USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2455/05, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge "Ratar" Brka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Zemljoradničke zadruge "Ratar" Brka, podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-252/05 od 3. oktobra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-395/04-I od 1. aprila 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zemljoradnička zadruga "Ratar" Brka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt) je podnijela 30. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-252/05 od 3. oktobra 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-395/04-I od 1. aprila 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Rabije Fačić, stranke u postupku, zatraženo je 12. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 31. jula 2006. godine, Osnovni sud 26. jula 2006. godine, a Rabija Fačić, stranka u postupku, 31. jula 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 27. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 8. jula 2004. godine podnio tužbu protiv Rabije Fačić (u daljnjem tekstu: tužena), radi utvrđivanja prava vlasništva održajem. Apelant je u tužbi naveo da je upisan kao nosilac prava korištenja na nekretninama označenim kao k.č. br. 432/4 njiva "Gađanovača" 4. klase, površine 48550 m2, upisane u Pl. br. 103 k.o. Brka, upisana u z.k. ul. br. 327 k.o. Brka (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), a da je u "A" listu tog z.k. uloška kao suvlasnik nekretnina upisana tužena. Dalje je navedeno u tužbi da apelant spornu nekretninu koristi 20 godina, te da je postao njen vlasnik na temelju održaja. Apelant se u tužbi pozvao i na član 94. Općeg zakona o zadrugama prema kojem "imovina koju zadruge trenutno koriste donošenjem tog zakona postaje imovina zadruge".
- 7.Osnovni sud je Presudom broj P-395/04-I od 1. aprila 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž-252/05 od 3. oktobra 2005. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti. U toku postupka pred prvostepenim sudom, putem historijata kretanja posjeda, utvrđeno je da je sporna nekretnina kao apelantov posjed upisana spiskom promjena broj 94/02, odnosno da je posjed na spornoj nekretnini apelant stekao 2002. godine. U obrazloženju presuda je navedeno da, s obzirom na činjenicu da prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 14. oktobra 2001. godine, dosjelost (održaj) nije propisana kao osnova za stjecanje prava vlasništva po kojem je apelant opredijelio svoj tužbeni zahtjev, te da stoga apelant nije mogao na taj način steći pravo vlasništva. Također je navedeno da apelant u toku postupka ničim nije dokazao da je sporne nekretnine stekao na neki drugi propisan i pravno valjani način u smislu čl. 22. i 23. navedenog zakona. Kao pravilan je prihvaćen apelantov navod da se, u smislu člana 207. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje, promjena, pravni efekti i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja promjene i prestanka prava i njihovih pravnih efekata. Međutim, iako je tvrdio da on i njegovi prednici drže u posjedu sporne nekretnine već 40 godina, apelant nije u postupku dokazao pravni kontinuitet sa bivšim posjednicima, odnosno nije dokazao da je preuzeo njihova prava i obaveze po bilo kojem osnovu kako bi se cijenilo i trajanje posjeda kroz određeno vrijeme i kvalitet posjednika. U presudi Apelacionog suda je obrazloženo da, s obzirom da je prvostepeni sud svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio na osnovu stanja iz evidencije katastarskog operata, koji navodima žalbe nije osporavan, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed konstituisan upisom u posjedovne knjige (tokom 2002. godine) i da je bio pravilan zaključak tog suda o primjeni člana 207. tačka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Apelantov navod da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama je odbijen kao neosnovan uz obrazloženje da je članom 50. tog zakona propisano da zadružnu imovinu predstavljaju sredstva stečena radom i poslovanjem zadruge ili ih je zadruga stekla po drugim osnovama. Zaključeno je da, kako apelant nije dokazao da je spornu nekretninu stekao na neki drugi zakonom propisan način, ili da je stečena radom i poslovanjem zadruge, nije bilo uvjeta da se tužbenom zahtjevu udovolji primjenom člana 94. Općeg zakona o zadrugama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant smatra da je prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta BiH Apelacioni sud bio dužan direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama i usvojiti tužbeni zahtjev, jer taj član Statuta predviđa da su Ustav BiH, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta, te da zakoni i odluke svih vlasti Brčko Distrikta moraju biti u skladu s važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, po apelantovom mišljenju, u osporenim presudama se proizvoljno tumači da Brčko Distrikt nije dužan primjenjivati član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem tog zakona postaje imovina zadruga. Apelant je naveo da je takvom proizvoljnom primjenom zakona došlo i do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njegovog prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Apelacioni sud je naveo da je pogrešan apelantov navod o navodno proizvoljnom tumačenju člana 94. Općeg zakona o zadrugama, jer je prvostepeni sud dao valjane razloge za taj apelantov navod koje je i Apelacioni sud prihvatio, odnosno odgovorio je na sve navode žalbe. Apelacioni sud je zaključio da osporenom presudom nisu povrijeđena apelantova prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom na koja je ukazano u apelaciji.
- 10.Osnovni sud je u najvećem dijelu odgovora ponovio obrazloženje osporene presude i zaključio da su neosnovani navodi o povredi apelantovih ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije.
- 11.Tužena je iznijela hronološki redoslijed postupka vraćanja spornih nekretnina u njen posjed i navela je da smatra da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava u postupku donošenja osporenih presuda.
V. Relevantni propisi
- 12.Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 1/00 i 4/00):
"Član 1. stav 4.
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta BiH. Zakoni i odluke vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine."
- 13.Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 11/01, 8/03 i 40/04):
"Član 22.
Pravo vlasništva može se steći na osnovu zakona, pravnog posla, odluke suda ili drugog organa Distrikta i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom.
Član 207. st. 1. i 2.
Stjecanje, promjena, pravni efekti i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Stjecanje, promjena, pravni efekti i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku sticanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih efekata."
- 14.Opći zakon o zadrugama ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 18/03):
"Član 50.
Sredstva stečena radom i poslovanjem zadruge ili ih je zadruga stekla po drugim osnovama predstavljaju zadružnu imovinu.
Imovina iz prethodnog stava ne može se pretvarati u udjele zadrugara niti se na bilo koji način može staviti u nezadružnu funkciju.
Zadružna imovina - oprema i objekti i sl., kada se ne koriste iz ekonomskih razloga, mogu se prodati ili dati u zakup uz obavezu usmjeravanja dobijenih finansijskih sredstava za razvoj zadruge.
Zadružna imovina vodi se u posebnom fondu.
Član 94.
Imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem ovog zakona, postaje imovina zadruge."
- 15.Aneks od 18. augusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine:
"Član 12.
Društvena imovina
Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom/javnom imovinom unutar Distrikta, i imaju ovlaštenje, uz odobrenje Supervizora, da vrše privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-252/05 od 3. oktobra 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporena presuda je donesena 3. oktobra 2005. godine, a apelacija je podnesena 30. novembra 2005. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoje neki drugi formalni razlozi zbog kojih apelacije nisu dopustive.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu proizvoljnom primjenom materijalnog zakona redovni sudovi povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud će, kao prvo, razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 23.Nesporno je da se predmetni postupak tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom da se njegov tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prava vlasništva na spornoj nekretnini. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost da ispita je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se odnose na način na koji su primijenili materijalne zakone redovni sudovi. Konkretno, apelant smatra da su redovni sudovi bili dužni u njegovom slučaju direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruge. Tu odredbu su redovni sudovi, prema apelantovom mišljenju, bili dužni primijeniti kao odredbu zakona Bosne i Hercegovine koji su prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta BiH direktno primjenjivi na teritoriji Brčko Distrikta.
- 25.U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 26.Ustavni sud je utvrdio da je apelant u preciziranom tužbenom zahtjevu tražio utvrđivanje prava vlasništva na spornoj nekretnini na temelju dosjelosti navodeći da drži u posjedu spornu nekretninu već 20 godina. U postupku po apelantovoj tužbi je utvrđeno da je apelant na spornoj nekretnini upisan kao korisnik-posjednik 2002. godine, a apelant nije dokazao pravni kontinuitet između njega i bivših posjednika na spornoj nekretnini, odnosno nije dokazao da je preuzeo njihova prava i obaveze po bilo kojoj osnovi. Redovni sudovi su, stoga, zaključili da apelant nije mogao održajem steći pravo vlasništva, a da ničim nije dokazao da je spornu nekretninu na neki drugi propisan i pravno valjan način stekao u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ustavni sud ovo tumačenje redovnih sudova ne smatra proizvoljnim.
- 27.Apelantov navod da je "proizvoljno mišljenje Apelacionog suda da Brčko Distrikt BiH nije dužan primjenjivati član 94. Općeg zakona o zadrugama Š....Ć" Ustavni sud smatra neosnovanim jer ni Osnovni sud ni Apelacioni sud nisu doveli u pitanje primjenu člana 94. Općeg zakona o zadrugama nego su zaključili da nije bilo uvjeta da se tužbenom zahtjevu udovolji primjenom tog člana i za to su dali odgovarajuće obrazloženje. Redovni sudovi su, na taj način, učinili nespornim da se zakoni Bosne i Hercegovine direktno primjenjuju na teritoriji Brčko Distrikta, u smislu člana 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta, a njegovo tumačenje konkretne odredbe zakona Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
- 28.Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- b)Pravo na imovinu
- b)
- 29.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i suštinu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na mirno uživanje imovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnih zakona.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.