Aktio

Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje

Uputstvo o primjeni pravila o porijeklu robe u preferencijalnoj trgovini između Bosne i Hercegovine i zemalja sa kojima su zaključeni bilateralni ugovori

Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi

UPUTSTVO
O PRIMJENI PRAVILA O PORIJEKLU ROBE U PREFERENCIJALNOJ TRGOVINI IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I ZEMALJA SA KOJIMA SU ZAKLJUČENI BILATERALNI UGOVORI

GLAVA I. UVODNE I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 1.

Ovim Uputstvom se bliže propisuje način rada i postupanja, kada je u pitanju primjena pravila o porijeklu robe u preferencijalnoj trgovini između Bosne i Hercegovine i zemalja sa kojima su zaključeni ugovori o slobodnoj trgovini (u daljnjem tekstu: zemlje ugovornice), odnosno primjena odredbi pripadajućih protokola o definiciji pojma "proizvodi s porijeklom" i načinima administrativne saradnje (u daljnjem tekstu: Protokol), kojima je regulirana bilateralna kumulacija, dovoljni i nedovoljni postupci obrade i prerade, pravilo za setove, načelo teritorijalnosti, direktan prijevoz, zabrana povrata ili izuzeća od carine, izdavanje potvrde o prometu EUR.1, odvojeno knjigovodstveno iskazivanje, ovlašteni izvoznici, uvoz djelimičnih pošiljki, naknadna provjera dokaza o porijeklu, kao i niz drugih pitanja koja su vezana za porijeklo robe.

Član 2.

Oblast koja je predmet ovog Uputstva je regulirana:

  • a)
    odredbama člana 10. do 24. Zakona o carinskoj politici BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 57/04), (u daljnjem tekstu: Zakon) i
  • b)
    odredbama ugovora o slobodnoj trgovini koje je BiH zaključila sa određenim zemljama, čiji sastavni dio su protokoli i prilozi I, II, III, IV i V.

Član 3.

U smislu ovog Uputstva, navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

  • a)
    "izrada" znači bilo koju vrstu obrade ili prerade, uključujući sklapanje ili posebne postupke;
  • b)
    "materijal" znači bilo koji sastojak, sirovinu, komponentu ili dio koji se koristi u izradi proizvoda;
  • c)
    "proizvod" znači proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namijenjen za kasniju upotrebu u nekom drugom postupku izrade;
  • d)
    "roba" znači i materijale i proizvode;
  • e)
    "cijena fco tvornica" znači cijenu plaćenu za proizvod proizvođaču u ugovornoj strani u čijem poduzeću je obavljena zadnja obrada ili prerada, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih upotrijebljenih materijala, uz odbitak unutrašnjih poreza koji se vraćaju ili mogu biti vraćeni nakon izvoza dobivenog proizvoda;
  • f)
    "dodana vrijednost" podrazumijeva cijenu proizvoda fco tvornica, umanjenu za carinsku vrijednost svakog uključenog materijala bez porijekla ili, ako carinska vrijednost nije poznata ili se ne može utvrditi, prvu cijenu koja se može utvrditi, a koja se plaća za te materijale u toj ugovornoj strani.
  • g)
    "pošiljka" znači proizvode koje jedan izvoznik istovremeno šalje jednom primaocu ili proizvode obuhvaćene jednim prevoznim dokumentom koji pokriva njihovu dopremu od izvoznika do primaoca ili u pomanjkanju takvog dokumenta, proizvode obuhvaćene jednim računom.

GLAVA II. DEFINICIJA POJMA "PROIZVODI S PORIJEKLOM"

Član 4.

Robe s porijeklom iz BiH, koje se izvoze u zemlje sa kojima je BiH zaključila ugovor o slobodnoj trgovini, kao i robe s porijeklom iz zemalja ugovornica, koje se uvoze u BiH, shodno odredbama ugovora i pripadajućih protokola, obostrano uživaju značajne tarifne olakšice.

Član 5.

Proizvodi s porijeklom iz neke od ugovornih strana smatraju se:

  • -
    proizvodi u cijelosti dobiveni u toj ugovornoj strani,
  • -
    proizvodi dobiveni u ugovornoj strani, u čijoj proizvodnji su korišteni drugi proizvodi od onih dobivenih u cijelosti, pod uvjetom da su prošli dovoljnu obradu ili preradu i
  • -
    proizvodi na koje se može primijeniti pravilo bilateralne kumulacije porijekla.

Član 6.

(1) Pojam "cjelovito dobiveni proizvodi" obuhvata sve prirodne resurse kao što su mineralni proizvodi izvađeni u toj zemlji, žive životinje okoćene i uzgojene u njoj, biljni proizvodi u njoj ubrani, proizvodi dobiveni lovom i ribolovom, prikupljeni upotrebljavani predmeti namijenjeni za recikliranje, otpad i otpadne materije od proizvodnih aktivnosti u zemlji i sl.

(2) Ako je u izradi proizvoda korišten bilo kakav materijal koji nije u cijelosti dobiven, ma koliko njegov udio bio malen, taj se proizvod ne može smatrati "cjelovito dobivenim".

Član 7.

(1) U slučajevima kada proizvodi nisu cjelovito dobiveni, već su u njihovoj proizvodnji korišteni i proizvodi bez porijekla, ispunjenost uvjeta za sticanje statusa proizvoda s porijeklom će se cijeniti u skladu sa odredbama člana 3. i 5. Protokola i Priloga II Liste obrada ili prerada, koji su sastavni dio ugovora o slobodnoj trgovini. U tom slučaju treba voditi računa da radnje obavljene na materijalima bez porijekla moraju biti višeg stepena od onih koje su propisane kao nedovoljne za sticanje statusa robe s porijeklom.

(2) Ukoliko prilikom ocjene ispunjenosti uvjeta za sticanje statusa proizvoda s porijeklom koristimo Listu treba imati u vidu da je u prvoj koloni naveden tarifni broj robe ili poglavlje/Glava iz Carinske tarife Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CT BiH), u drugoj koloni je opis robe, a za svaki navod u prve dvije kolone dato je pravilo u koloni 3 ili 4. U slučajevima kada navodu iz prve kolone prethodi oznaka "ex", to znači da se pravila iz kolone 3 ili 4 odnose samo na dio tog tarifnog broja ili poglavlja/Glave opisanog u koloni 2.

(3) Ako se proizvod koji je stekao status porijekla ispunjavanjem uvjeta iz Liste, koristi u proizvodnji drugog proizvoda, uvjeti primjenjivi na proizvod u koji je ugrađen se ne primjenjuju na njega, a u obzir se ne uzimaju ni materijali bez porijekla koji su bili upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji.

(4) Važno je znati da se pravila iz kolone 3 i 4 odnose samo na upotrebljavane materijale bez porijekla. Materijalom bez porijekla smatra se i onaj prethodno uvezen, na kojeg su plaćene carinske dažbine, pušten u slobodan promet, ali bez dokaza o porijeklu. Dakle, ne može se poistovjećivati carinski status robe i porijeklo robe.

(5) Takođerr, materijalom bez porijekla smatra se i onaj kupljen na području BiH za koji se ne može pribaviti dokaz o porijeklu ili izjava proizvođača.

Član 8.

Bilateralna kumulacija porijekla se primjenjuje u slučajevima kada su materijali s porijeklom iz ugovorne strane uvoznice (npr. Hrvatske) ugrađeni u gotov proizvod u ugovornoj strani izvoznici (u BiH). U ovakvim slučajevima nije potrebno da materijali prođu dovoljnu obradu ili preradu, već samo obradu ili preradu koja seže dalje od postupaka koji su propisani kao nedovoljni da bi proizvod dobio status proizvoda s porijeklom. Dokaz o porijeklu za uvezeni materijal mora biti izdan od strane carinskih organa zemlje ugovornice, u koju se izvozi gotov proizvod.

Član 9.

(1) Potrebno je imati u vidu da, i kada su uvjeti propisani za dovoljnu obradu ili preradu zadovoljeni, sljedeće radnje su propisane kao nedovoljne za sticanje porijekla:

  • a)
    postupci za očuvanje robe u dobrom stanju tokom prijevoza i skladištenja;
  • b)
    rastavljanje i sastavljanje ambalaže:
  • c)
    pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih površinskih slojeva;
  • d)
    peglanje ili presovanje tekstila;
  • e)
    jednostavni postupci bojenja i poliranja;
  • f)
    ljuštenje, djelimično ili potpuno bijeljenje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;
  • g)
    postupci bojenja šećera ili oblikovanja šećernih kocki;
  • h)
    ljuštenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, oraščića i povrća;
  • i)
    brušenje, jednostavno drobljenje ili jednostavno rezanje;
  • j)
    sijanje, prebiranje, razvrstavanje, usklađivanje, gradiranje, sparivanje (uključujući i sastavljanje setova proizvoda);
  • k)
    jednostavno pakovanje u staklenke, konzerve, ćuture, vrećice, sanduke, kutije, učvršćivanje na kartone ili ploče i svi ostali postupci pakovanja;
  • l)
    pričvršćavanje ili štampanje oznaka, naljepnica, natpisa i drugih sličnih znakova za razlikovanje na proizvodima i njihovoj ambalaži;
  • m)
    jednostavno miješanje proizvoda, bili oni različiti ili ne, kada jedna ili više komponenti te mješavine ne ispunjava uvjete predviđene u ovom odjeljku koji bi im omogućili da se smatraju proizvodima porijeklom iz BiH,
  • n)
    jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda kako bi se proizveo cjelovit proizvod, ili rastavljanje proizvoda na dijelove;
  • o)
    kombinacija dva ili više postupaka navedenih u tačkama a) do n);
  • p)
    klanje životinja.

(2) Kao pomoć u ocjeni da li je roba prošla postupke obrade ili prerade koji se smatraju nedovoljnim (iako to nigdje nije propisano) mogu poslužiti odgovori na sljedeća pitanja:

  • -
    je li za provedbu postupka nužna stručna kvalifikacija uposlenih?
  • -
    zahtijeva li postupak obrade posebno prilagođen radni prostor?
  • -
    obavlja li se postupak obrade ili prerade korištenjem posebnih mašina i alata?

(3) Ako je uvezeni repromaterijal ili proizvod bez porijekla podvrgnut nekom od "nedostatnih postupaka" ni u kom slučaju ne može steći porijeklo zemlje ugovornice na čijem teritoriju su ti postupci obavljeni. Kada je takav proizvod na teritoriju zemlje ugovornice uvezen uz dokaz o porijeklu iz druge zemlje ugovornice, zadržava porijeklo kakvo je imao pri uvozu.

Član 10.

(1) Pojam "kvalifikacijska jedinica" označava osnovnu jedinicu, tj. osnovni proizvod koji treba udovoljiti pravilima za sticanja preferencijalnog porijekla proizvoda. Pojmovno je povezan s osnovnom jedinicom što je se razvrstava u određen tarifni broj CT BiH, u skladu sa Osnovnim pravilima za razvrstavanje prema CT BiH.

(2) Kada je riječ o više istovjetnih proizvoda u pošiljci, koje se razvrstava u jedan tarifni broj CT BiH, za svaki pojedinačni proizvod treba posebno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za sticanje preferencijalnog porijekla.

(3) Ambalaža koja je prema općem pravilu 5 CT BiH obuhvaćena zajedno sa proizvodom u cilju razvrstavanja, obuhvaćena je i kod određivanja porijekla, što znači da dijeli "sudbinu" proizvoda.

Član 11.

Za potrebe utvrđivanja porijekla robe; pribor, rezervni dijelovi i alati poslani uz uvozni proizvod, smatraju se sastavnim dijelovima tog proizvoda pod uvjetom da se isporučuju s njim, da su uključeni u cijenu proizvoda i da nisu fakturisani odvojeno.

Član 12.

Setovi će imati status proizvoda s porijeklom ukoliko sve komponente od kojih se set sastoji imaju porijeklo. Kada se set sastoji od komponenata bez porijekla i s porijeklom, a komponente bez porijekla ne prelaze 15% cijene seta, smatrat će se da su pravila za sticanje porijekla ispunjena.

Član 13.

Prilikom utvrđivanja da li neki proizvod ima porijeklo, nije potrebno određivati porijeklo onog što se obično koristi u njegovoj izradi, a to je energija i gorivo, pogon i oprema, mašine i alati i roba koja ne ulazi u konačni sastav proizvoda.

GLAVA III. TERITORIJALNI UVJETI

Član 14.

(1) Načelo teritorijalnosti, propisano u nekim od ugovora o slobodnoj trgovini je izuzetno važno pri kontroli uvjeta pod kojima je roba stekla porijeklo, budući da ih se mora ispunjavati u kontinuitetu; što podrazumijeva od trenutka sticanja porijekla do trenutka izvoza u zemlju ugovornicu.

(2) Roba s porijeklom napuštanjem područja na kojem je porijeklo stečeno, pri povratku iz treće zemlje gubi status proizvoda s porijeklom, osim kada je carinskoj službi moguće dokazati da se radi o istoj robi koja je izvezena i da nije bila podvrgnuta bilo kakvom postupku, osim onog koji je bio potreban da se roba očuva u dobrom stanju.

(3) U praksi je važno upozoriti izvoznike na mogućnost koju daju odredbe Protokola, a to je da se određeni postupci izvrše na robi s porijeklom u trećoj zemlji, ali samo u sistemu vanjske obrade, uz poštovanje elemenata dodane vrijednosti koja ne može prelaziti 10% od cijene fco tvornica proizvođača krajnjeg proizvoda koji je predmet izvoza u zemlju ugovornicu.

Ovaj izuzetak se ne može primijeniti na proizvode od tekstila koji se razvrstavaju u Glavu 50-63 CT BiH.

Član 15.

(1) Preferencijalno pravilo porijekla podrazumijeva da se roba mora prevoziti direktno iz zemlje porijekla u zemlju koja odobrava preferencijalnu stopu, bez prelaska preko područja bilo koje druge zemlje. Proizvodi koji čine jednu pošiljku mogu se provoziti i kroz druge zemlje s pretovarom ili privremenim uskladištenjem u tim zemljama, pod uvjetom da se ne stavljaju u slobodan promet i da se na istima ne obavljaju nikakve radnje osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kakvog postupka namijenjenog njihovom očuvanju u dobrom stanju.

(2) Kada nema sumnje da je roba prevezena direktno iz zemlje porijekla, ne zahtijevaju se nikakvi posebni dokazi o tome, ali kada se robu prevozi preko druge zemlje, carinska služba zahtijeva podnošenje dokaza o ispunjenosti uvjeta o direktnom prijevozu predočenjem:

  • -
    jedinstvene isprave o prijevozu koja obuhvata put od zemlje izvoznice kroz zemlju provoza, ili
  • -
    uvjerenja carinskih organa zemlje provoza, ili
  • -
    u nedostatku spomenutih, sve druge uvjerljive isprave.

(3) Uvjerenje carinskih organa je dokumenat kojim se dokazuju činjenice o direktnoj pošiljci robe s porijeklom. Uvjerenje izdaje nadležna carinska ispostava koja, prema odredbama Zakona, obavlja nadzor nad predmetnom robom u provozu i to na zahtjev uvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

(4) Kada se roba smješta u carinsko skladište ili slobodnu zonu radi daljnje otpreme, prijemna carinska ispostava koja je nad tom robom preuzela nadzor, potvrđuje ulaznoj carinskoj ispostavi prijem robe i na zahtjev izdaje uvjerenje o direktnom prijevozu, uz uvjet da ima sve podatke o kretanju robe u provozu kroz BiH.

Oblik i sadržaj potvrde o direktnom prijevozu je prilog ovog Uputstva.

Član 16.

Proizvodi porijeklom iz BiH poslani na izložbu u neku zemlju, a nakon toga prodani radi uvoza u zemlju ugovornicu, uživaju povoljnosti tarifnih preferencijala pod uvjetom da se carinskim organima u zemlji uvoznici podnese potvrda o prometu EUR.1, navede naziv i adresa izložbe, te drugi podaci iz kojih će se vidjeti da proizvodi nisu korišteni u druge svrhe osim prikazivanja na izložbi i da su sve vrijeme bili pod carinskim nadzorom.

GLAVA IV. POVRAT ILI IZUZEĆE

Član 17.

(1) Kada protokoli ugovora sadrže odredbe vezano za zabranu povrata ili izuzeća od plaćanja carine, to znači da se za materijale bez porijekla korištene u proizvodnji proizvoda s porijeklom, za koji se prilikom izvoza u zemlju ugovornicu izdaje dokaz o porijeklu, moraju platiti carinske dažbine, ili ukoliko su plaćene iste se ne mogu vratiti.

(2) Ove odredbe se primjenjuju i u odnosu na ambalažu, pribor, rezervne dijelove i alate, te proizvode u setu, kada su takvi predmeti bez porijekla i na snazi su u bilateralnim ugovorima BiH i Turske i BiH i Makedonije.

(3) Međutim, BiH i Turska bez obzira na pomenute odredbe, mogu primijeniti aranžmane za povrat ili izuzeće od carina ili taksi jednakog efekta, koje se primjenjuju na materijale bez porijekla upotrijebljene u proizvodnji proizvoda s porijeklom, u skladu sa sljedećim odredbama:

  • a)
    stopa od 5% carinske dažbine bit će zadržana u odnosu na proizvode koji potpadaju u Poglavlje 25 do 49 i 64 do 97 Harmonizovanog sistema, ili takva niža stopa koja je na snazi u ugovornoj strani;
  • b)
    stopa od 10% carinske dažbine bit će zadržana u odnosu na proizvode koji potpadaju u Poglavlje 50 do 63 Harmonizovanog sistema, ili takva niža stopa koja je na snazi u ugovornoj strani.

Ova mogućnost je postojala i shodno odredbama Protokola Ugovora o slobodnoj trgovini između BiH i Makedonije, do 31.12.2005. godine.

Odredbe kojima je propisana zabrana povrata ili izuzeća od carine su sadržane i u Protokolu Ugovora o slobodnoj trgovini između BiH i Albanije, ali su ove zemlje propisale da se odredbe neće primjenjivati dok ne postanu punopravne članice EU.

GLAVA V. DOKAZI O PORIJEKLU

Član 18.

Proizvodi s porijeklom iz ugovorne strane, kod uvoza u drugu ugovornu stranu, koriste povlastice iz ugovora uz predočenje:

  • a)
    potvrde o prometu robe EUR.1 (u Zakonu i Odluci o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici se za isti obrazac koristi termin: uvjerenje o kretanju EUR.1), ili
  • b)
    izjave na računu, dostavnici ili bilo kojem komercijalnom dokumentu koju daje izvoznik.

Član 19.

Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinski organi samo na zahtjev izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika, koji je u obavezi uz zahtjev priložiti i dokumentaciju kojom dokazuje da proizvodi koji se izvoze ispunjavaju uvjete za izdavanje te potvrde. Radi lakšeg utvrđivanja statusa robe, u prilogu je i vodič za utvrđivanje porijekla robe.

Carinski organi su dužni podnesene zahtjeve čuvati najmanje tri godine od dana izvoza robe.

Obzirom da se priznavanjem preferencijalnog statusa ostvaruju značajne olakšice kod stavljanja robe u slobodan promet, carinski organi BiH i zemalja ugovornica imaju pravo da zatraže od izvoznika svu dokumentaciju koju cijene potrebnom odnosno, da izvrše sve provjere koje smatraju neophodnim. Također, na carinskim organima leži i odgovornost da potvrda o prometu robe EUR.1 bude pravilno popunjena i ovjerena.

Član 20.

(1) Zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1, deklaracija izvoznika koja je odštampana na poleđini i uredno popunjena potvrda podnosi se u postupku izvoznog carinjenja zajedno sa JCI-om i ostalom potrebnom dokumentacijom. Rubrike obrasca trebaju biti popunjene na slijedeći način:

U rubriku 1. Izvoznik (Exporter) unosi se naziv izvoznika, puna adresa i zemlja (Name, full address, country);

  • -
    izvoznik može biti fizičko lice sa prebivalištem ili
  • -
    pravno lice sa sjedištem u BIH.

U rubriku 2. Potvrda se koristi u preferencijalnoj razmjeni između (Certificate used in preferential trade between) unosi se "Bosna i Hercegovina" i zemlja ugovornica;

U rubriku 3. Primalac (Consignee), čije popunjavanje nije obavezno, unosi se naziv primaoca robe, njegova puna adresa i zemlja (Name, full address, country)(Optional);

  • -
    preporučuje se upisati ime primaoca, ali nije obavezno. U slučaju izvoza na izložbu izvan BIH ili u zemlje koje odobravaju preferencijalnu trgovinu proizvoda koji će po završetku izložbe biti prodani, treba upisati i mjesto izložbe.

U rubriku 4. Zemlja, grupa zemalja ili teritorija čiji se proizvodi smatraju proizvodima koji zadovoljavaju kriterijume o porijeklu (Country, group of countries or territory, in which the products are considered as originating) unosi se "Bosna i Hercegovina";

U rubriku 5. Zemlja, grupa zemalja ili teritorija u koju se upućuje roba (Country, group of countries or territory of destination) unosi se "Zemlja, grupa zemalja ili teritorija";

U rubriku 6. Informacija u vezi sa prijevozom, čije popunjavanje nije obavezno (Transport details) (Optional), unosi se način transporta robe i put kojim će roba biti transportovana u zemlju uvoza;

U rubriku 7. Napomena (Remarks) koju popunjava carinska ispostava, unosi se, napomena "Naknadno izdato", ako se uvjerenje izdaje naknadno, ili napomena "Duplikat", ako se izdaje duplikat potvrde EUR.1, u kom slučaju se u tu rubriku unose serijski broj, broj JCI-a i datum izdavanja originalne potvrde. Također, u ovu rubriku se mogu upisati i druge napomene koje će biti od koristi nadležnim carinskim organima, kao npr. "roba se vraća, jer je prilikom pregleda utvrđeno da se radi o oštećenjima iste";

U rubriku 8. Redni broj, oznake, brojevi i vrsta koleta, naziv proizvoda (Item number; marks and numbers; number and kind of packages; descriptions of goods) unose se:

  • -
    za "redni broj" - redni brojevi robe, ako se za više vrsta robe traži izdavanje potvrde,
  • -
    za "oznake, brojeve i vrste koleta" - oznaka i identifikacioni brojevi na koletima (paketima). Ako je paket upućen (adresiran) na primaoca; unosi se adresa primaoca, broj paketa označen u fakturi i opis paketa (kutija, bala, paleta, bačva i dr.). Ako paketi nisu obilježeni, unosi se napomena: "bez oznaka i brojeva";
  • -
    za "naziv proizvoda" - opis proizvoda na takav način da ispostava koja vrši carinjenje može identifikovati proizvod i utvrditi njegovo porijeklo.

Dodatna pojašnjenja za polje 8.:

Kada potvrda obuhvata više vrsta proizvoda, svaku vrstu treba upisati u novi red i staviti brojčanu oznaku stavke (1,2,3...). Stavke treba upisivati bez proreda.

Za pošiljke koje se sastoje od proizvoda sa porijeklom i proizvoda bez porijekla, treba opisati samo proizvode sa porijeklom. Ponekad je nemoguće na računu (fakturi) izbjeći zajedničko iskazivanje proizvoda sa i bez porijekla. Tada na računu treba naznačiti (npr. fusnotom, zvjezdicom) koji su proizvodi bez porijekla, a u potvrdi EUR.1 u polje 8. staviti odgovarajuću napomenu uz opis robe - npr. "proizvodi označeni oznakom * na računu su bez porijekla i nisu obuhvaćeni ovom potvrdom EUR.1".

Kad je na potvrdi EUR..1 postojeće polje za opis robe nedovoljno za upisivanje podataka važnih za prepoznavanje robe, posebno kod velikih pošiljki, izvoznik može specificirati robu na koju se potvrda EUR.1 odnosi na priloženim računima, a ako treba i na drugim komercijalnim dokumentima, pod uvjetom:

  • -
    da su brojevi na računu navedeni u polju 10.
  • -
    da su računi i, kad je obavezno, drugi komercijalni dokumenti prije podnošenja carini priloženi uz potvrdu,
  • -
    da su carinski organi ovjerili račune i, kada su obavezni, druge komercijalne dokumente koji se odnose na potvrdu. Neposredno nakon posljednjeg proizvoda obavezn treb podvući vodoravnu liniju, a neispunjeni prostor precrtati kosom crtom (knjigovodstveno koljeno).

U rubriku 9. Bruto masa (kg) ili druge jedinice mjere (litra, m, itd.), (Gross mass (kg) or other measure (litres, m, etc.) upisuje se bruto masa robe ili bruto količina u drugim jedinicama mjere koje su navedene u fakturi;

U rubriku 10. Fakture (Invoices) čije popunjavanje nije obavezno, unose se brojevi i datumi svih faktura za robu za koju se traži izdavanje potvrde EUR.1;

U rubriku 11. Ovjera carinskog organa (Customs endorsement) unosi se broj JCI-a koji carinska ispostava dodjeljuje, datum i mjesto izdavanja potvrde EUR.1, potpis carinskog radnika i pečat koji se koristi za ovjeru potvrde o prometu EUR.1 (Declaration certified: Export document; Form; No; Customs Office; Issuing country of territory; Date; Signature);

U rubriku 12. Izjava izvoznika (Declaration by the exporter) unose se mjesto i datum kada je zatraženo izdavanje potvrde EUR 1 i potpis izvoznika ovjeren pečatom (I, the undersigned, declare that the goods described above meet the conditions required for the issue of this certificate; Place and date; Signature).

Stranica 2.

U rubriku 13. Zahtjev za provjeru (Request for verification) se popunjava u slučaju podnošenja zahtjeva za naknadnu provjeru potvrde o prometu EUR 1 i u istu se upisuje naziv i adresa službe koja zahtijeva provjeru.

U rubriku 14. Rezultati provjere (Result of verification) se unose rezultati po obavljenoj provjeri, tu rubriku popunjava i ovjerava organ nadležan za nadovjeru.

Stranica 3 je kopija stranice broj 1.

Stranica 4.

(1) U izjavi o podacima na osnovu kojih roba zadovoljava uvjete za izdavanje potvrde o prometu EUR.1, dovoljno je dati kratku opasku, npr.

  • -
    izvoznik koji je ujedno i proizvođač može upisati: "Roba je proizvedena u proizvodnim pogonima ovog preduzeća, a razvrstava se u tarifni broj....."
  • -
    izvoznik koji je ujedno i proizvođač može upisati: "Roba je proizvedena u proizvodnim pogonima ovog preduzeća, a razvrstava se u tarifni broj....."
  • -
    izvoznik koji je robu kupio u zemlji radi izvoza: " Roba je proizvedena u BIH, a razvrstava se u tarifni broj.....".

(2) Dakle, ako izvoznik nabavlja robu u unutarnjem prometu, od proizvođača, treba uz potvrdu o prometu EUR.1 priložiti i izjavu proizvođača, čiji izgled i sadržaj je u prilogu.

(3) U polju o dokaznim ispravama treba upisati važne komercijalne dokumente kojima izvoznik raspolaže, kojima se dokazuje porijeklo, kao što su: paking-liste, tovarne liste, otpremnice, izjave dobavljača, potvrde o prometu robe EUR.1, koje je stiglo pri uvozu materijala koji su korišteni u izradi proizvoda koji se izvoze.

(4) Obrazac potvrde EUR.1 popunjava se na službenim jezicima Bosne i Hercegovine ili na jeziku zemlje uvoznice, u kom slučaju carinska ispostava može tražiti prijevod. Kada carinska ispostava na osnovu podataka iz zahtjeva za izdavanje potvrde EUR.1, izjave proizvođača, podataka iz JCI-a i isprava podnesenih uz JCI-a, kao i pregledom robe, utvrdi da je roba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, prema pravilima o porijeklu, izdaje potvrdu. Potvrda EUR.1 prati robu nakon što carinski inspektor upiše broj i datum izvoznog JCI-a u rubriku 11 i stavi svoj potpis i otisak pečata carinske ispostave, koji je urađen isključivo za te namjene.

(5) Ako carinska ispostava, na osnovu podataka iz izjave proizvođača podnesene uz Zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1, isprava podnesenih uz JCI i pregledom robe, utvrdi da roba koja se izvozi nije stekla status robe porijeklom iz Bosne i Hercegovine, odbit će izdavanje uvjerenja.

Član 21.

(1) Potvrdu o prometu robe EUR.1 na zahtjev izvoznika može se izdati nakon izvoza, ako u vrijeme izvoza nije izdano zbog greški ili nenamjernih propusta, odnosno nije prilikom uvoza u Zajednicu ili zemlju ugovornicu prihvaćeno iz tehničkih razloga. Izvoznik podnosi popunjene obrasce potvrde EUR.1 i u rubrici 7 (Napomene-Remarks) upisuje "NAKNADNO IZDANO", dok na poleđini bijelog primjerka obrasca EUR.1 daje izjavu: "Za predmetnu robu prethodno nije izdana potvrda o prometu EUR.1", navodi podatke o mjestu i datumu izvoza, broju JCI-a i uvjetima koje u pogledu porijekla ispunjava proizvod, prilaže izvoznu JCI-a i dodatnu dokumentaciju.

(2) Na osnovu raspoloživih podataka nadležna carinska ispostava cijeni da li je roba u trenutku prihvatanja carinske prijave za izvoz ispunjavala propisane uvjete za sticanje porijekla i da li opis robe na potvrdi nesumnjivo odgovara opisu robe utvrđenom pri izvoznom carinjenju.

(3) Naknadno izdani EUR.1 nosi datum naknadnog izdavanja.

Član 22.

(1) U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1, izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata carinskom organu koji ju je izdao. U tom slučaju popunjava obrazac EUR.1, upisuje u rubrici 7 (Napomene-Remarks) " DUPLIKAT", navodi podatak o mjestu i vremenu izdavanja originalne potvrde i broj JCI-a, prilaže kopiju JCI-a i ostale dokumentacije kojima se dokazuje ispunjenost uvjeta za sticanje statusa robe s porijeklom.

(2) Duplikat potvrde o prometu robe EUR.1 nosi datum izdavanja originalne potvrde i validna je od tog datuma.

Član 23.

(1) Ako uvozna roba nije puštena u slobodan promet i nalazi se pod carinskim nadzorom carinskih organa BiH, a uvoznik je želi otpremiti u neko drugo mjesto unutar BiH, carinska ispostava pod čijim je nadzorom roba, može izdati zamjensku potvrdu o prometu EUR.1. U tom slučaju, originalni dokaz o porijeklu se može zamijeniti sa jednom ili više potvrda o prometu robe EUR.1, radi slanja svih ili dijela proizvoda.

(2) Radi davanja zamjenske potvrde, uvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik carinskoj ispostavi pod čijim je nadzorom roba treba podnijeti pisani zahtjev kojem prilaže popunjenu potvrdu o prometu robe EUR.1. U zahtjevu treba u rubrici 4 navesti zemlju porijekla, a u rubrici 7 da se radi o zamjenskoj potvrdi i upisati serijski broj potvrde koja je dopratila robu, kao i dati pisanu izjavu da se radi o istoj robi koja je uvezena ili dijelu pošiljke za koju je prethodni dokumenat izdan. Zamjenska potvrda se ne može izdati za robu puštenu u slobodan promet ili u postupak unutrašnje obrade.

Član 24.

(1) Nadležni Odsjek za carine - Grupa za procedure može, na pisani zahtjev zainteresiranih, dopustiti zajedničko skladištenje, ali vođenje odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja, za zalihe materijala s porijeklom i bez porijekla, koji su istih vrsta, osobina, tarifnih oznaka, međusobno zamjenjivi.

(2) Poduzeće kojem je odobreno odvojeno knjigovodstveno iskazivanje može podnijeti zahtjev za izdavanje dokaza o porijeklu za one količine proizvoda koji se mogu smatrati proizvodima s porijeklom.

(3) Korisnik ovog odobrenja mora voditi stalnu evidenciju o zalihama, a nadležna carinska ispostava nadzirati njegovu upotrebu, te ako zaključi da se neispravno koristi, obavijestiti donosioca odobrenja koji isto poništava.

Član 25.

(1) Izjavu na računu može dati:

  • -
    ovlašteni izvoznik za pošiljke čija vrijednost nije ograničena, ili
  • -
    svaki izvoznik za pošiljku od jednog ili više paketa koji sadrže proizvode s porijeklom, čija ukupna vrijednost ne prelazi 6. 000 eura.

(2) Izvoznici robe s porijeklom iz BiH, ako ispune propisane uvjete za status ovlaštenog izvoznika, povoljnosti koje taj status daje mogu koristiti samo prilikom izvoza robe u zemlje ugovornice.

(3) Kada je riječ o besplatnoj pošiljci, carinska vrijednost koju utvrdi nadležna carinska ispostava, se uzima kao osnov za vrijednosno ograničenje. Ukoliko je utvrđena carinska vrijednost veća od propisane vrijednosti, uvoznika treba uputiti da podnese potvrdu o prometu EUR.1.

(4) Tekst izjave na računu je propisan i ne smije se mijenjati, a izvoznik ga upisuje na računu, dostavnici, otpremnici ili nekom drugom komercijalnom dokumentu, koji daje dovoljno podataka za identificiranje robe. Izjavu na računu svojeručno potpisuje izvoznik, a ovlašteni izvoznik nema tu obavezu, ako se obaveže kod carinskih organa da prihvata punu odgovornost za svaku danu izjavu.

(5) Obzirom da je izjava na računu, kao i EUR.1, materijalni dokaz za primjenu povlaštene carinske stope i korištenje finansijskih olakšica, izvoznik je dužan u svakom trenutku pružiti sve informacije i dati na uvid svu dokumentaciju na osnovu koje se sa sigurnošću može zaključiti da roba ispunjava propisane uvjete za sticanje statusa robe s porijeklom.

(6) Izjavu na računu daje izvoznik kada robu izvozi, ili nakon izvoza uz uvjet da se ista u zemlji uvoznici predoči ne kasnije od dvije godine nakon uvoza robe na koju se odnosi.

Član 26.

(1) Status ovlaštenog izvoznika iz BiH u zemlje ugovornice može dobiti svaki izvoznik koji ispuni uvjete koje Uprava za indirektno oporezivanje - Sektor za carine cijeni potrebnim, a to su:

  • -
    da je izvoznik ujedno i proizvođač robe, (špediteri ne mogu biti ovlašteni izvoznici),
  • -
    da ima česte otpreme robe, (deset i više puta mjesečno)
  • -
    da uredno izmiruje svoje carinske i poreske obaveze,
  • -
    da poznaje važeća pravila o porijeklu, odnosno da ima uposlenu osobu više ili visoke stručne spreme, koja poznaje pravila porijekla,
  • -
    da prođe provjeru znanja koju provodi komisija UIO,
  • -
    da posjeduje sve dokumente kojima dokazuje porijeklo,
  • -
    da knjigovodstveni zapisi omogućavaju utvrđivanje porijekla.
  • -
    Zahtjev za dobivanje statusa ovlaštenogizvoznika podnosi se UIO - Sektoru za carine. U istom treba navesti koji su to izvozni proizvodi, temeljem čega ti proizvodi stiču porijeklo, koliki je bio izvoz u prethodnoj godini, te koliko su česte isporuke.

Također, izvoznik mora dati izjavu:

  • a)
    da će Izjavu na fakturi stavljati samo za robu koja udovoljava uvjetima za sticanje porijekla,
  • b)
    da će u svakom trenutku carinskim organima dati na uvid svu traženu dokumentaciju,
  • c)
    da preuzima punu odgovornost u slučaju netačnih navoda o porijeklu ili zloupotrebe ovlaštenja,
  • d)
    da preuzima punu odgovornost za svaku Izjavu na fakturi koja ga identifikuje, kao da ju je sam svojeručno potpisao,
  • e)
    da će svu dokumentaciju na osnovu koje je Izjava na fakturi dana, čuvati najmanje tri godine od datuma davanja Izjave.

Uz zahtjev treba priložiti dokaze za navode iz zahtjeva, ovjerenu kopiju izvoda iz registracije preduzeća sa deponovanim potpisima osoba ovlaštenih za potpisivanje i dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi.

Kada Sektor za carine provede sve predviđene procedure i provjeri sve navode, odlučit će o zahtjevu. Ukoliko budu ispunjeni potrebni uvjeti, izvoznik će dobiti odobrenje o pojednostavljenju postupka potvrđivanja porijekla, odnosno broj odobrenja koji je dužan uvijek upisati na za to ostavljeni prostor u Izjavi na fakturi.

Uprava za indirektno oporezivanje - Sektor za carine će voditi evidenciju izdatih ovlaštenja i o tome obavijestiti kontrolne organe i ostale organizacione jedinice, te carinske organe zemalja prema kojima je ovaj status moguće primijeniti.

Redovne kontrole carinskih organa kod ovlaštenih izvoznika moraju osigurati da se dobiveno ovlaštenje neprestano koristi na odobreni način.

Carinski organ može povući izdato odobrenje kad god ocijeni da nisu više ispunjeni propisani uvjeti ili da izvoznik zloupotrebljava danu olakšicu.

Član 27.

U pogledu roka važenja dokaza o porijeklu, odredbe protokola jasno definiraju da je rok važenja četiri mjeseca od dana izdavanja u zemlji izvoza, te da se dokaz o porijeklu u tom periodu podnosi carinskim vlastima zemlje uvoznice.

U propisima nema daljnjih odredbi u pogledu proceduralnih uvjeta, što znači da ne postoje pravne odredbe koje uvjetuju da uvozne robe trebaju biti pod određenim carinskim postupkom u momentu podnošenja dokaza o porijeklu. Stoga, kada se robe nalaze u postupku carinskog skladištenja, dokaz o porijeklu se može podnijeti pri ulasku robe u carinsko skladište (tj. pri podnošenju prijave IM 7) ili u bilo kojem drugom momentu za vrijeme njenog boravka u skladištu, ali u roku od četiri mjeseca od dana izdavanja u zemlji izvoza. Kada se tako uskladištena roba pušta u slobodan promet nakon pet, sedam i više mjeseci, smatrat će se da je propisani rok ispoštovan.

Carinski organ zemlje uvoznice može prihvatiti dokaz o porijeklu podnesen nakon krajnjeg datuma za predočavanje, ukoliko je ovo kašnjenje prouzrokovano izuzetnim okolnostima (požar, poplava i sl.).

U ostalim slučajevima zakašnjelog predočavanja, dokaz o porijeklu se može prihvatiti kada su proizvodi predočeni carinskim organima zemlje uvoza prije proteka roka od četiri mjeseca.

Carinska ispostava koja vrši carinjenje u svakom konkretnom slučaju cijeniti će ispunjenost ostalih propisanih uvjeta za primjenu preferencijalnog statusa za određenu robu.

Član 28.

Carinski organi zemlje uvoznice mogu, na zahtjev uvoznika, dozvoliti da za robu iz tarifnih brojeva 7308 i 9406 CT BiH, koju uvoze sukcesivno, podnesu samo jedan dokaz o porijeklu pri uvozu prve djelimične pošiljke.

U tom slučaju carinska ispostava kod koje se obavlja postupak, mora pratiti ispunjenost propisanih uvjeta za primjenu preferencijalnog tretmana.

Član 29.

Robe koje privatna lica šalju privatnim licima ili su dio ličnog prtljaga putnika smatraju se proizvodima s porijeklom za koje se ne zahtijeva podnošenje dokaza o porijeklu, pod uvjetom da nisu komercijalnog karaktera i da nema sumnje u istinitost izjave dane o strane lica koje nosi ili prima robu.

Ukupna vrijednost robe koja se prima u paketima ne smije prijeći 500 eura, a vrijednost robe koja čini lični prtljag putnika 1200 eura. Kada carinski organi osnovano sumnjaju u iskazanu vrijednost i porijeklo robe, te u istinitost izjave, stranku upućuju u redovan postupak carinjenja, s tim da u tom postupku radi ostvarivanja preferencijala mora podnijeti dokaz o porijeklu.

Član 30.

Izvoznik robe, odnosno podnosilac zahtjeva za izdavanje dokaza o porijeklu je u obavezi priložiti dokumentaciju iz koje je očito da su ispunjeni propisani uvjeti za sticanje statusa proizvoda s porijeklom. Ta dokumentacija se može sastojati od: računa, knjigovodstvene evidencije, izdatih dokaza o porijeklu od strane zemlje izvoznice, normativa, otkupnih blokovima, opisa proizvodnje, što ovisi o vrsti robe i uvjetima koji moraju biti ispunjeni.

Član 31.

Odredbama protokola je propisano da je izvoznik robe dužan zahtjeve za izdavanje potvrde o prometu EUR.1 ili kopiju dane Izjave na računu, kao i popratne dokumente čuvati najmanje tri godine.

Carinski organi zemlje izvoznice moraju obrazac zahtjeva za izdavanje potvrde o prometu čuvati najmanje tri godine. Također, carinski organi zemlje uvoznice moraju čuvati najmanje tri godine potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu, podnesene u carinskom postupku.

GLAVA V. PROVJERA DOKAZA O PORIJEKLU

Član 32.

Naknadne provjere izdanih dokaza o porijeklu, od carinskih organa zemlje uvoza, se zahtijevaju ako postoje osnovane sumnje u autentičnost izdanih dokumenata ili u ispunjenost propisanih uvjeta za sticanje statusa robe s porijeklom. Takođerr, naknadne provjere mogu biti zatražene i na osnovu slučajnog odabira. Uz zahtjev za naknadnu provjeru od koristi je i sva raspoloživa dokumentacija koja upućuje na sumnju, uz navođenje konkretnih razloga za provjeru.

Pojam osnovane sumnje podrazumijeva da:

  • -
    dokaz o porijeklu nije potpisao izvoznik (osim Izjave na fakturi koju je dao ovlašteni izvoznik),
  • -
    potvrda o prometu robe EUR.1 nije potpisana ili datirana od strane tijela koje je za to ovlašteno,
  • -
    uvezena roba i ona navedena na EUR.1 različita po vrsti ili količini,
  • -
    vršene ispravke na EUR.1
  • -
    pečat u rubrici 11 potvrde EUR.1 ne odgovara dostavljenom,
  • -
    oznaka na robi ili ambalaži ili drugi prateći dokumenti odnose se na drugu robu,
  • -
    nisu usaglašeni podaci sa drugom pratećom dokumentacijom i sl.

Ukoliko carinski organ odluči dokaz o porijeklu poslati na provjeru i na taj način odloži primjenu tarifnih preferencijala, uvozniku može ponuditi puštanje robe u slobodan promet uz polaganje adekvatnog obezbjeđenja - opterećenja garancije za iznos carine i carinskih dažbina, do dobivanja rezultata provjere.

Carinski organi obavljaju naknadnu provjeru i to ponovnim pregledom dokumentacije koju im je u postupku izvoznog carinjenja priložio izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik. Pored toga, dodatne podatke i informacije je neophodno pribaviti kod proizvođača/izvoznika i to uvidom u poslovne knjige, upoznavanjem sa procesom proizvodnje, korištenim repromaterijalom, normativom proizvodnje i svim što može biti od uticaja za ocjenu statusa robe, shodno pravilima o porijeklu.

Naknadnu provjeru obavlja carinska ispostava u kojoj je predmetna roba izvozno ocarinjena.

Službenici koji su obavili naknadnu provjeru dužni su sačiniti zapisnik koji sadrži sve podatke koji su uticali na definiranje statusa robe, potpisati ga i uz isti priložiti kopiju dokumentacije ovjerene od strane nadležne carinske ispostave. Zapisnik obavezno potpisuje i šef carinske ispostave, a ako je provjera rađena kod izvoznika i odgovorno lice u poduzeću.

Ukoliko se kao dokaz o ispunjenosti uvjeta za sticanje statusa robe s porijeklom koriste otkupni blokovi ili se radi o sticanju porijekla za robu dobivenu u proceduri unutrašnje obrade, potrebno je sačiniti specifikacije iz kojih će se vidjeti vrsta robe, broj otkupnog bloka ili dokaza o porijeklu uvezenog repromaterijala, datum, količina, normativ... Specifikacija također mora biti potpisana i ovjerena kao zapisnik i priložena uz isti.

Član 33.

Ukoliko carinska ispostava osnovano sumnja da su ispunjeni uvjeti za primjenu preferencijalnog tretmana na određenu robu, dokaz o porijeklu šalje u postupak naknadne provjere, a do dobivanja rezultata može robu pustiti u slobodan promet, uz obezbjeđenje eventualnog carinskog duga.

Treba imati u vidu da, ukoliko se primjenjuju odredbe o kumulaciji porijekla uz odgovor se mora dostaviti i kopija potvrde o prometu robe EUR.1, ili Izjave na računu, na temelju kojih je dokaz o porijeklu izdan.

Rezultati izvršenih provjera trebaju se dostaviti carinskim organima zemlje koja je provjeru tražila u roku od deset mjeseci, u protivnom se naplaćuju carinske dažbine, osim ako carinski organ ocijeni da su u pitanju posebne okolnosti.

Član 34.

Kada se radi o formalnim razlozima, odnosno ne prihvaćanju dokaza o porijeklu zbog tehničkih greški, uvozniku originalan dokaz treba vratiti uz napomenu "dokument nije prihvaćen" i navođenje razloga ne prihvaćanja, kako bi mu se omogućilo da naknadno dostavi ispravan dokaz.

Tehnički razlozi za odbijanje podnesenog dokaza o porijeklu su:

  • -
    uvjerenje o kretanju robe EUR.1 drugačijeg je oblika od propisanog (npr. na podlozi nema "gilloche" uzorak, razlikuje se po veličini i boji, nema serijski broj, nije štampan na jednom od službenih jezika);
  • -
    jedna od obaveznih rubrika nije popunjena (npr. rubrika 4);
  • -
    uvjerenje o kretanju EUR.1 nije potpisano (npr. rubrika 11);
  • -
    uvjerenje izdao organ koji nije ovlašten;
  • -
    uvjerenje nije originalno, već kopija istog;
  • -
    koristi se nov pečat, a nije stiglo prethodno obavještenje.

U tom slučaju carinski organ zadržava kopiju odbijenog dokumenta radi naknadne provjere ili sumnje na prijevaru, a deklarantu omogućava podnošenje nepotpune deklaracije i određuje rok od najduže četiri mjeseca za dostavljanje ispravnog dokaza o porijeklu, uz obezbjeđenje eventualnog carinskog duga.

Član 35.

Carinski organ će odbiti primjenu povlaštenog tretmana na uvezenu robu kada:

  • -
    se dokaz o porijeklu odnosi na robu koja nije predviđena za povlašteno postupanje;
  • -
    rubrika 8 nije popunjena ili se ne odnosi na robu prijavljenu carinskim organima;
  • -
    dokaz o porijeklu izda zemlja koja nije zemlja ugovornica;
  • -
    jedna od obaveznih rubrika na uvjerenju nosi tragove neovjerene ispravke ili brisanja;
  • -
    je uvjerenju istekao rok važenja;
  • -
    je dokaz o porijeklu naknadno izdan za robu koja je predmet carinskog prekršajnog ili krivičnog postupka.

Carinski organ u navedenim slučajevima na dokaz o porijeklu stavlja oznaku "neprimjenjivo" i isti zadržava u svojoj dokumentaciji. Carinski organ zemlje izvoza treba biti obaviješten o ovom slučaju.

Član 36.

Ukoliko dođe do nesporazuma, ugovorne strane ga nastoje otkloniti međusobnim razgovorima i dogovorno, putem Zajedničkog odbora, a nastali spor između uvoznika i carinskih vlasti ugovorne strane uvoznice podliježe zakonodavstvu ugovorne strane.

GLAVA VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 37.

Sastavni dio ovog Uputstva čine Vodič za utvrđivanje sticanja statusa "proizvoda s porijeklom", Izjava dobavljača/proizvođača o proizvodima sa statusom preferencijalnog porijekla, Zapisnik o naknadnoj provjeri dokaza o porijeklu i Potvrda o direktnom prijevozu.

Član 38.

Danom stupanja na snagu ovog Uputstva prestaju važiti sva akta bivših carinskih uprava entiteta, kojima su bila regulirana pitanja koja su predmet ovog Uputstva.

Član 39.

Ovo Uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a bit će objavljeno i na web stranici Uprave.

Broj 02-412/07
5. februara 2007. godine
Banja Luka

Direktor
Kemal Čaušević, s. r.