USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 47/11
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1123/08, rješavajući apelaciju Redže Keserovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Redže Keserovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Kž-08-000 017 od 8. februara 2008. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija Redže Keserovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Kž-08-000 017 od 8. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018-0-K-07-000 331 od 28. decembra 2007. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Redžo Keserović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trnova-Velika Kladuša, kojeg zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 11. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Kž-08-000 017 od 8. februara 2008. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018-0-K-07-000 331 od 28. decembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Bosanskoj Krupi i Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 21. aprila 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda u Velikoj Kladuši je 24. novembra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda u Bosanskoj Krupi je 9. novembra 2010. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 018-0-K-07-000 331.
- 3.Kantonalni sud, Općinski sud u Bosanskoj Krupi i Kantonalno tužilaštvo su 23. aprila i 6. maja 2008. godine dostavili odgovore na apelaciju. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 26. novembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud u Bosanskoj Krupi je 18. novembra 2010. godine dostavio traženi spis.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, Kantonalnog tužilaštva i Općinskog suda u Velikoj Kladuši dostavljeni su apelantu 2. juna 2008. godine i 7. decembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Povodom saobraćajne nezgode koja se desila 13. marta 2002. godine, Općinsko tužilaštvo u Velikoj Kladuši je protiv apelanta podnijelo Općinskom sudu u Velikoj Kladuši optužni prijedlog broj Kt-71/02 od 20. juna 2002. godine zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog prometa iz člana 315. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Predmet je evidentiran pod brojem K-114/02.
- 7.Općinski sud u Velikoj Kladuši je zakazao glavni pretres za 6. oktobar 2003. godine, a apelant je 9. septembra 2003. godine primio optužni prijedlog i poziv za glavni pretres.
- 8.Općinski sud u Velikoj Kladuši je na glavnom pretresu od 6. oktobra 2003. godine proveo predložene dokaze, te je ujedno usvojio apelantov prijedlog da vještak saobraćajne struke provede vještačenje. S obzirom na izneseni prijedlog, glavni pretres je odložen na neodređeno vrijeme. Vještak saobraćajne struke je Općinskom sudu u Velikoj Kladuši dostavio nalaz i mišljenje 21. januara 2004. godine.
- 9.Općinski sud u Velikoj Kladuši je sljedeća ročišta održao 1. februara i 17. marta 2005. godine. Na posljednjem ročištu sud je objavio da je glavni pretres završen pa je nakon vijećanja i glasanja donio presudu. Donesenom presudom apelant je proglašen krivim što je radnjom činjenično opisanom u dispozitivu presude izvršio krivično djelo ugrožavanja javnog prometa iz člana 315. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, te mu je sud izrekao uvjetnu osudu kojom se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te istovremeno određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko apelant u periodu od jedne godine ne počini novo krivično djelo.
- 10.Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Kž-78/05 od 31. oktobra 2006. godine. Navedenim rješenjem Kantonalni sud je žalbu uvažio i Presudu broj K-114/02 od 17. marta 2005. godine ukinuo, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud propustio da obrazloži na osnovu kojih činjenica je utvrdio uzrok saobraćajnog udesa, čime je počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 358. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), zbog čega se prvostepena presuda mora ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 11.Predmetni spis je 15. novembra 2006. godine dostavljen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i evidentiran pod novim brojem 023-0-K-06-000 287.
- 12.U ponovnom postupku, Općinski sud je 15. decembra 2006. godine održao i završio glavni pretres, te donio presudu kojom je apelant oslobođen od optužbe da je radnjom činjenično opisanom u dispozitivu presude izvršio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret.
- 13.Protiv donesene presude Kantonalno tužilaštvo je 5. februara 2007. godine izjavilo žalbu.
- 14.Općinski sud u Velikoj Kladuši je 14. marta 2007. godine cjelokupan spis dostavio Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001-0-Kž-07-000 046 od 23. marta 2007. godine. Navedenim rješenjem žalba Tužilaštva se uvažava, Presuda broj 023-0-K-06-000 287 K-114/02 od 15. decembra 2006. godine ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud propustio da obrazloži na osnovu kojeg osnova i zbog čega je apelanta oslobodio od optužbe, te da je dispozitiv presude nerazumljiv i protivrječan sam sebi, čime je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 358. stav 1. tačka 11. ZKPFBiH, zbog čega se prvostepena presuda mora ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 15.Predmetni spis je 2. aprila 2007. godine dostavljen Općinskom sudu u Velikoj Kladuši. Općinski sud u Velikoj Kladuši je potom, u po drugi put ponovljenom postupku, prekinuo glavni pretres od 28. novembra 2007. godine jer je apelant tražio da se suđenje vodi pred potpuno izmijenjenim vijećem, u skladu sa nalogom Kantonalnog suda. Prijedlog za delegaciju Općinski sud u Velikoj Kladuši je 29. novembra 2007. godine uputio Kantonalnom sudu.
- 16.Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-KV-07-000 146 od 30. novembra 2007. godine za vođenje postupka u krivičnom predmetu protiv apelanta odredio Općinski sud u Bosanskoj Krupi.
- 17.Predmetni spis je 4. decembra 2007. godine dostavljen Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi. Nakon održanog i zaključenog glavnog pretresa od 28. decembra 2007. godine, Općinski sud u Bosanskoj Krupi je donio Presudu broj 018-0-K-07-000331, kojom je apelanta proglasio krivim što je u vrijeme, u mjestu i na način precizno opisan u dispozitivu počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret i izrekao mu uvjetnu osudu kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i određeno da se ona neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine po pravosnažnosti te presude ne počini novo krivično djelo. Presudom je apelant obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka a oštećena je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na građansku parnicu.
- 18.Općinski sud je naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka, uključujući i provođenje dokaza putem vještaka saobraćajne i medicinske struke, te uvida u zapisnik o uviđaju, kao i saslušanja predloženih svjedoka i apelanta, utvrdio da je apelant upravljajući svojim vozilom prouzrokovao saobraćajni udes u kojem je oštećena zadobila tešku tjelesnu povredu. Općinski sud je istakao da je, prije svega na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke, zaključio da je apelant postupao suprotno propisu iz člana 45. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima i da nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio uvjetima saobraćaja i stanju puta, zbog čega nije mogao blagovremeno zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet na oštećenu. Osim toga, sud je naveo da odbrana nije ničim dovela u sumnju pismeni nalaz i mišljenje ovog vještaka. Dalje, sud je naveo da je iskaz ovog vještaka indirektno potvrdio i vještak medicinske struke koji je jasno na glavnom pretresu istakao da je povreda kod oštećene mogla nastati samo i jedino jakim udarom tupo-tvrdim predmetom, a budući da se iz okolnosti događaja vidi da se radi o saobraćajnoj nesreći, taj predmet je, prema vještakovom mišljenju, "moglo biti i samo vozilo". Sud je prihvatio tvrdnju oba vještaka, naročito nakon uvida u zapisnik o uviđaju u kojem je navedeno da je oštećena udarena prednjim lijevim branikom vozila, nakon čega je zadobila teške tjelesne povrede.
- 19.Dalje je sud istakao da nije proveo dokaz uvidom u fotodokumentaciju i skicu lica mjesta jer se ti dokazi nisu nalazili u predmetnom spisu. Međutim, sud je, također, naveo da je vještak saobraćajne struke, prilikom davanja pismenog nalaza i mišljenja, izvršio uvid u svu dokumentaciju koja se nalazila u spisu, uključujući i uvid u fotodokumentaciju i skicu lica mjesta. Osim toga, sud je istakao da je uzeo u obzir i iskaz svjedoka B. M. koji je kao ovlašteno službeno lice bio prisutan prilikom vršenja uviđaja, te je na glavnom pretresu potvrdio da su sve činjenice utvrđene u toku vršenja uviđaja unesene u zapisnik o uviđaju.
- 20.Također je sud istakao da je tužilac, nakon provedenih dokaza na glavnom pretresu, ocijenio da izvedeni dokazi ukazuju na to da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnom prijedlogu, te je, shodno tome, prilagodio činjenični opis krivičnog djela rezultatima dokaznog postupka, ne mijenjajući ga bitno. Sud je, dalje, istakao da apelant nakon učinjene izmjene nije predlagao odgađanje pretresa radi pripremanja nove odbrane a sud pretres nije odgađao zato što tužilac nije vršio nikakve obimnije izmjene činjeničnog opisa. Također, kvalifikacija krivičnog djela je ostala ista i apelantu je stavljena na teret povreda istog blanketnog propisa pa time odbrana nije došla u nepovoljniju poziciju.
- 21.Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sud je naveo da je ocijenio sve okolnosti značajne za odmjeravanje kazne, u smislu člana 40. KZFBiH, pa je apelantu primjenom čl. 50. i 51. KZFBiH izrekao uvjetnu osudu. U pogledu zahtjeva oštećene za naknadu štete, sud je oštećenu uputio na građansku parnicu jer o takvom zahtjevu nije mogao odlučiti na osnovu podataka krivičnog postupka.
- 22.Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 001-0-Kž-08-000017 od 8. februara 2008. godine, kojom je žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je ispitao osporenu presudu u granicama žalbenih prigovora i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz člana 370. stav 1. ZKP. Osvrćući se na apelantove navode, Kantonalni sud je naveo da u prvostepenom postupku nije povrijeđen procesni princip reformatio in peius time što je ranija osuđujuća presuda ukinuta povodom apelantove žalbe, te kada je u novom postupku apelant proglašen krivim za isto krivično djelo i kada mu je u novom postupku izrečena identična krivična sankcija kao i u ranije ukinutoj osuđujućoj presudi. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud u osporenoj presudi dao dovoljno jasne i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama i pri tome je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje je opisano u dispozitivu osporene presude. Također je sud istakao da nije osnovan ni apelantov žalbeni prigovor da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno time što prvostepeni sud u novom postupku nije ponovno izveo dokaz uvidom u fotodokumentaciju i skicu lica mjesta, jer na tim dokazima prvostepeni sud i ne zasniva osporenu presudu, već na nalazu, mišljenju i iskazu vještaka saobraćajne struke koji u toku postupka ničim nije doveden u sumnju.
- 23.Osim toga, Kantonalni sud je istakao da apelanta u konkretnom slučaju ne ekskulpira od krivične odgovornosti ni okolnost da je i oštećena kršila saobraćajne propise jer je neoprezno prelazila kolovoz i na mjestu na kojem nema obilježenog pješačkog prijelaza, budući da je provedenim saobraćajnim vještačenjem dokazano da je osnovni uzrok nastanka saobraćajne nesreće upravo brzina kretanja apelantovog vozila, koja nije bila prilagođena datoj saobraćajnoj situaciji. U vezi s tim, sud je istakao da ovakvo ponašanje oštećene kao učesnika u saobraćaju i njeno kršenje saobraćajnih propisa predstavlja olakšavajuću okolnost za apelanta, koju je prvostepeni sud već ocijenio prilikom izbora i odmjeravanja krivične sankcije apelantu za počinjeno krivično djelo.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 24.Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant, prije svega, ističe da suđenje nije održano u razumnom roku i da je trajalo nepunih šest godina, računajući od, kako apelant navodi: "Š...Ć navodnog izvršenja krivičnog djela (13. mart 2002. godine), do dana pravosnažnosti, 8. februara 2008. godine". Osim toga, prema apelantovim navodima, u konkretnom predmetu je "narušena neovisnost i nepristranost sudova" i to Općinskog suda u Bosanskoj Krupi i Kantonalnog suda jer je instrukcijom Kantonalnog suda prilikom delegacije predmeta Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi naloženo "da hitno rješava predmet uz upozorenje na mogućnost nastupanja zastare", što je rezultiralo donošenjem presude koja je rezultat "proizvoljnog tumačenja zakona na apelantovu štetu". Osim toga, apelant navodi da je Općinski sud u Bosanskoj Krupi nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, apelant ističe da je sud "proizvoljno tumačio zakon" jer u "sudskom spisu nedostaju materijalni dokazi koji su nestali na nepoznat način iz spisa" (skica lica mjesta i fotodokumentacija lica mjesta) pa sud u Bosanskoj Krupi činjenice koje se mogu utvrditi samo iz materijalnih dokaza ili na licu mjesta zaključuje na osnovu iskaza vještaka saobraćajne struke. Također, apelant ističe da je: "Š...Ć u pogledu činjeničnog opisa djela prekršena zabrana preinačenja na gore", što je sve utjecalo na donošenje presude za koju se znalo da će biti "potvrđena jer je suđenje obavljeno pod pritiskom oštećene da bi se mogla naplatiti šteta".
b) Odgovor na apelaciju
- 25.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je odluku donio u najkraćem mogućem roku jer je imao u vidu da postupak traje od 2002. godine i da je u tom periodu već ukidana odluka prvostepenog suda i odlučivano o delegaciji drugog stvarno nadležnog suda. U pogledu apelantovih drugih navoda, Kantonalni sud je, također, istakao da su navodi u apelaciji u osnovi navodi iz žalbe na prvostepenu presudu koji su već ispitani.
- 26.U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Bosanskoj Krupi je naveo da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani, paušalni i bez ikakvih argumenata. Osim toga, Općinski sud u Bosanskoj Krupi je istakao da je predmet riješio u maksimalno razumnom roku.
- 27.Općinski sud u Velikoj Kladuši je u odgovoru naveo da tokom vođenja predmetnog postupka nije povrijedio ni jedan aspekt apelantovog prava na pravično suđenje na koje se apelant poziva.
- 28.Kantonalno tužilaštvo je navelo da nije počinjena povreda prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
- 29.U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 43/98) relevantne odredbe glase:
Član 315. st. 1. i 3.
(1) Sudionik u prometu na putevima koji se ne pridržava prometnih propisa i time tako ugrozi javni promet da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većih razmjera, pa uslijed toga kod drugog nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta preko 2.000 KM, kaznit će se zatvorom do pet godina.
Š...Ć
(3) Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini iz nehata, kaznit će se zatvorom do tri godine.
- 30.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
Član 12.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
Član 14.
Pravo suda, nadležnog tužioca i organa unutrašnjih poslova da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 371.
Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u odnosu na pravnu ocjenu djela i na krivičnu sankciju.
XXV SKRAĆENI POSTUPAK
Član 412.
U postupku pred sudom koji sudi u prvom stepenu za krivična djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine, primjenjivat će se odredbe čl. 413. do 426. ovog zakona Š...Ć.
Član 413. st. 1. i 2.
(1) Krivični postupak pokreće se na osnovu optužnog prijedloga nadležnog tužioca Š...Ć.
(2) Nadležni tužilac može podnijeti optužni prijedlog i na osnovu same krivične prijave.
- 31.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 35/03) relevantne odredbe glase:
Član 452. st. 1. i 5.
(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova do dana stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovoga člana nije drugačije određeno.
(5) Postupke u predmetima u kojima je podnesen optužni prijedlog dovršit će sudovi po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drugačije određeno.
Član 459.
Ovaj zakon stupa na snagu 1. augusta 2003. godine.
VI. Dopustivost
- 32.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 33.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 34.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 001-0-Kž-08-000 017 od 8. februara 2008. godine kao konačna odluka protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. februara 2008. godine, a apelacija je podnesena 11. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 35.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 36.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i to pravo na suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudom i pravo na "suđenje u razumnom roku".
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
- 37.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 38.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 1)
- 38.
a) Relevantni principi
- 39.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 40.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 41.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 42.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda, pri ocjeni razumnog roka početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Naime, rok koji se uzima u obzir počinje teći podnošenjem "optužbe" (vidi Evropski sud, Deweer protiv Belgije, Presuda broj 2122/64 od 27. februara 1980. godine; i Scopelliti protiv Italije, 23. novembar 1993. godine, stav 18). "Optužba" u smislu člana 6. Evropske konvencije je autonoman pojam koji se primjenjuje bez obzira na definiciju koju "optužba" ima u domaćem zakonu. Evropski sud je, dalje, istakao da se "optužba" može definirati kao zvanično obavještenje koje pojedincu daje nadležni organ vlasti o navodima da je to lice počinilo krivično djelo, ili kada je lice zvanično obaviješteno da se vodi krivični postupak protiv njega (vidi, Neumeister protiv Austrije, Presuda broj 1936/63 od 27. juna 1986. godine). Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud primjenjuje jednake kriterije i u krivičnim i u građanskim stvarima. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, Presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine).
- 43.U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na to da su apelantu optužni prijedlog i poziv za glavni pretres dostavljeni 9. septembra 2003. godine, te da to predstavlja početak relevantnog perioda koji se uzima u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka u predmetnoj krivičnoj stvari. S obzirom na to da je krivični postupak okončan donošenjem drugostepene presude od 8. februara 2008. godine, Ustavni sud ukazuje na to da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka period od četiri godine i pet mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 44.S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja su u konkretnom slučaju redovni sudovi trebali riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno jednostavnom predmetu. U prilog navedenom, Ustavni sud ističe da je protiv apelanta krivični postupak pokrenut podnošenjem optužnog prijedloga za koji je i odredbom člana 412. ZKPFBiH predviđeno da će se voditi po skraćenom postupku.
- 45.Ustavni sud, prije svega, zapaža da se najveći dio relevantnog perioda koji ispituje u predmetnoj krivičnoj stvari odnosi na period postupanja Općinskog suda u Velikoj Kladuši. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Velikoj Kladuši u tom periodu preduzimao određene procesne radnje u vremenskim razmacima koji nesumnjivo ukazuju na neopravdano odugovlačenje krivičnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u Velikoj Kladuši trebalo oko godinu i tri i po mjeseca da, nakon prijema optužnog prijedloga, održi glavni pretres a zatim da prođe još jedna godina i oko četiri mjeseca da ponovno održi glavni pretres i donese prvostepenu presudu. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u dva navrata ukidao prvostepenu presudu i predmet vraćao na ponovni postupak zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka zbog kojih se predmet morao vraćati na ponovno suđenje prvostepenom sudu. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji razumno i objektivno opravdanje za trajanje krivičnog postupka u periodu od četiri godine i četiri mjeseca, a za koji je zakonodavac predvidio da će se voditi po skraćenom postupku. Ustavni sud smatra da je dužini predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud u Velikoj Kladuši koji nije preduzimao procesne radnje u rokovima koji bi bili smatrani razumnim u kontekstu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i koji nije ponudio bilo kakve razloge za opravdanje dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka.
- 46.Što se tiče postupanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je relativno brzo odlučivao o pravnim lijekovima kao i o delegaciji predmeta. Osim toga, u pogledu postupanja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, Ustavni sud ne može utvrditi bilo kakav doprinos tog suda ukupnoj dužini postupka, kao što nema ni bilo čega što bi ukazalo na bilo kakav apelantov doprinos.
- 47.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali aspekti prava na pravično suđenje
- 48.U pogledu apelantovog navoda da je u predmetnom postupku prekršen princip nepristranosti i nezavisnosti sudova, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije dostavio bilo kakve dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava na nepristranost i nezavisnost suda kao bitnih elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Naime, prema apelantovim istaknutim navodima, sve i ako je Kantonalni sud prilikom delegacije predmeta "instruirao" Općinski sud u Bosanskoj Krupi da se predmet rješava hitno jer postoji mogućnost nastupanja zastare, Ustavni sud smatra da to ni na koji način ne utječe na nezavisnost ili nepristranost suda pri odlučivanju o predmetu, u smislu garancija iz člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu neosnovani.
- 49.U pogledu apelantovih navoda da su sudovi prekršili princip zabrane reformatio in peius, Ustavni sud primjećuje da je conditio sine qua non primjene ovog principa da tužilaštvo nije podnijelo žalbu protiv prvostepene presude ili, ako je eventualno podnijelo žalbu, da je ona podnesena samo u apelantovu korist, te da drugostepeni sud ne smije izreći težu kaznu od kazne koja je izrečena prvostepenom presudom. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Kž-08-000017 od 8. februara 2008. godine apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Dakle, apelantu nije preinačena odluka o kazni, zbog čega ne može doći u pitanje princip "zabrane preinačenja na gore", niti, općenito, princip pravičnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.
- 50.U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se zasnivaju na tvrdnji o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i "proizvoljnom" tumačenju zakona, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 51.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Ustavni sud ukazuje na to da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Imajući u vidu sve navedeno, te stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII. Zaključak
- 52.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je krivični postupak protiv apelanta trajao četiri godine i oko četiri mjeseca, a za takvo trajanje postupka je isključivo odgovoran Općinski sud u Velikoj Kladuši koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati toliku dužinu trajanja postupka.
- 53.Također, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
- 54.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 55.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.