Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 677/09, rješavajući apelaciju Izudina Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Izudina Bašića, podnesena zbog navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-06-005460 i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-GŽ-08-001745.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Izudin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, opština Tešanj, koga zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 5. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenuo tužbom pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06-005460 i u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-GŽ-08-001745.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 4. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 11. juna 2009. godine, a Kantonalni sud 25. juna 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 2. jula 2009. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je dopisom od 7. marta 2011. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis broj 065-0-P-06-005460. Općinski sud je 16. marta 2011. godine dostavio Ustavnom sudu traženi spis.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je 27. oktobra 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (kasnije: Federacija Bosne i Hercegovine -Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.
  • 8.
    Općinski sud je 10. novembra 2006. godine dostavio tužbu tuženoj na odgovor, dok je tužena 5. decembra 2006. godine dostavila odgovor na tužbu.
  • 9.
    Općinski sud je 26. septembra 2007. godine održao zakazano pripremno ročište u odsutnosti uredno obaviještene tužene, te je zakazao ročište za glavnu raspravu za 13. decembar 2007. godine.
  • 10.
    Općinski sud je 13. decembra 2007. godine održao ročište za glavnu raspravu u odsutnosti uredno obaviještene tužene, te je nakon izvedenog dokaza raspravu zaključio i 14. januara 2008. godine donio Presudu broj 065-0-P-06-005460, kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime neisplaćenih plaća za februar i mart 2001. godine isplati određene novčane iznose pobliže navedene u izreci te presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM, dok je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog.
  • 11.
    Tužena je 28. januara 2008. godine podnijela žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 065-0-P-06-005460 od 14. januara 2008. godine.
  • 12.
    Općinski sud je žalbu dostavio apelantu na odgovor 1. februara 2008. godine, te je apelant 6. februara 2008. godine dostavio sudu odgovor na žalbu, koji je sud dostavio tuženoj 13. februara 2008. godine.
  • 13.
    Nakon toga, Općinski sud je 26. marta 2008. godine dostavio spis predmeta Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
  • 14.
    Kantonalni sud je, postupajući povodom žalbe tužene, donio Presudu broj 009-0-Gž-08-001745 od 9. juna 2009. godine, kojom je uvažio žalbu i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev.
  • 15.
    Apelant je 2. jula 2009. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001745 od 9. juna 2009. godine, koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Rješenjem broj 070-0-Rev-09-001966 od 6. maja 2010. godine odbacio kao nedopuštenu.
  • 16.
    U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (792,00 KM) ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. ZPP-a i, ocijenivši da odlučivanje po apelantovoj reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, reviziju je odbacio kao nedopuštenu primjenom člana 247. ZPP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 17.
    Apelant se žali zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom i smatra da mu je postupanjem tih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da su sudovi, u skladu sa odredbama ZPP-a, dužni da u parnicama iz radnih odnosa obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Dalje, navodi da je Općinski sud, nakon što je apelant pokrenuo radni spor 27. oktobra 2006. godine, prvostepenu presudu donio 14. januara 2008. godine, odnosno u roku od 14 mjeseci. Također, ističe da je prvostepena presuda pravična i da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio njegov tužbeni zahtjev. Apelant se, međutim, žali da je od dostavljanja spisa predmeta Kantonalnom sudu prošlo godinu dana, a da Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi tužene izjavljenoj protiv prvostepene presude, te da čeka na ostvarenje svojih prava preko tri godine.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da nije u mogućnosti da se detaljno izjasni na navode apelacije jer se predmetni spis u kojem je donesena prvostepena odluka nalazi kod Kantonalnog suda od 26. marta 2008. godine, u postupku po izjavljenoj žalbi tužene protiv prvostepene presude. Općinski sud je dalje istakao da se zbog toga ne može detaljno izjasniti zbog čega je prvostepena presuda donesena 14. januara 2008. godine, napominjući da je u konkretnom postupku vjerovatno bilo odgoda ročišta zbog objektivnih okolnosti, odnosno zbog statusnih promjena kod tužene u navedenom periodu, koja je preuzimala predmete od bivšeg Federalnog ministarstva odbrane, te da to može biti jedini razlog što je postupak pred prvostepenim sudom trajao nešto više od godinu dana, s obzirom da nije bilo zakonskih uvjeta za vođenje postupka. Prema tome, Općinski sud je istakao da smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 19.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je presuda tog suda donesena u razumnom roku i da u tom smislu nije došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije, s obzirom da je konkretan predmet zadužen kod tog suda 27. marta 2008. godine i da je drugostepena presuda donesena 9. juna 2009. godine.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pažnju na hitno rješavanje radnih sporova.

VI. Dopustivost

  • 21.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    Ustavni sud zapaža da je u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu predmetni parnični postupak bio u toku pred Kantonalnim sudom. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je u toku trajanja apelacionog postupka Kantonalni sud donio Presudu broj 009-0-Gž-08-001745 od 9. juna 2009. godine, protiv koje je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 070-0-Rev-09-001966 od 6. maja 2010. godine odbacio kao nedopuštenu. S obzirom da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena iz formalnih razloga, Ustavni sud konstatuje da je predmetni parnični postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001745 od 9. juna 2009. godine.
  • 24.
    Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda nakon podnošenja apelacije. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 25.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 26.
    Apelant se žali da mu je u predmetnom parničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku.

a) Relevantni principi

  • 27.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 28.
    Evropski sud je, također, ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    Ustavni sud primjećuje da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom koju je apelant 27. oktobra 2006. godine podnio Općinskom sudu protiv tužene radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa i da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001745 od 9. juna 2009. godine. S obzirom na navedeno, predmetni parnični postupak je trajao dvije godine i sedam mjeseci.

c) Analiza trajanja postupka

  • 30.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem su sudovi trebali utvrditi osnovanost apelantovog tužbenog zahtjeva radi isplate neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa. U tom postupku je prvostepeni sud, u okviru dokaznog postupka, donio odluku na osnovu uvida u relevantni materijalni dokaz. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
  • 31.
    U odnosu na apelantovo postupanje, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi eventualan apelantov doprinos ukupnoj dužini predmetnog postupka.
  • 32.
    U pogledu postupanja redovnih sudova, Ustavni sud uočava da je Općinski sud apelantovu tužbu od 27. oktobra 2006. godine dostavio tuženoj na odgovor 10. novembra 2006. godine odnosno u zakonom propisanom roku. Zatim, zapaža da je Općinski sud nakon 10 mjeseci od dostavljanja tužbe tuženom na odgovor, odnosno 26. septembra 2007. godine, održao pripremno ročište, te da je 13. decembra 2007. godine održao glavnu raspravu u konkretnom predmetu, kao i da je prvostepenu presudu donio 14. januara 2008. godine. I najzad, Ustavni sud primjećuje da je ukupan postupak pred Općinskim sudom trajao godinu dana i dva mjeseca.
  • 33.
    Prema navedenom, uzimajući u obzir da je Općinski sud u zakonom propisanom roku dostavio apelantovu tužbu na odgovor tuženom, kao i da je odluku u konkretnom postupku donio u roku od jedne godine i dva mjeseca, Ustavni sud zaključuje da se taj rok može smatrati razumnim za donošenje prvostepene odluke, imajući u vidu da iz stanja spisa ne proizlazi da je u predmetnom postupku Općinski sud nepotrebno odugovlačio postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je spis dostavljen Kantonalnom sudu 26. marta 2008. godine, te da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio 9. juna 2009. godine, odnosno u roku od jedne godine i dva mjeseca i da se taj period odlučivanja, po mišljenju Ustavnog suda, iako relativno dug, sam po sebi ne može smatrati nerazumno dugim.
  • 34.
    Imajući u vidu da je postupak u ovom predmetu pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i dva mjeseca, te da je postupak pred Kantonalnim sudom također trajao jednu godinu i dva mjeseca, odnosno da je ukupan postupak trajao dvije godine i sedam mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili postupak, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 35.
    Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, budući da je ukupan postupak na dvije sudske instance trajao dvije godine i sedam mjeseci, pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili postupak.
  • 36.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.