USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 25. oktobra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 97/11
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 168/09, rješavajući apelaciju KTK "Visoko" Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija KTK "Visoko" Visoko.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 000 148 08 U od 1. decembra 2008. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.KTK "Visoko" (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Radovan Stamenić, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 000 148 08 U od 1. decembra 2008. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.03/952.3-25/08 od 2. jula 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Višegrad (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 15-952-P-5/06 od 20. maja 2008. godine. Apelant je 16. februara 2009. godine dostavio dopunu apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, drugostepenog i prvostepenog organa zatraženo je 26. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor 15. jula 2009. godine, drugostepeni organ 2. jula 2009. godine, a prvostepeni organ 1. jula 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- a)Postupak za upis prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru
- a)
- 6.Rješenjem prvostepenog organa broj 15-952-P-5/06 od 20. maja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem drugostepenog organa broj 21.03/952.3-25/08 od 2. jula 2008. godine, poništen je upis prava vlasništva u knjigu uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža (u daljnjem tekstu: javna knjiga) koji je bio izvršen u apelantovu korist za poslovni prostor u Višegradu, bliže opisan u dispozitivu prvostepenog rješenja (u daljnjem tekstu: sporni poslovni prostor). Dalje, prvostepenim rješenjem je dozvoljen upis prava vlasništva u javnu knjigu na spornom poslovnom prostoru u korist KTK "Alhos" a.d. Sokolac (u daljnjem tekstu: KTK "Alhos").
- 7.U obrazloženju prvostepenog rješenja navedeno je da su apelant 4. aprila 2006. godine, a KTK "Alhos" 18. juna 2006. godine podnijeli zahtjev za upis prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru. Uzimajući u obzir dokaznu dokumentaciju koja je dostavljena u spis, uključujući i pravosnažnu Presudu Okružnog suda broj Pž-9/05 od 7. decembra 2005. godine i Ugovor o kupoprodaji spornog poslovnog prostora broj 1/1-1170/85 iz 1985. godine koji je apelant zaključio sa Privrednom bankom Sarajevo, Osnovna banka Foča, prvostepeni organ je Rješenjem broj 15-952-P-5/06 od 20. oktobra 2006. godine dozvolio upis prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru u apelantovu korist. Protiv ovog rješenja KTK "Alhos" je izjavio žalbu, pa je drugostepeni organ Rješenjem broj 03-952-556/06 od 13. februara 2007. godine žalbu odbio. Protiv drugostepenog rješenja KTK "Alhos" je pokrenuo upravni spor kod Okružnog suda koji je okončan Presudom broj 014-0-U-07-000 037 od 21. januara 2008. godine, kojom je žalba usvojena i osporeni akt drugostepenog organa poništen. U ponovnom postupku drugostepeni organ je poništio prvostepeno rješenje od 20. oktobra 2006. godine o dozvoli upisa prava vlasništva u apelantovu korist i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
- 8.Dalje je navedeno da je prvostepeni organ u ponovnom postupku utvrdio da je KTK "Alhos" registriran kod Osnovnog suda u Istočnom Sarajevu, te da je Rješenjem broj 01-137-4/99 od 8. novembra 2000. godine odobren program privatizacije državnog preduzeća KTK "Alhos", te da je sporni poslovni prostor "obuhvaćen programom privatizacije Š...Ć i da je u vrijednosti preduzeća kao početni bilans stanja obuhvaćen i predmetni poslovni prostor". Na osnovu navedenog "i uz uvažavanje uputa i pravnog shvatanja suda", prvostepeni organ je usvojio stav da je KTK "Alhos" na spornom poslovnom prostoru "stekao pravo vlasništva još 2000. godine" na osnovu člana 3. stav 2. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon). Prvostepeni organ je naveo da navedeni član Okvirnog zakona "izričito priznaje pravo entitetima da privatiziraju preduzeća i banke smještene na njihovoj teritoriji", što je, kako je prvostepeni organ naveo, KTK "Alhos" dokazao. Također, istom odredbom je regulirano da će se zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju obuhvatiti samo ona imovina i potraživanja u vezi sa tom imovinom koja se nalazi na teritoriji tog entiteta, čime je, prema shvatanju prvostepenog organa, KTK "Alhos" "ispunio uvjet iz člana 20. Zakona o vlasničkopravnim odnosima za stjecanje vlasništva na osnovu zakona".
- 9.Drugostepeni organ je zaključio da je prvostepeni organ pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno primijenio zakon, te da je prvostepena odluka donesena "u skladu sa uputama drugostepenog organa i pravnim shvatanjima suda". Također, drugostepeni organ je naveo da su tačni apelantovi žalbeni navodi da je prvobitno bio dozvoljen upis spornog poslovnog prostora u njegovu korist, a da je "u postupku po redovnim pravnim sredstvima (žalba, upravni spor) prvostepenim rješenjem odlučeno da se predmetne nekretnine upisuju u Šjavnu knjiguĆ u korist drugog vlasnika (KTK "Alhos")". Također, drugostepeni organ je zaključio da je prvostepeni organ dao potpune i jasne razloge kojima su ocijenjeni i navodi koje je apelant iznio u žalbi, pa se na te razloge pozvao i drugostepeni organ pozivom na član 230. stav 2. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP).
- 10.Okružni sud je Presudom broj 14 0 U 000 148 08 U od 1. decembra 2008. godine odbio apelantovu tužbu protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju svoje odluke Okružni sud je naveo da je prvobitno prvostepeni organ dozvolio upis prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru u apelantovu korist na osnovu kupoprodajnog ugovora koji je apelant zaključio sa Privrednom bankom Sarajevo, Osnovna banka Foča. Međutim, u ponovljenom postupku, "s obzirom na to da je utvrdio da je ŠKTK "Alhos"Ć registriran kod Osnovnog suda i da mu je odobren program privatizacije u koji je ušao i sporni poslovni prostor", Okružni sud je zaključio da je pravilna odluka kojom je dozvoljen upis prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru u korist KTK "Alhos", a poništen upis u apelantovu korist. Okružni sud je zaključio da su ovakve odluke pravilne pozivajući se, također, na odredbe čl. 2. i 3. Okvirnog zakona kojim je propisano da će se "zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju obuhvatiti samo ona imovina i potraživanja u vezi sa tom imovinom koja se nalazi na teritoriji tog entiteta", a članom 4. istog zakona da će sredstvima ostvarenim takvom privatizacijom "raspolagati entiteti ili pravna lica ovlaštena zakonima tog entiteta da ih prikupe". Okružni sud se, također, pozvao i na Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima kojim su uređeni uvjeti i postupak za prodaju i prenošenje državnog kapitala u preduzećima Republike Srpske u vlasništvo domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica.
- 11.Dalje, imajući u vidu navedene odredbe Okvirnog zakona, Okružni sud je naveo da apelant "nema osnova polagati bilo koje pravo", istakavši da navedenim zakonom "nije priznato stjecanje prava vlasništva preduzeću koje se nalazi na teritoriji određenog entiteta na imovini koja je ušla u imovinu tog preduzeća prilikom njegovog osnivanja bez obzira što je prije izbijanja rata pripadala preduzeću sa sjedištem na teritoriji drugog entiteta, nego je priznato pravo entitetu da privatizira preduzeća na svojoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu, to jest da izvrši njihovu vlasničku transformaciju i da raspolaže sredstvima ostvarenim privatizacijom. Pravo vlasništva steći će ona pravna i fizička lica kojim, po provedenom postupku privatizacije, u skladu sa zakonom bude prenesen, odnosno predat državni kapital preduzeća koja se privatiziraju". Okružni sud je, također, naveo da nije sporno da je KTK "Alhos" bio upisan u sudski registar kao preduzeće u državnom vlasništvu, nakon čega je proveden postupak privatizacije državnog kapitala u tom preduzeću u skladu sa Okvirnim zakonom i propisima Republike Srpske o privatizaciji preduzeća donesenim u skladu sa zakonom. Na taj način je, kako je zaključio Okružni sud, izvršena vlasnička transformacija ovog preduzeća, "pa i privatizacija sporne nekretnine". Stoga je, prema ocjeni Okružnog suda, izvršeni upis spornog poslovnog prostora u javnu knjigu pravno valjan, kako su to zaključili i upravni organi.
- b)Parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru
- b)
- 12.Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Sokocu broj Ps-378/04 od 16. decembra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Pž-9/05 od 7. decembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev KTK "Alhos" kojim je tražio da se utvrdi da je kao pravni sljednik imovine apelantovog preduzeća na teritoriji Republike Srpske postao vlasnik spornog poslovnog prostora, te zahtjev za upis prava vlasništva na toj nekretnini. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 118-0-Rev-06-000 268 od 31. decembra 2008. godine odbio reviziju KTK "Alhos" protiv drugostepene presude kao neosnovanu. U obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud u ovom parničnom postupku utvrdio da je apelant, koji je u tom postupku imao pravnu poziciju tuženog, stekao vlasništvo, odnosno pravo raspolaganja na spornom poslovnom prostoru na osnovu Ugovora o kupoprodaji broj I/1-1170/85 od 3. oktobra 1985. godine, zaključenog sa Privrednom bankom Sarajevo, Osnovna banka Foča. Vrhovni sud je izložio i ostale dokaze koji su provedeni u prvostepenom postupku, uključujući i relevantne odluke Vlade Republike Srpske, pa je zaključio da su odluke nižestepenih sudova pravilne.
- 13.Naime, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 20. Zakona o vlasničkopravnim odnosima propisano da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i naslijeđem. Zatim, navedeno je da je odredbom člana 3. Zakona o prenosu sredstava društvenog u državno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zakon o prenosu sredstava) propisano da sredstva u društvenom vlasništvu svih pravnih lica čije je sjedište na teritoriji Republike Srpske postaju državno vlasništvo. Vrhovni sud je naveo da je među parničnim stranama bilo nesporno da je apelantov pravni prednik bio KTK "Visoko" OOUR "Trgovačka mreža" Visoko (u daljnjem tekstu: apelantov pravni prednik), koji je na spornom poslovnom prostoru stekao pravo raspolaganja na osnovu pravnog posla - ugovora o kupoprodaji i da je to pravo imao u vrijeme stupanja na snagu Zakona o prenosu sredstava. Dalje, Vrhovni sud je naveo da apelantovo sjedište nije bilo na teritoriji Republike Srpske, već na području Federacije BiH, pa da je, stoga, "pravilno shvatanje nižestepenih sudova da se ŠZakon o prenosu sredstavaĆ nije mogao primijeniti na sporne nekretnine". Stoga, kako je zaključio Vrhovni sud, u vrijeme kada je Vlada Republike Srpske donijela odluku kojom je apelant sa sjedištem u Visokom (28. juni 1994. godine) organiziran kao preduzeće od posebnog interesa za Republiku Srpsku sa sjedištem na Sokocu, a koja "po svom sadržaju ima značaj osnivačkog akta preduzeća KTK sa sjedištem u Sokocu", sporne nekretnine "nisu bile u režimu nekretnina kojima je Vlada Republike Srpske mogla raspolagati u smislu člana 3. ŠZakona o prenosu sredstavaĆ". Preduzeće koje je ovako nastalo, kako je dalje naveo Vrhovni sud, spojeno je sa drugim preduzećem na osnovu odluke Vlade RS od 28. februara 1997. godine, "kada je organizirano novo preduzeće, tj. tužilac ŠKTK "Alhos"Ć". Vrhovni sud je ukazao da je u članu 1. navedene odluke propisano da je KTK sa sjedištem u Sokocu pravni sljednik apelanta čije je sjedište u Visokom, "što upućuje na zaključak da je nosilac prava raspolaganja na predmetnom poslovnom prostoru u vrijeme donošenja ove odluke bio ŠapelantĆ ".
- 14.Dalje, Vrhovni sud je ukazao i na odredbu člana 187.a Zakona o preduzećima koji je bio na snazi u vrijeme organiziranja pravnog prednika KTK "Alhos", a kojom je propisano da odluku o statusnoj promjeni preduzeća donosi organ upravljanja, te da se međusobni odnosi preduzeća koji su nastali statusnim promjenama uređuju ugovorom i da o tome nije "odlučivalo matično preduzeće". Vrhovni sud je obrazložio da je nesporno da je KTK "Alhos" organiziran na osnovu navedenih odluka Vlade RS "na osnovu imovine ŠapelantaĆ i da ŠapelantĆ i tužilac nisu zaključili ugovor u pogledu statusnih promjena", te da statusna promjena "nije izvršena u skladu sa članom 187.a Zakona o preduzećima". Vrhovni sud je, stoga, zaključio da je KTK "Alhos" "organiziran isključivo na osnovama imovine ŠapelantaĆ koja se nalazila u posjedu i na raspolaganju njenog organizacionog dijela (pravnog prednika ŠapelantaĆ) sa sjedištem u Sokocu".
- 15.Iz svega navedenog Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da sporni poslovni prostor predstavlja apelantovu imovinu zbog čega su odbili tužbeni zahtjev kojim je KTK "Alhos" tražio da se na toj imovini utvrdi njegovo pravo vlasništva. Također, Vrhovni sud je zaključio da odlukom o osnivanju KTK sa sjedištem u Sokocu 1994. godine nije moglo biti preneseno pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru sa apelanta kao prethodnika na novoformirano preduzeće KTK "Alhos". Naime, Vrhovni sud je naveo da akt o osnivanju preduzeća "ne predstavlja pravni osnov za prenos prava vlasništva na nekretninama sa jednog pravnog subjekta na drugi", te da KTK "Alhos" tokom postupka nije dokazao postojanje bio kakvog valjanog pismenog akta na osnovu kojeg bi na njega bilo preneseno apelantovo pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru na valjan način.
- 16.Također, Vrhovni sud je odbio i prigovor KTK "Alhos" da je njegov zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva na spornom poslovnom prostoru osnovan prema odredbama Okvirnog zakona, te je naveo da tim zakonom "nije priznato stjecanje prava vlasništva na nekretninu preduzeća koje se nalazi na teritoriji entiteta koja je ušla u imovinu tog preduzeća prilikom njegovog osnivanja i upisa u sudski registar a koja je prije izbijanja ratnih sukoba Š...Ć pripadala preduzeću sa sjedištem na teritoriji drugog entiteta, već je priznato pravo entitetu da izvrši privatizaciju preduzeća na svojoj teritoriji koja nisu u privatnom vlasništvu" i da pravo vlasništva, prema Zakonu o privatizaciji državnih preduzeća u RS, stječe ono pravno ili fizičko lice koje po provedenom postupku privatizacije preduzeća kupi državni kapital tog preduzeća. Vrhovni sud je zaključio da KTK "Alhos" nije dokazao da je na osnovi navedenog zakona stekao pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru zbog čega nije osnovana njegova tvrdnja da je, saglasno Okvirnom zakonu, njegov tužbeni zahtjev osnovan.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 17.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant smatra da su osporene odluke zanemarile član 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji regulira pitanje valjanih pravnih osnova za stjecanje imovine. Apelant ističe da je njegovo sjedište u vrijeme stupanja na snagu Zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u RS bilo u Federaciji BiH, te da je u to vrijeme on bio vlasnik spornog prostora. U prilog navedenim tvrdnjama apelant je uz dopunu apelacije dostavio i Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 268 od 31. decembra 2008. godine, navodeći da je i u parničnom postupku koji je rezultirao tom presudom i u upravnom postupku i sporu koji je rezultirao osporenom odlukom Okružnog suda odlučivano o tome da li je KTK "Alhos" apelantov pravni sljednik na teritoriji RS, te da su donesene dvije različite odluke.
- 17.
- b)Odgovori na apelaciju
- 18.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da smatra da prava na koja se apelant pozvao nisu prekršena.
- 19.Drugostepeni organ je u svom odgovoru, također, naveo da su apelantovi navodi o kršenju prava na koja se pozvao neosnovani, te da je u postupku koji je prethodio donošenju odluke drugostepenog organa postupljeno pravilno i u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
- 20.Prvostepeni organ nije dao odgovor na apelaciju, već je dopisom obavijestio Ustavni sud da će odgovor na apelaciju dostaviti drugostepeni organ.
- 18.
V. Relevantni propisi
- 21.U Zakonu o upravnim sporovima ("Službeni glasnik RS" broj 109/05) relevantne odredbe glase:
Član 33.
Presuda, odnosno rješenje sadrži: naziv suda, broj i datum akta koji se tužbom osporava, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća, odnosno sudije pojedinca i zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje doneseno, izreku i obrazloženje. Izreka mora biti odvojena od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti pravno-relevantni navodi tužbe.
VI. Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 24.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 000 148 08 U od 1. decembra 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. decembra 2008. godine, a apelaciju je podnio 20. januara 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant pobija navedene odluke, tvrdeći da je njima povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 27.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 28.Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj zadatak tog suda nije da zamijeni domaće sudove u ocjeni dokaza provedenih pred domaćim sudovima, da utvrđuje činjenice i tumači domaće zakone. Evropski sud je usvojio jasan stav da u tom pravcu neće, u principu, intervenirati ako je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, osim ako presuda domaćeg suda nije očigledno proizvoljna, ili ako nije razumljivo i na zadovoljavajući način obrazložena (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Van Kück protiv Njemačke, presuda od 12. juna 2003. godine, aplikacija broj 35968/97, st. 46-47, Izvještaji 2003 VII).
- 29.Naime, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Međutim, ta obaveza ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 303-A, stav 29). Dalje, Evropski i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoje odluke tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, stav 83. sa daljnjim referencama, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Svrha obaveze da odluka bude obrazložena jeste i da pokaže da je stranama u postupku omogućeno da na ravnopravan i pravičan način budu saslušane u postupku pred sudom. Također, obrazložena odluka daje strani u postupku mogućnost da se žali protiv prvostepene odluke, te da drugostepeni sud razmotri i ispita prvostepenu odluku, a omogućava se i javni nadzor nad "administriranjem pravde" i radom sudstva (idem.).
- 30.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant prvostepenom organu dostavio pravosnažnu odluku Okružnog suda broj Pž-9/05 od 7. decembra 2005. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev KTK "Alhos" da se utvrdi da je kao pravni sljednik imovine apelantovog preduzeća na teritoriji Republike Srpske postao vlasnik spornog poslovnog prostora slijedom čega je odbijen i njegov zahtjev za upis prava vlasništva na toj nekretnini. Apelant je na ovom dokazu ustrajao tokom cijelog postupka. Ustavni sud zapaža da je nesumnjivo da je Okružni sud u konkretnom slučaju znao da takva presuda postoji i da je pravosnažna uprkos tome što je u vrijeme donošenja osporene presude Okružnog suda u upravnom sporu trajao postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom protiv presude istog tog suda donesene u parničnom postupku. Revizijski postupak je, nakon donošenja osporene presude Okružnog suda, okončan i navedena presuda Okružnog suda iz parničnog postupka potvrđena je Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 268 od 31. decembra 2008. godine.
- 31.Imajući ovo u vidu, Ustavni sud sa zabrinutošću zapaža da Okružni sud u osporenoj odluci ni na koji način nije obrazložio zbog čega je sasvim zanemario navedenu pravosnažnu presudu iz parničnog postupka, kao i to da navedenu presudu ni na koji način nije ni spomenuo u razlozima za svoje odlučenje, čime nije otklonio nedostatak koji imaju i osporene odluke upravnih organa. Ovo je naročito važno stoga što je u presudi donesenoj u parničnom postupku i osporenoj presudi donesenoj u upravnom sporu o istom pravnom pitanju isti sud usvojio dva dijametralno suprotna pravna stava o istim relevantnim propisima o čemu u kasnije donesenoj osporenoj presudi u upravnom sporu nema bilo kakvog obrazloženja. Ovo je dovelo do toga da sada u pravnom sistemu egzistiraju dvije pravosnažne odluke koje je donio isti sud u različitim postupcima od kojih je jednom odlukom u parničnom postupku utvrđeno da pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru ima apelant, a drugom osporenom presudom u upravnom sporu da pravo vlasništva na istoj nekretnini ima KTK "Alhos".
- 32.Ustavni sud ponovo naglašava da njegov zadatak nije da svojim tumačenjem zakona supstituira domaći sud. Međutim, imajući u vidu standarde prava na pravično suđenje, koji su ranije navedeni, Ustavni sud smatra da Okružni sud u osporenoj odluci nije dao obrazloženje svog pravnog stava na način koji bi zadovoljio navedene standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje bi naročito jasno i razložno ukazalo na to zbog čega se u osporenoj odluci usvaja drugačiji pravni stav od onog koji je isti sud usvojio u parničnom postupku o istom pravnom pitanju. Ovakav propust vodi kršenju principa pravne sigurnosti koja je, kako je to Ustavni sud i ranije ukazao u svojoj jurisprudenciji, neodvojiv element principa vladavine prava koji je ugrađen u same temelje prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Stoga, različito pravno tumačenje u istim slučajevima, naročito ako nije jasno i razložno obrazloženo na način koji bi zadovoljio zahtjeve navedenog člana, narušava pravnu sigurnost, a time i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te samu suštinu prava na pravično suđenje (vidi Odluku broj AP 2478/06, op.cit., stav 25).
- 33.U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da Okružni sud nije ispunio svoju dužnost da adekvatno obrazloži svoju odluku na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, te da, stoga, postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- b)Ostali navodi
- b)
- 34.Imajući u vidu prethodni zaključak, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na obrazloženu odluku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud u osporenoj odluci nije dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo zašto je isti sud u upravnom sporu, odlučujući o istom pravnom pitanju koje je ranije razmatrao u parničnom postupku, odstupio od stava tako što je isto činjenično stanje drugačije tumačio i na njega primijenio iste relevantne materijalnopravne propise.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.