USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3806/09, rješavajući apelaciju Općine Maglaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Općine Maglaj.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-001503 od 14. oktobra 2009. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Općina Maglaj (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Maglaj, podnijela je 4. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-001503 od 14. oktobra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda Zavidovićima, Zemljišnoknjižni ured Maglaj (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-Dn-07-000 454 od 1. augusta 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 2. juna 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 23. juna 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore dostavili 30. juna 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 24. augusta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Općinski sud je djelimičnim Rješenjem broj 042-0-Dn-07-000 454 od 1. augusta 2007. godine dozvolio upis zakonske hipoteke u kolonu UPISI C lista zemljišnoknjižnog uloška 366, 321 k.o. Maglaj, na cijelo zemljišnoknjižno tijelo u zk. ul. 322 k.o. Maglaj, na k.č. 2840/2, 503/43 i 2893/1 u korist Federalnog ministarstva finansija, Poreska uprava FBiH, Kantonalni poreski ured Zenica, radi naplate poreske obaveze u iznosu od 315.360,32 KM. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je zemljišnoknjižnom uredu 17. juna 2007. godine dostavljeno rješenje o naplati poreske obaveze iz imovine poreskog obveznika „Zovko gradnja“ d.o.o. Maglaj, te da je uvidom u zemljišnu knjigu utvrđeno da podaci o nekretninama djelimično odgovaraju podacima iz dostavljenog rješenja. Prema navedenom, u dijelu u kojem su se podaci podudarali upisana je zakonska hipoteka. U preostalom djelu upis hipoteke je odložen do okončanja postupka u predmetu broj 042-0-Dn-07 000 449 koji je pokrenut po zahtjevu „Zovko gradnja“ d.o.o. Rukovodeći se navedenim, a na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, odlučeno je kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se žalba može izjaviti Kantonalnom sudu u roku od 15 dana od prijema rješenja.
- 6.Općinski sud je Rješenjem broj 042-0-Dn-07-000 800 od 17. decembra 2007. godine dozvolio upis predbilježbe naplate indirektnih poreza na imovini dužnika „Zovko gradnja“ d.o.o. Maglaj u označenom iznosu u kolonu UPISI C lista zemljišnoknjižnih uložaka 321, 322 i 366 k.o. Maglaj. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je zahtjev za upis predbilježbe dostavila 14. decembra 2007. godine Uprava za indirektno oporezivanje, Terenski ured Tuzla, s pratećom dokumentacijom. Općinski sud je zaključio da zahtjev i dostavljeni dokumenti ispunjavaju uvjete za predbilježbu prava na nekretninama u svojini dužnika „Zovko gradnja“ d.o.o. radi naplate indirektnih poreza u označenom iznosu. Shodno navedenom, u skladu s članom 43. Zakona o zemljišnim knjigama, odlučeno je kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se žalba može izjaviti Kantonalnom sudu u roku od 15 dana od dana njegovog prijema.
- 7.Apelant je protiv djelimičnog Rješenja Općinskog suda broj 042-0-Dn-07-000 454 od 1. augusta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda broj 042-0-Dn-07-000 800 od 17. decembra 2007. godine izjavio jednu žalbu Kantonalnom sudu. U opširnim žalbenim navodima apelant je oba rješenja osporavao zbog povrede materijalnog zakona, tvrdeći da su zakonska hipoteka i predbilježba upisane na nekretninama koje su društvena odnosno državna svojina, da se radi o neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu, te da apelant ima pravo prvenstva u preuzimanju takvog zemljišta.
- 8.Kantonalni sud je Rješenjem broj 004-0-Gž-08-001503 od 14. oktobra 2009. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog suda. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je prvostepenim rješenjem dozvoljen upis zakonske hipoteke u korist Federalnog ministarstva finansija, Poreska uprava FBiH, Kantonalni poreski ured Zenica, a radi osiguranja poreskih obaveza u iznosu od 315.360,32 KM. Kantonalni sud je zaključio da su bez značaja za pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja apelantovi žalbeni navodi da se vodi kao jedini posjednik na navedenim nekretninama u katastarskom operatu i da je taj posjed upisan na temelju pravosnažnog rješenja o preuzimanju tih nekretnina u posjed kao neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na osnovu člana 25. Zakona o građevinskom zemljištu. U vezi s tim je ukazano da je za ovaj zemljišnoknjižni predmet mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama, a ne u katastarskom operatu. U prilog ovog stava ukazano je na član 8. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je regulirano da je upis prava na nekretninama, kao i svih promjena koje se tiču podataka u zemljišnim knjigama obavezan, a prema čemu je kao neosnovano ocijenjeno apelantovo pozivanje na pravo korištenja stečeno pravosnažnim rješenjem Općine Maglaj od 6. aprila 2007. godine, kao i na posjed upisan u katastarskom operatu. Dalje, ukazano je da se sva stvarna prava, pa i pravo korištenja konstituišu tek upisom u zemljišnu knjigu, a kako je izričito propisano članom 5. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, te da apelant nije tvrdio da je takav upis izvršen niti je u tom smislu nudio bilo kakve dokaze.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Kantonalni sud pogrešno tumačio odredbe čl. 5. i 8. Zakona o zemljišnim knjigama, te da je pogrešan zaključak da apelant nema osnova za pozivanje na pravo korištenja, jer i to pravo kao stvarno mora biti upisano u zemljišnu knjigu, pa pošto nije, apelant se na njega ne može pozivati. Apelant smatra da je sve ovo bez uticaja s obzirom da je obrazložio svoj pravni interes, kao i imajući u vidu da se nesporno radi o državnom vlasništvu pa da je samim tim i legitimisan i bez upisa prava korištenja. Zatim, apelant ističe da Kantonalni sud ne daje niti jedan razlog u pogledu žalbenih navoda koje je istakao u žalbi. S tim u vezi ukazuje i da je žalba izjavljena protiv djelimičnog Rješenja broj 042-0-Dn-07-000 454 i konačnog Rješenja broj 042-0-Dn-07-000 800 zbog povrede materijalnog i procesnog prava, a da sud o tome ne daje nikakve razloge. Apelant smatra i da osporene odluke predstavljaju miješanje u njegovo pravo na imovinu zbog pogrešne primjene Zakona o zemljišnim knjigama, a naročito jer Kantonalni sud nije dao nikakvo obrazloženje u pogledu istaknutih žalbenih navoda na povrede Zakona o vlasničkopravnim odnosima i Zakona o građevinskom zemljištu.
- 10.U dopuni apelacije od 2. juna 2011. godine apelant je dostavio Odluku Ustavnog suda Federacije BiH broj U-14/10 od 25. maja 2011. godine kojom je utvrđeno da član 50. Zakona o poreskoj upravi FBiH nije u skladu s Ustavom Federacije BiH. Po apelantovom mišljenju ova odluka potvrđuje da su osporena rješenja ne samo nezakonita već i neustavna jer zadiru u osnovna imovinska prava općine, a što za rezultat ima povredu prava na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da su neosnovane tvrdnje da su osporenim rješenjima povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i pravo na imovinu. U vezi s tim je ukazano da je Općinski sud dozvolio upis zakonske hipoteke na nekretninama na kojim je porezni obveznik, hipotekarni dužnik „Zovko gradnja“ d.o.o. Maglaj, upisan u zemljišnim knjigama kao nosilac prava raspolaganja. Prema navedenom, po mišljenju Kantonalnog suda pravilno je primijenjen član 50. Zakona o poreskoj upravi FBiH, član 68. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, u vezi s članom 2. stav 3. i članom 3. stav 4. Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka, kao i odredbe iz čl. 3, 20, 28. st. 1. tačka 2, čl. 31, 42, 43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama. Dalje, ukazano je da se i u skladu sa sudskom i ustavnosudskom praksom, a imajući u vidu stav Ustavnog suda u Odluci broj AP 2260/06 od 10. januara 2008. godine, hipoteka, odnosno pravo zaloge, može dozvoliti i na onim nekretninama na koje je u zemljišnim knjigama upisano pravo raspolaganja u korist hipotekarnog dužnika. Najzad, ukazano je da su razlozi i obrazloženja u osporenom rješenju ovog suda dati u skladu sa zahtjevima iz člana 191. stav 4. a u vezi s članom 236. Zakona o parničnom postupku, te da zadovoljavaju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 12.Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da je postupak vođen u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama, te da nije došlo do povrede niti jednog od apelantovih prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
V. Relevantni propisi
- 13.Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 76.
Žalbe protiv odluke ili radnje zemljišnoknjižnog referenta
(1) Protiv odluke zemljišnoknjižnog referenta, osim u slučajevima pogrešnog upisa, iz člana 60. st. 1. i 2. ovog zakona zainteresovana osoba može kod nadležnog suda uložiti žalbu u roku od 15 dana. Rok počinje teći od dana prijema prepisa odluke ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe.
(2) Žalba se može podnijeti i kod zemljišnoknjižnog ureda koji je obvezan proslijediti je bez odlaganja nadležnom sudu.
(3) Nadležni sud odlučuje o žalbi u žalbenom postupku prema propisima Zakona o parničnom postupku.
- 14.Zakon o parničnom postupku („Službeni novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 213.
(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit ce rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 224.
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
- 1)odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
- 2)odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
- 3)ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
- 4)ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
- 5)preinačiti prvostepenu presudu.
Član 231.
U obrazloženju presude, odnosno rješenja, drugostepeni sud će ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
Član 236.
U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.
VI. Dopustivost
- 15.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-001503 protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 22. oktobra 2009. godine, a apelacija je podnesena 4. decembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 21.Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 22.U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer Kantonalni sud ne daje niti jedan razlog u pogledu žalbenih navoda koje je istakao u žalbi. S tim u vezi ukazuje i da je žalba izjavljena protiv djelimičnog Rješenja broj 042-0-Dn-07-000 454 i konačnog Rješenja broj 042-0-Dn-07-000 800 zbog povrede materijalnog i procesnog prva, a da sud o tome ne daje nikakve razloge. U prilog ovih navoda apelant je uz apelaciju predočio i kopiju uložene žalbe u kojoj je naznačeno da je ona uložena protiv oba navedena rješenja.
- 23.Ustavni sud ističe da „pravo žalbe višem sudu nije definirano niti se podrazumijeva u članu 6. stav 1. Evropske konvencije“. Međutim, ako je žalba omogućena i bila je podnesena, a sud tog stepena pozvan da „utvrdi“ činjenice, prvi stav člana 6. Evropske konvencije je primjenjiv (vidi Evropski sud za ljudska prava, Delcourt protiv Belgije, presuda od 17. januara 1970. godine, serija A, broj 11, str. 14-15). Ustavni sud ističe da, iako član 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva pravo žalbe višem sudu, ako se zakonom ovo pravo propiše onda se moraju osigurati garancije za njegovu dosljednu primjenu, kroz jasnu i preciznu normu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/09 od 30. marta 2012. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/12).
- 24.U konkretnom slučaju apelant je jednom žalbom osporio dva rješenja: jedno, koje se ticalo predbilježbe upisa prava na nekretninama poreskog dužnika „Zovko gradnja“ d.o.o. po zahtjevu Uprave za indirektno oporezivanje, i drugo, koje se ticalo upisa zakonske hipoteke na nekretninama istog poreskog dužnika po zahtjevu Kantonalnog poreskog ureda Zenica. Oba rješenja sadržala su jasnu uputu o pravnom lijeku: da se žalba može izjaviti u roku od 15 dana Kantonalnom sudu. Apelant je u žalbi, pored ostalog, tvrdio da na nekretninama na kojim su dozvoljeni navedeni upisi pravo raspolaganja ima on, a ne poreski dužnik „Zovko gradnja“ d.o.o. Iz obrazloženja osporenog rješenja Kantonalnog suda nedvosmisleno proizlazi da je ovaj žalbeni navod raspravljen u odnosu na rješenje o upisu zakonske hipoteke i da je ocijenjen kao neosnovan. Međutim, iz osporenog rješenja Kantonalnog suda ne može se zaključiti da li je i na koji način odlučeno i o apelantovoj žalbi na rješenje kojim je dozvoljena predbilježba upisa.
- 25.Članom 76. Zakona o zemljišnim knjigama nedvosmisleno je propisano da protiv odluke ili radnje zemljišnoknjižnog referenta zainteresovano lice može izjaviti žalbu nadležnom sudu u roku od 15 dana, te da nadležni sud u žalbenom postupku odlučuje o žalbi u skladu sa Zakonom o parničnom postupku. Članom 224. Zakona o parničnom postupku koji se, prema članu 236. istog zakona, primjenjuje i u postupku o žalbi protiv rješenja, drugostepeni sud, pored ostalog, može: žalbu odbaciti kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu; žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje; prvostepeno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, prvostepeno rješenje preinačiti. Pri tom, obaveza drugostepenog suda je da ispita prvostepeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te da u obrazloženju svoje odluke obrazloži žalbene navode koji su od odlučnog značaja.
- 26.U konkretnom slučaju iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelantova žalba u dijelu kojim je osporavano i rješenje o predbilježbi upisa odbačena kao nedozvoljena, neblagovremena ili izjavljena od neovlaštenog lica, odnosno da je o ovom dijelu apelantove žalbe odlučeno na bilo koji način. Naime, u osporenom rješenju Kantonalnog suda i u uvodu i u obrazloženju izričito se navodi jedino rješenje koje se odnosi na uknjižbu zakonske hipoteke. Prema navedenom, slijedi da Kantonalni sud prvostepeno rješenje o predbilježbi upisa nije ni ispitivao u skladu sa zakonskom obavezom da to učini u granicama razloga navedenih u žalbi.
- 27.Ustavni sud podsjeća da prema stanovištu Evropskog suda član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da povede pred sudom postupak u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama: na taj način ovaj član uključuje „pravo na sud“, od čega pravo pristupa, to jest pravo na pokretanje postupka u građanskim predmetima, predstavlja jedan aspekt (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, presudu od 27. augusta 1991, Serija A br. 209, str. 20, stav 59). Zatim, koncept „odluka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije pretpostavlja konačno rješenje spora pred sudom, a to i jeste svrha „prava na sud“. Stoga, u situaciji kada je zakonom dozvoljena mogućnost izjavljivanja žalbe i takva žalba bude izjavljena sudu koji je nadležan da odluči o činjeničnim i pravnim pitanjima, svrha „prava na sud“ u vidu „odluke“ koja predstavlja konačno rješenje o pravu će postojati tek kada o izjavljenoj žalbi bude i odlučeno.
- 28.Dovodeći u vezu navedene stavove s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, propustom da odluči i o apelantovoj žalbi garantovanoj zakonom na rješenje kojim je dozvoljena predbilježba upisa, kao sud koji je nadležan da odluči o činjeničnim i pravnim pitanjima, apelantu uskratio „odluku“ koja predstavlja konačno rješenje o njegovom pravu, pa tako apelantovo pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje učinio iluzornim.
- 29.Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantu povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ostali navodi
- 30.S obzirom na zaključke u odnosu na povredu prava na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati i apelantove navode o povredi ostalih segmenata ovog prava, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada sud, nadležan da odluči o činjeničnim i pravnim pitanjima, propusti da odluči o izjavljenoj žalbi koja je garantovana zakonom, a što za posljedicu ima izostanak odluke koja predstavlja konačno rješenje o pravu žalioca.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.