Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3953/09, rješavajući apelaciju Milana Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Mihajlovića, podnesena zbog neizvršenja sudskog poravnanja sklopljenog pred Osnovnim sudom u Bijeljini pod brojem I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Milan Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Obren Radić iz Ugljevika, podnio je 14. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja sudskog poravnanja u razumnom roku, sklopljenog pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 14. jula 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a zatim i da Ustavnom sudu dostavi spis predmeta.
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. jula 2010. godine, a spis 9. februara 2012. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 30. augusta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

a) Odluka Ustavnog suda AP 2131/06

  • 6.
    Apelant je 13. jula 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine u razumnom roku. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2131/06 od 14. oktobra 2008. godine navedenu apelaciju odbio kao neosnovanu.
  • 7.
    U obrazloženju odluke Ustavnog suda, u dijelu koji se odnosi na činjenice, navodi se da je apelant podnio Osnovnom sudu 18. januara 1999. godine prijedlog za izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine zaključenog između apelanta i Drage Blagojevića (u daljnjem tekstu: izvršenik). Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je donio Rješenje broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine kojim je dopušteno izvršenje sudskog Poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine.
  • 8.
    Dalje je navedeno da je Osnovni sud, zaključkom od 30. juna 2005. godine, naložio apelantu da uredi prijedlog za promjenu predmeta izvršenja tako da dostavi sudu dokaz o vlasništvu izvršenika na nekretninama čiju prodaju apelant predlaže, prema članu 70. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03). Predmetni zaključak je vraćen sudu s naznakom da je apelantov opunomoćenik "otputovao u Ameriku", nakon čega je sud izvršio dostavu putem oglasne table, prema članu 352. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/03). Budući da apelant nije postupio u skladu sa zaključkom od 30. juna 2005. godine, sud je donio rješenje od 21. novembra 2005. godine kojim je izvršni postupak obustavljen. Rješenje kojim je obustavljen postupak izvršenja postalo je pravosnažno 7. februara 2006. godine.
  • 9.
    Također je navedeno da je nakon toga apelant ponovo podnio prijedlog za izvršenje 30. marta 2007. godine, te da je Osnovni sud Rješenjem broj 080-0-I-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine usvojio prijedlog za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja sačinjenog pred Osnovnim sudom broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine.
  • 10.
    U dijelu odluke koji se odnosi na meritum Ustavni sud je, razmatrajući ponašanje suda, našao da je u predmetnom postupku sud bio aktivan u preduzimanju procesnih radnji. U odnosu na apelantovo ponašanje Ustavni sud je naveo da nakon što je sud zakazao prodaju stvari radi namirenja u izvršnom postupku 11. juna 2001. godine, ona je odgođena na prijedlog apelantovog opunomoćenika, jer su se stranke dogovorile o načinu izmirenja duga. Zatim, apelantov opunomoćenik je obavijestio sud da će u periodu od 26. januara do 20. aprila 2002. godine biti odsutan, zbog čega sud nije održao ročište zakazano za 26. mart 2002. godine. Nakon prijema nalaza i mišljenja vještaka, sud je zakazao prodaju popisanih pokretnih stvari izvršenika za 18. decembar 2002. godine, koja nije održana, jer u spisu nije bilo dokaza da je apelant predujmio troškove potrebne za izvršenje. Konačno, prodaja pokretnih stvari zakazana za 20. oktobar 2003. godine nije održana, jer su se apelantov opunomoćenik i izvršenik dogovorili o načinu izmirenja duga. Kada se tome doda da apelant nije dostavio dokaz o identifikaciji potpisa opunomoćenika na pismenima, zatim, da je odustao od kupovine pokretnih stvari izvršenika radi namirenja, da određene podatke, bitne za izvršni postupak, nije dostavio sudu na vrijeme, kao i da se u toku trajanja postupka njegov opunomoćenik "odselio u Ameriku", jasno pokazuje apelantov odnos prema postupku izvršenja. Zbog ove činjenice sud je donio Rješenje od 21. novembra 2005. godine kojim je izvršni postupak obustavljen, a to rješenje je postalo pravosnažno 7. februara 2006. godine.
  • 11.
    Stoga je Ustavni sud zaključio da je apelant u najvećoj mjeri doprinio dužini postupka, te zbog toga, iako je u momentu donošenja odluke Ustavnog suda postupak trajao osam godina i osam mjeseci nije našao povredu apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud).

b) Izvršenje na osnovu sudskog Poravnanja broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine

  • 12.
    Apelant je 30. marta 2007. godine protiv izvršenika podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja, kao izvršne isprave, sačinjenog kod Osnovnog suda broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine, radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja.
  • 13.
    Osnovni sud je 9. jula 2007. godine donio zaključak kojim je naložio ovjeru apelantovog potpisa. Također je naložio apelantu da iz prijedloga za izvršenje izostavi zakonske zatezne kamate jer one nisu sadržane u izvršnoj ispravi, uz upozorenje da će, ukoliko u roku od osam dana ne dostavi sudu nove primjerke prijedloga za izvršenje s otklonjenim nedostacima, postupak biti obustavljen.
  • 14.
    Podneskom od 25. jula 2007. godine apelantov punomoćnik je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen u skladu sa voljom i punomoćjem apelanta. Istakao je da se apelant nalazi na radu u Austriji, te da nije moguće postupiti po zaključku suda od 9. jula 2007. godine. Apelant je tražio da se postupak prekine na duže vrijeme dok tražilac izvršenja dođe u Republiku Srpsku kako bi bio u prilici da izvrši ovjeru potpisa. Naveo je da ostavljeni rok nije moguće ispoštovati jer apelant neće doći na ove prostore u tom roku. U odnosu na zatezne kamate apelantov punomoćnik je naveo da smatra da ima pravo na tu kamatu od dana zaključenja sudskog poravnanja kao izvršne isprave i da od toga ne odustaje. Ukoliko sud smatra suprotno, predlaže da odbije taj dio prijedloga.
  • 15.
    Osnovni sud je 20. augusta 2007. godine u spis primio podnesak s ovjerenom punomoći kojom je apelant ovlastio Obrena Radića, rođaka, za zastupanje u ovom predmetu.
  • 16.
    Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine usvojen je prijedlog za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja sačinjenog kod Osnovnog suda 20. oktobra 2003. godine kao izvršne isprave, te je dozvoljeno izvršenje radi naplate apelantovog novčanog potraživanja u iznosu od 6.000,00 KM, te troškova izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM, kao i kasnijih izvršnih troškova. Određeno je da će se izvršenje provesti procjenom i prodajom izvršenikovih nekretnina označenih kao k.č. br. 1254 zv. potkućnica, njiva 1. klase površine 5167 m² upisane u zk. ul. br. 84 k.o. Velika Obarska, te namirenjem iz kupoprodajne cijene. Odbijen je apelantov prijedlog u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu i troškove izvršnog postupka za sastav prijedloga u iznosu od 50,00 KM kao neosnovan. Određeno je da se rješenje dostavi zemljišnoknjižnoj kancelariji Osnovnog suda radi sastavljanja zabilježbe vođenja izvršnog postupka.
  • 17.
    U obrazloženju rješenja se navodi da je nakon izvršenog uvida u izvršnu ispravu sud utvrdio da njome nije predviđena obaveza na isplatu zakonske zatezne kamate, te je stoga zaključkom naloženo apelantu da iz prijedloga za izvršenje izostavi zakonske zatezne kamate. Istaknuto je da je apelant odbio da postupi po tom nalogu, ističući da ima pravo na kamatu. Navedeno je da je stav suda da se svako pravo mora prethodno utvrditi jer se izvršni postupak vodi ili na osnovu izvršne isprave ili na osnovu vjerodostojne isprave, a pravo koje apelant traži da se prinudno realizuje u izvršnom postupku mora prethodno biti utvrđeno.
  • 18.
    Navedeno je da je apelant najprije pokrenuo parnični postupak P-37/98, te da je u tom postupku donesena jedna izvršna isprava. Prema tome, apelant, iako je imao pravo na naplatu duga od 35.000,00 austrijskih šilinga, nije išao direktno u izvršni postupak nego je prethodno proveo parnični postupak što i jeste ispravan put. Po mišljenju suda, tako isto treba da provede i postupak za zakonske zatezne kamate jer, iako ima pravo na kamate, to pravo treba da se utvrdi u odgovarajućem postupku koji prethodi izvršnom postupku jer izvršni sud ne utvrđuje pravo nego već utvrđeno pravo prinudno izvršava. Prema tome, kako zakonske kamate nisu utvrđene u izvršnoj ispravi, sudskoj Nagodbi broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine, taj dio prijedloga za izvršenje sud je ocijenio neosnovanim.
  • 19.
    Dio prijedloga za izvršenje koji se odnosi na naknadu troškova za sastav prijedloga u iznosu od 50,00 KM sud je odbio kao neosnovan zbog toga što prijedlog nije sačinio advokat koji jedini ima pravo na naknadu za sastav prijedloga. Također, apelant nije obrazložio od čega se sastoje ti troškovi od 50,00 KM.
  • 20.
    Zaključkom Osnovnog suda od 24. oktobra 2007. godine izvršenik je obaviješten da je apelantov punomoćnik Obren Radić, koji je, kako tvrdi, apelantov srodnik. Izvršeniku je naloženo da se u roku od osam dana izjasni na ove okolnosti, a ukoliko to ne učini sud će dozvoliti Obrenu Radiću da zastupa apelanta u ovom predmetu. Na navedene okolnosti izvršenik se nije izjasnio.
  • 21.
    Osnovni sud je 24. oktobra 2007. godine dopisom pozvao apelanta da plati taksu na prijedlog i rješenje u iznosu od 500,00 KM.
  • 22.
    Zaključkom Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 334 od 14. februara 2008. godine apelant je obaviješten da je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno. Apelantu je naloženo da u roku od osam dana na depozitni račun suda kod Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina uplati predujam u iznosu od 300,00 KM na ime troškova procjene vrijednosti nekretnine koja se prodaje. Također je navedeno da je, kako se tražilac izvršenja nalazi van BiH, potrebno da u istom roku sudu dostavi dokaz o uplati sudske takse u iznosu od 500,00 KM. Konstatovano je da će, ukoliko apelant ne postupi po zaključku, postupak biti obustavljen.
  • 23.
    Dopisom od 14. februara 2008. godine Osnovni sud je apelantu dostavio poziv-opomenu za plaćanje takse na prijedlog i rješenje o izvršenju u iznosu od 500,00 KM.
  • 24.
    Apelantov punomoćnik je dopisom od 27. februara 2008. godine obavijestio sud da dostavlja uplatnicu koja glasi na 300,00 KM na ime predujma za procjenu nekretnina prema zaključku Osnovnog suda od 14. februara 2008. godine, te traži od Osnovnog suda hitnu procjenu nekretnina i nakon toga donošenje zaključka o prodaji. Istakao je da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu u predmetu broj I-8/99, koja se vodi pred Ustavnim sudom pod brojem AP 2131/06, te da je u tom smislu potrebno sačekati odluku Ustavnog suda i nakon toga predmet broj I-8/99 se može smatrati okončanim. Apelantov punomoćnik je također obavijestio sud da se apelant nalazi u inozemstvu, te da će u BiH doći u augustu 2008. godine, kada dolazi na godišnji odmor i kada će uplatiti svoje obaveze koje se odnose na taksu na prijedlog i rješenje. Apelantov punomoćnik je tražio da sud uvaži navedene činjenice. Također, apelantov punomoćnik je obavijestio sud da će u periodu od 26. aprila 2008. godine do 20. juna 2008. godine boraviti u Americi, te je stoga sudu dao adresu svog boravka u Americi.
  • 25.
    Nakon navedenog dopisa sud je zaključkom od 12. marta 2008. godine naložio apelantu, odnosno njegovom punomoćniku, da s ciljem da se stvore uvjeti za dalji nesmetani nastavak izvršnog postupka u roku od 15 dana imenuje punomoćnika za prijem pismena u BiH, te ukoliko to ne učini, izvršni sud će zastati s provođenjem izvršnih radnji do povratka punomoćnika iz USA. Navedeni podnesak apelantov punomoćnik je primio 17. marta 2008. godine i po tom zaključku nije postupio, odnosno nije imenovan punomoćnik za prijem pismena.
  • 26.
    U Zaključku Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 334 od 12. marta 2008. godine je navedeno da je tražilac izvršenja podneskom od 27. februara 2008. godine izjavio da će njegov punomoćnik Obren Radić biti u inozemstvu u USA u periodu od 26. aprila 2008. godine do 20. juna 2008. godine, te je stoga s ciljem da se stvore uvjeti za dalji nesmetani nastavak izvršnog postupka apelantu kao tražiocu izvršenja naloženo da u smislu odredbe člana 353. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u roku od 15 dana imenuje punomoćnika za prijem pismena u BiH, a ukoliko to ne učini izvršni sud će zastati s provođenjem izvršnih radnji do povratka punomoćnika iz USA.
  • 27.
    Osnovni sud je Zaključkom broj 080-0-I-07-000 334 od 21. oktobra 2008. godine naložio apelantu da uplati 500,00 KM na ime sudske takse na prijedlog i rješenje o izvršenju. Navedeno je da je apelantu nalogom iz zaključka od 14. februara 2008. godine naloženo da uplati ukupno 800,00 KM, a da je apelant uplatio samo 300,00 KM, te da mu se stoga nalaže da uplati razliku od 500,00 KM.
  • 28.
    Dopisom od 24. oktobra 2008. godine apelantov punomoćnik je Osnovni sud obavijestio da nema traženi iznos novca (500,00 KM) za uplatu na ime takse na prijedlog rješenja o izvršenju. Istakao je da se apelant u predmetnom postupku novčano iscrpio, te da će traženi iznos platiti nakon što se naplati od izvršenika, a to znači dok sud ne okonča izvršni postupak. Istakao je da će Ustavni sud ubrzo donijeti odluku u predmetu broj AP 2131/06. Naveo je da je apelant uspio skupiti i uplatiti iznos od 300,00 KM "za procjenu vještaka kako bi mogla ići prodaja predloženih nekretnina". Zatražio je hitan nastavak postupka i njegovo okončanje s obzirom na dužinu trajanja postupka.
  • 29.
    Osnovni sud je zaključkom od 11. decembra 2008. godine istakao da apelant ne može plaćanje takse uvjetovati uspjehom u postupku. Također je navedeno da je apelant u postupku već ranije naplatio određena novčana sredstva. Stoga mu je sud kao stranci s prebivalištem van Bosne i Hercegovine naložio da položi iznos od 500,00 KM na depozitni račun suda u roku od osam dana, a ukoliko to ne učini postupak će biti obustavljen. Apelantov punomoćnik je navedeni zaključak primio 17. decembra 2008. godine, ali se u spisu ne nalazi dokaz o uplati traženog iznosa.
  • 30.
    Osnovni sud je zemljišnom uredu Osnovnog suda dostavio Rješenje o izvršenju od 24. oktobra 2007. godine protiv izvršenika radi novčanog potraživanja po osnovu prava iz izvršne isprave, te je zemljišnoknjižnom uredu naloženo da u zk. ul. br. 84 k.o. Obarska Velika na nekretninama označenim kao k.č. 1254 zv. potkućnica njiva 1. klase površine 5167 m² u svojini izvršenika s dijelom 1/1 upiše zabilježbu izvršenja.
  • 31.
    Osnovni sud je dopisom od 2. decembra 2010. godine obavijestio ProCredit Bank d.d. Sarajevo, Filijala Bijeljina, da je apelant iz Izvršnog postupka broj 080-0-I-07-000 334 pristupio Izvršnom postupku koji se vodi pod brojem 80 0 I 020558 10 I radi namirenja iz prodaje nekretnina označenih kao k.č. br. 1254 upisanih u zk. ul. br. 84. Obarska Velika.
  • 32.
    Osnovni sud je Rješenjem broj 080-0-I-07-000 334 od 2. decembra 2010. godine odredio da apelant kao tražilac izvršenja iz Izvršnog postupka broj 080-0-I-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine radi naplate potraživanja u iznosu od 6.000,00 KM u odnosu na nekretnine označene kao k.č. br. 1254 u naravi potkućnica njiva 1. klase, površine 5167 m², upisana u zk. ul. br. 84 Obarska Velika s upisanim pravom svojine u korist izvršenika s dijelom 1/1 pristupa u već započeti Izvršni postupak broj 80 0 I 020558 10 I od 13. aprila 2010. godine.
  • 33.
    U obrazloženju rješenja se navodi da je po prijedlogu apelanta kao tražioca izvršenja Osnovni sud donio rješenje o izvršenju od 24. oktobra 2007. godine kojim je određeno da će se naplata novčanog potraživanja provesti prodajom izvršenikovih nekretnina, upisanih u zk. ul. Osnovnog suda kao u izreci rješenja. Istaknuto je da je kod Osnovnog suda u toku izvršni postupak po prijedlogu tražioca izvršenja ProCredit Bank d.d. Sarajevo Filijala Bijeljina, protiv izvršenika Drage Blagojevića iz Velike Obarske, opština Bijeljina. Osnovni sud je dozvolio prinudnu naplatu potraživanja navedenog tražioca izvršenja Rješenjem o izvršenju broj 80 0 I 020558 10 I od 13. aprila 2010. godine i odredio da će se izvršenje provesti prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. 84 k.o. Obarska Velika koja je predmet prodaje i u ovom izvršnom postupku.
  • 34.
    Osnovni sud je naveo da je članom 73. stav 1. Zakona o izvršnom postupku određeno da se nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak. Istaknuto je da prema članu 73. stav 2. Zakona o izvršnom postupku tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.
  • 35.
    Protiv navedenog rješenja apelantov punomoćnik je 13. decembra 2010. godine podnio prigovor u kojem je naveo da je apelant ranije podnio zahtjev za izvršenje sudskog poravnanja na tim nekretninama i da je povodom tog prijedloga doneseno rješenje o dozvoli izvršenja od 24. oktobra 2007. godine. U odnosu na zahtjev ProCredit Bank d.d. Sarajevo, Filijala Bijeljina, rješenje o izvršenju je donijeto 13. aprila 2010. godine. Stoga apelant smatra da je tražilac izvršenja ProCredit Bank d.d Sarajevo Filijala Bijeljina iz postupka broj 80 0 I 020558 10 I trebalo da pristupi u već ranije započeti Izvršni postupak broj 080-I-07-000 334, jer je to u skladu s činjenicom vremena podnošenja prijedloga za izvršenje i donošenje rješenja o dozvoli izvršenja u oba postupka. Apelant je naveo da nije protiv spajanja postupaka, ali da je protiv načina na koji je to određeno u pobijanom rješenju. Stoga je apelant predložio da se prigovor usvoji i donese rješenje na način na koji je ukazao apelant u predmetnom prigovoru. Također, apelant je tražio od Osnovnog suda hitnost postupanja u predmetu s obzirom na činjenicu da je od donošenja prijedloga za izvršenje do sada proteklo skoro četiri godine.
  • 36.
    Protiv rješenja od 2. decembra 2010. godine prigovor je podnio i izvršenik. S obzirom da je prigovor bio nepotpun, Osnovni sud je zaključkom od 18. januara 2011. godine pozvao izvršenika da dopuni navedeni prigovor.
  • 37.
    Osnovni sud-zemljišnoknjižni ured je Rješenjem broj 080-0-DN-10-004 287 od 27. januara 2011. godine, na osnovu Rješenja Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine, dozvolio upis zabilježbe vođenja izvršnog postupka u C listu kolona Upisi na nekretninama izvršenika upisanim u A listu u zemljišnoknjižni uložak broj 84 k.o. Obarska Velika, i to na parceli označenoj kao kč. broj 1254/0, potkućnica, u naravi njiva 1. klase površine 5167 m² u apelantovu korist.
  • 38.
    Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 028462 07 I od 23. februara 2011. godine odbio kao neosnovan apelantov prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda broj 080-0-I-07-000334 od 2. decembra 2010. godine. Izvršenikov prigovor je odbačen kao nepotpun.
  • 39.
    U obrazloženju rješenja je navedeno da je tačno apelantovo ukazivanje da je po njegovom prijedlogu prije doneseno rješenje o izvršenju nego po prijedlogu tražioca izvršenja ProCredit Bank d.d. Sarajevo, Filijala Bijeljina, u predmetu koji se vodi pod brojem 80 0 I 020558 10 I od 13. aprila 2010. godine. Međutim, odmah po donošenju Rješenja o izvršenju broj 80 0 I 020558 10 I od 13. aprila 2010. godine Osnovni sud je odredio zabilježbu izvršenja na nekretninama izvršenika upisanim u zk. ul. broj 84 k.o. Velika Obarska 15. aprila 2010. godine u korist ProCredit Bank d.d. Sarajevo, Filijala Bijeljina, čime je zasnovao sudsko založno pravo. Međutim, apelant i pored toga što je rješenje o izvršenju doneseno 24. oktobra 2007. godine na navedenim nekretninama nije zasnovao sudsko založno pravo do 7. decembra 2010. godine zbog toga što usvojeno rješenje o izvršenju nikada do tog datuma nije dostavljeno zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda na provođenje. Također je navedeno da je izvršenik 21. decembra 2010. godine podnio nepotpun prigovor zbog čega ga je sud pozvao da ga u roku od osam dana dopuni tako što će navesti koju odluku suda pobija uz posljedice propuštanja. Međutim, kako izvršenik nije dopunio prigovor takav prigovor je odbačen.
  • 40.
    Osnovni sud je dopisom od 23. februara 2011. godine opomenuo apelanta zbog neplaćanja takse u iznosu od 500,00 KM.
  • 41.
    Protiv Rješenja broj 80 0 I 028462 07 I od 23. februara 2011. godine izvršenik je podnio žalbu koju je Okružni sud Rješenjem broj 80 0 I 028462 11 Gž od 1. jula 2011. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
  • 42.
    Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 I 020558 10 I od 22. marta 2011. godine na prijedlog tražioca izvršenja ProCredit bank d.d., Filijala Bijeljina, odložio izvršenje do 15. marta 2012. godine. Određeno je da će sud, ako apelant ne predloži nastavak izvršnog postupka po isteku 30 dana od isteka vremena na koje je izvršenje odloženo, postupak obustaviti. U obrazloženju je navedeno da je apelant tražio odlaganje izvršenja jer je u međuvremenu postignut dogovor s izvršenikom o plaćanju duga.
  • 43.
    Zaključkom Osnovnog suda broj 80 0 I 028462 07 I od 13. oktobra 2011. godine pozvane su stranke u postupku da, u smislu člana 80. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske, u roku od osam dana predlože sudu način utvrđivanja vrijednosti nekretnina predloženih za prodaju, označenih kao k.č. br. 1254/0 u naravi potkućnica, njiva 1. klase upisana u zk. ul. br. 84, k.o. Velika Obarska u svojini izvršenika s dijelom 1/1. Sud je istakao da se stranke, ukoliko se predloži da procjenu izvrše stalni sudski vještaci, poučavaju da mogu predložiti vještaka koja bi izvršio traženu procjenu, odnosno u konkretnom slučaju potrebno je angažovati vještake poljoprivredne, građevinske i geodetske struke. Navedeno je da, ukoliko u ostavljenom roku ne postupe po navedenom zaključku, smatrat će se da su predložili da vrijednosti nekretnina utvrđuje stalni sudski vještak odgovarajuće struke i izbor vještaka prepustili sudu. S tim u vezi, sud je naložio apelantu da u roku od osam dana od prijema zaključka uplati predujam u iznosu od 700,00 KM kod Pavlović International Bank a.d. Slobomir Bijeljina na ime angažovanja stalnih sudskih vještaka, te da dokaz o tome dostavi Osnovnom sudu.
  • 44.
    Osnovni sud je dopisom od 16. novembra 2011. godine pozvao apelanta i izvršenika na ročište za 14. decembar 2011. godine radi postizanja sporazuma o vrijednosti nekretnina.
  • 45.
    Ročištu, zakazanom za 14. decembar 2011. godine, pristupili su apelant i izvršenik. Na navedenom ročištu apelantov punomoćnik je naveo da pred novogodišnje praznike apelant iz inozemstva dolazi u Sremsku Mitrovicu te da će doći u BiH, kada će stupiti u kontakt s njim kako bi postigli dogovor oko isplate duga, sve kako se predmetna nekretnina ne bi izložila prodaji. Na tom ročištu Osnovni sud je donio zaključak kojim se utvrđuje tržišna vrijednost nekretnina, označenih kao k.č. 1254/0 potkućnica, njiva 1. klase, površine 5167 m², upisana u zk. ul. br. 84 k.o. Velika Obarska, kao svojina izvršenika s dijelom 1/1 sa stambenim objektima na kojima se nalaze izgrađeni stambeni objekti: porodična kuća koja se sastoji od prizemlja, sprata i potkrovlja, dimenzija 10,5 x 9,5 m koja nije dovršena, odnosno na njoj nije urađena fasada; kuća je useljena; ima ljetnu kuhinju, garažu, štalu i šupu, vrijednosti u iznosu od 500.000,00 KM. Apelantov punomoćnik i izvršenik su izjavili da nemaju primjedbi za tok postupka, te još jednom naglasili da se ročište za prodaju nekretnina ne zakazuje prije 15. januara 2012. godine s obzirom da postoji mogućnost da se postigne vansudski sporazum oko izmirenja duga. Apelantovom punomoćniku je naloženo da do 15. januara 2012. godine obavijesti sud u pismenoj formi o rezultatima dogovora s apelantom i izvršenikom, te da će u protivnom sud odrediti ročište za prodaju predmetnih nekretnina.
  • 46.
    Osnovni sud je 30. januara 2012. godine donio zaključak kojim se određuje prvo ročište za javnu prodaju nekretnina označenih kao k.č. br. 1254/0 u naravi potkućnica, njiva 1. klase, upisana u zk. ul. br. 84, k.o. Velika Obarska u svojini izvršenika s dijelom 1/1. Određeno je da će se prodaja obaviti putem usmenog i javnog nadmetanja u zgradi suda 13. marta 2012. godine u 10,30 sati.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 47.
    Apelant smatra da je neizvršenjem sudskog Poravnanja broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku i pravo pristupa sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. Po apelantovom mišljenju sud je pogrešno odredio takse na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju. Također navodi da je nastupila zastara naplate sudskih taksa jer je protekao rok od dvije godine od njihovog nastanka, tj. od podnošenja prijedloga za izvršenje i donošenje rješenja o dozvoli izvršenja prema Zakonu o sudskim taksama RS-a.

b) Odgovor na apelaciju

  • 48.
    U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je u navedenom postupku bio aktivan tako što je preduzimao pravne radnje nalažući zaključcima otklanjanje smetnji za dalje vođenje izvršnog postupku koje apelant ili nije izvršavao ili ih nije izvršio na način na koji je sud nalagao. Osnovni sud smatra da je apelant svojim postupcima uticao na to da postupak duže traje, i to: nedostavljanjem uredne punomoći ili sam tražeći podneskom od 24. jula 2007. godine da se postupak prekine na duže vrijeme dok apelant ne dođe u Republiku Srpsku (apelant se nalazi u inozemstvu), kako bi bio u prilici da izvrši ovjeru potpisa, ističući i to da je ostavljeni rok "nemoguće ispoštovati jer tražilac izvršenja neće doći na ove prostore u tome roku". Također, apelant je podneskom od 25. februara 2008. godine obavijestio sud da će doći u BiH tek u augustu kada će svoje obaveze u ovom postupku moći i izvršiti.
  • 49.
    Po mišljenju Osnovnog suda neosnovani su apelantovi navodi da je taksa određena suprotno zakonu. Naime, prema Zakonu o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS" br. 18/99 sa kasnijim izmjenama i dopunama) koji je važio u vrijeme nastanka taksene obaveze prema tarifnom broju 1 precizno je određeno da će se, u zavisnosti od vrijednosti predmeta spora (vrijednost spora 6.000,00 KM) za vrijednost od 5.000 KM do 50.000 KM, platiti taksa u iznosu od 500,00 KM. Prema tome sud nije pogrešno odredio taksu na prijedlog i rješenje, jer je članom 38. važećeg Zakona o sudskim taksama propisano da će se za podneske, radnje i isprave po kojima je taksena obaveza nastala do dana stupanja na snagu ovog zakona taksa platiti u skladu s propisima i tarifama koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona. Istaknuto je da je, u konkretnom slučaju, prijedlog za izvršenje podnesen 28. marta 2007. godine, a rješenje o izvršenju doneseno 24. oktobra 2007. godine tako da je taksa određena po zakonu koji je važio u vrijeme nastanka taksene obaveze, dok se apelant pogrešno poziva na novi Zakon o sudskim taksama. Također je navedeno da je članom 8. Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS" broj 18/99 s kasnijim izmjenama i dopunama) određeno da naplata sudske takse zastarijeva u roku od tri godine po isteku kalendarske godine u kojoj je nastala taksena obaveza. U konkretnom slučaju, prijedlog je podnesen 30. marta 2007. godine, a rješenje o izvršenju je doneseno 24. oktobra 2007. godine, tako da naplata sudske takse u ovom predmetu nije zastarjela. Pored navedenog, Osnovni sud je istakao da je rješenje od 24. oktobra 2007. godine pravosnažno, a da apelant nije izjavio prigovor ni u dijelu koji se odnosi na određenu sudsku taksu, pa nije jasno zašto u apelaciji ističe da je taksa previsoko određena.

V. Relevantni propisi

  • 50.
    U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.(...)

Član 9.

Podnesci, ročišta i spisi

(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.(...)

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

VI. Dopustivost

  • 51.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 52.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 53.
    U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja nije okončan u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 54.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 55.
    Apelant navodi da mu je neizvršenjem sudskog Poravnanja broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
  • 56.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje na osnovu sudskog poravnanja radi naplate novčanog potraživanja, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
  • 57.
    Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda: složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 58.
    Nadalje, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

Analiza dužine trajanja postupka

  • 59.
    Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom izvršnom postupku povodom apelantove apelacije zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine u razumnom roku Ustavni sud donio Odluku broj AP 2131/06 od 14. oktobra 2008. godine. Stoga će Ustavni sud kao relevantan period uzeti period od donošenja odluke Ustavnog suda, dakle od 14. oktobra 2008. godine. Pri tome će Ustavni sud imati u vidu da je predmetni postupak započeo 18. januara 1999. godine i da je u momentu donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2131/06 ukupno trajao osam godina i osam mjeseci. Dakle, Ustavni sud nalazi da predmetni postupak u cijelosti traje preko 13 godina i da još uvijek nije okončan.
  • 60.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava i vlastitom, ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 61.
    Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije složene prirode. U pogledu apelantovog doprinosa Ustavni sud napominje da je Odlukom AP 2131/06 od 14. oktobra 2008. godine Ustavni sud utvrdio da, iako je do momenta donošenja navedene odluke postupak trajao osam godina i osam mjeseci kao i da još nije okončan, apelant svojim ponašanjem u najvećoj mjeri doprinio dužini postupka. Prema tome, Ustavni sud će razmotriti apelantovo ponašanje od momenta donošenja odluke Ustavnog suda. U tom smislu Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud podneskom od 21. oktobra 2008. godine naložio apelantu da uplati 500,00 KM. Apelant je podneskom od 24. oktobra 2008. godine obavijestio sud da nema navedeni iznos novca, te da će traženi iznos na ime takse platiti nakon što se naplati od izvršenika. Međutim, sud je ponovo od apelanta zaključkom od 11. decembra 2008. godine zatražio da plati iznos od 500,00 KM na ime sudske takse, ističući da apelant ne može plaćanje sudske takse uvjetovati uspjehom u postupku. Apelantov punomoćnik je primio navedeni zaključak 17. decembra 2008. godine ali i dalje nije platio navedeni iznos. Osnovni sud je ponovo od apelanta podneskom od 23. februara 2011. godine zatražio da plati taksu u iznosu od 500,00 KM. Međutim, uvidom u spis Ustavni sud ne može zaključiti da je navedenu taksu apelant platio. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik na ročištu zakazanom za 14. decembar 2011. godine zajedno s izvršenikom izjavio da se prodaja nekretnina ne zakazuje prije 15. januara 2011. godine s obzirom da postoji mogućnost postizanja vansudskog sporazuma oko izmirenja duga.
  • 62.
    U pogledu ponašanja Osnovnog suda Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku u cilju okončanja predmetnog izvršnog postupka. Dakle, po mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom postupku bio aktivan te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka.
  • 63.
    Na osnovu navedenog proizlazi da je i u daljnjem toku postupka, odnosno nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2131/06, apelant jedini odgovoran za neokončavanje predmetnog postupka, i to neplaćanjem sudske takse i dogovorima s izvršenikom o načinu izmirenja duga, te neprihvatljivim izvinjenjima za nepostupanje po nalogu suda odnosno neprisustvo ročištima i zahtjevima za odgađanje procesnih radnji dok on ne dođe iz inozemstva. Stoga, iako navedeni postupak traje preko 13 godina, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 64.
    U odnosu na sudske takse Ustavni sud nalazi da su troškovi izvršnog postupka bili određeni rješenjem o izvršenju od 24. oktobra 2007. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant protiv navedenog rješenja nije podnio prigovor, što znači da redovnom sudu nije pružio priliku da odlučuje o njegovim navodima, pa ni Ustavni sud ne može odlučivati o pitanju koje nije izneseno pred redovni sud. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

Ostali navodi

  • 65.
    Apelant također smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na zaključke u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da apelant povredu prava na imovinu zasniva na istim činjenicama kao i povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije svrsishodno posebno ispitivati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 66.
    Ustavni sud zaključuje da, iako predmetni postupak traje preko 13 godina i još uvijek nije okončan, nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, budući da je apelant i nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2131/06, kao i prije toga, svojim daljnjim ponašanjem jedini doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
  • 67.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 68.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.