USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/11
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 874/08, rješavajući apelaciju "Intersporta" d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija "Intersporta" d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2148/02 od 23. januara 2008. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija "Intersporta" d.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2148/02 od 23. januara 2008. godine, u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. u vezi s članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1."Intersport" d.o.o Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Ragib Hadžić i Almin Dautbegović, advokati iz Zenice, podnio je 21. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2148/02 od 23. januara 2008. godine. S obzirom da apelacija nije sadržavala sve elemente propisane članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 25. marta 2008. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelant je 10. aprila 2008. godine dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog ministarstva finansija i Vrhovnog suda zatraženo je 25. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Vrhovnog suda je 10. juna 2010. godine zatraženo da dostavi i spis broj U-2148/02.
- 3.Federalno ministarstvo finansija je dostavilo odgovor 10. aprila 2008. godine, a Vrhovni sud 11. aprila 2008. godine. Vrhovni sud je 21. juna 2010. godine dostavio spis U-2148/02.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Federalnog ministarstva finansija i Vrhovnog suda dostavljeni su apelantu 11. juna 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj 05-15-3861/02 od 20. septembra 2002. godine apelantu je odobreno da u periodu od godinu dana od dana izdavanja odobrenja može priređivati igre na sreću - klađenje na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje na 17 uplatnih mjesta pobliže navedenih u rješenju. Rješenjem je također utvrđena i apelantova obaveza da položi rezerve sigurnosti u iznosu od 250.000 KM koje mora imati neprekidno sve do isteka perioda na koji je rješenje izdato, te data saglasnost na pravila igre na sreću klađenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za priređivanje igara na sreću - klađenje na 22 uplatna mjesta, te da je apelant u toku postupka odustao od zahtjeva za pet uplatnih mjesta pobliže navedenih u rješenju. Dalje, navedeno je da je Poreska uprava Zapisnikom broj 10/06-15-1-2766/02 od 18. septembra 2002. godine konstatirala da apelant ispunjava sve zakonom propisane uvjete u pogledu opremljenosti i veličine uplatnih mjesta. U rješenju je navedeno i da je, u skladu s članom 141. Zakona o upravnom postupku, apelantu omogućeno da učestvuje u upravnom postupku i da je apelantov ovlašteni zastupnik naveo da je 15 uplatnih mjesta već ranije poslovalo zbog čega smatra da nije bilo potrebno uplaćivati naknadu od po 10.000 KM za svako pojedinačno uplatno mjesto, te da je trebalo upravni postupak voditi u smislu izdavanja produženja odobrenja a ne izdavanja novog rješenja.
- 7.Protiv navedenog rješenja apelant je, tužbom 21. oktobra 2002. godine, pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom.
- 8.Vrhovni sud je 25. oktobra 2002. godine dostavio apelantovu tužbu Federalnom ministarstvu finansija radi davanja odgovora, a apelantu je naložio da plati sudsku taksu za tužbu. Apelant je 14. novembra 2002. godine dostavio potvrdu o plaćenoj sudskoj taksi, dok je Federalno ministarstvo finansija 19. decembra 2002. godine dostavilo predmetni spis i odgovor na apelantovu tužbu.
- 9.Apelant je 13. juna 2006. godine obavijestio Vrhovni sud da ovlašćuje nove punomoćnike da ga zastupaju u predmetnom upravnom sporu. Osim toga, apelant je od Vrhovnog suda zatražio da mu omogući prisustvovanje sjednici vijeća tog suda.
- 10.Vrhovni sud je donio Presudu broj U-2148/02 od 23. januara 2008. godine kojom je odbio apelantovu tužbu. U obrazloženju presude je navedeno da prvostepeni upravni organ, suprotno navodima iz tužbe, nije povrijedio zakon na apelantovu štetu. Naime, Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da je apelantu, Rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj 01-15-2386/00 od 13. jula 2000. godine, bilo odobreno priređivanje igara na sreću - jednokratno organiziranje klađenja na sportskim takmičenjima. Apelantu je navedenim rješenjem data i saglasnost na pravila te igre u skladu s odredbama čl. 15. i 21. ranije važećeg Zakona o lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sreću ("Službeni list RBiH" broj 2/96), iako su prema odredbi navedenog člana 15. stav 3. tog zakona igre na sreću klađenjem na konjskim utrkama i sportskim takmičenjima iz člana 14. tačka 2. mogla priređivati isključivo pravna lica registrirana za konjički sport i sportske organizacije registrirane isključivo za ovu vrstu igara na sreću.
- 11.Dalje, Vrhovni sud je naveo da je Federalno ministarstvo finansija, postupajući po apelantovom zahtjevu za produženje odobrenja za priređivanje igara na sreću - jednokratna klađenja na sportske i druge neizvjesne rezultate prema odredbama novog Zakona o igrama na sreću (u daljnjem tekstu: ZIS) koji je stupio na snagu 16. januara 2002. godine (čime su prestali da važe dotadašnji zakoni i drugi propisi o igrama na sreću) odobrilo otvaranje novih uplatnih mjesta za priređivanje klađenja. Vrhovni sud je naveo da je odredbama čl. 7. i 80. ZIS-a izričito propisano da posebne igre na sreću iz člana 3. tog zakona (u koje spada i odobreno priređivanje klađenja) mogu priređivati samo privredna društva koja su registrirana isključivo za konkretnu pojedinu igru na sreću predviđenu ovim zakonom. Vrhovni sud je naglasio da je apelantu ranije bilo odobreno jednokratno klađenje na konjskim trkama i sportskim takmičenjima propisano članom 14. tačka 2. ranije važećeg zakona, u za to posebno uređenim prostorijama i uplatnim mjestima, te da takvo klađenje više nije uopće predviđeno novim zakonom kao posebna igra na sreću. Dalje, Vrhovni sud je obrazložio da ranijim zakonom nisu bili propisani posebni uvjeti za priređivanje jednokratnih klađenja pa tako ni posebni uvjeti precizirani čl. 81. do 85. novog zakona. S tim u vezi, Vrhovni sud je zaključio da se, suprotno apelantovim tvrdnjama, u konkretnom slučaju radi o otvaranju novih uplatnih mjesta, te da se ranije dato odobrenje nije moglo produžiti niti odnositi na odobrenje za priređivanje klađenja kao stalne djelatnosti.
- 12.U vezi s tim, Vrhovni sud je zaključio da je Federalno ministarstvo finansija pravilno ocijenilo apelantov zahtjev kao zahtjev za otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta za priređivanje klađenja za koje se moralo, u skladu s uvjetima propisanim navedenim zakonom, pribaviti novo odobrenje. Također, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju apelant bio dužan ispuniti uvjete koji se odnose na uplatna mjesta za koja je tražio izdavanje odobrenja za klađenje, propisane čl. 81. do 85. ZIS-a, odnosno da je bio dužan izvršiti uplatu pologa/rezerve za svako pojedinačno uplatno mjesto.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u neopravdano dugom trajanju postupka, kao i u tome da s tim u vezi nije imao ni adekvatno pravo na djelotvoran pravni lijek.
- 14.Apelant također smatra da su sud i upravni organ pogrešno primijenili materijalno pravo budući da se, prema apelantovom mišljenju, u njegovom slučaju nije radilo o zahtjevu za otvaranje novih uplatnih mjesta već o produženju odobrenja za rad već postojećim uplatnim mjestima. S tim u vezi apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu jer je umjesto da uplati po 1.000 KM za produženje rada uplatnih mjesta morao platiti po 10.000 KM za otvaranje novih.
- 15.Osim toga, apelant smatra da nije imao odgovarajući pristup sudu budući da ga Vrhovni sud, i pored njegovog izričitog traženja, nije pozvao da prisustvuje sjednici vijeća koje je odlučivalo o njegovoj tužbi.
- 13.
- b)Odgovor na apelaciju
- 16.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje kod razloga iz svoje presude. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da apelant nije pozvan na raspravu jer to nije tražio u podnijetoj tužbi. U vezi s dužinom trajanja postupka Vrhovni sud je naveo da je sudija izvjestilac predmet u rad dobio u decembru 2007. godine, te da je u Upravnom odjeljenju Vrhovnog suda u toku 2007. godine bio veliki broj neriješenih predmeta zbog čega ni konkretan predmet nije mogao prije biti riješen.
- 17.U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo finansija je navelo da u konkretnom slučaju nije došlo do povreda apelantovih prava navedenih u apelaciji jer je to ministarstvo rješenje donijelo u skladu s odredbama ZIS-a.
- 16.
V. Relevantni propisi
- 18.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 19.U Zakonu o igrama na sreću ("Službene novine Federacije BiH" broj 1/02) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Posebne igre na sreću mogu priređivati:
Š...Ć
- -privredna društva koja su registrirana isključivo za konkretnu pojedinu igru na sreću predviđenu ovim zakonom na osnovi odobrenja.
Član 80.
Raznovrsna klađenja može priređivati Lutrija BiH i privredna društva sa sjedištem u Federaciji registrirana isključivo za ovu vrstu igre na sreću. Privredna društva mogu priređivati raznovrsna klađenja u za to posebno uređenim prostorijama i na osnovu odobrenja Ministarstva.
Član 86.
Za izdavanje odobrenja za priređivanje igre na sreću, odobrenje pravila igara na sreću, produženje odobrenja za priređivanje igara na sreću i za otvaranje nove lokacije plaća se naknada.
Naknade iz stava 1. ovog člana su prihod Federacije.
Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se za:
- 1.Odobrenje za priređivanje igre:
Š...Ć
- c)u kladionicama
- -za izdavanje odobrenja 50.000,00 KM
- -za odobrenje pravila igre 1.000,00 KM
- -za otvaranje svake nove lokacije 10.000,00 KM
- -za produženje odobrenja 10.000,00 KM
- -
Š...Ć
Bez dokaza o plaćenoj naknadi iz stava 2. ovog člana ne može se izdati odobrenje i otpočeti s radom.
Š...Ć
Član 91.
Š...Ć
Privredno društvo kojem odobrenje za priređivanje igara na sreću u kasinu i automat klubovima važi do kraja godine mogu nastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona. Svi postupci započeti radi davanja odobrenja za priređivanje posebnih igara u kasinu i automat klubovima u kojima nije donijeto konačno rješenje dovršit će se po odredbama ovog zakona.
- 20.U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:
Član 30.
O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.
Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).
Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava.
Član 35.
Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Š�Ć
Član 36.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ništav poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Član 60.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 21.U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 75.
Postupak po tužbama pred Vrhovnim sudom Federacije podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije završen do stupanja na snagu ovog zakona, nastavit će se pred tim sudom po odredbama ranije važećeg zakona.
VI. Dopustivost
- 22.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U.2148/02 od 23. januara 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 6. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant smatra da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
- 27.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 28.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć
- 28.
I. Pravo na pravično suđenje - donošenje odluke u razumnom roku
- a)Relevantni principi
- 29.Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 30.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 31.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (...) (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
- 29.
- b)Period koji se uzima u obzir
- 32.U konkretnom slučaju apelant smatra da je postupak u njegovom predmetu pred Vrhovnim sudom trajao nerazumno dugo jer je Vrhovnom sudu tužbu podnio 21. oktobra 2002. godine, a presuda je donesena 23. januara 2008. godine. Dakle, relevantan period koji će u konkretnom slučaju Ustavni sud uzeti u obzir je period od pet godina i tri mjeseca.
- 32.
- c)Analiza razumnosti trajanja postupka
- 33.U konkretnom slučaju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija u vezi s odobravanjem apelantu obavljanja djelatnosti priređivanja igara na sreću. Imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
- 34.Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu trebalo pet godina i tri mjeseca da odluči o tužbi protiv rješenja upravnog organa, te da taj period Vrhovni sud nije ničim opravdao. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, iz dostavljenog spisa Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. S obzirom da Vrhovni sud u odgovoru nije ukazao na postojanje izuzetnih okolnosti koje su spriječile brže donošenje konkretne odluke osim što je naveo postojanje velikog broja predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 35.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.
II. Ostali aspekti prava na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek
- 36.U vezi s apelantovim navodima o povredi ostalih aspekata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje na to da je već odlučivao o pitanjima koja su pokrenuta predmetnom apelacijom u njegovoj odluci AP 873/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 873/08 od 21. jula 2008. godine, objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da nema ništa što bi ukazivalo da je sud proizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu štetu, te se navodi o kršenju prava na pristup sudu odnose isključivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom i neprisustvovanje nejavnoj sjednici vijeća. Također, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje niti s pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku i upravnom sporu za koje se nikako ne može smatrati da su neefiktivni.
- 37.S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na isto pravno pitanje, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati apelantove navode nego se u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, jer se oni odnose i na ovu odluku. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju navedenih prava neosnovani.
VIII. Zaključak
- 38.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tužbe u upravnom sporu u periodu od pet godina i tri mjeseca može u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 39.Ustavni sud zaključuje da nema povrede ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo da su relevantni propisi primijenjeni proizvoljno i na apelantovu štetu i kada se navodi o povredi prava na pristup sudu odnose isključivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom i apelantovo neprisustvovanje nejavnoj sjednici vijeća nadležnog suda. Također, Ustavni sud zaključuje da nema ni povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, jer je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku i upravnom sporu za koje se nikako ne može smatrati da su neefiktivni.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.