Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1876/05, rješavajući apelaciju Jovanke Duvnjak i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2, člana 64. stav 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Seada Palavrić, sutkinja

Usvaja se apelacija Jovanke Duvnjak, Siniše Duvnjaka i Branke Duvnjak.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.

Nalaže se Općinskom sudu u Livnu donošenje odluke u predmetu broj P-613/04, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u što kraćem roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Livnu da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Ova Odluka dostavlja se Vladi Kantona 10 da bi se osigurala ustavna prava apelanata u skladu s ovom Odlukom.

Vladi Kantona 10 se nalaže da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonu 10 da Jovanki Duvnjak, Siniši Duvnjaku i Branki Duvnjak u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke na ime nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 300,00 KM.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Jovanka Duvnjak i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kupresa podnijeli su 5. septembra 2005. godine odvojene apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima br. P-291/01 i P-613/04.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da su dostavljene dvije apelacije iz nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju, odlučio da apelacije pod br. AP 1876/05 i AP 1877/05 spoji, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 1876/05.
  • 3.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 6. marta 2006. godine da dostavi odgovor na apelacije. Također, Ustavni sud je u dva navrata zatražio i dostavu sudskih spisa na uvid, i to 6. marta i 12. oktobra 2006. godine.
  • 4.
    Općinski sud je 23. marta 2006. godine dostavio odgovor na apelacije sa sudskim spisom broj P-291/01 23. marta 2006. godine, a spis broj P-613/04 je dostavljen 20. oktobra 2006. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je 13. jula 2006. godine dostavljen apelantima.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz dostavljenih spisa kao i iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelanti su 10. decembra 2001. godine Općinskom sudu u Tomislavgradu podnijeli tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete u iznosu od 70.000,00 KM. U tužbi je navedeno da su apelanti suvlasnici na nekretninama - zemljištu koje se nalazi u Kupresu, u naselju Kratelj, označeno kao k.č. br 1064/03, u površini od 522 m2, upisano u pl. br. 1624 K.O. Kupres na kojem je postojao individualni stambeni objekat, također u suvlasništvu apelanata. Na predmetnom stambenom objektu je 20. septembra 2000. godine izbio požar (prema navodima tužbe požar je podmetnut), jer objekat nije bio useljen niti je bio priključen na elektromrežu. Tom prilikom taj individualni stambeni objekat je u potpunosti izgorio. Iako su apelanti navedeni događaj prijavili Policijskoj upravi u općini Kupres, tražeći da se on rasvijetli i utvrdi počinitelj kako bi mogli ostvariti svoja prava u pogledu naknade za pričinjenu štetu, Policijska uprava u Kupresu nije utvrdila ko je odgovoran za nastalu štetu. Apelanti su u tužbi predložili da sud, po načelu objektivne odgovornosti tužene, nakon provedenog postupka donese presudu kojom bi naložio tuženoj da im na ime naknade štete za uništeni individualni stambeni objekat isplati ukupan iznos od 70.000,00 KM, uz naknadu parničnih troškova. Apelanti su istovremeno postavili zahtjev da ih sud oslobodi od plaćanja takse na tužbu i presudu u skladu sa Zakonom o sudskim taksama, jer su raseljena lica.
  • 8.
    Predmet je registriran u Općinskom sudu u Tomislavgradu pod brojem P-291/01. Rješenjem tog suda broj P-291/01 od 11. aprila 2003. godine prihvaćen je prijedlog apelanata za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi. Također, Sud je Rješenjem broj P-291/01 od 4. juna 2003. godine pozvao apelante da podnesenu tužbu urede u roku od 15 dana i označe protiv kojeg organa usmjeravaju tužbu. Apelanti su podneskom od 14. i 18. juna 2003. godine dostavili preciziranu tužbu u kojoj su označili da je tužba usmjerena na Općinu Kupres.
  • 9.
    Zbog reorganizacije sudova u međuvremenu je predmet dostavljen na nadležnost Općinskom sudu Livno. Taj sud, Rješenjem broj P-291/01 od 3. novembra 2004. godine, nije dopustio preinaku tužbe u konkretnoj pravnoj stvari tako što apelanti umjesto prvobitno tužene Federacije Bosne i Hercegovine, koju je zastupalo Federalno javno pravobraniteljstvo, tuže Općinu Kupres. U obrazloženju rješenja je navedeno da sud smatra da je prema članu 58. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) opravdan prigovor Općine Kupres, odnosno njenog zakonskog zastupnika općinskog javnog pravobranitelja, da ne pristaje stupiti u parnicu umjesto prvotužene, odnosno da se ne dopusti preinaka tužbe u smislu navedenog propisa.
  • 10.
    Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 24. novembra 2004. godine, jer apelanti nakon prijema Rješenja Općinskog suda broj P-291/01 od 3. novembra 20004. godine nisu koristili pravni lijek, odnosno, protiv navedenog rješenja nisu podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Livnu.
  • 11.
    Međutim, apelanti su Općinskom sudu 26. novembra 2004. godine, ponovo povodom istog događaja, podnijeli tužbu istog sadržaja protiv Općine Kupres. Predmet je registriran pod brojem P-613/04. Apelanti su istovremeno dostavili poseban dopis u kojem traže da se dokumentacija iz sudskog spisa broj P-291/01, odnosno cijeli spis, pripoji ovoj tužbi koju podnose, navodeći da se radi o istom događaju.
  • 12.
    Općinski sud je 3. januara 2005. godine dostavio navedenu tužbu Općinskom javnom pravobraniteljstvu Tomislavgrad, koje je dopisom od 17. januara 2005. godine dostavilo odgovor na tužbu. Prema stanju dokaza u predmetu broj P-613/04 Općinski sud, nakon što je 20. januara 2005. godine primio navedeni odgovor na tužbu, nije preduzeo ni jednu dalju procesnu radnju.

IV. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 53/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 73.

Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu sa odredbom člana 336. ovog zakona.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

Član 94. stav 2.

Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Član 184. stav 1.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelanti se žale da im je nedonošenjem odluke po tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelanti vide u neprimjerenoj dužini postupka, jer nije zakazano ni pripremno ročite a kamoli donesena prvostepena odluka. Apelanti traže da Ustavni sud obaveže Općinski sud da hitno odluči o podnesenoj tužbi, te zbog kršenja njihovog prava obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine na isplatu 5.000 KM na ime nematerijalne štete koju trpe zbog odugovlačenja postupka i zato što im je uskraćena mogućnost da se u razumnom roku raspravlja o osnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao hronologiju radnji u predmetu broj P-291/01, navodeći da su apelanti 18. juna 2003. godine precizirali tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tuženika tako da je umjesto tužene FBiH tužba usmjerena na Općinu Kupres, i to nakon što ih je Općinski sud u Tomislavgradu, Rješenjem broj P-291/01 od 4. juna 2003. godine, pozvao da to učine. Općinski sud je naglasio da je sve do tada radnje u konkretnom predmetu vodio Općinski sud u Tomislavgradu, kada je zbog reorganizacije sudova navedeni predmet dostavljen Općinskom sudu u Livnu. Općinski javni pravobranitelj u Tomislavgradu je 21. juna 2004. godine dao svoj prigovor na tužbu, obavijestivši sud da ne može dati odgovor na tužbu zbog toga što tužena Općina Kupres nije stranka i nije tužena, te da on ne pristaje da stupi u parnicu umjesto prvobitno tužene Federacije Bosne i Hercegovine, pozivajući se pri tome na član 58. stav 2. ZPP. Nakon toga Općinski sud je donio Rješenje broj P-291/01 od 3. novembra 2004. godine, kojim nije dopustio preinaku tužbe u tom smislu, pozivajući se na navedeni propis. Općinski sud je istakao da apelanti na navedeno rješenje nisu uložili žalbu Kantonalnom sudu u Livnu, te se u konkretnom predmetu više i ne postupa.
  • 16.
    Kako je ponovna tužba apelanata registrirana pod brojem P-613/04, u odnosu na navedeni predmet Općinski sud je samo dostavio kompletan sudski spis.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 19.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    S obzirom da se apelanti žale da od podnošenja tužbe Osnovnom sudu taj sud još nije preduzeo nikakvu aktivnost u predmetu, proizlazi da se žali na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupka pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njihovim građanskim pravima i obavezama.
  • 21.
    Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava u pogledu iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, a prilikom ispitivanja je li to pravo bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980; serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične apelantove prilike.
  • 22.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine).
  • 23.
    Zbog svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda koji utvrđuje da "Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljno kršenje prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini."
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija vezana za predmet Općinskog suda broj P-613/04 ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 25.
    Apelanti se žale da u predmetu, koji se po tužbi vodi pred Općinskim sudom, nije procesuirana njihova tužba, te da im je povrijeđeno ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno njihovo pravo na pristup sudu.

Pravo na pravično suđenje

  • 26.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 27.
    Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za naknadu štete, te da je predmet apelacije propust nadležnog suda da procesuira tužbu apelanata, odnosno da odluči o pravima i obavezama apelanata građanske prirode. Stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
  • 28.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nemaju nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna principa: (1) princip po kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih principa prava i (2) princip međunarodnog prava koji zabranjuje odricanje pravde.
  • 29.
    Razmatrajući konkretan slučaj u svjetlu prakse Evropskog suda za ljudska prava, koju usvaja i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi u kojima sudovi u parničnom postupku preduzimaju određene radnje, Ustavni sud konstatira da je rezultat propusta Osnovnog suda da u vremenu od dvije godine ne preduzme dalje radnje s ciljem procesuiranja tužbe apelanata, povreda prava na pristup sudu apelanata, te nemogućnost da se apelantima, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom, odluči o njihovom građanskom pravu.
  • 30.
    Naposljetku, Ustavni sud zapaža da sama mogućnost da se zahtjev podnese, ako o tom zahtjevu ne bude odlučeno, ne ispunjava zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Dom za ljudska prava, predmet br. CH/98/1309 i ostali, Kajtaz i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, odluka o prihvatljivosti i meritumu, tačka 146).
  • 31.
    S obzirom na sve okolnosti slučaja u cjelini, Ustavni sud konstatira da apelanti nisu imali djelotvorno pravo pristupa sudu, pa su propustom Osnovnog suda da procesuira tužbu apelanata u periodu od dvije godine prekršeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 32.
    U svjetlu iznijetih zaključaka, Ustavni sud smatra da nije neophodno da razmatra ostale navode apelanata.
  • 33.
    S obzirom da je ustanovio povredu člana 6. stav 1. u odnosu na djelotvorno pravo pristupa sudu, a u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud dodjeljuje svim apelantima kompenzaciju u ukupnom iznosu od 300,00 KM koju je dužan da isplati Kanton 10. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine). Visinu kompenzacije Ustavni sud je odredio imajući u vidu zahtjev apelanata, kao i okolnosti u Bosni i Hercegovini, te u skladu s praksom Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ankica Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine).

VIII. Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelantima povrijeđeno pravo na pristup sudu, imajući u vidu da u periodu od dvije godine Općinski sud, nakon dobivanja odgovora na tužbu, nije preduzeo nijednu radnju s ciljem daljnjeg procesuiranja tužbe, što predstavlja povredu prava na pravično suđenje u odnosu na djelotvoran pristup sudu zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.