USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2134/05, rješavajući apelaciju Milorada Čambera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Milorada Čambera.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-198/02 od 17. juna 2005. godine i Djelimična presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj P-1987/99 od 7. jula 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milorad Čamber (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Radovan Čamber iz Gradiške, podnio je 12. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-198/02 od 17. juna 2005. godine i protiv Djelimične presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1987/99 od 7. jula 2000. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, zatraženo je 14. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovori na apelaciju su primljeni od Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske 28. jula 2006. godine, od Okružnog suda 2. augusta 2006. godine i od Osnovnog suda 13. septembra 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, primljeni odgovori su dostavljeni apelantu 16. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 30. jula 1999. godine podnio tužbu pred Osnovnim sudom protiv prvotuženog poslodavca, GDP "20. oktobar" i drugotuženog Fonda za zdravstveno osiguranje, radi isplate naknade koja mu pripada za vrijeme bolovanja od 10. decembra 1995. godine do 3. maja 1999. godine. Drugotuženi je istaknuo prigovor pasivne legitimacije, jer nikada nije od prvotuženog, dakle poslodavca, dobio račun za isplatu naknade za bolovanje preko 120 dana. U međuvremenu je apelant povukao tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, zbog čega je Osnovni sud donio Rješenje broj P-1987/99 od 24. decembra 1999. godine, kojim se prima na znanje povlačenje tužbe. Nakon toga, Osnovni sud je 7. jula 2000. godine donio Djelimičnu presudu broj P-1987/99, kojom u izreci navodi da se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, s tim što se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, dok se iz obrazloženja presude može zaključiti da je ovom presudom prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika.
- 7.Apelant je uložio žalbu protiv ove Odluke Okružnom sudu, koji je Presudom broj Ž-198/02 od 17. juna 2005. godine žalbu odbio i Djelimičnu presudu potvrdio u cijelosti. Ovaj sud je potvrdio da je prvostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika po istaknutom prigovoru pasivne legitimacije.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant u apelaciji navodi da mu je navedenim sudskim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske u svom odgovoru navodi da nije bilo kršenja bilo kojeg apelantovog prava.
- 10.Okružni sud smatra da su pobijane odluke donesene u skladu s važećim propisima.
- 11.Osnovni sud smatra da je apelacija preuranjena, s obzirom da o glavnom tužbenom zahtjevu, onom koji je usmjeren poslodavcu, još nije odlučeno.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 14/94 i 32/94)
"Povlačenje tužbe
Član 193. st. 1, 2. i 3.
Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što se tuženi upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od 15 dana od dana obavještenja o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
Povučena tužba smatra se kao da nije bila ni podnesena i može se ponovno podnijeti.
Pripremno ročište i odgovor na tužbu
Član 288. stav 2.
Pored rješenja koja je ovlašten da donosi po prethodnom ispitivanju tužbe, na pripremnom ročištu predsjednik vijeća donosi i rješenje o odbačaju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena...
Djelimična presuda
Član 329.
Ako su od više tužbenih zahtjeva, uslijed priznanja ili na osnovu raspravljanja, samo neki sazreli za konačnu odluku ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u pogledu sazrelih zahtjeva, odnosno dijela zahtjeva, zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelimična presuda).
Djelimičnu presudu sud može donijeti i kada je podnijeta protutužba, ako je za odluku sazrio samo zahtjev tužbe ili zahtjev protutužbe.
Pri ocjeni pitanja da li će donijeti djelimičnu presudu, sud će naročito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku.
U pogledu pravnih lijekova i izvršenja djelimična presuda smatra se kao samostalna presuda.
Pravomoćnost presude
Član 333. stav 2.
Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena, te ako utvrdi da je parnica pokrenuta po zahtjevu o kome je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu."
VI. Dopustivost
- 13.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Ž-198/02 od 17. juna 2005. godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 13. augusta 2005. godine, a apelacija je podnesena 12. oktobra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici glasi:
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo, a što se ogleda u donošenju djelimične presude, kojom su odbili tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika i u utvrđivanju da drugotuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, dok su o tom istom pitanju pola godine ranije donijeli rješenja o povlačenju tužbe u odnosu na drugotuženika, dakle, dva puta o istoj stvari odlučili a na drugačiji način.
- 21.U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je van nadležnosti Ustavnog suda procjenjivati kvalitet zaključaka sudova u pogledu izvođenja i procjene dokaza, kao i u pogledu primjene materijalnog prava, osim ukoliko se ova procjena ne doima očito proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine). Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi izvodili i usvojili dokaze kao dokaznu građu, niti na koji su način na dokazane činjenice primijenili materijalno pravo. Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da ima osnova da procijeni postojanje arbitrarnosti prilikom načina na koji primjenjuju materijalno pravo redovni sudovi, jer je to od bitnog značaja za zaštitu apelantovih ustavnih prava.
- 22.Osnovni sud je prvo donio Rješenje o povlačenju tužbe 24. decembra 1999. godine. U tom Rješenju je navedeno da se smatra kao da tužba u odnosu na drugotuženika nije ni bila podnijeta, te se u istoj pravnoj stvari može ponovno podnijeti. Također je navedeno da se zastupnici prvotuženog i drugotuženog nisu protivili povlačenju tužbe u odnosu na drugotuženog. Prema tome, Rješenje o povlačenju tužbe je doneseno u skladu s članom 193. st. 1, 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, važećeg u vrijeme donošenja tog rješenja. Naime, odredbom navedenog člana je određeno da tužitelj može povući tužbu protiv tuženika sve do zaključenja glavne rasprave, ukoliko se ovaj tome ne usprotivi. U ovom slučaju, prema navodima u Rješenju, drugotuženik se nije usprotivio povlačenju tužbe, te od dana kada je Rješenje doneseno ima se smatrati kako tužba u odnosu na drugotuženika nikada i nije podnijeta. S tim u vezi, apelant opravdano postavlja pitanje na koji način je onda mogao Osnovni sud donijeti, a Okružni sud potvrditi, djelimičnu presudu 7. jula 2000. godine, dakle pola godine nakon donošenja rješenja, kojom se meritorno odbija apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika. Djelimična presuda, prema članu 239. Zakona o parničnom postupku, ima značaj konačne presude u odnosu na zahtjev koji je njome riješen, te po njenoj pravomoćnosti nije moguće više nikada taj isti zahtjev postaviti pred sudom. Dakle, radi se o jednom presuđenoj stvari, koju više nije moguće utužiti, za razliku od povučenog zahtjeva, kojeg je moguće ponovno postaviti pred sudom. Prema tome, djelimična presuda za apelanta ima negativnu posljedicu koja se ogleda u tome da on više ne može od drugotuženika sudskim putem zahtijevati naknadu kako je to bio učinio u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu.
- 23.Slijedom iznijetog, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije mogao donijeti, pa prema tome niti Okružni sud potvrditi, djelimičnu presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev protiv drugotuženog u ovom slučaju, s obzirom da je pola godine ranije taj isti sud donio rješenje o povlačenju tužbe protiv drugotuženog, po kojem tužba u odnosu na drugotuženog nikada i nije podnijeta. Dakle, Osnovni sud je donio, a Okružni sud potvrdio, djelimičnu presudu po zahtjevu za koji se, u skladu s članom 193. Zakona o parničnom postupku, smatra da nije ni podnesen, što zaista u ovom slučaju predstavlja proizvoljno suđenje i jednog i drugog suda. Zbog toga, Ustavni sud konstatira da je u ovom slučaju, proizvoljnom primjenom materijalnog prava Osnovnog suda i Okružnog suda, došlo do povrede prava na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Imajući u vidu zaključak u vezi s povredom prava na pravično suđenje u ovom slučaju, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra apelantove navode koji se odnose na povredu prava na imovinu, zagarantiranu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 25.U slučaju kada sudovi u donošenju odluka postupaju mimo načina koji je određen imperativnim zakonskim normama, bez bilo kakvog obrazloženja za takvo postupanje, Ustavni sud neizbježno konstatira proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, što svakako predstavlja povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove Odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.