USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2468/05, rješavajući apelaciju Zlatana Gligorijevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zlatana Gligorijevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pžp-2047/05 od 17. augusta 2005. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu Banja Luka, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Sudu za prekršaje Banja Luka da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zlatan Gligorijević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 1. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pžp-2047/05 od 17. augusta 2005. godine i Rješenja Suda za prekršaje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje) broj II-P-1564/04 od 12. aprila 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Suda za prekršaje zatraženo je 26. decembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Sud za prekršaje 11. januara 2006. godine, a Okružni sud 26. januara 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Suda za prekršaje i Okružnog suda dostavljeni su apelantu 2. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Rješenjem Suda za prekršaje broj II-P-1486/04 od 12. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Pžp-2047/05 od 17. augusta 2005. godine, apelant je proglašen krivim za prekršaj iz člana 50. stav 4. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja (u daljnjem tekstu: ZOOSS), što je kažnjivo po članu 226. st. 1. i 3. tačka 5. istog zakona, pa mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 120 KM i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije u trajanju od tri mjeseca s tim što se ova zaštitna mjera neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne počini isti ili sličan prekršaj.
- 7.U prvostepenom postupku Sud za prekršaje je na ročištu održanom 2. jula 2004. godine saslušao apelanta u svojstvu okrivljenog, drugookrivljenog Dragutina Pašalića, a u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju i saslušao svjedoka - policajca koji je vršio uviđaj saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovao apelant. Nakon provođenja ovih dokaza, prvostepeni sud je zaključio da je apelant kriv za prekršaj koji mu je stavljen na teret, pa ga je kaznio kako je već navedeno.
- 8.Rješavajući apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, kao i da ne postoje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. S obzirom na to da je sve apelantove navode ocijenio kao neosnovane, Okružni sud je odbio apelantovu žalbu i u cijelosti je potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da su neosnovani žalbeni navodi da je nastupila zastarjelost vođenja prekršajnog postupka, jer između pojedinih procesnih radnji nije proteklo zakonsko vrijeme relativne zastarjelosti od 1 godine, niti je do dana pravosnažnog rješavanja prekršajnog postupka proteklo vrijeme od 2 godine. Dalje, ističe ovaj sud, apelant je ispitan u prvostepenom postupku pošto mu je prethodno saopćeno zbog čega se tereti, te mu je omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje smatra bitnim, omogućeno mu je da stavlja određene dokazne prijedloge, a zapisnik je potpisao bez primjedaba. Dalje, sud navodi da je obavijest o djelu koje se apelantu stavlja na teret dostavljena uz poziv za ispitivanje koji je sadržavao i naznaku da se lice poziva u svojstvu okrivljenog. Okružni sud ističe da apelant prilikom ispitivanja nije istakao da mu je potrebno više vremena za pripremanje odbrane, da ne razumije za šta se tereti, a nije zahtijevao da mu se odredi besplatna pravna pomoć, niti je postavio zahtjev za razmatranje sudskog spisa. Imajući u vidu da činjenično stanje nije složeno, da su pribavljeni dovoljni i pouzdani dokazi za utvrđivanje relevantnih činjenica, te da iskazi okrivljenih o nastanku saobraćajne nesreće nisu protivrječni o bitnim činjenicama, Okružni sud zaključuje da nije bilo potrebno da se održi usmeni pretres, kao i da nisu povrijeđene odredbe člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), niti su povrijeđene odredbe prekršajnog postupka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant ističe da mu nije omogućen uvid u dokumentaciju, da nije imao mogućnost da prisustvuje ispitivanju svjedoka i drugookrivljenog, a osporena rješenja su mu uručena posredstvom policije iako je sudovima bila poznata njegova adresa. Također, apelant ističe da je ove navode isticao i u svojoj žalbi, ali da se Okružni sud "nije bavio povredama prava na pravično suđenje". Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i oslobodi ga kazne.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Sud za prekršaje u odgovoru na apelaciju ističe da nisu osnovani apelantovi navodi jer je apelant svoju odbranu iznio na ročištu održanom 7. februara 2004. godine, a prethodno mu je saopćeno šta mu se stavlja na teret, poučen je o svojim pravima i omogućeno mu je da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima, te da stavlja određene prijedloge ili dokaze a zapisnik o saslušanju je glasno diktiran i apelant ga je potpisao bez primjedaba. Dalje, navodi sud, apelant nije predlagao da se vrši suočenje između njega i drugookrivljenog, kao i svjedoka, a da je eventualno sud ignorirao apelantove zahtjeve, onda on ne bi potpisao zapisnik bez primjedaba. Sud nije smatrao da je neophodno odrediti usmeni pretres pošto je ocijenio da iskazi okrivljenih i izvedeni dokazi nisu protivrječni u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih zavisi postojanje prekršaja, prekršajna odgovornost i sankcija, a što je u skladu sa čl. 73, 75. i 208. Zakona o prekršajima. Sud ističe da se dostava pokušala izvesti putem dostavne službe PTT Banja Luka, ali s obzirom na to da apelant nije zatečen u stanu, niti je podigao pismeno na pošti, to je sud rješenje dostavio posredstvom radnika policije. Sud za prekršaje smatra da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
- 11.Prema ocjeni Okružnog suda, istaknutoj u odgovoru na apelaciju, osporenim rješenjima nije povrijeđeno nijedno od apelantovih ustavnih prava, niti su učinjene povrede prekršajnog postupka na apelantovu štetu kako one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni povrede na koje se apelant poziva a koje su prema sadržaju identične žalbenim prigovorima o kojima je sud odlučio. Okružni sud ističe da u cijelosti ostaje pri navodima iznesenim u obrazloženju svoje odluke i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o prekršajima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 12/04, 16/95, 21/96, 40/98, 4701 i 96/03)
"Član 73.
Sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje rješenja o prekršaju. On je dužan da sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog, tako i okolnosti koje mu idu u prilog.
Član 75.
Prekršajni postupak se vodi brzo i kratko, ali tako da se to ne odražava na pravilnost i zakonitost odluke koju treba donijeti
Član 141. stav 1.
Pismeno se dostavlja preko pošte ili preko drugih organa ili neposredno u prostorijama suda koji vodi prekršajni postupak.
Član 208.
Usmeni pretres može se odrediti ako sudija za prekršaje ocijeni da je to potrebno radi boljeg razrješenja stvari."
VI. Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Pžp-2047/05 od 17. augusta 2005. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje Okružnog suda doneseno je 17. augusta 2005. godine, a apelantu dostavljeno 3. oktobra 2005. godine, a apelacija je podnesena 1. decembra 2005. godine iz čega očigledno proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant osporava navedena rješenja Suda za prekršaje i Okružnog suda, tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
"1. Š...ĆPrilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d. Š...Ć da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbeŠ...Ć ."
- 20.Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti tiče se primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno da li je riječ o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta.
- 21.Ocjena da li je neka optužba "krivična" u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Engel i dr. protiv Holandije, presuda od 8. juna 1976. godine). Ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
- 22.Apelant je proglašen krivim i kažnjen zbog djela koje je klasificirano kao prekršaj prema Zakonu o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima. To znači da optužba nije klasificirana kao krivična. Međutim, to nije odlučujuće da bi se primijenile garancije iz člana 6. Evropske konvencije. Što se tiče prirode prekršaja, da bi se radilo o "krivičnoj" optužbi, obim prekršajne norme mora biti općenit, a svrha sankcije mora biti odvrać?juća i kažnjiva. U konkretnom slučaju norma kojom je propisan prekršaj odnosi se na sve učesnike u saobraćaju, ona ima opći karakter i ne primjenjuje se samo na neku specifičnu grupu, profesiju ili sl. S druge strane, disciplinske sankcije uglavnom se ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih grupa poštuju određena pravila (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Weber protiv Švajcarske, presuda od 22. maja 1990. godine). Što se tiče svrhe kazne, ona je općenito u prekršajnom postupku sprečavanje djelatnosti kojima se vrši povreda javnog poretka, sprečavanje učinioca da čini prekršaje i njegovo preodgajanje, odgojni utjecaj na druge da ne čine prekršaje, jačanje morala i utjecaj na razvijanje odgovornosti i discipline građana. U konkretnom slučaju svrha kazne, prema Zakonu o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima, jeste omogućavanje sigurnosti saobraćaja na javnim putevima što je u javnom interesu. Ustavni sud smatra da sve ovo upućuje na zaključak da se radi o "krivičnoj" optužbi, a ne o disciplinskoj sankciji.
- 23.S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio, na osnovu kriterija prirode prekršaja, da se radi o "krivičnoj" optužbi, priroda i strogost kazne nisu više relevantne (vidi, Evropski sud za ljudska prava, "zturk protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 21. februara 1984. godine). Ipak, Ustavni sud smatra značajnom i činjenicu da je u konkretnom slučaju propisana novčana kazna, kao i da se izrečena novčana kazna pod okolnostima određenim zakonom može zamijeniti kaznom zatvora, što, također, upućuje na zaključak da se radi o "krivičnoj" optužbi.
- 24.Apelant smatra da nije imao pravično suđenje zbog toga što mu je onemogućeno da izvrši uvid u dokumentaciju, da nije imao mogućnost da prisustvuje ispitivanju svjedoka i drugookrivljenog, a osporena rješenja su mu uručena posredstvom policije iako je sudovima bila poznata njegova adresa stanovanja.
- 25.U odnosu na apelantove žalbene navode da nije imao pravično suđenje zbog toga što mu je onemogućeno da izvrši uvid u dokumentaciju, Ustavni sud primjećuje da su navedeni prigovori bili razmatrani u postupku po izjavljenoj apelantovoj žalbi i Okružni sud je posebno obrazložio ove žalbene navode. U tom pravcu Okružni sud je istakao: "Prilikom ispitivanja okrivljeni nije Š...Ć postavio zahtjev za razmatranje sudskog spisa." Ustavni sud smatra da je ovakvo obrazloženje jasno i razumljivo, te da ne postoje elementi koji bi ukazivali na proizvoljnost u primjeni relevantnih materijalnih i procesnih propisa.
- 26.U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak jer su mu osporena rješenja uručena posredstvom policije, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju dostavljanje pismena izvršeno u skladu sa članom 141. Zakona o prekršajima, kojim je propisano da se pismena dostavljaju putem pošte ili preko drugih organa ili neposredno u prostorijama suda koji vodi postupak. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je dostavljanje pismena izvršeno nezakonito, niti da su ovakvim načinom dostavljanja povrijeđena njegova ustavna prava. Dakle, navedeni apelantovi prigovori nisu osnovani, a i način na koji su navedena pitanja riješili u konkretnom slučaju redovni sudovi, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuje na mogućnost da je time došlo do povrede prava na pravično suđenje s obzirom na to da u njima nema bilo kakve proizvoljnosti.
- 27.Međutim, apelantov prigovor da nije imao mogućnost da prisustvuje ispitivanju svjedoka i drugookrivljenog relevantan je u odnosu na standarde koji se tiču ustavnog prava na pravično suđenje i ukazuju da je došlo do povrede prava na pravično suđenje načinom na koji su redovni sudovi riješili pitanja obuhvaćena navedenim apelantovim prigovorom.
- 28.Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud 2. jula 2004. godine saslušao apelanta u svojstvu okrivljenog, kao i drugookrivljenog Dragutina Pašalića i u svojstvu svjedoka - policajca Gorana Dragojevića. Međutim, iz navoda apelacije i dokumentacije u spisu Ustavni sud, također, zapaža da je prvostepeni sud proveo saslušanja odvojeno, odnosno apelant nije bio prisutan saslušanju drugookrivljenog i svjedoka, te da nije ni bio u mogućnosti da eventualno osporava njihove iskaze ili da im postavlja pitanja.
- 29.U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da Okružni sud u osporenoj presudi, između ostalog, navodi: "Okrivljeni u žalbi ispravno navodi da je njegovo ispitivanje i ispitivanje drugookrivljenog i svjedoka izvršeno na odvojenim ročištima. Međutim, pošto je pravilno ocijenjeno da iskazi okrivljenih i izvedeni dokazi nisu protivrječni u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih zavisi postojanje prekršaja, prekršajna odgovornost i sankcija, prvostepeni sud nije imao obavezu da odredi usmeni pretres tokom postupka a što je u skladu sa odredbama čl. 73, 75. i 208. Zakona o prekršajima." Dakle, u smislu navedenih propisa sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju nije potrebno odrediti usmeni pretres i u vezi s tim su dali obrazloženje.
- 30.Dakle, nesporna je činjenica da apelant nije bio prisutan tokom saslušanja drugookrivljenog i policajca Gorana Dragojevića, budući da se i Okružni sud osvrnuo u obrazloženju rješenja na ovaj žalbeni prigovor, istakavši da su ispitivanja apelanta, drugookrivljenog i svjedoka izvršena na odvojenim ročištima. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedeni prigovor pokreće opća pitanja koja se tiču prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i posebne garancije koje daje član 6. Evropske konvencije u stavu 3. tačka d. koje se tiču prava optuženog na ispitivanje svjedoka optužbe. Prema konstantnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, svi dokazi, u principu, moraju biti izvedeni u prisustvu optuženog, kome se mora dati mogućnost da tokom suđenja pokuša osporiti navode optužbe, kao i dokaze kojima se optužba potkrepljuje. Ovdje je nesporno da se saslušanjem policajca potkrepljuje "optužnica" protiv apelanta, imajući u vidu činjenicu da je navedeno lice i jedan od podnosilaca prekršajne prijave protiv apelanta. Nesporno je da apelant u toku postupka pred prvostepenim sudom nije prisustvovao saslušanju policajaca i drugookrivljenog, kao i da mu je zbog toga onemogućeno da eventualno prigovori njihovim iskazima.
- 31.Navedenim postupanjima prvostepenog suda apelantu nije data prilika da pokuša osporiti dokaze "optužbe" i iznijeti navode koji mu idu u korist, čime je, prema mišljenju Ustavnog suda, došlo do narušavanja standarda pravičnog suđenja koje propisuje član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
- 32.Ustavni sud ne može prihvatiti navode Okružnog suda čija se suština svodi na tvrdnje da, pošto je pravilno ocijenjeno da iskazi okrivljenih i izvedeni dokazi nisu protivrječni u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica od kojih zavisi postojanje prekršaja, prekršajna odgovornost i sankcija, prvostepeni sud nije imao obavezu da odredi usmeni pretres tokom postupka a što je u skladu sa odredbama Zakona o prekršajima. Ustavni sud naglašava kako smatra da upravo odredbe Zakona o prekršajima predviđaju obavezan kontradiktorni postupak kada se provodi redovan prekršajni postupak, kao što je bilo u konkretnom slučaju.
- 33.Zadatak Ustavnog suda je da ukaže na obavezu poštivanja principa koje propisuje Ustav Bosne i Hercegovine kao najviši pravni akt u državi. Prema tome, čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuju obavezu Bosne i Hercegovine da svojim građanima osigura najviši stepen poštivanja međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da odredbe Evropske konvencije imaju supremaciju nad svim ostalim zakonima. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, ono se primjenjuje na sve slučajeve u kojim se "utvrđuje osnovanost krivične optužbe" kao što je bilo u konkretnom predmetu. Pravo na pravično suđenje sadrži i obavezu provođenja kontradiktornog postupka, koja se mora poštivati kada se radi o redovnom prekršajnom postupku, jer se i u tom postupku utvrđuje "osnovanost krivične optužbe".
- 34.Na osnovu navedenog, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su pred prvostepenim sudom saslušavani drugookrivljeni i svjedok "optužbe", a da apelant nije prisustvovao njihovom saslušanju, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. d. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 35.Prekršeno je apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije u slučaju kada su pred prvostepenim prekršajnim sudom saslušavani drugookrivljeni i svjedok "optužbe", a apelant nije prisustvovao njihovom saslušanju, niti mu je data mogućnost da ih ispituje.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.