USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. septembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 17/06, rješavajući zahtjev Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Utvrđuje se da čl. 152, 153, 154, 155, 156. i 157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 9/96 i 29/00) nisu u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" čl. 152, 153, 154, 155, 156. i 157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 9/96 i 29/00) uskladi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine se nalaže, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 5. jula 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usaglašenosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) čl. 152, 153, 154, 155, 156. i 157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 9/96 i 29/00, u daljnjem tekstu: osporeni zakon).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je 1. septembra 2006. godine da dostave odgovore na zahtjev.
- 3.Predstavnički dom je 6. septembra 2006. godine zatražio da se produži rok za dostavu odgovora. Dom naroda nije dostavio odgovor na zahtjev.
- 4.Na osnovu člana 25. Pravila Ustavnog suda, 11. septembra 2006. godine Predstavničkom domu je odobreno produženje roka za dostavljanje odgovora na zahtjev.
- 5.Predstavnički dom nije dostavio odgovor na zahtjev nakon što je 21. septembra 2006. godine istekao produženi rok za dostavljanje odgovora.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 6.Podnosilac zahtjeva je naveo da su pred tim sudom u toku postupci po zahtjevu za sudsku zaštitu u predmetima tog suda broj Pvl-32/04 u pravnoj stvari "Tuzla-transport" i Seada Smajlovića iz Tuzle, zbog prekršaja iz člana 52. st. 1. i 2. tačka 2. Zakona o porezu na promet, protiv Rješenja Federalnog vijeća za prekršaje u Sarajevu broj Pž-313/04 od 11. maja 2004. godine i u predmetu broj Pvl-20/05 u pravnoj stvari "Una-banke" d.o.o. Bihać, zbog prekršaja iz člana 91. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, protiv Rješenja Federalnog vijeća za prekršaje u Sarajevu broj Pž-63/05 od 27. aprila 2005. godine.
- 7.Dalje, podnosilac zahtjeva je naveo da je pravni osnov za podnošenje zahtjeva za sudsku zaštitu zasnovan na odredbama čl. 152-157. osporenog zakona. Članom 157. osporenog zakona, kako je navedeno u zahtjevu, propisano je da se u pogledu postupka po zahtjevu za sudsku zaštitu shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe koje reguliraju postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme donošenja osporenog zakona na snazi je bio Zakon o krivičnom postupku SFRJ, koji je naknadno preuzet kao zakon Bosne i Hercegovine. U glavi XXIV ovog zakona, u kojoj su bili propisani vanredni pravni lijekovi, bilo je propisano i vanredno preispitivanje pravosnažne presude u čl. 425-429. U Zakonu o krivičnom postupku koji je stupio na snagu 1998. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine i kojim je stavljen van snage preuzeti Zakon o krivičnom postupku SFRJ nije bio propisan vanredni pravni lijek - zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Također, ni u Zakonu o krivičnom postupku koji je trenutno na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04 i 28/05, u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) nema tog vanrednog pravnog lijeka, pa samim tim ni propisanog postupka za postupanje prema tom pravnom lijeku. Podnosilac zahtjeva smatra da je ovakva pravna situacija u kojoj jedan zakon predviđa određeno pravno sredstvo, odnosno omogućuje pristup sudu, a pri tom upućuje na zakon koji ne sadrži odredbe o postupku ostvarenja tog sredstva nije kompatibilna sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Podnosilac zahtjeva, prema članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, zatražio je od Ustavnog suda da odluči da li su čl. 152-157. osporenog zakona, o čijem važenju zavisi odluka tog suda u predmetima br. Pvl-32/04 i Pvl-20/05, kompatibilni sa navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 8.Podnosilac zahtjeva je naveo i to da je identična situacija i u primjeni čl. 158-161. osporenog zakona kojima je predviđen pravni lijek zahtjev za zaštitu zakonitosti, pri čemu se u članu 161. osporenog zakona upućuje da će se u pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti shodno primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije BiH, a stupanjem na snagu ZKPFBiH nije predviđeno postojanje vanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Podnosilac zahtjeva je naveo da u ovom trenutku nema nijedan predmet koji se vodi u skladu sa odredbama čl. 158-161. osporenog zakona, ali samo načelno ukazuje na potencijalno identičan problem.
IV. Relevantni propisi
- 9.Zakon o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi ("Službeni glasnik Federacije BiH" broj 9/96)
"Član 152.
Zahtjev za sudsku zaštitu dopušten je protiv rješenja o prekršaju koje je donijelo Federalno vijeće.
Zahtjev za sudsku zaštitu može podnijeti kažnjeni, zakonski zastupnik kažnjenog, odnosno njegov branilac.
Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije kažnjen, vlasnik predmeta može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu samo u pogledu odluke o toj mjeri.
O zahtjevu za sudsku zaštitu rješava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Zahtjev za sudsku zaštitu ne odgađa izvršenje rješenja, ali na zahtjev kažnjenog Vrhovni sud može narediti nadležnom federalnom organu da odgodi, odnosno prekine izvršenje rješenja dok ne odluči o zahtjevu, ako ima osnova iz kojih se može zaključiti da će se udovoljiti zahtjevu.
Član 153.
Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti protiv rješenja Federalnog vijeća donesenog u drugom stepenu kojim je pravnom licu ili imaocu radnje izrečena novčana kazna više od 1.000 DM, a odgovornom licu ili drugom pojedincu -više od 500 DM ili ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čija vrijednost prelazi 3.000 DM ili je oduzeta imovinska korist u vrijednosti više od 3.000 DM, u sljedećim slučajevima:
- 1)ako je rješenjem o prekršaju povrijeđen materijalni propis;
- 2)ako je u prekršajnom postupku učinjena povreda odredaba postupka koja je utjecala ili je mogla utjecati na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju (bitna povreda postupka);
- 3)ako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.
Član 154.
Zahtjev za sudsku zaštitu podnosi se u roku od osam dana od dana prijema rješenja o prekršaju donesenog u drugom stepenu.
Zahtjev za sudsku zaštitu predaje se pismeno organu koji je donio rješenje o prekršaju u prvom stepenu, koji će bez odgađanja taj zahtjev, zajedno sa spisima, dostaviti Vrhovnom sudu.
Član 155.
Vrhovni sud odlučuje o zahtjevu za sudsku zaštitu u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija.
Ako je prijavu za pokretanje prekršajnog postupka podnio tužilac ili drugi organ, Vrhovni sud će, prije zakazivanja sjednice Vijeća, primjerak zahtjeva za sudsku zaštitu, zajedno sa spisima, dostaviti federalnom tužiocu, koji je dužan da ih bez odgađanja razmotri i u roku od 15 dana od dana prijema spisa vrati tom sudu sa svojim pismenim prijedlogom ili obavještenjem da će prijedlog staviti na sjednicu Vijeća.
Sjednica Vijeća može se održati i bez prisustva uredno pozvanog federalnog tužioca.
Član 156.
Vrhovni sud će ukinuti rješenje o prekršaju ako utvrdi da je zahtjev za sudsku zaštitu osnovan.
Ako Vrhovni sud utvrdi da je povrijeđen materijalni propis, a utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za donošenje drugačijeg rješenja, može donijeti odluku kojom se preinačava drugostepeno rješenje.
Član 157.
U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za sudsku zaštitu shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe o zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije."
- 10.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87 i 3/90)
"Član 419. st. 1. i 2.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud odlučuje u sjednici.
Prije nego što predmet bude iznesen na rješavanje sudija određen za izvjestioca može po potrebi da pribavi obavještenje o istaknutim povredama zakona.
Član 420.
Pri rješavanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se javni tužilac poziva u svom zahtjevu.
Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je donio odluku u korist osuđenog postoje i za kojeg od saoptuženih u pogledu kojeg nije podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.
Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenog, sud je pri donošenju odluke vezan zabranom propisanom u članu 378. ovog zakona.
Član 425. stav 1.
Osuđeni koji je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude zbog povrede zakona u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
Član 429.
U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude shodno će se primjenjivati odredbe člana 419. st. 1. i 2, čl. 420, 421, člana 422. st. 1. i 2. i člana 423. ovog zakona."
- 11.Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/98)
"XXIV VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
1.Ponavljanje postupka
...
- 2.Zahtjev za zaštitu zakonitosti."
- 12.Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04 i 28/05)
"GLAVA XXIV
VANREDNI PRAVNI LIJEK
PONAVLJANJE POSTUPKA
Član 340.
Krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom može se na zahtjev ovlaštenog lica ponoviti samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu."
- 13.Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 31/06)
"Član 84.
Prijelazne odredbe vezane za postupak
U postupcima u kojima je do dana početka primjene ovog zakona izjavljen vanredni pravni lijek ili je bio u toku rok za vanredni pravni lijek i u njemu izjavljen vanredni pravni lijek, postupak će nastaviti i dovršiti sud mjerodavan po ranijem zakonu i po postupku iz ranijeg zakona, osim po zahtjevu za ponavljanje postupka, koji će nastaviti i dovršiti mjerodavni općinski sud."
V. Dopustivost
- 14.Zahtjev je podnesen u skladu sa članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:
"c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova Odluka ovisi, kompatibilan sa ovim ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda."
- 15.Zahtjev za ocjenu ustavnosti osporenog zakona podnio je podnosilac zahtjeva čija odluka u postupku po zahtjevu za sudsku zaštitu protiv odluka Federalnog vijeća za prekršaje zavisi od ocjene ustavnosti osporenog zakona. U slučaju kompatibilnosti osporenog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom podnosilac zahtjeva bi trebalo da nastavi prekinuti postupak. S obzirom na to da je pitanje ustavnosti osporenog zakona od odlučujućeg značaja za tok postupaka po zahtjevu za sudsku zaštitu koji se vode pred podnosiocem zahtjeva, Ustavni sud smatra da predmetni slučaj zadovoljava i ovaj dio dopustivosti.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, i da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
- 17.Podnosilac zahtjeva smatra da odredbe o zahtjevu za sudsku zaštitu osporenog zakona nisu u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je u tim odredbama propisano pravno sredstvo kojim se omogućuje pristup sudu, ali nije propisan postupak za postupanje po tom pravnom sredstvu, odnosno u osporenim odredbama se upućuje na postupak po vanrednom pravnom lijeku u krivičnom postupku koji ne postoji u važećem zakonu o krivičnom postupku. Na taj način je onemogućen pristup sudu u postupcima po zahtjevu za sudsku zaštitu u prekršajnim postupcima.
- 18.S obzirom na to da se pokrenuto pitanje odnosi na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud će ispitati saglasnost čl. 152-157. osporenog zakona sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
" (1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Pitanje koje je pokrenuto predmetnim zahtjevom odnosi se na jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i to prava na pristup sudu. U principu, pravo na pristup sudu u krivičnim predmetima, odnosno predmetima koji imaju karakteristike krivičnih predmeta podrazumijeva da "optuženo" lice ima pravo tražiti da se njegov predmet rješava na sudu koji ispunjava zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o postupku po vanrednom pravnom lijeku, postavlja se pitanje da li pravo na pristup sudu podrazumijeva i postupak po tom pravnom lijeku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se pravo žalbe višem sudu ne podrazumijeva u smislu člana 6. Evropske konvencije, ali ako je žalba omogućena i ako je bila podnesena i pozvan sud tog stepena da "utvrdi" činjenice, prvi stav člana 6. Evropske konvencije je primjenjiv (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 17. januara 1970. godine, Delcourt, A.11, str. 14-15, presudu od 22. februara 1984. godine, Sutter, A.74, str. 13). Zahtjev za sudsku zaštitu je, kao vanredni pravni lijek, propisan zakonom i nadležni sud, u konkretnom slučaju Vrhovni sud, može utvrđivati činjenice i na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti drugačiju odluku u smislu člana 156. stav 2. osporenog zakona.
- 21.Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba dati odgovor, a tiče se primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jeste da li je ovaj član primjenjiv na predmete koji prema svom karakteru nisu krivični, odnosno u kojima se ne utvrđuje "krivična optužba" u formalno-pravnom smislu, kao što je to slučaj u postupcima u vezi sa kojima je podnosilac zahtjeva pokrenuo ovaj postupak. U svojim prijašnjim odlukama, u kojima je tumačio primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije na postupke u kojima se utvrđivala odgovornost za prekršaje, Ustavni sud je zaključio da formalna priroda djela, tj. njegovo određivanje kao prekršaja ili krivičnog djela, ne određuje primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Tom prilikom Ustavni sud je ukazao na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj "krivična optužba" ima autonomni koncept, tj. neko djelo koje je u domaćem zakonu klasificirano kao prekršaj može, ipak, pokrenuti pitanje krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. ako je suštinski karakter legislativne sheme prema svojoj prirodi prije krivični nego građanski - da bi se osiguralo da država ne može izbjeći obavezu da omogući pravično saslušanje jednostavnim klasificiranjem nekog djela prekršajnim u svom zakonodavstvu (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 106/03, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 23/05 od 19. aprila 2005. godine). Ustavni sud u navedenim predmetima je zaključio da se radilo o postupcima koji su prema svom karakteru bili krivični u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.U odluci broj U 106/03, na koju je ukazano u prethodnom stavu, te u prijašnjoj odluci broj U 19/00 (vidi Odluku Ustavnog suda od 4. maja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Federacije Bosne i Hercegovine", broj 27/01) predmet analize Ustavnog suda je bilo pitanje da li postupci pred upravnim organima koji se vode u skladu sa relevantnim zakonima o prekršajima zadovoljavaju uvjete predviđene članom 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je nužno da lica čija se prava i obaveze utvrđuju u tim postupcima imaju sudsku zaštitu u odnosu na odluke upravnih organa. Zaključak Ustavnog suda je bio da ni prvostepeni ni drugostepeni prekršajni organi ne ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa "nezavisnim i nepristrasnim, zakonom uspostavljenim sudom" radi "utvrđivanja krivične optužbe". Također je zaključeno da relevantni propisi ne predviđaju nezavisan i nepristrasan sud u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, odluku broj U 106/03, str. 10. stav 28). Ustavni sud je zaključio da se u konkretnim slučajevima radilo o problemu kvaliteta zakona, jer je zakonodavac propustio da predvidi sudsku zaštitu pune jurisdikcije barem u jednom stepenu, kako to nalažu ustavni standardi (vidi odluku broj U 106/03, str 11, stav 32).
- 23.S obzirom na izneseno, može se zaključiti da postupci povodom kojih je podnesen predmetni zahtjev zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Podnosilac zahtjeva smatra nesaglasnim sa principom pristupa sudu, kao jednim od osnovnih principa prava na pravično suđenje, odredbe o zahtjevu za sudsku zaštitu osporenog zakona prema kojima je omogućeno pravno sredstvo, ali nije omogućeno i njegovo efektivno korištenje s obzirom na nepostojanje relevantnih odredaba o postupku po tom pravnom sredstvu.
- 25.S ciljem utvrđivanja da li je osporenim zakonom osigurano ostvarenje prava na pristup sudu, Ustavni sud će analizirati relevantne odredbe.
- 26.U osporenom zakonu, u čl. 152-156, propisani su uvjeti i način podnošenja zahtjeva za sudsku zaštitu. U članu 157. osporenog zakona propisano je da se u pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za sudsku zaštitu shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe o zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude zakona o krivičnom postupku koji se primjenjuje na teritoriji Federacije. U Federaciji Bosne i Hercegovine se primjenjuje Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 2003. godine, u kojem je propisan samo jedan vanredni pravni lijek - ponavljanje postupka. Taj zakon ne sadrži odredbe o postupku po zahtjevu za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, niti po zahtjevu za zaštitu zakonitosti na koji upućuje član 157. osporenog zakona. Zakonodavac nije uzeo u obzir ovu novonastalu pravnu situaciju nakon stupanja na snagu novog zakona o krivičnom postupku i nije izvršio izmjenu, odnosno dopunu osporenog zakona.
- 27.U Federaciji Bosne i Hercegovine 29. juna 2006. godine stupio je na snagu novi Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, u čijem članu 83. je predviđeno da osporeni zakon prestaje da važi danom početka primjene novog zakona. U članu 84. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da će postupke po vanrednim lijekovima do dana stupanja snagu tog zakona dovršiti sud koji je bio nadležan prema prijašnjem zakonu i po postupku iz prijašnjeg zakona. Iz prethodne odredbe nesporno proizlazi da se, iako je osporeni zakon stavljen van snage, još uvijek primjenjuju čl. 152-157. osporenog zakona. Međutim, zakonodavac ni prilikom donošenja novog zakona o prekršajima nije uzeo u obzir činjenicu da više nisu na snazi odredbe o postupku po pravnom lijeku na koje upućuje član 157. osporenog zakona i da stoga ne postoje odredbe o postupku po ovom vanrednom pravnom lijeku prema kojima bi nadležni sud postupao.
- 28.Ustavni sud smatra da je, uzimajući u obzir relevantne pozitivne zakonske propise, čl. 152-157. osporenog zakona propisana samo formalna mogućnost izjavljivanja vanrednog pravnog lijeka - zahtjeva sa sudsku zaštitu. Međutim, ovim odredbama nije propisan efektivan sudski postupak po ovom pravnom lijeku, čime je narušen princip pravne sigurnosti koji podrazumijeva da država mora propisati jasne i precizne norme, koje će učiniti dostupnima svima, kako bi građani mogli uskladiti svoje ponašanje sa tim normama, a nadležni organi prema njima postupati i omogućiti građanima ostvarenje njihovih ustavnih prava, među kojima i pravo pristupa sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ponavlja da u postupcima koji se vode prema osporenom zakonu tek korištenje navedenog vanrednog pravnog lijeka omogućava "utvrđivanje krivične optužbe" od suda u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer prije toga postupak vode organi koji nemaju atribute "suda".
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da odredbe čl. 152-157. osporenog zakona nisu saglasne sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Zaključak
- 30.Ustavni sud je zaključio da čl. 152-157. Zakona o prekršajima kojima se povređuju federalni propisi nisu saglasni sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, jer propisuju samo formalnu mogućnost izjavljivanja vanrednog pravnog lijeka - zahtjeva sa sudsku zaštitu, ali ne i efektivan sudski postupak prema ovom pravnom lijeku. Na taj način je narušen princip pravne sigurnosti, a također je i onemogućeno ostvarenje prava na pristup sudu, kao jednog od osnovnih prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, imajući u vidu da se u postupcima koji se vode prema osporenom zakonu tek korištenjem zahtjeva za sudsku zaštitu omogućava "utvrđivanje krivične optužbe" od suda u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.