USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2561/05, rješavajući apelaciju Mirka Šarovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Šarovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. KV-01/05 od 8. decembra 2005. godine i X-KRN-05/159 od 1. decembra 2005. godine u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odbija se kao neosnovana apelacija Mirka Šarovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. KV-01/05 od 8. decembra 2005. godine i X-KRN-05/159 od 1. decembra 2005. godine u odnosu na povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i člana 5. st. 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mirko Šarović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Krstan Simić, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. decembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. KV-01/05 od 8. decembra 2005. godine i X-KRN-05/159 od 1. decembra 2005. godine. Istovremeno, apelant je tražio i da se donese odluka o privremenoj mjeri prema kojoj bi odmah bio pušten iz pritvora.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2561/05 od 20. decembra 2005. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i od Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 12. jula 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 17. jula 2006. godine, a Tužilaštvo 21. jula 2006. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 31. jula 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Zbog sumnje da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. i udruživanja radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 37/03, 54/04 i 61/04), te zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 226. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 2/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96), apelanta su ovlaštena službena lica lišila slobode 29. novembra 2005. godine u 9 sati i 36 minuta. Apelanta je, u prisustvu njegovog branioca, narednog dana, u jutarnjim satima, ispitao tužilac a prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora Sud BiH primio je 30. novembra 2005. godine u 14 sati i 40 minuta. Odlučujući o prijedlogu Tužilaštva, Sud je donio Rješenje broj X-KRN-05/159 od 1. decembra 2005. godine kojim je apelantu određen pritvor u trajanju od mjesec dana.
- 8.Na navedeno rješenje apelant je izjavio žalbu zbog nepostojanja osnova sumnje za počinjeno djelo koje mu se stavlja na teret, te zbog određivanja pritvora mimo odredbe člana 139. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 36/03, 26/04 i 63/04), kojom je određeno da je tužilac dužan u roku od 24 sata lice lišeno slobode saslušati i odlučiti da li će ga pustiti ili postaviti zahtjev sudiji za prethodni postupak za određivanje pritvora.
- 9.Rješenjem Suda BiH broj KV-01/03 od 8. decembra 2005. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju ovog rješenja navodi se da osnov sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti proizlazi, između ostalih dokaza iz spisa, iz Zapisnika o kontroli Privredne banke d.d. Srpsko Sarajevo Agencije za bankarstvo Republike Srpske, što je bila materijalna pretpostavka za određivanje pritvora. Dalje je navedeno da je apelant prilikom prvog ispitivanja dao lažan podatak, izjavljujući da, osim državljanstva BiH, nema drugog državljanstva, a putem Interpola Sarajevo utvrđeno je da je apelant državljanin i Srbije i Crne Gore, što je, opet, poseban razlog za određivanje pritvora iz člana 132. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da je poznato da Srbija i Crna Gora ne izručuju svoje državljane, što bi otežavalo okončanje započetog postupka, a sam apelant je lagao o činjenici da ima i ovo državljanstvo. Osim toga, predmetni slučaj je veoma složen zbog čega nije bilo moguće u prethodnoj fazi sagledati sve dokaze koji će se utvrđivati na glavnom pretresu. Također, činjenica je da se radi o veoma utjecajnom licu u njegovoj sredini, zbog čega su mnogi ispitani svjedoci izrazili bojazan da će apelant, bez obzira na to šta je uradio, biti pušten na slobodu, a onda će oni, kao svjedoci, imati negativne posljedice zbog čega radije ne bi davali nikakve izjave.
- 10.Što se tiče vremenskog roka od nekoliko sati više od zakonom određenog u trajanju od 24 sata, u kojem je tužilac bio dužan ispitati apelanta i postaviti zahtjev sudiji za prethodni postupak za određivanje pritvora, u obrazloženju se navodi da je cilj ovog zakonskog roka da se osigura da trajanje pritvora bude svedeno na najmanju moguću mjeru, a da, sa druge strane, zakonski propisi ne predviđaju sankciju za probijanje ovog roka, kao što je to slučaj kada lice lišeno slobode ne bude u roku od 24 sata izvedeno pred tužioca i kada se takvo lice mora odmah pustiti na slobodu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant navodi da, osim žalbenih navoda pri kojim ostaje i u apelaciji, prilikom prvog saslušavanja nije bio upoznat sa osnovom sumnje u pravnom i činjeničnom smislu, a njegovo pravo je bilo, zagarantirano članom 6. stav 3. tačka a) Evropske konvencije, da u najkraćem mogućem roku bude obaviješten o prirodi i razlozima za optužbu protiv njega. Na taj način su Tužilaštvo i Sud BiH, prema apelantovim novodima, povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, odnosno pravo na međunarodne standarde u primjeni prava i sloboda zagarantiranih Evropskom konvencijom iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, apelant navodi da mu je ovim postupcima povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, ne dajući nikakve dokaze, niti navodeći činjenice kojima obrazlaže ovaj navod.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Sud BiH ističe da je Zapisnik o ispitivanju apelanta kao osumnjičenog pred Tužilaštvom ispitivao prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora, te da je na taj način utvrđeno da ni apelant, niti njegov branilac nisu reagirali u smislu stavljanja primjedaba pri ispitivanju a u vezi sa nepoznavanjem osnova sumnje koji je protiv njega. Dalje, ni pred sudijom za prethodni postupak, prilikom odlučivanja o određivanju pritvora, kao ni u žalbi protiv rješenja kojim je apelantu određen pritvor apelant ni njegov branilac nisu ni na koji način pokazali da im je povrijeđeno pravo na saznavanje osnova sumnje protiv apelanta. Što se tiče određivanja pritvora nakon proteka roka od 24 sata, Sud BiH se poziva na obrazloženje dato u drugostepenom rješenju.
- 13.U odgovoru Tužilaštvo navodi da je apelant o osnovama sumnje obaviješten već prilikom lišavanja slobode od ovlaštenih službenih lica, kako je i propisano zakonom. Tužilac, također, smatra da probijanje roka od nekoliko sati za postavljanje prijedloga sudiji za prethodni postupak za određivanje pritvora ne predstavlja grubo kršenje apelantovog prava na pravično suđenje, te da domaći zakon ne predviđa sankciju u slučaju strogog nepoštivanja ovog roka, kao što je to slučaj kada tužilac ne sasluša osumnjičenog u roku od 24 sata od lišavanja slobode, što je u ovom slučaju ispoštovano.
V. Relevantni propisi
- 14.Krivični zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 37/03, 54/04 i 61/04)
"Udruživanje radi činjenja krivičnih djela
Član 249. st. 1. i 2.
(1) Ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili više lica s ciljem učinjenja krivičnih djela propisanih zakonom Bosne i Hercegovine za koja se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, ako za takvo organiziranje ili udruživanje radi učinjenja pojedinog krivičnog djela nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ko postane pripadnik grupe ljudi ili udruženja iz stava 1. ovog člana, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
Organizirani kriminal
Član 250.
(1) Ko učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik zločinačke organizacije, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.
(2) Ko kao pripadnik zločinačke organizacije učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.
(3) Ko organizira ili bilo kako rukovodi zločinačkom organizacijom koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.
(4) Ko postane pripadnik zločinačke organizacije koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.
(5) Pripadnik zločinačke organizacije iz st. 1. do 4. ovog člana koji otkrije zločinačku organizaciju može se osloboditi od kazne."
- 15.Krivični zakon Republike Srpske - Posebni dio ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 2/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96)
"Zloupotreba položaja ili ovlaštenja
Član 226.
(1) Službeno ili odgovorno lice koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračenjem granica svog službenog ovlaštenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu više od dvije hiljade petsto dinara, počinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina.
(3) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu više od deset hiljada dinara, počinilac će se kazniti zatvorom od najmanje tri godine."
- 16.Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 36/03, 26/04 i 63/04)
"Član 5. stav 1.
Prava lica lišenog slobode
(1) Lice lišeno slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmah obavijestiti o razlozima lišenja slobode i istovremeno poučiti da nije dužno dati iskaz, da ima pravo uzeti branioca kojeg može samo izabrati, kao i o tome da ima pravo da njegova porodica, konzularni službenik strane države čiji je državljanin ili drugo lice koje ono odredi budu obaviješteni o njegovom lišavanju slobode.
Član 132.
Razlozi za pritvor
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
- a)ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
- b)ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove bitne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
- c)ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će se ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim je prijetio, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora pet godina ili teža,
- d)ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža, a uslijed načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno je za sigurnost građana ili imovine. U slučaju kada se radi o krivičnom djelu terorizma, smatra se da postoji pretpostavka, koja se može osporavati, da je ugrožena sigurnost građana i imovine.
(2) U slučaju iz stava 1. tačke b) ovog člana, pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen.
Član 139.
Lišavanje slobode i zadržavanje
(1) Policijski organ može lice lišiti slobode ako postoje osnovi sumnje da je to lice učinilo krivično djelo i ako postoji ma koji razlog predviđen u članu 132. ovog zakona, ali je policijski organ dužan da takvo lice bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata sprovede tužiocu. Prilikom dovođenja policijski organ će obavijestiti tužioca o razlozima i o vremenu lišavanja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom.
(2) Lice lišeno slobode mora biti poučeno u skladu sa članom 5. ovog zakona.
(3) Ako lice lišeno slobode ne bude sprovedeno tužiocu u roku iz stava 1. ovog člana, pustit će se na slobodu.
(4) Tužilac je dužan lice lišeno slobode ispitati bez odgađanja, a najkasnije u roku 24 sata i u tom roku odlučiti da li će lice lišeno slobode pustiti na slobodu ili će sudiji za prethodni postupak postaviti zahtjev za određivanje pritvora. Sudija za prethodni postupak će odmah, a najkasnije u roku 24 sata donijeti odluku o određivanju pritvora ili o puštanju na slobodu.
(5) Ako sudija za prethodni postupak ne prihvati prijedlog za određivanje pritvora, postupit će u skladu sa članom 134. stav 5. ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 17.Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 14.apelacija je preuranjena;"
- 18.Ustavni sud primjećuje da apelant osporava navedena rješenja, između ostalog, tvrdeći da je tim Rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka a) Evropske konvencije. Odredba člana 6. stav 3. tačka a) Evropske konvencije, na koju se apelant eksplicitno poziva, određuje da "svako ko je optužen ima pravo da odmah bude obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega", podrazumijeva postupak pokrenut pravosnažnom optužnicom. U ovom slučaju apelant još nije optužen, već je osumnjičen za izvršenje krivičnog djela i na osnovu sumnje lišen slobode određivanjem pritvora zbog čega citirane odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije ovdje nisu primjenljive. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje da li je poštivan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedeći navedeno, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
- 19.Imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u sličnim slučajevima, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, i to u odnosu na apelantov navod da je osporavanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 20.U odnosu na apelantove navode koji se odnose na zaštitu pred Ustavnim sudom na osnovu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji općenito predviđa postupanje u Bosni i Hercegovini u skladu sa Evropskom konvencijom, kao i navode da ga je prilikom ispitivanja tužilac trebalo da upozna sa krivičnim osnovom za koji se sumnjiči, te da tužilac nije mogao postaviti sudiji zahtjev za određivanje pritvora nakon proteka 24 sata, Ustavni sud apelaciju u ovom dijelu tumači kao osporavanje zakonitosti provedenih radnji i donesenih rješenja u odnosu na apelantovo lišavanje slobode i određivanje pritvora, odnosno kao apelaciju podnesenu zbog povrede apelantovog prava na slobodu i sigurnost, zagarantiranog članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. tačka c) i st. 2. i 3. Evropske konvencije. U vezi sa navedenim, kao i sa apelantovim navodima koji se odnose na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud se poziva na član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog odluke bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj KV-01/05 od 8. decembra 2005. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje doneseno je 8. decembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 14. decembra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant osporava navedena rješenja pozivajući se na zaštitu pred Ustavnim sudom na osnovu člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji općenito predviđa postupanje u Bosni i Hercegovini u skladu sa Evropskom konvencijom, te dajući navode iz kojih proizlazi da apelant osporava zakonitost radnji provedenih protiv njega u postupku lišavanja slobode i određivanja pritvora, zbog čega će te njegove navode Ustavni sud razmotriti u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost, zagarantirano članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. tačka c) i članom 5. st. 2. i 3. Evropske konvencije. Ovo zbog toga što je pravo na saznavanje razloga za krivično terećenje i izvođenje pred sudiju radi potvrđivanja lišavanja slobode, na šta se apelant u suštini i žali, kao takvo zaštićeno upravo članom 5. st. 2. i 3. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da mu je osporavanim rješenjima povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na slobodu i sigurnost
- 25.Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost."
- 26.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 26.
"1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode u pogledu privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;
- 2.Svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega.
- 3.Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1.(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju."
- 27.U konkretnom slučaju Tužilaštvo, na osnovu prikupljenih dokaza, posebno Zapisnika o kontroli Privredne banke d.d. Srpsko Sarajevo, a u vezi sa odobravanjem kredita i poslovanjem preduzeća "Manco" Bijeljina, "Manco" Beograd, "Spekta" Pale, "Matres" Istočno Sarajevo i "A Kanal" Pale, ispitalo je apelanta u prisustvu branioca, o čemu je sačinjen zapisnik, te dostavilo cjelokupan spis sudiji za prethodni postupak tražeći da se odredi pritvor apelantu, što je Sud BiH prihvatio i odredio pritvor apelantu, te u drugostepenom postupku potvrdio takvu odluku. Tužilaštvo i Sud BiH u svojim aktima su detaljno iznijeli obrazloženje, dajući objašnjenje razloga kojima su se rukovodili pri utvrđivanju "materijalnog" osnova sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Osim toga, u provedenim postupcima utvrđeno je da je apelant dao lažan iskaz kada je u pitanju njegovo državljanstvo, negirajući činjenicu da ima i državljanstvo druge države, a poznato je da ova država ne izručuje svoje državljane, čime bi bilo dovedeno u pitanje okončanje ovog postupka, te je ispitivanjem drugih svjedoka utvrđeno da bi apelant, ako bi bio pušten na slobodu, mogao utjecati na njihovo svjedočenje, za šta su prilikom svjedočenja bojazan izrazili i sami svjedoci, a što su bili "posebni" razlozi da se odredi pritvor u ovom slučaju, u skladu sa članom 132. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Na ovaj način su Tužilaštvo i Sud BiH, ne idući za tim da se dokaže apsolutna apelantova krivica za počinjeno krivično djelo, utvrdili osnove za opravdanu sumnju za izvršenje krivičnog djela i posebne razloge za određivanje pritvora, te u skladu s tim preduzeli mjere predviđene zakonom.
- 28.U utvrđivanju osnova sumnje i razloga za određivanje pritvora u ovako provedenom postupku Ustavni sud ne nalazi nikakve elemente koji bi ukazivali na činjenicu da je bilo koji dio postupanja bio proizvoljan ili nezakonit, a na štetu prava apelanta na slobodu i sigurnost, zbog čega ovaj apelantov navod u odnosu na lišavanje slobode i određivanje pritvora mimo utvrđivanja osnovanosti sumnje u počinjeno krivično djelo i mimo utvrđenih razloga potrebnih za određivanje pritvora smatra potpuno neosnovanim.
- 29.Što se tiče apelantovih navoda da Tužilaštvo nije poštivalo rok od 24 sata u kojem je trebalo postaviti zahtjev sudiji za prethodni postupak za određivanje pritvora, Ustavni sud konstatira da je apelant lišen slobode 29. novembra 2005. godine u 9 sati i 36 minuta, da je tužilac apelanta ispitao "u jutarnjim satima" 30. novembra 2005. godine a istog dana u 14 sati i 40 minuta u Sudu BiH je primljen tužiočev zahtjev za određivanje pritvora iz čega proizlazi da je tužilac "probio" rok od 24 sata u kojem je trebalo lice lišeno slobode ispitati i zahtjev predati Sudu BiH za pet sati i četiri minute.
- 30.U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda u nekoliko bitnih slučajeva. Evropski sud za ljudska prava u nizu svojih presuda ukazao je na značaj člana 5. stav 3. Evropske konvencije. Naprimjer: "glavna svrha ovog stava u vezi sa članom 5.1.c) je da pruži pojedincima lišenim slobode specijalne garancije: postupak sudske prirode čija je svrha da osigura da niko neće biti proizvoljno lišen slobode (vidi presude Schiesser od 4. decembra 1979, serija A-34, i Skoogstrom od 15. jula 1983. godine, serija A-83) i dalje "da osigura da svako hapšenje ili pritvor budu što je moguće kraći" (vidi izvještaje od 13. jula 1983. godine, stranica 13. i str. 30-31).
- 31.Osim naglašavanja izuzetnog značaja člana 5. stav 3. Evropske konvencije, Evropski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio je kršenje navedenog člana kada pritvoreno lice nije odmah, tj. u najkraćem mogućem vremenu, izvedeno pred sudiju. Naprimjer: u slučaju kada nijedan od podnosilaca predstavke nije zapravo izveden pred sudiju ili sudskog službenika dok je bio u pritvoru, koji je trajao četiri dana i šest sati u jednom, a šest dana i šesnaest i po sati u drugom slučaju, nađeno je da je povrijeđen član 5. stav 3. Evropske konvencije (vidi presudu Brogan protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 29. novembra 1988. godine, serija A-145-B), ili u slučaju kada podnosilac predstavke nije bio izveden pred vojni sud pet dana nakon hapšenja, također je nađeno da je povrijeđen član 5. stav 3. Evropske konvencije (vidi presudu Koster od 28. novembra 1991. godine, serija A-221). Evropski sud u navedenim slučajevima se suzdržao od uspostavljanja minimalnih standarda u smislu promptnosti iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije, već je usvojio stav da se ovo pitanje treba procjenjivati u svakom konkretnom slučaju prema posebnim okolnostima vezanim za svaki taj konkretan slučaj, dajući pri tome smjernicu za postupanje nacionalnim sudovima ocjenom "da bi bilo neprihvatljivo suviše široko tumačenje same riječi 'odmah'".
- 32.Prema tome, iako ostaje konstatacija da je tužilac prekoračio rok u kojem je bio dužan predati zahtjev za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, kao i činjenica da Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ne sadrži odredbe o sankciji u slučaju da tužilac prekorači ovaj rok ne opravdavaju nepostupanje tužioca u skladu sa imperativnom zakonskom odredbom, prekoračenje roka od pet sati i četiri minute nema takav značaj koji bi, prema mišljenju Ustavnog suda, a u kontekstu navedene prakse Evropskog suda, mogao dovesti u pitanje apelantovo pravo na slobodu i sigurnost zaštićeno članom 5. stav 3. Evropske konvencije, zbog čega Ustavni sud i ovaj apelantov navod smatra neosnovanim.
- 33.Na kraju, apelant ističe da mu za vrijeme ispitivanja tužilac nije saopćio osnove sumnje kako u činjeničnom, tako i u pravnom smislu.
- 34.U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je apelant bio upoznat s razlozima lišavanja slobode već prilikom lišavanja slobode od ovlaštenih službenih organa, u skladu sa članom 5. Zakona o krivičnom postupku. Dalje, za vrijeme tužiočevog ispitivanja, kojemu je prisustvovao i apelantov branilac, apelant i njegov branilac nisu postavljali bilo kakva pitanja ovakvog karaktera, kao ni dalje, pred sudijom za prethodni postupak, a prethodno im je bio dostavljen obrazložen tužiočev zahtjev za određivanje pritvora, niti u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o određivanju pritvora.
- 35.Prema tome, apelant je već prilikom lišavanja slobode bio upoznat sa razlozima zbog kojih se lišava slobode, što, zapravo, jesu i osnovi sumnje, odnosno okolnosti koje mu se stavljaju na teret, te je i dalje, tokom postupka u kojem je učestvovao zajedno sa svojim braniocem, znao za šta se, ustvari, tereti. Stoga, Ustavni sud i ovaj apelantov navod prema kojem za vrijeme ispitivanja nije bio upoznat sa osnovima sumnje u pravnom i činjeničnom pogledu, a u vezi sa povredom njegovog prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 2. Evropske konvencije, smatra neosnovanim.
- 36.U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 2. i 3. Evropske konvencije.
Pravo na nediskriminaciju
- 37.Apelant navodi da je u provedenim postupcima povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju, ne dajući dalje bilo kakva pojašnjenja, odnosno ne navodeći u odnosu na koje pravo i na koji način je učinjena diskriminacija.
- 38.S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo. To znači da se može pozvati na ovo pravo jedino u vezi sa "uživanjem prava i sloboda garantiranih Evropskom konvencijom". Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantiranih prava nije pretpostavka da se primijeni član 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog predmeta ne ulaze "u opseg" garantiranog prava (vidi Presudu Evropskog suda, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke od 18. jula 1994. godine, serija A, broj 291-B, stav 22).
- 39.S obzirom na to da apelant navod o kršenju njegovog prava na nediskriminaciju daje paušalno, ne dovodeći ga u konkretnu vezu sa kršenjem nekog od drugih prava zaštićenih Evropskom konvencijom, te, dalje, uopće ne navodeći u čemu se i na koji način manifestirala ova povreda, apelantov navod o navodnom kršenju njegovog prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije Ustavni sud ocjenjuje potpuno neosnovanim.
- 40.Prilikom razmatranja ove Odluke Ustavni sud je ocjenjivao i činjenicu da je prvostepena odluka u krivičnom postupku protiv apelanta već bila donesena, ali ta činjenica nije bila značajna za konačni stav Ustavnog suda u ovoj Odluci.
VIII. Zaključak
- 41.Nema povrede prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije u slučaju kada su u provedenim postupcima u skladu sa zakonskim propisima utvrđeni osnovi sumnje u počinjenje krivičnog djela i razlozi za određivanje pritvora, niti se, prema praksi Evropskog suda, povredom navedenog prava može smatrati slučaj tužiočevog prekoračenja roka od pet sati i četiri minute preko zakonom predviđenog roka za podnošenje zahtjeva sudiji za određivanje pritvora, niti se može ustanoviti povreda ovog prava na osnovu izjave apelanta, kojem su prilikom lišavanja slobode saopćeni razlozi za to i koji je sa svojim braniocem aktivno učestvovao u postupku, da mu tužilac nije saopćio pravni i činjenični osnov lišavanja slobode. Također, nema povrede prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kada apelant, osim paušalnog navoda da je diskriminiran, ne daje nikakva pojašnjenja niti dokaze u vezi sa načinom na koji je diskriminacija izvršena, niti navod o diskriminaciji dovodi u vezu sa bilo kojim drugim svojim pravom.
- 42.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove Odluke.
- 43.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.