Aktio

Bosna i Hercegovina uprava za indirektno oporezivanje

Uputstvo o primjeni pravila o porijeklu robe u preferencijalnoj trgovini između Bosne i Hercegovine i Evropske Zajednice

Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje ("Službeni glasnik BiH", broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH donosi

UPUTSTVO
O PRIMJENI PRAVILA O PORIJEKLU ROBE U PREFERENCIJALNOJ TRGOVINI IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I EVROPSKE ZAJEDNICE

GLAVA I. UVODNE I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 1.

Ovim Uputstvom bliže se propisuje postupak za izdavanje obavezujuće informacije o porijeklu, primjena pravila o porijeklu, način utvrđivanja porijekla, direktni transport, izložbe, izdavanje uvjerenja o kretanju robe EUR.1, pravilna popuna uvjerenja o kretanju EUR.1, naknadno izdavanje uvjerenja, duplikat uvjerenja, zamjensko uvjerenje, izjava na fakturi, odobreni izvoznici, valjanost dokaza o porijeklu robe, kao i druga pitanja vezana za porijeklo robe.

Član 2.

Oblast koja je predmet ovog Uputstva regulirana je:

  • a)
    odredbama člana 10. do 24. Zakona o carinskoj politici BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 57/04, u daljnjem tekstu: Zakon) i
  • b)
    odredbama člana 8. do 59. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 63a/04 i 60/06, u daljnjem tekstu: Odluka), koja uključuje i Priloge 7, 8, 9 i 10 Odluke.

Član 3.

U smislu ovog Uputstva, navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

  • a)
    "proizvodnja" sve vrste obrade ili prerade uključujući i posebne radnje,
  • b)
    "materijal" svaki sastojak, sirovina, komponenta ili dio itd. upotrijebljen u izradi proizvoda,
  • c)
    "proizvod" svaki proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namijenjen za naknadnu upotrebu u drugom proizvodnom procesu,
  • d)
    "roba" materijali i proizvodi,
  • e)
    "poglavlja" i "tarifni brojevi" poglavlja i tarifni brojevi (četverocifrene oznake) koji se koriste u nomenklaturi koja čini Harmonizovani sistem.
  • f)
    "razvrstan" odnosi se na razvrstavanje proizvoda ili materijala pod određeni tarifni broj.

GLAVA II. OBAVEZUJUĆA INFORMACIJA O PORIJEKLU

Član 4.

Pod obavezujućom informacijom o porijeklu (u daljnjem tekstu: OIP) podrazumijeva se informacija koju na pisani zahtjev lica koje priloži dokumentaciju propisanu odredbama člana 9. Odluke, dostavljenog Upravi za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Uprava) - Sektoru za carine - Odsjeku za tarifu i vrijednost, izdaje Uprava ukoliko su ispunjeni uvjeti iz člana 8. do 13. Odluke. Obavezujuća informacija o porijeklu robe se dostavlja podnosiocu zahtjeva u roku od 150 dana od dana prihvatanja zahtjeva.

Član 5.

(1) Obavezujuća informacija važi tri godine od datuma izdavanja i imalac je može koristiti samo pri izvozu robe navedene u OIP, kod nadležne carinske ispostave. Carinska ispostava mora sa potpunom sigurnošću utvrditi da li stanje robe i dokumentacije, kao i ispunjenost uvjeta za sticanje statusa robe s porijeklom odgovara onim opisanim u informaciji.

(2) Ukoliko dođe do izmjene propisa, izmjene Carinske tarife BiH (u daljnjem tekstu: CT BiH), odnosno kada više nisu ispunjeni uvjeti predviđeni za njeno donošenje, OIP prestaje da važi. Imalac OIP koja prestaje da važi može tu informaciju da koristi još šest mjeseci od početka primjene donijetih propisa pod uvjetom da je prije usvajanja tih propisa zaključio ugovore za nabavku ili prodaju određene robe na osnovu te obavezujuće informacije.

(3) Kada imalac OIP, koja je prestala važiti, želi koristiti mogućnost pozivanja na istu tokom određenog perioda, mora o tome obavijestiti Upravu - Središnji ured - Odsjek za tarifu i vrijednost i dostaviti svu neophodnu dokumentaciju, kako bi se obavile provjere ispunjenosti relevantnih uvjeta. U slučaju da uvjeti koji se odnose na mogućnost nastavka pozivanja na OIP nisu ispunjeni, Uprava o tome pismeno obavještava imaoca informacije i nadležnu carinsku ispostavu.

Član 6.

Uprava će OIP poništiti ako je ista donesena na osnovu netačnih ili nepotpunih podataka dostavljenih od strane podnosioca zahtjeva.

Član 7.

Uprava će voditi evidenciju izdanih OIP, sa kojom će, u svrhu obavljanja adekvatne kontrole, biti upoznati kontrolni organi.

GLAVA III. PRIMJENA PROPISA O PORIJEKLU ROBE IZMEĐU BiH I EVROPSKE ZAJEDNICE

Član 8.

Evropska zajednica (u daljnjem tekstu: Zajednica) odobrila je tarifne preferencijale za određene proizvode koji vode porijeklo iz BiH, dok proizvodi porijeklom iz Zajednice koji se uvoze i puštaju u slobodan promet u BiH ne uživaju nikakve carinske olakšice, već se postupak carinjenja obavlja u skladu s važećom Carinskom tarifom BiH.

Član 9.

Proizvodi porijeklom iz Bosne i Hercegovine se smatraju:

  • -
    proizvodi u cijelosti dobiveni u BiH,
  • -
    proizvodi dobiveni u BiH, u čijoj proizvodnji su korišteni drugi proizvodi od onih dobivenih u cijelosti, pod uvjetom da su prošli dovoljnu obradu ili preradu i
  • -
    proizvodi porijeklom iz Zajednice koji u BiH podliježu većoj obradi ili preradi od one koja je propisana kao nedovoljna.

Član 10.

(1) Pojam "proizvodi u cijelosti dobiveni" obuhvata sve prirodne resurse kao što su mineralni proizvodi izvađeni u toj zemlji, žive životinje okoćene i uzgojene u njoj, biljni proizvodi u njoj ubrani, proizvodi dobiveni lovom i ribolovom, prikupljeni upotrebljavani predmeti namijenjeni za recikliranje, otpad i otpadne materije od proizvodnih aktivnosti u zemlji i sl. Ovo pravilo se najčešće primjenjuje kod određivanja porijekla za osnovne prehrambene proizvode kao što su meso, jaja, povrće, žitarice...i sl. i za prerađevine od tih proizvoda.

(2) Ako je u izradi proizvoda korišten bilo kakav materijal koji nije u cijelosti dobiven, ma koliko njegov udio bio malen, taj se proizvod ne može smatrati "cjelovito dobivenim".

Član 11.

(1) U slučajevima kada proizvodi nisu u cijelosti dobiveni, već su u njihovoj proizvodnji korišteni proizvodi bez porijekla, postupa se u skladu s odredbama člana 37. i Priloga 8 Odluke, u kojem su u kolonama 3 i/ili 4 propisani uvjeti odnosno navedene obrade ili prerade koje je potrebno obaviti na materijalima bez porijekla koji se koriste u proizvodnji, kako bi proizvod stekao status robe s porijeklom.

(2) Podnosilac zahtjeva za izdavanje dokaza o porijeklu može "birati" uvjet iz kolone koji mu odgovara ili bolje reći pozvati se na ono pravilo koje u konkretnom slučaju može zadovoljiti.

(3) Prva kolona u Listi navodi tarifni broj ili broj glave iz Harmonizovanog sistema, a druga kolona daje opis robe. Za svaki navod iz prve dvije kolone dato je pravilo u koloni 3 i 4. Kada u nekim slučajevima navodu iz prve kolone prethodi oznaka "ex", to znači da se pravila iz kolone 3 ili 4 odnose samo na dio tog tarifnog broja.

(4) Važno je znati da se pravila iz kolone 3 i 4 odnose samo na upotrebljavane materijale bez porijekla. Materijalom bez porijekla smatra se i onaj prethodno uvezen, na kojeg su plaćene carinske dažbine, tj. koji je nacionalizovan, ali bez dokaza o porijeklu. Dakle, treba razlikovati carinski status robe i porijeklo robe. Također, materijalom bez porijekla smatra se i onaj kupljen na području BiH za koji se ne može pribaviti dokaz o porijeklu.

Član 12.

Ukoliko se proizvod koji je stekao status porijekla, ispunjavanjem uvjeta iz Liste, koristi u proizvodnji drugog proizvoda, uvjeti primjenjivi na proizvod u koji je ugrađen ne primjenjuju na njega, a u obzir se ne uzimaju ni materijali bez porijekla koji su bili upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji.

Član 13.

Proizvodi koje prilikom uvoza u BiH prati valjan dokaz o porijeklu iz Zajednice, u BiH prođu obradu ili preradu višeg stepena od onih koje su propisane kao minimalne, a potom se vraćaju u Zajednicu, steći će status robe porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Na te robe zemlje Zajednice primjenjuju preferencijalni tretman, dok to nije slučaj sa robama porijeklom iz Zajednice, koje se puštaju u slobodan promet u BiH.

Član 14.

(1) Robe koje "uživaju" značajne finansijske olakšice su često predmet naknadne provjere, te je potrebno, prije nego se za robe bez porijekla gleda ispunjenost uvjeta iz Liste, imati u vidu da su sljedeće radnje propisane kao nedovoljne za sticanje porijekla:

  • a)
    postupci za očuvanje robe u dobrom stanju tokom prijevoza i skladištenja;
  • b)
    rastavljanje i sastavljanje ambalaže:
  • c)
    pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih površinskih slojeva;
  • d)
    peglanje ili presovanje tekstila;
  • e)
    jednostavni postupci bojenja i poliranja;
  • f)
    ljuštenje, bijeljenje, djelimično ili potpuno mljevenje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;
  • g)
    postupci bojenja šećera ili oblikovanja šećernih kocki/grudvica šećera, djelimično ili potpuno mljevenje šećera;
  • h)
    guljenje, uklanjanje koštica i ljuštenje voća, koštunjičavog voća i povrća;
  • i)
    oštrenje, jednostavno drobljenje ili jednostavno sjeckanje;
  • j)
    prosijavanje, prebiranje, razvrstavanje, usklađivanje, gradiranje, sparivanje (uključujući i sastavljanje garniture proizvoda - setova);
  • k)
    jednostavno pakiranje u staklenke, konzerve, čuture, vrećice, sanduke, torbe, futrole, učvršćivanje na kartone ili ploče itd., te sve druge jednostavne radnje pakiranja;
  • l)
    stavljanje ili štampanje oznaka, naljepnica, natpisa, logotipa i drugih sličnih znakova za razlikovanje proizvoda ili njihovu ambalažu;
  • m)
    jednostavno miješanje proizvoda bilo da se radi o različitim vrstama ili ne, kada jedna ili više komponenti te mješavine ne ispunjava uvjete predviđene u ovom odjeljku koji bi im omogućili da se smatraju proizvodima porijeklom iz BiH ili Zajednice:
  • n)
    jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda kako bi činili kompletan proizvod ili rastavljanje proizvoda na dijelove;
  • o)
    kombinacija dvaju ili više postupaka ili radnji navedenih u tačkama a) do n) ovog stava;
  • p)
    klanje životinja.

(2) Članom 38. stav 2. definirano je da se sve radnje izvršene samo u BiH ili samo u Zajednici posmatraju u cjelini kada se utvrđuje da li se obrada ili prerada koju prođu određeni proizvodi treba smatrati nedovoljnom.

(3) Kao pomoć u ocjeni da li je roba prošla postupke obrade ili prerade koji se smatraju nedovoljnim (iako to nigdje nije navedeno u propisima) mogu poslužiti odgovori na sljedeća pitanja:

  • -
    je li za provedbu postupka nužna stručna kvalifikacija zaposlenih?
  • -
    zahtijeva li postupak obrade posebno prilagođen radni prostor?
  • -
    obavlja li se postupak obrade ili prerade korištenjem posebnih mašina i alata?

Član 15.

(1) Ukoliko uvezena roba porijeklom iz Zajednice nije predmet daljnje obrade ili prerade, postupci koji idu dalje od onih propisanih u članu 38. Odluke, ista ne stiče status robe porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

U ovom slučaju BiH može izdati uvjerenja o kretanju robe u skladu s odredbama člana 48. Odluke, s tim da se u polju 4. navodi porijeklo "EZ", u polju 5., kao odredište "EZ", a da se u polju 7., (napomene) unesu podaci sa uvjerenja koje je kao dokaz o porijeklu izdano u zemlji izvoza, a u BiH priloženo u postupku uvoza predmetne robe. Također, iz dokumentacije i evidencije nadležne carinske ispostave i imaoca odobrenja se mora jasno vidjeti da je uvezena roba identična robi koja se izvozi (vraća). Ovdje se isključuju slučajevi navedeni u članu 112. Zakona o carinskoj politici BiH (unutrašnja obrada po sistemu ekvivalentne robe).

Naime, da bi se omogućio preferencijalni tretman uvozne robe porijeklom iz BiH, Carinska tarifa Zajednice predviđa sniženu stopu carine (uglavnom nultu stopu). Ova primjena se ne odnosi na robu porijeklom iz Zajednice, jer za istu ne postoji tarifna stopa. Međutim, može se desiti da kada uvoznik u Zajednicu, zajedno sa prijavom za puštanje u slobodan promet podnese uvjerenje o kretanju, izdano u BiH u skladu sa važećim pravilima, zaračunaju carinske dažbine, ovisno od stope koja se primjenjuje na uvoz robe iz trećih zemalja.

Član 16.

Zbog toga, kada se radi o vraćanju robe u nepromijenjenom stanju mogu se primijeniti odredbe člana 177. do 179. Zakona o carinskoj politici BiH i člana 419. do 429. Odluke, koje odredbe se primjenjuju i u EZ. U tom slučaju sve carinske formalnosti se trebaju obaviti na carinskom području EZ, između preduzeća registriranog u Zajednici i carinskih organa Zajednice. Carinski organi BiH i poduzeće registrirano u BiH, nisu uključeni u ovaj postupak. Njihova je obaveza postupati u skladu sa važećim propisima koji reguliraju proceduru unutrašnje obrade i izvoza.

Član 17.

Pojam "kvalifikacijska jedinica" označava osnovnu jedinicu, tj. osnovni proizvod koji treba udovoljiti pravilima sticanja preferencijalnog porijekla proizvoda. Pojmovno je povezan s osnovnom jedinicom što je se razvrstava u određen tarifni broj CT BiH, u skladu s Osnovnim pravilima za razvrstavanje prema CT BiH.

Kada je riječ o više istovjetnih proizvoda u pošiljci, koje se razvrstava u jedan tarifni broj CT BiH, za svaki pojedinačni proizvod treba posebno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za sticanje preferencijalnog porijekla iz Liste prerada i obrada.

Član 18.

Kada se pošiljku u izvozu razvrstava u skladu sa Općim pravilom u jedan tarifni broj CT BiH, iako je riječ o rastavljenom proizvodu (prije sastavljen proizvod, a naknadno rastavljen, npr., radi prijevoza) ili nesastavljenom proizvodu (koji nikad nije bio sastavljen), kompletnom ili nekompletnom, s bitnim obilježjima kompletnog proizvoda, primijenit će se pravilo iz Popisa prerada uz tarifni broj kompletnog proizvoda.

Članom 49. Odluke uvozniku je data mogućnost da, ukoliko rastavljene ili nesastavljene proizvode iz tarifnog broja 7308 ili 9406 CT BiH uvozi sukcesivno, (uvoz djelimičnih pošiljki) dokaz o porijeklu podnese carinskim organima prilikom uvoza prve pošiljke.

Član 19.

Pravilo porijekla za setove primjenjuje se samo na setove unutar značenja Općeg pravila 3 za primjenu CT BiH.

Ako je udovoljeno navedenom pravilu, preferencijalno porijeklo imat će setovi u kojih svaka komponenta ispunjava uvjete iz Liste prerada i obrada.

Kada se set sastoji od komponenata bez porijekla i s porijeklom, a komponente bez porijekla ne prelaze 15% cijene seta, prema cijeni fco tvornica proizvođača, smatrat će se da su pravila za sticanje preferencijalnog porijekla ispunjena.

Član 20.

Ambalaža koja je prema općem pravilu 5 CT BiH obuhvaćena zajedno sa proizvodom u cilju razvrstavanja, obuhvaćena je i kod određivanja porijekla, što znači da dijeli "sudbinu" proizvoda.

Član 21.

Za potrebe utvrđivanja porijekla robe; pribor, rezervni dijelovi i alati poslani uz uvozni proizvod, smatraju se sastavnim dijelovima tog proizvoda pod uvjetom da se isporučuju s njim, da su uključeni u cijenu proizvoda i da nisu fakturisani odvojeno.

Član 22.

Da bi bili sigurni da je izvozni proizvod stekao porijeklo potrebno je prvo provjeriti da li je pravilno svrstan u CT BiH, potom da li je cjelovito dobiven, a ako nije potražiti ga u Listi prerada i obrada koje je potrebno obaviti na materijalima bez porijekla, kako bi određeni proizvod stekao status proizvoda s porijeklom. Radi lakšeg snalaženja, u prilogu uputstva je vodič za utvrđivanje sticanja porijekla.

Član 23.

Kod primjene procentnog pravila, koje je često u Listi prerada i obrada, treba sabrati vrijednost nematerijalnih troškova proizvodnje, kao što su: vrijednost rada, vrijednost neutralnih elemenata (energija, goriva, amortizacija opreme, strojeva, alata, profit, itd.), jer za ove elemente u cijeni proizvoda ne treba dokazivati porijeklo. Ako su nematerijalni troškovi dovoljno veliki, porijeklo upotrijebljenih materijala bez porijekla uopće neće uticati na porijeklo izvoznog proizvoda.

Procentno pravilo najčešće glasi: "Proizvodnja u kojoj vrijednost upotrijebljenih materijala ne premašuje 40% vrijednosti proizvoda fco fabrika". Pojam "vrijednost materijala" u Listi znači carinska vrijednost u vrijeme uvoza korištenih materijala bez porijekla ili, ako ona nije poznata ili se ne može utvrditi, prvu cijenu za koju se može sa sigurnošću utvrditi da je plaćena za te materijale. Pojam "ex-works cijena" u Listi je cijena plaćena za proizvod proizvođaču koji je obavio zadnju obradu ili preradu, pod uvjetom da je u cijenu uključena vrijednost svih upotrijebljenih materijala umanjena za iznos svih domaćih poreza čiji povrat se vrši ili bi se mogao izvršiti nakon izvoza proizvoda.

Ako je procentno pravilo ograničilo vrijednost materijala bez porijekla do 40%, a utvrdi se da nematerijalni troškovi, za koje se uvijek smatra da su "s porijeklom", čine 60% cijene fco fabrika, udovoljeno je procentnom pravilu. Međutim, ako nematerijalni troškovi nisu sami dovoljni da udovolje procentnom pravilu, mora se dokazivati da neki od upotrijebljenih materijala ima porijeklo.

Primjera radi, ukoliko smo uvezli dijelove za kompjuter iz raznih zemalja, bez porijekla, koji ćemo nakon sastavljanja izvesti u Zajednicu, u postupku ocjene ispunjenosti uvjeta za sticanje statusa robe porijeklom iz BiH, treba uzeti u obzir da vrijednost upotrijebljenih dijelova u izradi gotovog proizvoda ne može biti veća od 40% cijene proizvoda fco fabrika.

Član 24.

Roba s porijeklom koja napusti područje na kojem je porijeklo stečeno, a potom se vrati, gubi status porijekla ukoliko se carinskim organima ne može dokazati da su vraćeni proizvodi isti koji su bili izvezeni i da nisu prošli nikakve obrade ili prerade, osim očuvanja u dobrom stanju.

U nekim slučajevima je dovoljno da zemlja koja, prije puštanja u slobodan promet, vraća robu navede u rubrici 7. uvjerenja da je razlog vraćanja npr. "oštećena roba", dok za robu koja je bila puštena u slobodan promet, proceduru unutrašnje obrade, uskladištena, treba dostaviti dokaze carinskih organa.

Član 25.

Preferencijalno pravilo porijekla podrazumijeva da se roba mora prevoziti direktno iz zemlje porijekla u zemlju koja odobrava preferencijalnu stopu, bez prelaska preko područja bilo koje druge zemlje. Proizvodi koji čine jednu pošiljku mogu se provoziti i kroz druge zemlje s pretovarom ili privremenim uskladištenjem u tim zemljama, pod uvjetom da se ne stavljaju u slobodan promet i da se na istima ne obavljaju nikakve radnje osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kakvog postupka namijenjenog njihovom očuvanju u dobrom stanju.

Također, pojam direktnog prijevoza obuhvata i proizvode koji se dopremaju cjevovodom bez prekida, preko neke druge zemlje.

Član 26.

Kada nema sumnje da je roba prevezena direktno iz zemlje porijekla, ne zahtijevaju se nikakvi posebni dokazi o tome, ali kada se robu prevozi preko druge zemlje, carinska služba zahtijeva podnošenje dokaza o ispunjenosti uvjeta o direktnom prijevozu predočenjem:

  • -
    jedinstvene isprave o prijevozu koja obuhvata put od zemlje izvoznice kroz zemlju provoza;
  • -
    uvjerenja carinskih organa zemlje provoza, ili
  • -
    u nedostatku spomenutih, sve druge uvjerljive isprave.

Uvjerenje carinskih organa je dokumenat kojim se dokazuju činjenice o direktnom prijevozu robe s porijeklom. Uvjerenje izdaje nadležna carinska ispostava koja, prema odredbama Zakona, obavlja nadzor nad predmetnom robom u provozu i to na zahtjev uvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika.

Kada se roba smješta u carinsko skladište ili slobodnu zonu radi daljnje otpreme, prijemna carinska ispostava koja je nad tom robom preuzela nadzor, potvrđuje ulaznoj carinskoj ispostavi prijem robe i na zahtjev izdaje uvjerenje o direktnom prijevozu, uz uvjet da ima sve podatke o kretanju robe u provozu kroz BiH.

U pravilima porijekla pojam "pošiljka" znači proizvode koji se šalju istovremeno od jednog izvoznika do jednog primaoca proizvoda ili koji su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom, kojom se pokriva njihov prijevoz od izvoznika do primaoca proizvoda ili u nedostatku tog dokumenta, jedinstvenom fakturom.

Oblik i sadržaj potvrde o direktnom prijevozu je prilog ovog Uputstva.

Član 27.

Proizvodi porijeklom iz BiH poslani na izložbu u neku zemlju, a nakon toga prodani radi uvoza u zemlju Zajednice, uživaju povoljnosti tarifnih preferencijala pod uvjetom da se carinskim organima u Zajednici podnese uvjerenje o kretanju EUR.1, navede naziv i adresa izložbe, te drugi podaci iz kojih će se vidjeti da proizvodi nisu korišteni u druge svrhe osim prikazivanja na izložbi i da su sve vrijeme bili pod carinskim nadzorom.

Član 28.

Shodno propisima, uvjerenje o kretanju robe EUR.1 predstavlja materijalni dokaz za primjenu preferencijalnih aranžmana, nakon što ga nadležna carinska ispostava ovjeri u postupku izvoznog carinjenja robe ili prihvati u postupku puštanja robe u slobodan promet. Na nadležnoj ispostavi leži i odgovornost da poduzme sve neophodne radnje provjere ispunjenosti uvjeta za sticanje odnosno priznavanje statusa robe s porijeklom.

Uvjerenje o kretanju EUR.1 izdaju carinski organi samo na zahtjev izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika, koji je u obavezi uz zahtjev priložiti i dokumentaciju (predračuni, računi, normativi, izjave dobavljača, prethodno izdati dokazi o porijeklu), kojom dokazuje da se proizvodi koji se izvoze kvalifikuju za izdavanje tog uvjerenja. Carinski organi su dužni podnesene zahtjeve čuvati najmanje tri godine od dana izvoza robe.

Obzirom da se priznavanjem preferencijalnog statusa ostvaruju značajne olakšice kod stavljanja robe u slobodan promet, carinski organi BiH, kao i carinski organi Zajednice imaju pravo da zatraže od izvoznika svu dokumentaciju koju cijene potrebnom odnosno, da izvrše sve provjere koje smatraju neophodnim. Na carinskim organima leži i odgovornost da uvjerenje o kretanju EUR.1 bude pravilno popunjeno i ovjereno.

Član 29.

(1) Zahtjev za izdavanje uvjerenja o kretanju EUR.1, deklaracija izvoznika koja je odštampana na poleđini i uredno popunjeno uvjerenje podnosi se u postupku izvoznog carinjenja zajedno sa JCI-om i ostalom potrebnom dokumentacijom. Rubrike obrasca trebaju biti popunjene na sljedeći način:

U rubriku 1. Izvoznik (Exporter) unosi se naziv izvoznika, puna adresa i zemlja (Name, full address, country);

  • -
    izvoznik može biti fizičko lice sa prebivalištem ili
  • -
    pravno lice sa sjedištem u BiH

U rubriku 2. Uvjerenje se koristi u preferencijalnoj razmjeni između (Certificate used in preferential trade between) unosi se "Bosna i Hercegovina" i " EU".

U rubriku 3. Primalac (Consignee), čije popunjavanje nije obavezno, unosi se naziv primaoca robe, njegova puna adresa i zemlja (Name, full address, country)(Optional); (preporučuje se upisati ime primaoca, ali nije obavezno). U slučaju izvoza na izložbu izvan BIH ili u zemlje koje odobravaju preferencijalnu trgovinu proizvoda koji će po završetku izložbe biti prodani, treba upisati i mjesto izložbe.

U rubriku 4. Zemlja, grupa zemalja ili teritorija čiji se proizvodi smatraju proizvodima koji zadovoljavaju kriterijume o porijeklu (Country, group of countries or territory, in which the products are considered as originating) unosi se "Bosna i Hercegovina";

U rubriku 5. Zemlja, grupa zemalja ili teritorija u koju se upućuje roba (Country, group of countries or territory of destination) unosi se "Zemlja, grupa zemalja ili teritorija".

U rubriku 6. Informacija u vezi s prijevozom, čije popunjavanje nije obavezno (Transport details) (Optional), unosi se način transporta robe i put kojim će roba biti transportovana u zemlju uvoza;

U rubriku 7. Napomena (Remarks) koju popunjava carinska ispostava, unosi se, napomena "Naknadno izdato", ako se uvjerenje izdaje naknadno, ili napomena "Duplikat", ako se izdaje duplikat uvjerenja EUR.1, u kom slučaju se u tu rubriku unose serijski broj, broj JCI-a i datum izdavanja originalnog uvjerenja. Također, u ovu rubriku se mogu upisati i druge napomene koje će biti od koristi nadležnim carinskim organima, kao npr."roba se vraća, jer je prilikom pregleda utvrđeno da se radi o oštećenjima iste".

U rubriku 8. Redni broj, oznake, brojevi i vrsta koleta, naziv proizvoda (Item number; marks and numbers; number and kind of packages; descriptions of goods) unose se:

  • -
    za "redni broj" - redni brojevi robe, ako se za više vrsta robe traži izdavanje uvjerenja
  • -
    za "oznake, brojeve i vrste koleta" - oznaka i identifikacioni brojevi na koletima (paketima).

Ako je paket upućen (adresiran) na primaoca; unosi se adresa primaoca, broj paketa označen u fakturi i opis paketa (kutija, bala, paleta, bačva i dr.). Ako paketi nisu obilježeni, unosi se napomena: "bez oznaka i brojeva";

  • -
    za "naziv proizvoda" - opis proizvoda na takav način da ispostava koja vrši carinjenje može identificirati proizvod i utvrditi njegovo porijeklo;

Dodatna pojašnjenja za polje 8.:

Kada uvjerenje obuhvata više vrsta proizvoda, svaku vrstu treba upisati u novi red i staviti brojčanu oznaku stavke (1,2,3...). Stavke treba upisivati bez proreda.

Za pošiljke koje se sastoje od proizvoda sa porijeklom i proizvoda bez porijekla, treba opisati samo proizvode sa porijeklom. Ponekad je nemoguće na računu (fakturi) izbjeći zajedničko iskazivanje proizvoda sa i bez porijekla. Tada na računu treba naznačiti (npr. fusnotom, zvjezdicom) koji su proizvodi bez porijekla, a u uvjerenju EUR.1 u polje 8. staviti odgovarajuću napomenu uz opis robe - npr. "proizvodi označeni oznakom * na računu su bez porijekla i nisu obuhvaćeni ovim uvjerenjem EUR.1".

Kad je na uvjerenju EUR..1 postojeće polje za opis robe nedovoljno za upisivanje podataka važnih za prepoznavanje robe, posebno kod velikih pošiljki, izvoznik može specificirati robu na koju se uvjerenje EUR.1 odnosi na priloženim računima, a ako treba i na drugim komercijalnim dokumentima, pod uvjetom:

  • -
    da su brojevi na računu navedeni u polju 10.
  • -
    da su računi i, kad je obavezno, drugi komercijalni dokumenti prije podnošenja carini priloženi uz uvjerenje,
  • -
    da su carinski organi ovjerili račune i, kada su obavezni, druge komercijalne dokumente koji se odnose na uvjerenje. Neposredno nakon posljednjeg proizvoda, obavezno treba podvući vodoravnu liniju, a neispunjeni prostor precrtati kosom crtom (knjigovodstveno koljeno).

U rubriku 9. Bruto masa (kg) ili druge jedinice mjera (litra, m, itd.), (Gross mass (kg) or other measure (litres, m, etc.) upisuje se bruto masa robe ili bruto količina u drugim jedinicama mjere koje su navedene u fakturi;

U rubriku 10. Fakture (Invoices) čije popunjavanje nije obavezno, unose se brojevi i datumi svih faktura za robu za koju se traži izdavanje uvjerenja EUR.1;

U rubriku 11. Ovjera carinskog organa (Customs endorsement) unosi se broj JCI-a koji carinska ispostava dodjeljuje, datum i mjesto izdavanja uvjerenja EUR.1, potpis carinskog radnika i pečat koji se koristi za ovjeru uvjerenja o kretanju EUR.1 (Declaration certified: Export document; Form; No; Customs Office; Issuing country of territory; Date; Signature).

U rubriku 12. Izjava izvoznika (Declaration by the exporter) unose se mjesto i datum kada je zatraženo izdavanje uvjerenja EUR 1 i potpis izvoznika ovjeren pečatom (I, the undersigned, declare that the goods described above meet the conditions required for the issue of this certificate; Place and date; Signature).

Stranica 2.

U rubriku 13. Zahtjev za provjeru (Request for verification) se popunjava u slučaju podnošenja zahtjeva za naknadnu provjeru uvjerenja o kretanju EUR 1 i u istu se upisuje naziv i adresa službe koja zahtijeva provjeru.

U rubriku 14. Rezultati provjere (Result of verification) se unose rezultati po obavljenoj provjeri, tu rubriku popunjava i ovjerava organ nadležan za nadovjeru.

Stranica 3. je kopija stranice broj 1.

Stranica 4.

(2) U izjavi o podacima na osnovu kojih roba zadovoljava uvjete za izdavanje uvjerenja EUR.1, dovoljno je dati kratku opasku, npr.

  • -
    izvoznik koji je ujedno i proizvođač može upisati: "Roba je proizvedena u proizvodnim pogonima ovog preduzeća, a razvrstava se u tarifni broj....."
  • -
    izvoznik koji je robu kupio u zemlji radi izvoza: " Roba je proizvedena u BiH, a razvrstava se u tarifni broj.....".

Član 30.

U polju o dokaznim ispravama treba upisati važne komercijalne dokumente kojima izvoznik raspolaže, kojima se dokazuje porijeklo, kao što su: paking - liste, tovarne liste, otpremnice, izjave dobavljača, uvjerenje EUR.1 koje je stiglo pri uvozu materijala koji su korišteni u izradi proizvoda koji se izvoze.

Ukoliko izvoznik nabavlja robu u unutarnjem prometu, treba uz uvjerenje o kretanju EUR.1 priložiti i izjavu dobavljača/ proizvođača, čiji izgled i sadržaj je u prilogu.

Član 31.

Obrazac uvjerenja EUR.1 popunjava se na službenim jezicima Bosne i Hercegovine ili na jeziku zemlje uvoznice. Ukoliko je u carinskom postupku puštanja robe u slobodan promet priložen dokaz o porijeklu na jeziku zemlje izvoznice, nadležna carinska ispostava može tražiti prijevod iste.

Član 32.

Kada carinska ispostava na osnovu podataka iz zahtjeva za izdavanje uvjerenja EUR.1, izjave proizvođača, podataka iz JCI-a i isprava podnesenih uz JCI-a, kao i pregledom robe, utvrdi da je roba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, prema pravilima o porijeklu, izdaje uvjerenje.

U rubriku 11. uvjerenja EUR.1, carinski inspektor upisuje broj i datum izvoznog JCI-a, stavlja svoj potpis i ovjerava pečatom koji je urađen isključivo za te namjene.

Član 33.

Ako carinska ispostava, na osnovu podataka iz izjave proizvođača podnesene uz Zahtjev za izdavanje uvjerenja EUR.1, isprava podnesenih uz JCI i pregledom robe, utvrdi da roba koja se izvozi nije ispunila uvjete za sticanje statusa robe porijeklom iz Bosne I Hercegovine, odbit će zahtjev za izdavanje uvjerenja.

Član 34.

Uvjerenje o kretanju EUR.1 na zahtjev izvoznika može se izdati nakon izvoza, ako u vrijeme izvoza nije izdano zbog greški ili nenamjernih propusta odnosno nije prilikom uvoza u Zajednicu prihvaćeno iz tehničkih razloga. Izvoznik podnosi popunjene obrasce uvjerenja o kretanju EUR.1 i u rubrici 7 (Napomene-Remarks) upisuje "NAKNADNO IZDANO", dok na poleđini bijelog primjerka obrasca EUR.1 daje izjavu: "Za predmetnu robu prethodno nije izdano uvjerenje o kretanju EUR.1", navodi podatke o mjestu i datumu izvoza, broju JCI-a i uvjetima koje u pogledu porijekla ispunjava proizvod, prilaže izvoznu JCI-a i dodatnu dokumentaciju.

Na osnovu raspoloživih podataka nadležna carinska ispostava cijeni da li je roba u trenutku prihvatanja carinske prijave za izvoz ispunjavala propisane uvjete za sticanje porijekla i da li opis robe na potvrdi nesumnjivo odgovara opisu robe utvrđenom pri izvoznom carinjenju.

Naknadno izdati EUR.1 nosi datum naknadnog izdavanja.

Član 35.

U slučaju krađe, gubitka ili uništenja uvjerenja o kretanju EUR.1, izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata carinskom organu koji ga je izdao. U tom slučaju popunjava obrazac EUR.1, upisuje u rubrici 7 (Napomene-Remarks) " DUPLIKAT", navodi podatak o mjestu i vremenu izdavanja originalnog uvjerenja i broj JCI-a, prilaže kopiju JCI-a i ostale dokumentacije kojima se dokazuje ispunjenost uvjeta za sticanje statusa robe s porijeklom.

Duplikat uvjerenja o kretanju EUR.1 nosi datum izdavanja originalnog uvjerenja i validan je od tog datuma.

Član 36.

Ako uvozna roba nije puštena u slobodan promet i nalazi se pod carinskim nadzorom, a uvoznik je želi otpremiti u neko drugo mjesto unutar BiH, carinska ispostava pod čijim je nadzorom roba, može izdati zamjensko uvjerenje o kretanju EUR.1.

Zamjensko uvjerenje može obuhvatiti:

  • -
    cijelu pošiljku ili dio pošiljke obuhvaćene jednim uvjerenjem EUR.1 ili izjavom na fakturi,
  • -
    zbir robe obuhvaćene s nekoliko uvjerenja ili nekoliko izjava na fakturi ispostavljenih u jednoj ugovornoj strani.

Radi davanja zamjenskog uvjerenja, uvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik carinskoj ispostavi pod čijim je nadzorom roba treba podnijeti pisani zahtjev kojem prilaže popunjeno uvjerenje o kretanju robe EUR.1, u kojem treba u rubrici 4 navesti zemlju porijekla, a u rubrici 7 da se radi o zamjenskom uvjerenju i upisati serijski broj uvjerenja koje je dopratilo robu, kao i dati pisanu izjavu da se radi o istoj robi koja je uvezena ili dijelu pošiljke za koju je prethodni dokumenat izdan. Zamjensko uvjerenje se ne može izdati za robu puštenu u slobodan promet ili u postupak unutrašnje obrade.

Član 37.

Izjavu na fakturi može dati:

  • -
    odobreni izvoznik iz Zajednice za pošiljke čija vrijednost nije ograničena, ili
  • -
    svaki izvoznik u Zajednicu za pošiljku od jednog ili više paketa koji sadrže proizvode s porijeklom čija ukupna vrijednost ne prelazi 12 000 KM.

Tekst Izjave na fakturi je propisan i ne smije se mijenjati, a izvoznik ga upisuje na fakturi, dostavnici, otpremnici ili nekom drugom komercijalnom dokumentu, koji daje dovoljno podataka za identifikaciju robe. Izjavu na fakturi svojeručno potpisuje izvoznik, a odobreni izvoznik iz Zajednice nema tu obavezu, ako se obaveže kod svojih carinskih organa da prihvata punu odgovornost za svaku datu izjavu.

Obzirom da je izjava na fakturi, kao i EUR.1, materijalni dokaz za primjenu povlaštene carinske stope i korištenje finansijskih olakšica, izvoznik je dužan u svakom trenutku pružiti sve informacije i dati na uvid svu dokumentaciju na osnovu koje se sa sigurnošću može zaključiti da roba ispunjava propisane uvjete za sticanje statusa robe s porijeklom.

Član 38.

Kada je riječ o besplatnoj pošiljci, carinska vrijednost koju utvrdi nadležna carinska ispostava, se uzima kao osnov za vrijednosno ograničenje. Ukoliko je utvrđena carinska vrijednost veća od propisane vrijednosti, uvoznika treba uputiti da podnese uvjerenje o kretanju EUR.1.

Član 39.

Članom 53. Odluke propisano je da carinski organi u Zajednici mogu dati status odobrenog izvoznika, svakom izvozniku koji ima česte isporuke robe porijeklom iz Zajednice i koji pruža sve garancije neophodne za provjeru statusa porijekla proizvoda.

Odredbama ove Odluke nije data mogućnost da status odobrenog izvoznika dobije izvoznik robe iz BiH u Zajednicu.

Član 40.

U pogledu roka važenja dokaza o porijeklu, bez obzira da li se radi o uvjerenju EUR.1 ili izjavi na fakturi, član 54. stav 1. Odluke jasno definira da je rok važenja četiri mjeseca od dana izdavanja u zemlji izvoza, te da se dokaz o porijeklu u tom periodu podnosi carinskim vlastima zemlje uvoznice.

U propisima nema daljnjih odredbi u pogledu proceduralnih uvjeta, što znači da ne postoje pravne odredbe koje uvjetuju da uvozne robe trebaju biti pod određenim carinskim postupkom u momentu podnošenja dokaza o porijeklu. Stoga, kada se robe nalaze u postupku carinskog skladištenja, dokaz o porijeklu se može podnijeti pri ulasku robe u carinsko skladište (tj. pri podnošenju prijave IM7) ili u bilo kojem drugom momentu za vrijeme njenog boravka u skladištu, ali u roku od četiri mjeseca od dana izdavanja u zemlji izvoza. Kada se tako uskladištena roba pušta u slobodan promet nakon pet, sedam ili više mjeseci, smatrat će se da je propisani rok ispoštovan.

Carinski organ zemlje uvoznice može prihvatiti dokaz o porijeklu podnesen nakon krajnjeg datuma za predočavanje, ukoliko je ovo kašnjenje prouzrokovano izuzetnim okolnostima (požar, poplava i sl.).

U ostalim slučajevima zakašnjelog predočavanja, dokaz o porijeklu se može prihvatiti kada su proizvodi predočeni carinskim organima zemlje uvoza prije proteka roka od četiri mjeseca.

Carinska ispostava koja vrši carinjenje u svakom konkretnom slučaju cijeniti će ispunjenost ostalih propisanih uvjeta za primjenu preferencijalnog statusa za određenu robu.

Član 41.

Članom 54. stav 4. Odluke propisano je da na zahtjev uvoznika carinski organi Zajednice mogu prihvatiti jedinstveni dokaz o porijeklu prilikom uvoza prve pošiljke, s tim da odrede količinu robe i rok, koji ni u kom slučaju ne može biti duži od četiri mjeseca.

U ovom slučaju moraju biti ispunjeni uvjeti da je roba:

  • -
    značajne komercijalne vrijednosti i da se uvozi u okviru česte i kontinuirane trgovine,
  • -
    da je predmet istog kupoprodajnog ugovora,
  • -
    da se razvrstava pod istu osmocifrenu oznaku CT BiH,
  • -
    da je poslana od istog izvoznika istom uvozniku.

Ovu mogućnost ne mogu koristiti uvoznici robe porijeklom iz Zajednice, u Bosnu i Hercegovinu.

Član 42.

Carinski organ BiH prihvatit će ispravno popunjen dokaz o porijeklu kao valjan dokument. Također, isti će se prihvatiti ako se na osnovu priložene dokumentacije i pregledom robe utvrdi da se odnosi na tu pošiljku i da je ona prevezena direktno iz zemlje Zajednice.

Član 43.

Kada se radi o formalnim razlozima odnosno ne prihvatanju dokaza o porijeklu zbog tehničkih greški, uvozniku originalan dokaz treba vratiti uz napomenu "dokument nije prihvaćen" i navođenje razloga ne prihvaćanja, kako bi mu se omogućilo da naknadno dostavi ispravan dokaz.

Tehnički razlozi za odbijanje podnesenog dokaza o porijeklu su:

  • -
    uvjerenje o kretanju robe EUR.1 drugačijeg je oblika od propisanog (npr. na podlozi nema "gilloche" uzorak, razlikuje se po veličini i boji, nema serijski broj, nije štampan na jednom od službenih jezika):
  • -
    jedna od obaveznih rubrika nije popunjena (npr. rubrika 4);
  • -
    uvjerenje o kretanju EUR.1 nije potpisano (npr. rubrika 11);
  • -
    uvjerenje izdao organ koji nije ovlašten;
  • -
    uvjerenje nije originalno, već kopija istog;
  • -
    koristi se nov pečat, a nije stiglo prethodno obavještenje.

U tom slučaju carinski organ zadržava kopiju odbijenog dokumenta radi naknadne provjere ili sumnje na prijevaru, a deklarantu omogućava podnošenje nepotpune deklaracije i određuje rok od najduže četiri mjeseca za dostavljanje ispravnog dokaza o porijeklu, uz obezbjeđenje eventualnog carinskog duga.

Član 44.

Carinski organ će odbiti primjenu povlaštenog tretmana na uvezenu robu kada:

  • -
    se dokaz o porijeklu odnosi na robu koja nije predviđena za povlašteno postupanje;
  • -
    rubrika 8 nije popunjena ili se ne odnosi na robu prijavljenu carinskim organima;
  • -
    dokaz o porijeklu izda zemlja koja nije zemlja Zajednice;
  • -
    jedna o obaveznih rubrika na uvjerenju nosi tragove neovjerene ispravke ili brisanja;
  • -
    je uvjerenju istekao rok važenja;
  • -
    je dokaz o porijeklu naknadno izdat za robu koja je predmet carinskog prekršajnog ili krivičnog postupka.

Carinski organ u navedenim slučajevima na dokaz o porijeklu stavlja oznaku "neprimjenjivo" i isti zadržava u svojoj dokumentaciji. Carinski organ zemlje izvoza treba obavijestiti o ovom slučaju.

Član 45.

Vrsta vanjskotrgovinskog posla i broj pravnih lica koji učestvuju u trgovini robom ne utiče na primjenu povlaštenog tretmana nad robom. Ovo podrazumijeva da ukoliko robu kupuje trgovac iz treće zemlje, povlašten tretman će se primijeniti ako robu prati odgovarajući dokaz o porijeklu, te ako je roba poslana direktno iz zemlje Zajednice (ako je uskladištena u trećoj zemlji, treba priložiti potvrdu o direktnom transportu). U tom slučaju nije obavezna popuna polja 3 i 10 uvjerenja o kretanju EUR.1.

Ako se povlašten status dokazuje izjavom na računu, a trgovina se obavlja putem trgovca iz treće zemlje, dokaz o porijeklu (propisan tekst izjave) može biti i na drugom komercijalnom dokumentu (pack-lista, otpremnica i sl.), ali na tom dokumentu mora biti detaljan opis robe i podatak o odredištu u BiH.

Član 46.

Robe koje privatna lica šalju privatnim licima ili su dio ličnog prtljaga putnika smatraju se proizvodima s porijeklom za koje se ne zahtijeva podnošenje dokaza o porijeklu, pod uvjetom da nisu komercijalnog karaktera i da nema sumnje u istinitost izjave dane od strane lica.

Ukupna vrijednost robe poslane u paketima ne smije preći 1 000 KM, a robe koja je dio ličnog prtljaga putnika 2 400 KM.

Ova odredba nije primjenjiva za lica koja primaju ili unose u BiH robe porijeklom iz Zajednice, jer iste u BiH ne uživaju tarifne preferencijale.

Član 47.

Zahtjevi za naknadnom provjerom izdanih dokaza o porijeklu se podnose ako postoje osnovane sumnje u vjerodostojnost takvih dokumenata.

Razlozi za osnovanu sumnju mogu biti u slučajevima kada:

  • -
    pečat u rubrici 11 uvjerenja EUR.1 ne odgovara dostavljenom,
  • -
    oznaka na robi ili ambalaži ili drugi prateći dokumenti odnose se na drugu robu,
  • -
    nisu usaglašeni podaci sa drugom pratećom dokumentacijom,
  • -
    uvoz robe se vrši iz zemlje koja nije specifična za tu vrstu robe i sl.

Uz zahtjev treba priložiti i svu raspoloživu dokumentaciju koja upućuje na sumnju uz navođenje konkretnih razloga za provjeru.

Također, naknadna provjera se može tražiti i nasumičnim izborom. To može biti slučaj kada se u dužem vremenskom periodu uvozi roba velike vrijednosti, za koju se prilaže uredna dokumentacija i dokazi o porijeklu koji ne upućuju na bilo kakvu sumnju.

Ukoliko carinski organ odluči dokaz o porijeklu poslati na provjeru i na taj način odloži primjenu tarifnih preferencijala, uvozniku može ponuditi puštanje robe u slobodan promet uz polaganje adekvatnog obezbjeđenja - opterećenja garancije za iznos carine i carinskih dažbina, do dobivanja rezultata provjere. Obezbjeđenje eventualnog carinskog duga nije moguće nakon puštanja robe u slobodan promet.

Carinski organi obavljaju naknadnu provjeru i to ponovnim pregledom dokumentacije koju im je u postupku izvoznog carinjenja priložio izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik. Pored toga, uglavnom je dodatne podatke i informacije neophodno pribaviti kod proizvođača/izvoznika i to uvidom u poslovne knjige, upoznavanjem sa procesom proizvodnje, korištenim repromaterijalom, normativom proizvodnje i svim što može biti od uticaja za ocjenu statusa robe, shodno pravilima o porijeklu.

Naknadnu provjeru obavlja carinska ispostava u kojoj je predmetna roba izvozno carinjena.

Službenici koji su obavili naknadnu provjeru dužni su sačiniti zapisnik koji sadrži sve podatke koji su uticali na definiranje statusa robe i uz isti priložiti ovjerene kopije popratne dokumentacije. Zapisnik o naknadnoj provjeri potpisuju službenici i šef ispostave. Također, ukoliko postoji izjava dobavljača, proizvođača, izvoznika, i sl., iste moraju biti potpisane od strane tih lica. Ogledni primjerak zapisnika nalazi se u prilogu ovog Uputstva.

Član 48.

Rezultate izvršenih provjera treba dostaviti carinskim organima Zajednice u roku od šest mjeseci, a ako se odgovor ne dostavi ili ne sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje vjerodostojnosti dokumenta ili stvarnog porijekla proizvoda, ponovo se šalje zahtjev za provjeru.

Ukoliko rezultati po ponovljenom zahtjevu ne budu poslani u roku od naredna četiri mjeseca, carinski organ Zajednice, koji je zahtijevao provjeru odbija pravo na tarifne preferencijale i naplaćuje carinske dažbine na predmetnu robu, osim ako cijeni da se radi o izuzetnim slučajevima.

Ista pravila važe i kada carinski organi Bosne i Hercegovine traže naknadnu provjeru dokaza o porijeklu za robe iz Zajednice.

Shodno važećim odredbama, naknadnu provjeru izdanih dokaza o porijeklu mogu obaviti i drugi kontrolni organi Zajednice odnosno BiH, ukoliko raspoložive informacije budu ukazivale da se radi o ozbiljnom kršenju propisa.

GLAVA IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 49.

Sastavni dio ovog Uputstva čine Vodič za utvrđivanje sticanja statusa "proizvoda s porijeklom", Izjava dobavljača/proizvođača o proizvodima sa statusom preferencijalnog porijekla, Zapisnik o naknadnoj provjeri dokaza o porijeklu i Potvrda o direktnom prijevozu.

Član 50.

Danom stupanja na snagu ovog Uputstva, prestaju važiti sva akta bivših carinskih uprava entiteta, kojima su bila regulirana pitanja koja su predmet ovog Uputstva.

Član 51.

Ovo Uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a bit će objavljeno i na web stranici Uprave.

Broj 02-413/07
5. februara 2007. godine
Banja Luka

Direktor
Kemal Čaušević, s. r.