USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluku o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2120/09, rješavajući apelaciju Behzada Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Behzada Hadžića.
Utvrđuje se povreda prava na poštivanje privatnog i porodičnog života i doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pokrenutom povodom Naredbe Suda Bosne i Hercegovine broj X-KRN/09/713 od 11. maja 2009. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Behzada Hadžića podnesena protiv Naredbe Suda Bosne i Hercegovine broj X-KRN/09/713 od 11. maja 2009. godine u odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Behzad Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ključa podnio je 6. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KRN/09/713 od 11. maja 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: FMUP) zatraženo je 3. novembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 13. novembra 2009. godine, Tužilaštvo 16. novembra 2009. godine, a FMUP 5. novembra 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. februara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Sud BiH (sudija za prethodni postupak), postupajući povodom zahtjeva Tužilaštva broj KTA-182/09 od 11. maja 2009. godine za izdavanje naredbe za pretres stana, pokretnih stvari i lica i oduzimanje predmeta na osnovu čl. 51, 52, 53. i 65. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), donio je Naredbu broj X-KRN/09/713 od 11. maja 2009. godine.
- 7.U naredbi je navedeno da se, zbog postojanja osnova sumnje da su Goran Popović i ostala lica izvršili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. st. 1, 2. i 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ, a koji proizlazi iz Izvještaja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Uprava kriminalističke policije, broj 02/5-pov. 187/09 od 8. maja 2009. godine, radi pronalaženja i oduzimanja predmeta koji se pronađu prilikom pretresanja, a potiču ili mogu dovesti u vezu sa izvršenjem navedenog krivičnog djela, naređuje (pod tačkom I.1) pretres apelanta radi pronalaženja predmeta, stvari koje mogu poslužiti kao dokaz u svrhu dokazivanja krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. st. 1, 2. i 3. KZ u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ (kao što su droga, mobilni telefoni sa SIM karticama i SIM kartice koje koristi kao sredstvo komunikacije, zabilješke, poruke itd.). Pod tačkom 2. naredbe naređen je pretres kuće/stana i svih pripadajućih dijelova kuće/stana kao što su podrum, garaža, dvorište, mjesta za odlaganje smeća, potkrovlje koje koristi osumnjičeni na adresi Kulina bana b.b. Ključ i prostorija za koje se utvrdi da ih koristi apelant lično ili u svrhu izvršenja krivičnog djela za koje se sumnjiči, radi pronalaženja predmeta, tj. stvari koje mogu poslužiti kao dokaz navedenog krivičnog djela (kao što su droga, kompjuteri, prese, vage, mobilni telefoni sa SIM karticama i SIM kartice koje apelant koristi kao sredstvo komunikacije, poruke, zabilješke itd.). Naredbom je (pod tačkom 3) naređen pretres putničkog motornog vozila marke "Ford Mondeo" (preciziranih registarskih oznaka) i drugih putničkih vozila koja se pronađu i koja su apelantovo vlasništvo ili se prilikom pretresa ustanovi da ih osumnjičeni (apelant) koristi, radi pronalaženja predmeta, sredstava koja mogu poslužiti kao dokaz u svrhu dokazivanja navedenog krivičnog djela (kao što su droga, kompjuteri, prese, vage, mobilni telefoni sa SIM karticama i SIM kartice koje apelant koristi kao sredstvo komunikacije, poruke, zabilješke itd.). Pod tačkom 4. naređen je pretres svih mobilnih aparata koji se pronađu prilikom pretresa određenog pod tačkama 1. i 2. radi utvrđivanja dolaznih, odlaznih i propuštenih poziva i SMS poruka, radi utvrđivanja memoriranih govornih poruka i izlistavanja telefonskog imenika memoriranog u mobilnim aparatima i SIM karticama, radi identifikacije lica sa kojima je vršena komunikacija s ciljem izvršenja krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. st. 1, 2. i 3. KZ u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ. Naredbom je (pod tačkom 5) naređen pretres svih kompjutera, tvrdih diskova i drugih uređaja za pohranu podataka koji se pronađu prilikom pretresa određenog u tačkama 1. i 2. radi utvrđivanja dolaznih i odlaznih e-mailova i drugih pohranjenih podataka koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela organiziranog kriminala u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama.
- 8.Dalje, naredbom je (pod tačkom II) naređeno oduzimanje svih predmeta koji se pronađu prilikom pretresa određenog tačkama 1, 2. i 3. i koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. st. 1, 2. i 3. KZ u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ, kao i predmeta koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem drugog krivičnog djela i mogu poslužiti kao dokaz o izvršenju nekog drugog krivičnog djela propisanog KZ i entitetskim krivičnim zakonima. Naredbom je utvrđeno da se pretres lica, prostorija i vozila i privremeno oduzimanje predmeta povjerava ovlaštenim službenim licima FMUP-a (tačka III), a pretres će se obaviti u roku od 15 dana od dana izdavanja naredbe (tačka IV). Također, u naredbi je navedeno da se pretres može izvršiti i mimo vremena predviđenog za vršenje pretresa, odnosno i van vremenskog perioda od 6 do 21 sat i uz upotrebu odgovarajućih metoda i sredstava sile radi otvaranja prostorija i stvari koje se imaju pretresti radi sprječavanja uništavanja predmeta koji se traže i koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, a sve shodno članu 59. stav 2. ZKP. U naredbi je navedeno da osumnjičeni (apelant) ima pravo obavijestiti branioca o pretresu ali se naredba može izvršiti i bez braniočevog prisustva, s obzirom na neophodnost hitnog postupanja (tačka V). U skladu sa naredbom, privremeno oduzeti predmeti će se dostaviti Sudu BiH a nakon toga bit će proslijeđeni Tužilaštvu radi eventualnog korištenja u krivičnom postupku (tačka VI). Naredbom je jasno navedeno da će se prilikom pretresa sačiniti zapisnik u skladu sa članom 62. ZKP, a prilikom oduzimanja predmeta naznačit će se gdje su pronađeni, uz naznaku i opisati, a po potrebi i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti (tačka VII), kao i da se za sve oduzete predmete mora izdati potvrda. Naredbom je određen tužilac koji koordinira provedbu naredbe (tačka VIII). Također, u naredbi je (u tački IX) navedeno da lice koje drži predmete (navedene u tački III) naredbe dužno je da ih preda ovlaštenim licima, uz prijetnju novčanom kaznom, odnosno zatvorom ukoliko ih ne preda. Naredba sadrži uputstvo da lice od kojeg su privremeno oduzeti predmeti ima pravo žalbe (koja ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta) u roku od tri dana od dana prijema naredbe.
- 9.Tužilaštvo je u predmetu broj KTA-182/09 od 11. maja 2009. godine, na osnovu člana 35. stav 2. tačka b) ZKP, naredilo FMUP-u da izvrši Naredbu Suda BiH broj X-KRN/09/713 od 11. maja 2009. godine protiv četiri lica, među kojima je apelant. Tužilaštvo je naredilo da se nakon izvršenog pretresa izvrše pregled i analiza oduzetih predmeta, provede potrebno vještačenje oduzetih i sumnjivih predmeta i da se sačini detaljan izvještaj za Tužilaštvo, sa prijedlogom za istragu, i da se tek nakon toga izvještaj o pretresu, zapisnik, potvrde o oduzetim predmetima i oduzeti predmeti dostave Sudu BiH, u skladu sa ZKP. Tužilaštvo je naredilo preduzimanje svih neophodnih mjera zaštite tajnosti pri izvršenju naredbe i sve neophodne mjere zaštite izvršioca naredbe, te je naveden broj Tužilaštva koji treba kontaktirati u toku izvršenja naredbe u slučaju hitnosti.
- 10.Prema apelantovim navodima, pretres je počeo u 4,30 h u stanu u ulici Kulina bana, gdje su se nalazile njegove kćerke. Apelanta je o tome telefonom obavijestio portir bolnice (u kojoj je apelant radio), nakon čega je apelant došao do stana, pozvao advokata, koji je došao oko 5,30 h, i pretres je trajao do 11,00 h.
- 11.FMUP, odnosno lica koja su vršila pretres, Dario Zović i Saša Petrović, sačinili su Izvještaj o izvršenom pretresu broj 13/4-155 od 12. maja 2009. godine. U izvještaju je navedeno da su 12. maja 2009. godine oko 5,00 sati službena lica započela pretres. U stan na adresi Kulina bana su ušli u 5,15 h, gdje su zatekli apelantove kćerke koje su legitimirane. Nakon nekoliko minuta (iz izvještaja proizlazi u 5,20 sati) u stan dolazi apelant koji je identificiran, te je upitan da li posjeduje stvari (narkotike) koje se traže naredbom. Apelant je odgovorio da ih ne posjeduje, nakon čega mu je pročitana naredba Suda BiH i uručen mu jedan primjerak naredbe, te je upoznat sa pravima i razlozima pretresanja. Nakon toga, ekipa je (službena lica) uz prisustvo dva punoljetna svjedoka počela pretres, odnosno upoznala apelanta o razlozima službene radnje pretresa. Nakon pretresa stana u ulici Kulina bana izdati su zapisnik o pretresu i potvrda o oduzetim predmetima (tri mobilna aparata, laptop i fotoaparat), te se nastavilo sa pretresom dva automobila (oko 6,30 sati) u kojima ništa nije pronađeno. U razgovoru sa apelantom utvrđeno je da posjeduje kuću u Zgonu, pa je pretres nastavljen tamo (7,20 sati) uz prisustvo apelanta, advokata i svjedoka, te su prilikom pretresa oduzeti telefonski imenik i centralna jedinica. Iz izvještaja proizlazi da su u razgovoru sa apelantom službena lica utvrdila da apelant koristi kancelariju u zdravstvenoj ustanovi, te da u njoj posjeduje predmete tražene naredbom, zbog čega je pretres tamo nastavljen i tom prilikom su oduzeti predmeti (crvena teka, pet mobilnih aparata, USB memory stick i GSM kartica). Iz izvještaja proizlazi da je sve dokumentirano fotografski, da su izdate potvrde o oduzimanju predmeta i zapisnici o pretresanju. Također, u izvještaju je navedeno da svjedoci i apelant nisu imali primjedbi ni pritužbi i pretres je završen oko 9,30 sati. U prilogu izvještaja su zapisnici o pretresu, potvrde o oduzimanju predmeta i naredba Suda BiH.
- 12.Na zapisnicima o pretresu koje je dostavio FMUP br. 13/4-1/09, 13/4-1-a/09, 13/4-1-b/09 i 13/4-1-c/09 od 12. maja 2009. godine nalaze se potpisi apelanta, svjedoka Admire Smajić i Belmina Smajića, zapisničara i službenih lica, te je u zapisnicima (četiri zapisnika o pretresu stana, kuće, automobila i kancelarije) navedeno kada i gdje su sačinjeni i koji su predmeti privremeno oduzeti prilikom pretresa.
- 13.Apelant je 15. maja 2009. godine podnio predstavku FMUP-u, odnosno žalio se na rad službenih lica koja su vršila pretres njegovog stana, kuće, automobila i kancelarije zbog pretjerane upotrebe sile.
- 14.FMUP je apelantu dostavio obavijest o otvaranju unutrašnje istrage protiv lica koja su vršila pretres, a povodom njegove predstavke. FMUP ga je 23. jula 2009. godine dopisom broj 15-543 obavijestio da se načelnik slaže sa ocjenom inspektora da je predstavka neosnovana i da utvrđene činjenice ukazuju na to da su apelantovi navodi o nepropisnom ponašanju službenika netačni. FMUP, Ured za pritužbe javnosti, donio je Zaključak broj 08-404/09 od 7. septembra 2009. godine kojim se saglasio sa mišljenjem načelnika da je predstavka protiv službenih lica koja su vršila pretres neosnovana.
- 15.Također, apelant se 22. maja 2009. godine obratio Sudu BiH, u skladu sa članom 4. Zakona o pristupu informacijama, zahtjevom da mu se dostave dokazi koje je Tužilaštvo prezentiralo Sudu BiH radi izdavanja naredbe za pretres apelantovog stana. Sud BiH je dopisom broj X-KRN/09/713 od 25. maja 2009. godine obavijestio apelanta da su svi dokazi koji su pribavljeni pretresom proslijeđeni Tužilaštvu. Apelant je 28. maja 2009. godine poslao isti zahtjev Tužilaštvu, odnosno tražio obavještenje o dokazima koje je Tužilaštvo prezentiralo Sudu BiH uz zahtjev za izdavanje naredbe za pretres. Tužilaštvo nije odgovorilo na apelantov dopis (i zahtjev).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant ističe da su mu povrijeđeni pravo da ne bude podvrgnut nečovječnom i nehumanom postupanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. Evropske konvencije i pravo na privatnost, porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant navodi da je pretres izvršen 12. maja 2009. godine i da je počeo u 4,30 sati u stanu u kojem ne stanuje on nego njegove kćerke, protiv kojih naredba ne glasi, o čemu su službena lica bila obaviještena. Za vrijeme pretresa angažiran je veći broj policajaca (20) koji su nosili naoružanje i puške sa dugim cijevima. Prema apelantovim navodima, pretres je obavljen na silovit način uz pretjeranu upotrebu sile i prijetnje i demonstraciju sile pred građanstvom s ciljem da se apelant diskreditira. Apelant navodi da zbog toga on i njegova porodica trpe štetne posljedice u vidu psihičkog bola i patnje. Prema njegovim navodima, naredba je veoma dugo izvršavana na grub i ponižavajući način, a prilikom pretresa kod apelanta ništa nije pronađeno. Apelant ističe da od 4,30 do 11,00 sati on i njegova porodica nisu mogli da se spreme za posao, doručkuju, popiju jutarnje napitke, jer "im je sloboda kretanja bila oduzeta". Apelant je naveo da se obratio Sudu BiH, odnosno da je tražio pristup informacijama, a Sud BiH mu je odgovorio da su svi dokazi koji su prikupljeni za vrijeme pretresa proslijeđeni Tužilaštvu. Apelant se istim zahtjevom obratio Tužilaštvu, odnosno tražio je da vidi koji su to dokazi protiv njega koje je Tužilaštvo prilikom zahtjeva za izdavanje naredbe za pretres dostavilo Sudu BiH. S obzirom na to da Tužilaštvo nikada nije odgovorilo apelantu, on smatra da nikada nisu postojali elementi iz člana 51. ZKP, odnosno činjenice i dokazi koji predstavljaju dovoljno osnova za sumnju da se kod apelanta nalaze učinilac krivičnog djela, tragovi ili predmeti važni za postupak. Ovaj navod apelant posebno detaljno izlaže u svom podnesku (od 17. februara 2010. godine, nakon što su mu dostavljeni odgovori strana u postupku), te navodi da je član 51. ZKP jasan i da zahtjev za pretres stana mora biti opravdan u skladu sa odredbom člana 57. stav 1. ZKP. S tim u vezi, apelant ističe da je Sud BiH morao biti oprezan jer će u protivnom svaki zahtjev za pretres stana Tužilaštva biti usvojen, a pogotovo, kako apelant ističe, imajući u vidu na koji način je izvršen pretres, kao i činjenicu da je on ugledan čovjek (prim. dr. neuropsihijatar), direktor bolnice, humanista i poznat u svojoj okolini. Apelant ističe da je pravni nonsens da se jedan izvještaj policije koji je dobijen operativnim radom može smatrati dokazom u krivičnom postupku na osnovu kojeg se može izvesti pravni zaključak o postojanju dovoljne sumnje za traženje izdavanja naredbe za pretres stana. Apelant vjeruje u scenarij prema kojem je to sve iskonstruirala jedna "interesna kriminalna grupa", a ovakvim postupanjem Tužilaštvo i Sud BiH to su omogućili. Osim toga, apelant navodi da je uzrok povrede njegovih prava činjenica da sutkinja za prethodni postupak nije provjerila opravdanost za izdavanje naredbe u skladu sa članom 57. stav 1. ZKP, odnosno da je po inerciji udovoljila zahtjevu Tužilaštva. Dalje, apelant apsolutno negira da su zapisnici o pretresu stana i ostalih prostorija sačinjeni i da su ih potpisali on ili njegov advokat. Apelant postavlja pitanje zašto je naredba izvršena u periodu od 21,00 do 6,00 sati (apelant navodi da je pretres počeo u 4,30 h), pa ako je bila tako velika hitnost u postupanju, zbog čega ta hitnost više ne postoji, odnosno zbog čega više nikada nije ništa preduzeto protiv njega. Apelant je naveo da mu oduzeti predmeti nikada nisu vraćeni, pogotovo stvari koje pripadaju njegovim kćerkama. Također, u podnesku koji je predao Ustavnom sudu (od 15. februara 2010. godine) apelant je pojasnio da su službena lica prijetila njegovim kćerkama prije njegovog dolaska u stan, odnosno "mahala pištoljem" uz "uvredljiv sadržaj" da je počinjen ozbiljan zločin i da traže dokaze. Apelant je istakao svoju aktivnost u Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije, iz koje je pokrenuo detoksikacijsku terapiju (koja je uspješna), rad na psihološkoj pomoći svjedocima ratnog zločina, aktivnosti sa grupama koje se bave nestalim licima i odjelom SIPA-e za zaštitu svjedoka ratnog zločina, kao i svoj rad (za vrijeme rata) u sanitetskoj jedinici Armije BiH, zbog čega smatra da se "određena interesna kriminalna grupa" obračunavala s njim, a zbog postupanja Suda BiH je i uspjela. U dopisu od 18. februara 2011. godine, a zatim 31. augusta 2011. godine, apelant je obavijestio Ustavni sud da ga još uvijek (nakon pretresa) niko od nadležnih vlasti nije kontaktirao, nije ga saslušao, niti su mu vraćene oduzete stvari. Apelant navodi da on i njegova porodica ponašanje nadležnih organa osjećaju kao snažne povrede njihovih prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 17.U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo da je apelacija neosnovana i paušalna jer je naredba izdata na zahtjev Tužilaštva broj KTA-182/09 od 11. maja 2009. godine, uz koji je dostavljen i prilog. Ocjenjujući predmetni zahtjev u sveukupnosti, te uzimajući u obzir oznaku hitnosti, Sud BiH je istoga dana, u skladu sa čl. 51, 52, 53. i 65. ZKP, izdao naredbu prema svim osumnjičenim (14 osumnjičenih), među kojima je i apelant. Sud BiH ukazuje na to da se apelant žali na način izvršenja naredbe. Međutim, Sud BiH navode apelacije smatra neosnovanim i paušalnim, te navodi da je ponovo izvršenim uvidom u predmetni spis našao da se ne može zaključiti da je povrijeđeno niti jedno apelantovo pravo. Sud BiH navodi da je iz stanja spisa vidljivo kako je primio zahtjev Tužilaštva za izdavanje naredbe za pretres stana i ostalih prostorija, pokretnih stvari i lica i privremeno oduzimanje predmeta. Ocjenjujući predmetni zahtjev, a posebno prilog uz zahtjev, Sud BiH je našao dovoljno dokaza koji ukazuju na postojanje osnova sumnje da je apelant (između ostalih) počinio krivično djelo organiziranog kriminala u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama. Sud BiH je naveo: "U samoj naredbi [je] precizno navedeno da je postojanje osnova za sumnju Sud BiH temeljio na Izvještaju uprave kriminalističke policije MUP RS broj 02/5-pov.187/09 od 8. maja 2009. godine, iz kojeg nedvosmisleno proizilazi da se operativnim radom došlo do saznanja da apelant pripada organizovanoj kriminalnoj grupi koja vrši neovlašteni transport opojnih droga". Dakle, ocjenjujući zahtjev Tužilaštva i priloge uz zahtjev, Sud BiH je zaključio da oni sadrže elemente propisane odredbom člana 55. ZKP, te je, u skladu sa čl. 57. i 65. ZKP, izdao naredbu. Sud BiH je naveo da je nesporno da se pretresanjem stana krši pravo na privatnost, dom i porodični život, ali je istakao da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) utvrdio da je to dopušteno uz postojanje zakonskih uvjeta, a Sud BiH je utvrdio da su u konkretnom slučaju ti uvjeti ispunjeni. Sud BiH je naveo i da je izvršenje naredbe u nadležnosti tužioca (član 35. stav 2. ZKP), s tim da tužilac može izvršenje naredbe o pretresanju pod nadzorom povjeriti ovlaštenim službenim licima, što je sud imao u vidu prilikom izdavanja naredbe. U vezi sa povredom člana 4. Zakona o pristupu informacijama, Sud BiH se izjasnio da je apelant istoga dana kada je zatražio pristup informacijama obaviješten da su svi dokazi prikupljeni pretresom proslijeđeni Tužilaštvu, te je upućen da se obrati Tužilaštvu. U vezi sa postupanjem nadležnih lica, Sud BiH je u odgovoru naveo da u zapisniku o pretresu nigdje nije konstatirano da je apelant istakao bilo kakav prigovor o postupanju ovlaštenih lica prilikom pretresa.
- 18.Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da je naredbu izdao Sud BiH, te s obzirom na to da je Sud BiH ocijenio zahtjev Tužilaštva za izdavanje naredbe, Tužilaštvo nema potrebu da obrazlaže prijedlog za izdavanje naredbe, niti želi uzimati za pravo da ocjenjuje zakonitost naredbe Suda BiH.
- 19.U odgovoru na apelaciju, koji je jako detaljan i uz koji je priložena brojna dokumentacija, FMUP je istakao da su pripadnici Federalne uprave policije (uz asistenciju Jedinice za podršku MUP-a Unsko-sanskog kantona), po naredbi Suda BiH i naredbi Tužilaštva i uz prethodno napravljen i odobren plan (Tajno), izvršili pretres. Prema navodima FMUP-a, pretres je izvršen u skladu sa zakonom, pretresu su prisustvovali punoljetni svjedoci, apelantov pravni zastupnik i apelant lično. Tokom pretresa nije bilo upotrebe sile, što se vidi iz zapisnika, a niko od navedenih lica nije imao primjedbi. Vezano za postupanje službenih lica prilikom pretresa, apelant je podnio predstavku u kojoj se žalio na postupanje, te je Jedinica za profesionalne standarde provela unutrašnju istragu u kojoj je utvrđeno da je predstavka neosnovana. FMUP je naveo da je saglasnost na rezultate istrage dao Ured za pritužbe zaključkom od 7. septembra 2009. godine.
V. Relevantni propisi
- 20.Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 35.
Prava i dužnosti
(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
(…)
- e)izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom, f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od strane Suda u skladu s ovim zakonom,
(…)
GLAVA VIII - RADNJE DOKAZIVANJA
Odjeljak 1 - Pretresanje stana, prostorija i osoba
Član 51.
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari
(1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se poduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.
(2) Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava 1. ovog člana, obuhvata i pretresanje kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s njima povezani. Na zahtjev Suda, osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup, predati diskete, trake ili neki drugi oblik na kome su pohranjeni podaci, kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Osoba koja odbije njihovu predaju, iako za to ne postoje razlozi iz člana 84. ovog zakona, može se kazniti prema odredbi člana 65. stav 5. ovog zakona.
(…)
Član 52.
Pretresanje osobe
(1) Pretresanje osobe može se poduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba počinila krivično djelo ili da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak.
Član 53.
Naredba za pretresanje
(1) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uvjetima propisanim ovim zakonom.
(2) Naredbu za pretresanje može izdati Sud na zahtjev Tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih službenih osoba koje su dobile odobrenje od Tužitelja.
Član 54.
Forma zahtjeva za pretresanje
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u pismenoj ili usmenoj formi. Ako se zahtjev podnosi u pismenoj formi, mora biti sastavljen, potpisan i ovjeren na način kako je to određeno u članu 55. stav 1. ovog zakona. Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u skladu s članom 56. ovog zakona.
Član 55.
Sadržaj zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje
(1) Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje mora sadržavati:
- a)naziv Suda, kao i ime i funkciju podnositelja zahtjeva,
- b)činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, odnosno tragovi i predmeti navedeni u članu 51. stav 1. ovog zakona naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe,
- c)zahtjev da Sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaženja osobe ili oduzimanja predmeta,
(2) U zahtjevu se može predložiti:
- a)da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo ili da može ugroziti bezbjednost ovlaštene službene osobe ili druge osobe ako se naredba ne izvrši odmah ili u vremenskom periodu od 21 sata do 6 sati.
- b)da ovlaštena službena osoba izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana sumnja da se traženi predmeti mogu lahko i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu, da predaja naredbe može ugroziti bezbjednost ovlaštene službene ili druge osobe kao i da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo ili ugroziti bezbjednost ovlaštene službene ili druge osobe.
Član 57.
Izdavanje naredbe za pretresanje
(1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.
Član 58.
Sadržaj naredbe za pretresanje
Naredba za pretresanje sadrži:
[…]
- f)određivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traže, s navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,
- g)uputstvo da se naredba treba izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to Sud izričito odredi,
- h)ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti ako to Sud izričito odredi,
- i)uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u Sud bez odlaganja,
- j)pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branitelja i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branitelja ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.
Član 59.
Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje
(1) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega se, bez odlaganja, mora vratiti Sudu.
(2) Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu s članom 55. stav 2. ovog zakona.
Član 60.
Postupak izvršenja naredbe za pretresanje
(1) Prije početka pretresanja ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj službenoj osobi pristup uskraćen, može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.
(2) Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlaštena službena osoba nije dužna obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena službena osoba opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlaštena službena osoba naredbom izričito ovlaštena da uđe bez prethodne najave.
(3) Korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.
(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.
Član 62.
Zapisnik o pretresanju
(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.
(2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti Tužitelj. Ti će se predmeti odmah vratiti ako Tužitelj ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti.
(3) Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje vođenje krivičnog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhe krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane.
Član 63.
Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv Suda koji je izdao naredbu.
(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određene osobe, potvrda iz stava 1. ovog člana mora se uručiti toj osobi. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.
(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora, bez odlaganja, vratiti Sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.
(4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, Sud će zadržati predmete pod nadzorom Suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe.
Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
Član 65.
Naredba za oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZ BiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje Sud, na prijedlog Tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od Tužitelja.
(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv Suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime osobe od koje se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta, rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti, i pouka o pravnom lijeku.
(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe.
(5) Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi Suda. Osoba koja ih odbije predati, može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi.
(6) Odredbe stava 5. ovog člana odnose se i na podatke pohranjene u kompjuteru ili sličnim uređajima za automatsku obradu podataka. Pri njihovom pribavljanju posebno će se voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka.
(7) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.
(8) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a, po potrebi, i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda.
(9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti prema osumnjičenom, odnosno optuženom niti osobama koje su oslobođene dužnosti svjedočenja.
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost ratione materiae
- 22.U konkretnom slučaju, apelant se žali na to da su mu zbog pretresa povrijeđeni pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Ustavni sud podsjeća na to da se član 5. Evropske konvencije kao cjelina odnosi na zaštitu fizičke slobode i to naročito slobode od proizvoljnog hapšenja ili pritvaranja. Ovim članom se ne pruža zaštita od manje ozbiljnih oblika ograničavanja lične slobode kao što su primjena saobraćajnih propisa, obavezno prijavljivanje stranaca ili građana, najveći dio mjera u vezi sa nadzorom nad licima uvjetno puštenim na slobodu, policijski sat, ili drugi vidovi nadzora kojim se ozbiljno ne ograničava čovjekova sloboda da se slobodno kreće u zajednici. U praksi se jasno iskristaliziralo stanovište da se pitanje je li neko bio lišen slobode posmatra od slučaja do slučaja. U konkretnom slučaju, apelant se žali na ograničenu slobodu kretanja jer za vrijeme trajanja pretresa on i članovi njegove porodice nisu mogli na uobičajen način da se spreme i odu na posao. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju naredba o pretresanju stana koju apelant osporava apelacijom ni na koji način nije dovela u pitanje apelantova prava zagarantirana članom 5. Evropske konvencije, te zaključuje da su navodi o povredi ovog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 24.Vezano za apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom "utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv nekog lica. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju apelant žali na naredbu kojom je naređen pretres njegovog doma i ostalih navedenih stvari, koji je proveden na osnovu naredbe za pretres koju je izdao nadležni sud, očigledno je da nije bilo utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe u smislu člana 6. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 95/10, tačka 23). Zbog toga je i ovaj apelantov navod ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će apelacija biti odbačena kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke, u odnosu na ovaj dio apelacije.
Dopustivost u odnosu na povredu prava iz člana II/3.b) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije
- 26.Apelant smatra da su mu nezakonitim pretresom povrijeđena navedena prava.
- 27.Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je, prema praksi Ustavnog suda, dopustiva u smislu člana 16. stav 3 (op. cit., AP 3376/07 tačka 29).
- 28.Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 30.Apelant smatra da mu je pretresom, koji je izvršen na osnovu nezakonite naredbe suda uz prekomjernu upotrebu sile i prijetnje te demonstracijom sile pred građanstvom kako bi se apelant diskreditirao, povrijeđeno pravo iz člana II/3.b) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije.
Pravo na privatni i porodični život i dom
- 31.Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
- 3.Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
- 32.Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
- 33.Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). Član 8. Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog doma i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje ovog prava, osim u slučajevima iz stava 2. tog člana.
- 34.Evropski sud je utvrdio da pretres stana predstavlja miješanje u poštivanje prava na dom, privatni život i prepisku. S tim u vezi, Evropski sud je zaključio da države potpisnice mogu smatrati neophodnim da radi pribavljanja fizičkih dokaza za neko krivično djelo pribjegavaju mjerama kao što su pretresanje i pljenidba imovine. Mada ovakve mjere, u normalnim okolnostima, predstavljaju miješanje u prava pojedinca prema prvom stavu člana 8. Evropske konvencije (porodični i privatni život ili dom), razlozi koji se daju za opravdanje takvih mjera moraju biti relevantni i dovoljni i proporcionalni cilju koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud, Niemietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, broj 251). Da bi "miješanje" bilo opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske konvencije ako se smatra da ono nije "neophodno" da bi se postigao jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara "pritiscima društvenih potreba" i da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi op. cit., Niemietz protiv Njemačke).
- 35.Evropski sud je u svojoj praksi naveo da termin "u skladu sa zakonom", a u svrhu primjene člana 8. stav 2. Evropske konvencije, tumači na način da nametnuta mjera mora imati osnov u zakonu, mora se baviti pitanjem kvaliteta zakona i zahtijevati da zakon mora biti dostupan, kao i da onaj na koga se odnosi mora da shvati i predvidi posljedice za njega, te zakon mora biti u skladu sa vladavinom prava. Zbog toga je Evropski sud istakao da termin "zakon" shvata u "materijalnom" a ne u "formalnom" smislu. U oblasti za koju postoji pisani zakon, "zakon" koji je na snazi provode redovni sudovi. U tom pogledu, Evropski sud je naveo da su njegova ovlaštenja da ispita navode u vezi sa domaćim pravom ograničena zato što je prije svega na domaćim vlastima da tumače i primijene zakon (vidi Evropski sud, Petri Salinene protiv Finske, presuda od 27. septembra 2005. godine, aplikacija broj 50882/99). Također, Evropski sud je razmatrao predmete koji su se odnosili na pretres bez bilo kakve naredbe o pretresu (izdate prije ili poslije pretresa) i bez bilo kakvog dokumenta koji bi upućivao na legitimitet, kao i na bilo koju pismenu ili usmenu instrukciju kojom se opisuju svrha i cilj pretresa u okviru sudske vlasti. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 8. Evropske konvencije u slučajevima u kojim su pretres i oduzimanje predmeta izvršeni bez bilo kakvog ili bez adekvatnog ovlaštenja ili mjera zaštite protiv arbitrarnog miješanja. Prema stavu Evropskog suda, propust nacionalnih vlasti da poštuju pravila domaćeg zakonodavstva kojim je reguliran postupak preduzimanja radnje pretresanja dovest će do nezakonitosti takve radnje u smislu člana 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Elci i drugi protiv Turske, aplikacije br. 23145/93 i 25091/94 od 13. novembra 2003. godine). Također, u jednom od svojih predmeta (vidi Evropski sud, Panteleyenko protiv Ukrajine, aplikacija broj 11901/02 od 29. jula 2006. godine, st. 50-53) Evropski sud je zaključio da je povrijeđen član 8. Evropske konvencije, pozivajući se na zaključak domaćih sudova koji je iznesen u odlukama (koje su osporene u toku postupka pred domaćim sudom, ali ne po tom osnovu) da nisu poštovane proceduralne garancije predviđene zakonom jer je pretres izvršen a apelantu nije uručena naredba za pretres, a što je zakonski uvjet, odnosno zakonsko osiguranje od proizvoljnost u postupanju prilikom pretresa, a tužilac je znao da se apelant nalazi na liječenju. Osim toga, u jednom predmetu Evropski sud je razmatrao zakonitost u odnosu na navode podnosioca predstavke (koji je advokat) da je pretres kancelarije i oduzimanje predmeta bilo nezakonito, jer je prekršen član Advokatskog akta (Bar Act) kojim se štiti, odnosno osigurava da će advokat profesionalno čuvati tajnu. Evropski sud je ispitao da li su u skladu sa zakonom pretres i oduzimanje predmeta s obzirom na to da je utvrđeno da postoji Advokatski akt, da su advokatski dokumenti nepovredivi i ne mogu se provjeriti ili izuzeti. Evropski sud je utvrdio da ne postoji sudska praksa kojom se razjašnjava tačan opseg te odredbe, odnosno da li zabrana oduzimanja materijala koji su pokriveni profesionalnom privilegijom važi u svim okolnostima. Zbog toga je, prema mišljenju suda, otvorena sumnja "da li je to u skladu sa zakonom". Međutim, Evropski sud je našao da nije neophodno da utvrdi ovu činjenicu jer smatra da je ova mjera (pretres) inkompatibilna sa članom 8. Evropske konvencije u ostalim aspektima (vidi Evropski sud, Iliya Stefanov protiv Bugarske, presuda od 22. maja 2008. godine, aplikacija broj 65755/01).
- 36.Evropski sud je naveo da, kako bi odredio da li je mjera pretresa i oduzimanja stvari "neophodna u demokratskom društvu", to se ispituje u svakom pojedinom slučaju. Iako je Evropski sud naveo da je državama potpisnicama data određena sloboda odlučivanja, izuzeci iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije trebaju se usko tumačiti. S tim u vezi, Evropski sud je naveo da u svakom konkretnom predmetu ispituje da li domaći zakon sadrži efektivnu zaštitu od proizvoljnosti i arbitrarnosti. Elementi koji će se uzeti u obzir su težina krivičnog djela zbog kojeg je naredba izdata, da li se naredba koju je izdao sudija zasniva na osnovanoj sumnji, da li je cilj naredbe razumno ograničen, da li je pretres izvršen uz prisustvo svjedoka, okolnosti pod kojima je naredba izdata, pogotovo dokazi koji su bili dostupni u to vrijeme, sadržaj same naredbe, kao i garancije koje se preduzimaju kako bi se ograničio utjecaj naredbe na razumnu mjeru i opseg mogućih reperkusija na ugled lica koje je pogođeno naredbom (vidi, mutatis mutandis, op. cit., Niemietz protiv Njemačke). Evropski sud je istakao da činjenica da je izdata naredba po sudskom nalogu ne znači uvijek i poštivanje člana 8. Evropske konvencije.
- 37.U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant osumnjičen za veoma ozbiljno krivično djelo – organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama, a osnovi sumnje (prema podacima dostupnim Ustavnom sudu) bazirani su na Izvještaju kriminalističke uprave policije MUPRS, koji je dobijen operativnim radom na terenu. Na zahtjev Tužilaštva, Sud BiH je izdao naredbu kojom je naredio pretres apelanta, stana, automobila, mobilnih aparata i kompjutera, tvrdih diskova i drugih uređaja za pohranu podataka radi pronalaženja i oduzimanja predmeta koji potiču ili se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela i tragova krivičnog djela. Apelant smatra naredbu nezakonitom, te osporava osnov naredbe i arbitrarnost Suda BiH u izdavanju naredbe, osnov za zahtjev koji je podnijelo Tužilaštvo, kao i sam način izvršenja naredbe.
- 38.Prije svega, prilikom odlučivanja da li je naredba "u skladu sa zakonom", Ustavni sud napominje da u ovom polju ima "širu" nadležnost, odnosno pruža veće garancije od Evropskog suda, te ima nadležnost da "prodre" u pitanje zakonitosti tako što će utvrditi da li je određena odredba zakona primijenjena na adekvatan način, odnosno da li je "u skladu sa zakonom". U Odluci broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio kršenje člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, odnosno da je pretres bio nezakonit, jer prije početka pretresa apelantici nije predočena naredba o pretresu. U navedenom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je pretres izvršen u apelanticinoj kući, u naredbi nije bilo naznačeno apelanticino ime već ime O. L. Apelantica je (između ostalih navoda koji su proglašeni neosnovanim) tvrdila da joj prije početka pretresanja njenog doma nije predata naredba na osnovu koje se pretres obavlja. U vezi s tim, Ustavni sud je ukazao na član 60. Zakona o krivičnom postupku (u konkretnom slučaju Distrikta Brčko) u kojem je propisan postupak izvršenja naredbe za pretres i u skladu sa kojim prije početka pretresanja ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg će se ili na kojem će se izvršiti pretresanje. Polazeći od apelantovih navoda u konkretnom slučaju, odnosno da je naredba Suda BiH proizvoljna i nezakonita jer nisu poštovane odredbe čl. 51. i 57. ZKP, Ustavni sud će ispitati da li je naredba Suda BiH donesena "u skladu sa zakonom". Imajući u vidu sadržaj naredbe, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH donio naredbu (na zahtjev Tužilaštva), u skladu sa odredbama čl. 51, 52, 53. i 65. ZKP, zbog postojanja osnova sumnje da su Goran Popović i drugi počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi sa krivičnim djelom neovlaštenog prometa droga, a koji proizlazi na osnovu Izvještaja MUPRS, a radi pronalaženja i oduzimanja predmeta koji se pronađu prilikom pretresanja a potiču ili se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela ili tragova krivičnog djela. Ustavni sud primjećuje da se naredba zasniva na članu 51. ZKP u kojem je navedeno da se pretresanje stana i ostalih prostorija može preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze izvršilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak. Dakle, polazeći od sadržaja člana 51. ZKP, Ustavni sud primjećuje da je razlog, odnosno osnov za izdavanje naredbe osnov za sumnju da će se nešto ili neko pronaći (u konkretnom slučaju radi pronalaženja predmeta koji potiču od krivičnog djela, odnosno tragovi krivičnog djela). To znači da se prilikom izdavanja naredbe o pretresanju sud ne bavi postojanjem osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo. Osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo su u "nadležnosti" Tužilaštva i to je conditio sine qua non zahtjeva za izdavanje naredbe. To dalje znači da Tužilaštvo nakon što utvrdi da postoji niži nivo sumnje (takozvani "razlog za sumnju" - u fazi istrage) da je počinjeno krivično djelo ukoliko smatra da postoji vjerovatnost da se u određenom prostoru nešto ili neko pronađe, podnosi zahtjev za izdavanje naredbe za pretres, ali mora sudu dostaviti činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se lica odnosno tragovi i predmeti (iz člana 51. stav 1) naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određenog lica. Prilikom donošenja naredbe za pretresanje sud se dakle ne upušta u osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo ali mora da utvrdi dovoljno osnova za sumnju da se kod lica koja se pretresaju nalaze određene stvari, tragovi ili lica. S obzirom na to da sam ZKP sadrži pojmove "osnovi sumnje", "vjerovatnost", "osnovana sumnja", koji bi se u običnom životu mogli različito gradirati, važno je napomenuti da je "osnov sumnje" najniži nivo sumnje, "osnovana sumnja" je nivo sumnje koji tužilaštvo ima pri podizanju optužnice (što podrazumijeva određenu sigurnost) a "vjerovatnost" se nalazi između ova dva nivoa sumnje. To znači da sud, kako bi izdao naredbu za pretres, mora imati još veći stepen sumnje da će se pretresom nešto ili neko pronaći od osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo. Razlog što sud odlučuje, odnosno donosi naredbu za pretres, kao i razlog ovog "većeg stepena sumnje", u istrazi je upravo da se zaštite dom, privatnost i porodični život lica na koja se naredba odnosi. Dakle, naredba koja djeluje prema određenim licima (osumnjičenom, optuženom, ali i trećim licima) mora da sadrži minimum konkretnog obrazloženja koji se ogleda u vjerovatnosti da će se nešto ili neko pronaći, a što jasno proizlazi iz sadržaja odredbi čl. 51, 54. i 57. ZKP. Ustavni sud je, također, svjestan činjenice da se u fazi istrage, koja je vrlo osjetljiva i tajna, ne trebaju predočiti činjenice ili dokazi kojima bi se ugrozilo vođenje postupka. Međutim, nakon što se izvrši pretres nema više "tajnosti", odnosno lice je već upoznato sa određenim radnjama Tužilaštva. Zbog navedenog, u ovoj fazi postupka jedini garant zaštite ljudskih prava (na dom, privatnost i porodični život) upravo je ocjena suda o vjerovatnosti da će nešto naći, odnosno uvjerenje suda da je pretres opravdan (član 57. ZKP), a to "uvjerenje" suda bi trebalo biti poznato i licu na koje se naredba odnosi. U protivnom, činjenica da se pretres dopušta zbog "osnova sumnje" da je počinjeno krivično djelo vodila bi mogućnosti arbitrarnosti i zloupotreba, odnosno ovakva mjera mogla bi se pretvoriti u sredstvo kojim se utvrđuje postojanje osnova sumnje ili osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo. To bi dalje značilo stvaranje mogućnosti da se pretresati može bilo ko i bilo gdje. Ustavni sud u konkretnom predmetu od Suda BiH nije dobio uvjerenje da je imao dovoljno osnova za sumnju da će pretresom nešto ili nekog pronaći, jer se Sud BiH samo poziva na osnove sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Naime, iz naredbe proizlaze osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo i naredbom je jasno određen "cilj" naredbe – pronalaženje i oduzimanje predmeta koji potiču ili se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela i tragova krivičnog djela, ali naredbi nedostaje "suština naredbe", odnosno nedostaje joj "konkretizacija", dovoljno osnova za sumnju da se kod apelanta nalaze tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak. Osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo ne podrazumijevaju a priori vjerovatnost pronalaska predmeta i tragova krivičnog djela, već se ova "vjerovatnost" mora specificirati kroz naredbu suda. Ova dva pojma suštinski i jezički su bitno različita i sud ne može po automatizmu, ako ima osnova za sumnju da je počinjeno krivično djelo, dopustiti naredbu za pretres. Osim toga, kako je utvrđeno kroz praksu Evropskog suda, zemlje ugovornice imaju široko polje dispozicije u reguliranju svog nacionalnog zakonodavstva, ali kada je zakonom propisan određeni uvjet, onda se on mora poštovati. U protivnom, svaki zahtjev za pretres bilo koga i bilo čega smatrao bi se opravdanim uz minimum stepena sumnje o počinjenom krivičnom djelu, pa bi sudska kontrola samo "formalno postojala" bez efektivne zaštite, odnosno izgubio bi se smisao zakonske kontrole i opravdanosti izdavanja naredbe koju vrši sud.
- 39.Ustavni sud primjećuje da apelant dvije godine i tri mjeseca nakon izvršenog pretresa navodi da mu nisu vraćene oduzete stvari, a nadležne vlasti nisu izvršile niti jednu drugu radnju. Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 71. ZKP propisano da otvaranje i pregled predmeta i dokumentacije koji su oduzeti tokom pretresa vrši tužilac, uz obavezu da obavijesti lica od kojih su oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca. Također, u skladu sa članom 74. ZKP, postoji obaveza vraćanja predmeta kada postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu sa članom 65, odnosno ne postoje razlozi iz člana 391. ZKP (slučajevi kada se donese oslobađajuća presuda ali interesi javne sigurnosti i zaštite morala nalažu zadržavanje predmeta).
- 40.Osim ovih navoda, Ustavni sud primjećuje da je apelant, i nakon što su mu poslati odgovori na apelaciju koje su dostavili Sud BiH, Tužilaštvo i FMUP, tvrdio da ni on ni njegov advokat nisu potpisali zapisnik o pretresu. Međutim, imajući u vidu prethodne zaključke, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da se upušta u daljnje aspekte "zakonitosti".
- 41.Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postupak izdavanja naredbe za pretres apelanta i njegovog stana, odnosno kuće i ostalog, kako je navedeno naredbom Suda BiH, nije zadovoljio kriterij "miješanja u skladu sa zakonom" iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Naime, postupak donošenja naredbe nije proveden u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, s obzirom na to da Sud BiH nije naveo razloge da je imao dovoljno osnova za sumnju da će se pretresom naći nešto kod apelanta ili u njegovom stanu/kući, automobilu, mobilnom aparatu ili kompjuteru, a što je neophodan uvjet za izdavanje naredbe za pretres.
- 42.Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na poštivanje doma, privatnosti i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 43.Imajući u vidu da je naredba Suda BiH "provedena", odnosno završena, a uzimajući u obzir apelantov navod da trpi štetu od ovog postupka Suda BiH i nadležnih lica koja su provela naredbu, Ustavni sud nalazi da je utvrđena povreda dovoljna satisfakcija za apelanta, te je odlučio kao i dispozitivu.
- 32.
Ostali navodi
- 44.Ustavni sud primjećuje da je apelant istakao da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju i nečovječnom postupanju. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud primjećuje da se oni u suštini odnose na način izvršenja naredbe za pretres, odnosno zbog prisustva velikog broja službenih lica i oružja koje su nosili. Međutim, s obzirom na zaključak o povredi prava na dom, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i navod o povredi člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 45.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na dom, privatnost i porodični život zbog toga što naredba Suda BiH, povodom koje je pretres izvršen, nije sadržavala minimum konkretizacije u smislu postojanja razloga koji ukazuju na to da postoji vjerovatnost da će se kod apelanta pronaći neko (učinilac ili saučesnik) ili nešto (tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak), a što jasno proizlazi iz sadržaja odredbi ZKP i predstavlja garanciju opravdanosti izdavanja naredbe za pretres.
- 46.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.