USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 18. oktobra 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1128/06, rješavajući apelaciju Muharema Kurtovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Muharema Kurtovića, Hasana Kurtovića, Husnije Kurtovića, Zaima Kurtovića i Huseina Kurtovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj K-35/05 od 31. oktobra 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Muharem Kurtović i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Srbljana, Općina Bihać, koje zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. aprila 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-35/05 od 31. oktobra 2005. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene navedenim presudama do donošenja konačne odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda, kao i učesnika u postupku, Kantonalnog tužilaštva u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 10. jula 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. jula 2007. godine, Kantonalno tužilaštvo 8. augusta 2007. godine, a Kantonalni sud 30. augusta 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 24. augusta 2007. godine.
- 5.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 1128/06 od 9. maja 2006. godine kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanata da se donese privremena mjera.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Presudom Kantonalnog suda broj K-35/05 od 31. oktobra 2005. godine apelanti su proglašeni krivim zbog počinjenog krivičnog djela iz st. 1. i 2. člana 341. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) - učestvovanje u grupi ljudi koja je učinila krivično djelo iz navedenog člana, kao i za krivično djelo izazivanja opće opasnosti iz stava 3. člana 323. KZFBiH.
- 8.Navedena krivična djela apelanti su izvršili tako što su 10. februara 2005. godine, s namjerom da prisilom vrate suprugu jednog od apelanata, naoružani hladnim i vatrenim oružjem, nasilno ušli u kuću njenog oca Hasana Veladžića, te koristeći sprej za oči i udarajući i pucajući izazvali teška ranjavanja određenog broja lica koja su se tu zatekla. Zbog učinjenih krivičnih djela, apelanti su osuđeni na zatvorske kazne kako slijedi: apelant Muharem Kurtović na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, apelant Hasan Kurtović na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, apelanti Husnija Kurtović i Zaim Kurtović na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci i apelant Husein Kurtović na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
- 9.Presudom Vrhovnog suda broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine žalbe Kantonalnog tužilaštva i apelanata su odbijene kao neosnovane, izuzevši žalbu apelanta Muharema Kurtovića, kome je, prvostepenom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina, smanjena na kaznu zatvora od četiri godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti navode da su osporenim presudama povrijeđena njihova prava iz čl. II/1, II/2. i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 11.Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u tome što su, navodno, povrijeđena krivičnoprocesna prava apelanata "s obzirom na jednakopravnost stranaka u postupku i zajamčena minimalna prava optuženog u krivičnom postupku, što je dovelo do onemogućavanja prava na odbranu i pogrešnosti i nepotpunosti u utvrđenju činjeničnog stanja na štetu apelanata, te u konačnici do osuđujuće presude". Kao rezultat svega toga, apelanti navode da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude, jer, navodno, u činjeničnom supstratu izreke prvostepene presude nije navedeno u čemu se očituju realne radnje svakog apelanta prilikom izvršenja krivičnih djela. Ti navodi nisu uopće subjektivizirani prema svakom apelantu, pogotovo ne konkretna upotreba oružja i oruđa od svakog apelanta, već je djelovanje svakog od njih u izvršenju navedenih krivičnih djela apstraktno prikazano i bez činjenica koje se pojedinačno odnose na svakog od njih. Apelanti navode da je paušalno, bez konkretnog individualiziranja, spomenuto kojim sredstvima, odnosno oružjem se služio svaki od apelanata prilikom izvršenja krivičnih djela.
- 12.Apelanti navode da zbog ovakvog postupanja sudova nisu imali pravično suđenje, jer u prvostepenoj presudi nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježja krivičnih djela za koja su apelanti osuđeni, što je rezultiralo pogrešno utvrđenom krivičnopravnom odgovornošću apelanata. Također, i sama ocjena provedenih dokaza u toku krivičnog postupka se doima, kako se navodi u apelaciji, očigledno proizvoljnom i pristranom i na štetu apelanata i njihove ravnopravnosti u postupku. Osim toga, apelanti smatraju da u prvostepenom i drugostepenom postupku nisu sa jednakom pažnjom ispitane i utvrđene kako činjenice koje terete apelante, tako i one koje im idu u korist. Konačno, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije zato što je sud odbio prijedlog odbrane da se u vezi sa okolnostima učestvovanja pojedinih apelanata u izvršenju djela koje im je stavljeno na teret sasluša desetogodišnji svjedok. Takvom odlukom sudova uskraćeno im je pravo, smatraju apelanti, na odbranu, jer im nije odobreno saslušanje svjedoka odbrane pod jednakim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe.
- 13.Izjavu o povredi prava iz čl. II/1. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine apelanti nisu potkrijepili. Zbog svega navedenog, apelanti su predložili da se apelacija kao osnovana usvoji, osporena Presuda Vrhovnog suda broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine ukine i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru Vrhovnog suda na apelaciju se navodi da su svi odgovori na relevantne prigovore apelanata sadržani u obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda i da tokom krivičnog postupka, kao i u samoj presudi nema povrede ustavnih prava apelanata, pa se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.U odgovoru Kantonalnog suda na apelaciju se navodi da nisu povrijeđene odredbe prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pa se, također, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru Kantonalnog tužilaštva na apelaciju se navodi da je apelacija neosnovana s obzirom na to da su pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom krivični postupci provedeni u skladu sa zakonom, što je rezultiralo potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja, pa proizlazi da nisu povrijeđene odredbe prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
- 17.U Krivičnom zakonu Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) relevantne odredbe glase:
"Član 341. st. 1. i 2.
(1) Ko učestvuje u grupi ljudi koja zajedničkim djelovanjem usmrti neko lice ili ga teško tjelesno ozlijedi, počini paljevinu, ošteti imovinu u većem obimu ili počini druga teška nasilja ili pokuša počiniti takva djela, za samo učestvovanje u toj grupi ljudi kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(2) Ko organizira ili bilo kako rukovodi grupom ljudi koja počini krivično djelo iz stava 1. ovog člana kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina."
- 18.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03 i 78/04) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo
(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivica.
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika.
Član 15.
Jednakost u postupanju
Sud, tužilac i druga tijela koja učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom ispitivati i utvrđivati kako činjenice koje terete osumnjičenika, odnosno optuženika, tako i one koje im idu u korist.
Član 16.
Slobodna ocjena dokaza
Pravo suda, tužilaca i drugih tijela koja učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 296.
Dokazi na kojima se zasniva presuda
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, te na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 305. stav 7.
Sadržaj presude
(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio ne ispitati direktno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz pročitan, kojim se razlozima upravljao pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženika i pri primjeni određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženika i njegovo djelo.
Član 312. stav 1. tačka k)
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
- k)ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadržava razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama."
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su posredstvom opunomoćenika primili 16. februara 2006. godine, a apelacija je podnesena 12. aprila 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelanti navode da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 24.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. Evropske konvencije glasi:
"(1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakon ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti sa čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštita privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.
(3) Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
(...)
- d)da sâm ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;
(...)".
- 25.Postupak pred Kantonalnim, odnosno Vrhovnim sudom, u konkretnom slučaju, odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred Kantonalnim, odnosno Vrhovnim sudom bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 27.Pravo na pravično suđenje obuhvata više zahtjeva koji se moraju ispoštovati da bi se moglo reći da postupak u konkretnom predmetu ispunjava minimum standarda pravičnog suđenja u skladu sa zahtjevima člana 6. Evropske konvencije. Prvi zahtjev koji se odnosi na pravično suđenje je pravo pristupa sudu, što znači da samo sud pune jurisdikcije, kao nezavisan i nepristran organ, može odlučiti o osnovanosti krivične optužbe protiv nekog lica. Drugi zahtjev se tiče jednakosti postupanja strana u postupku koja obuhvata nekoliko zahtjeva kao što su: da se optuženi hitno i podrobno obavijesti o prirodi i razlogu optužbe protiv njega, da mu se osiguraju adekvatno vrijeme i uvjeti potrebni za pripremanje odbrane, da se brani sâm ili uz pomoć branioca koga sâm izabere, da sâm ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe i, konačno, da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu. Zadovoljenje principa jednakosti u postupanju podrazumijeva da svako ko je strana u postupku mora imati razumnu mogućnost zastupanja odbrane ili optužbe pod uvjetima koji ga neće dovesti u nepovoljniji položaj i suštinsku nejednakost u odnosu na suprotnu stranku. Uspostavljanje principa pravične ravnoteže mora, u suštini, da dovede do principa apsolutne ravnopravnosti stranaka u postupku. Pri svemu tome, sudovi polaze od presumpcije nevinosti kao osnovnog principa krivičnog prava.
- 28.U vezi s općim zahtjevom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za primjenu principa pravičnosti, Ustavni sud ističe da je od svih neformuliranih principa iz člana 6. najvažniji ravnopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu prednost u odnosu na svog protivnika. Princip ravnopravnosti stranaka, za koji apelanti tvrde da im je povrijeđen, objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o činjenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogućnosti da odgovori drugoj. Ustavni sud, dalje, podsjeća na to da je u svojim prijašnjim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatirao da se član 6. Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u žalbenom krivičnom postupku. Ipak, način primjene člana 6. Evropske konvencije zavisi od posebnih okolnosti na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje da li je prema optuženom primijenjen pravičan postupak mora se, kako je ranije istaknuto, riješiti na osnovu cjelokupnog postupka. Iz stanja spisa i dokumentacije koja je priložena Ustavnom sudu vidi se da su svi ovi zahtjevi u toku krivičnog postupka poštivani.
- 29.Apelanti se posebno žale na nedostatke u fazi izvođenja dokaza tokom krivičnog postupka i navodnu selektivnost pri njihovom izvođenju, kao i pristranost lica koja su po službenoj dužnosti utvrđivala činjenice i okolnosti izvršenja krivičnog djela koje je, navodno, rezultiralo davanjem nerazumljivih i proturječnih razloga u prvostepenoj presudi. Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ako odluke nižestepenih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sâm po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 30.Međutim, sudovi su dovoljno jasno i preciznom argumentacijom dokazali da su nesporno izvršena krivična djela za koja se apelanti terete i za koja su osuđeni. U činjeničnom supstratu izreke prvostepene presude je navedeno u čemu se očituju realne radnje svakog od apelanata kao njihov opis, suprotno tvrdnjama iznesenim u apelaciji da ti elementi nedostaju u presudama. Navodi da je bilo propusta u toku krivičnog postupka nisu ničim dokazani, niti su činjenice i okolnosti izvršenja krivičnog djela opovrgnuti. Sud je saslušao sve svjedoke za koje je smatrao da je neophodno da se, zbog utvrđivanja istine, očituju pred sudom. Proveo je vještačenje balističara i vještaka za biološke tragove, zatim, vještaka za hemijske i toksikološke tragove, a posebno je utvrdio sadržaj materijalnih dokaza o učinjenim krivičnim djelima. Proveden je glavni pretres prema odredbama krivičnoprocesnog zakona, a činjenica da sud nije prihvatio neke navode okrivljenih i njihovog branioca nikako ne znači da okolnosti izvršenja krivičnog djela za koje se apelanti terete nisu detaljno ispitane, kao i da sve relevantne činjenice i okolnosti izvršenja krivičnih djela nisu u potpunosti ispitani.
- 31.U pogledu navoda apelanata da im je odbijanjem da se sasluša predloženi svjedok povrijeđeno pravo iz člana 6. stav 3. tačka d), Ustavni sud primjećuje da apelanti, prije svega, nisu iznijeli dokaze kojima bi dokazali da bi pozivanje jednog svjedoka odbrane bilo važno za utvrđivanje istine, te da je nepostupanje suda u vezi s tim prejudiciralo njihov predmet. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud razmatrao i druge dokaze osim saslušavanja svjedoka. Osim toga, redovni sudovi su dali dovoljno argumentiranih razloga zbog čega su smatrali da saslušanje spornog svjedoka nije relevantno za konkretnu krivičnu stvar. Stoga, Ustavni sud ne može na osnovu dokaza koji su mu predočeni zaključiti da su redovni sudovi povrijedili pravo apelanata da pozovu svjedoka odbrane iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d) Evropske konvencije.
- 32.Naposljetku, postojanje povrede prava na koje se apelanti žale mora se utvrditi na osnovu krivičnog postupka kao cjeline, a iz samog toka suđenja i obrazloženja presuda evidentno je da su prvostepeni i drugostepeni sud potpuno osigurali apelantima pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud uočava da su u postupcima pred sudovima poštivane i sve druge garancije pravičnog suđenja iz člana 6. Evropske konvencije. Naime, data je razumna mogućnost i optužbi i odbrani da iznesu dokaznu građu, apelanti su tokom cijelog postupka imali branioca advokata, iskorištena je mogućnost da se pozovu i saslušaju svjedoci i iznesu komentari o predočenim materijalnim dokazima upotrijebljenim u postupku, kao i o izjavama svjedoka i ostalih učesnika. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a osporene sudske presude navode sve potrebne razloge na kojima su zasnovane. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se zasniva odluka i da se ne može zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminacijska.
- 33.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 34.Pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije nije povrijeđeno u slučaju kada redovni sudovi, na osnovu svojih dispozicija, odluče da nije svrsishodno da se izvedu pojedini dokazi u postupku i u obrazloženju takve odluke daju valjane razloge pri čemu nema drugih naznaka da je postupak bio nepravičan.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.