nesumnjivo utvrđene i međusobno čvrsto i logički povezane, tako da upućuju na jedini mogući zaključak da je upravo optuženi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Također, provedeni posredni dokazi moraju biti u potpunom skladu i predstavljati ne zbir dokaza, već sistem indicija koji će u svom sklopu i povezanosti isključiti svaku drugu verziju mogućnosti od one koju je utvrdio prvostepeni sud (vidi, Ustavni sud, već citirana odluka broj AP 661/04 i AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
- 33.S tim u vezi, Ustavni sud smatra da posredni dokazi koje je prvostepeni sud izveo čine upravo takvu logičnu cjelinu. Naročito, u nalazima vještaka sudske medicine, ortopeda detaljno je analizirano zbog čega je nemoguće da je drugooptuženi sâm mogao nanijeti oštećenoj povrede koje su utvrđene, a zatim je, nakon što je umrla, sâm ukopati. Osim toga, nalaz vještaka biologa je nesumnjivo potvrdio da su na jednoj sjekiri pronađenoj na mjestu događaja nađeni tragovi krvi iste krvne grupe kojoj je pripadala i oštećena. Uzimajući u obzir te nalaze, te dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu sa drugim dokazima, prvostepeni sud je izveo zaključak koji ne ostavlja sumnju u to da je apelant zajedno sa drugooptuženim počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Ustavni sud smatra da obrazloženja koja su u vezi s tim dali redovni sudovi zadovoljavaju kriterije iz člana 6. Evropske konvencije, te da njihova ocjena i neposrednih i posrednih dokaza ni na koji način ne ostavlja utisak proizvoljnosti ili nelogičnosti, niti predstavlja kršenje principa in dubio pro reo.
- 34.Ostali apelantovi prigovori da je prekršen princip "ravnopravnosti stranaka" u cijelosti se zasnivaju na apelantovim navodima o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te na tome da Vrhovni sud nije prihvatio apelantov prijedlog da se kao svjedoci saslušaju trojica zatvorenika pred kojima je drugooptuženi, također, priznao samostalno izvršenje krivičnog djela. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije, u konkretnom slučaju, dostavio bilo kakav dokaz da je prvostepeni sud proizvoljno odbio bilo koji njegov prijedlog za izvođenje dokaza, niti u osporenim presudama ima bilo čega što bi ukazivalo da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. Naprotiv, iz prvostepene presude proizlazi da je apelant imao i koristio mogućnost da izvodi svoje dokaze na isti način kao i Tužilaštvo, te da ispituje i dovodi u pitanje dokaze optužbe. S druge strane, pretres pred drugostepenim vijećem, prema odredbama relevantnog ZKP, održava se samo ako drugostepeno vijeće smatra da je, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već ranije izvedene dokaze. Međutim, u konkretnom slučaju, drugostepeno vijeće nije smatralo da je činjenično stanje nepotpuno ili pogrešno utvrđeno, niti da je potrebno otvarati pretres, a o tome drugostepena presuda sadrži jasne i detaljne razloge koji ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.
- 35.Što se tiče apelantovog prigovora da završna riječ odbrane nije uopće uzeta u obzir, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). U konkretnom slučaju iz osporenih presuda nesumnjivo proizlazi da su argumenti koje je apelantova odbrana iznijela tokom postupka i u završnoj riječi uzeti u obzir i razmatrani na jednak način kao i drugi dokazi, a činjenica da petosatna završna riječ nije detaljno navedena u obrazloženju prvostepene presude, sama po sebi, ne predstavlja kršenje prava na pravično suđenje.
- 36.Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali detaljne, jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženjima osporenih presuda, te da je prvostepeni sud za svaki dokaz kojem je poklonio vjeru, kao i onaj kojem nije poklonio vjeru, dao logično i uvjerljivo obrazloženje, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali da je prvostepeni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu štetu. Osim toga, u apelaciji se ne nude nikakvi drugi dokazi i argumenti različiti od onih koje je apelant već isticao u žalbama na prvostepenu odluku, na koje je u potpunosti odgovorio Vrhovni sud, niti apelant navodi ijednu posebnu procesnu radnju za koju bi Ustavni sud mogao utvrditi da krši pravo na pravičan postupak ili da narušava princip ravnopravnosti stranaka.
- 37.Što se tiče prigovora o utjecaju javnosti na ishod postupka, Ustavni sud ukazuje da, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristrasan, mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristrasnost, te u vezi s tim priložiti valjane dokaze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). U konkretnom slučaju Ustavni sud, prije svega, zapaža da nisu postojali zakonski razlozi za isključenje javnosti, niti je apelantova odbrana ukazivala na eventualno postojanje tih razloga u toku prvostepenog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze u odnosu na navodnu pristrasnost suda, već ovaj svoj prigovor zasniva na tvrdnji da je medijsko izvještavanje bilo takvo da je imalo utjecaja na ishod postupka. Međutim, ovi navodi nisu dovoljni, naročito imajući u vidu da je Ustavni sud već ukazao da su sudovi donijeli odluke na osnovu provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, te da se ni iz čega ne može zaključiti da se radi o proizvoljnim odlukama ili o odlukama donesenim pod bilo kakvim utjecajem.
- 38.Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 39.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije kada se apelant žali da je osporenim presudama pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a Ustavni sud nije našao elemente koji bi ukazivali da je ocjena dokaza od redovnih sudova bila očigledno proizvoljna, ili da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da izvještavanje medija sa suđenja, samo po sebi, ne predstavlja kršenje principa nepristrasnosti suda, a apelant ne nudi nikakve dokaze o tome da je takvo izvještavanje imalo direktnog utjecaja na sudsku odluku, ili da je sud na drugi način bio pristrasan.Također, ne postoji kršenje prava na jednakost u postupku, kao elementa prava na pravično suđenje, kada je drugostepeni sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, a obrazloženje te presude nije očigledno proizvoljno.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove Odluke.
- 41.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.