USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 3724/10, rješavajući apelaciju PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 I 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.PPP „Domet“ Glamočani i Dževad Haznadar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 27. augusta 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 I 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine i rješenjā Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine, Ip 1511/04 od 22. juna 2009. godine, Ip 1511/04 od 11. jula 2008. godine, Ip 163/04 od 19. juna 2009. godine i Ip 163/04 od 16. aprila 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 20. septembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i H.I.G.A.T. Ges. M.B.H. iz Graca kao povjerioca (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) zatraženo je 25. maja 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor 6. juna 2011. godine, Osnovni sud 7. novembra 2011. godine i tražilac izvršenja 12. juna 2011. godine.
- 4.Ustavni sud je 28. oktobra 2011. godine zatražio od Osnovnog suda da mu dostavi sudske spise br. Ip 313/98, Ip 502/01, Ip 1511/04 i Ip 163/04.
- 5.Osnovni sud je 16. novembra 2011. godine dostavio tražene sudske spise.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 23. novembra 2011. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 8.Tražilac izvršenja je 10. augusta 1998. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta PPP „Domet“ Glamočani kao dužnika (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja na nekretninama izvršenika. Tražilac izvršenja je naveo da je izvršnom Odlukom vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine (u daljnjem tekstu: arbitražna odluka) „dužnik obavezan da povjeriocu isplati iznos od 10.755.759,46 ATS sa zateznom kamatom od 6% godišnje od 16. marta 1998. godine pa do isplate, te na ime troškova arbitražnog postupka iznos od 4.524 USD (američkih dolara)“. Predmetna arbitražna odluka navedena je kao dokaz. Tražilac izvršenja je obrazložio da izvršenik nije ispunio svoju obavezu, da nema novčanih sredstava, niti pokretnih stvari iz kojih bi se tražilac izvršenja mogao namiriti, ali da je vlasnik poslovne zgrade u privredi i zemljišta na kojem je izgrađena zgrada.
- 9.Predloženo je da sud donese rješenje o izvršenju na osnovu predmetne arbitražne odluke radi naplate navedenog novčanog potraživanja od izvršenika uz naknadu svih troškova izvršenja, te odredi izvršenje na nekretnini izvršenika (poslovnoj zgradi u privredi sagrađenoj na parceli označenoj u prijedlogu k.o. Glamočani, zabilježbom rješenja o izvršenju u posjedovni list k.o. Glamočani, utvrđenjem vrijednosti, prodajom predmetne nekretnine i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom).
- 10.Predmet je evidentiran pod službenim brojem IP-313/98.
I. Postupak po prijedlogu za izvršenje
- 11.Osnovni sud je, postupajući po navedenom prijedlogu, Rješenjem o izvršenju broj IP 313/98 od 13. augusta 1998. godine odredio izvršenje na nekretninama izvršenika, tj. na poslovnoj zgradi u privredi, označenoj u prijedlogu za izvršenje, uz zabilježbu ovog rješenja u posjedovnom listu označenom u istom prijedlogu za izvršenje, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom predmetne nekretnine i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. Određeno je da će Osnovni sud postupiti kao izvršni sud.
- 12.Nakon što je Okružni sud, odlučujući o žalbama izvršenika protiv rješenja Osnovnog suda, tri puta predmet vraćao na ponovni postupak, Osnovni sud je predmet evidentirao pod novim službenim brojem Ip 502/01 i u ponovnom postupku Rješenjem broj Ip 502/01 od 18. oktobra 2001. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj IP 313/98 od 13. augusta 1998. godine.
- 13.Okružni sud je, odlučujući o žalbi izvršenika protiv Rješenja Osnovnog suda broj Ip 502/01 od 18. oktobra 2001. godine, Rješenjem broj Pž 241/02 od 4. novembra 2004. godine uvažio žalbu izvršenika i Rješenje Osnovnog suda broj Ip 502/01 od 18. oktobra 2001. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
- 14.U obrazloženju rješenja Okružni sud je naglasio da iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj IP 313/98 od 13. augusta 1998. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja protiv izvršenika, a na osnovu predmetne Arbitražne odluke broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine, određeno traženo izvršenje. Na ovo rješenje izvršenik je podnio prigovor, ističući da isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nema svojstvo izvršne isprave, jer ne sadrži klauzulu izvršnosti, zatim, da je izvršenje određeno na nekretninama koje nisu vlasništvo izvršenika-pravnog lica, već fizičkog lica, te da je izvršenik blagovremeno podnio tužbu sudu za poništenje arbitražne odluke.
- 15.Okružni sud je naglasio da, zbog razloga koji su istaknuti u donesenim rješenjima prvostepenog suda, proizlazi da su prigovori izvršenika odbijeni, budući da prigovori koje je izvršenik isticao nisu razlog za obustavljanje izvršnog postupka, niti su predviđeni članom 50. Zakona o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91, „Službeni glasnik RS“ br. 17/93 i 14/94, u daljnjem tekstu: ZIP) kao razlog za izjavljivanje prigovora.
- 16.Međutim, Okružni sud je ocijenio da je navedeni zaključak prvostepenog suda pogrešan, te istakao da iz odredbe člana 12. ZIP-a (stari), a sada člana 19. ZIP-a („Službeni glasnik RS“ br. 59/03 i 85/03), proizlazi „da je izvršenje odluke stranog suda uvjetovano priznanjem. Okružni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju izvršna isprava-predmetna arbitražna odluka, odluka stranog suda i kao takva, ako nije priznata, nema efekt izvršnosti, koji se traži kao pretpostavka po ZIP-u. Stoga je sud u izvršnom postupku redovno u poziciji da o priznanju odluke stranog suda rješava kao o prethodnom pitanju. Priznata odluka stranog suda, odnosno odluka drugog inozemnog organa izjednačava se sa sudskom odlukom i u potpunosti proizvodi pravno djejstvo u našoj zemlji kao i svaka druga domaća isprava. Uz zahtjev za priznanje potrebno je da se podnese potvrda nadležnog organa o pravosnažnosti odluke po pravu države u kojoj je donesena. Svojstvo izvršnosti odluka stranog suda dobiva potvrdom o izvršnosti koja se traži prema članu 96. stav 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 43/82 i 72/82, u daljnjem tekstu: ZRSZ) i odgovara onome što se traži prema članu 36. ZIP-a, sada člana 35. ZIP-a RS“. Okružni sud je zaključio „da je navedeno postupanje dovelo do povrede odredaba izvršnog postupka, te imalo utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, jer prvostepeni sud nije primijenio odredbe člana 47. tačka 1. ZIP-a RS koje je trebalo da primijeni“.
- 17.Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je žalbu izvršenika uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo u smislu člana 380. tačka 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/80, 69/82,58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) u vezi sa članom 456. istog zakona („Službeni glasnik RS“ br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP) i članom 21. ZIP-a RS, te predmet vratio na ponovni postupak. Okružni sud je odredio da će u ponovnom postupku prvostepeni sud, u skladu sa datim uputama, te navodima istaknutim u žalbi izvršenika, donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
Postupak Osnovnog suda prema uputi Okružnog suda
- 18.Osnovni sud je, postupajući po uputi Okružnog suda, u ponovnom postupku, nakon što je podneskom od 10. januara 2005. godine od tražioca izvršenja zatražio da dostavi pravosnažnu i izvršnu predmetnu arbitražnu odluku, Rješenjem o izvršenju broj Ip-1511/04 od 11. jula 2008. godine odlučio: „Na prijedlog tražioca izvršenja, na osnovu konačne i izvršne Odluke vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine, određuje se izvršenje protiv izvršenika na nekretninama izvršenika, i to poslovne zgrade u privredi, sagrađene na parceli označenoj u rješenju k.o. Glamočani, utvrđenjem vrijednosti i prodajom, a zatim namirenjem povjerioca iz iznosa dobijenog prodajom i namirenjem duga kojeg izvršenik ima prema tražiocu izvršenja u iznosu od 2.799.209,41 KM sa zateznom kamatom od 11. jula 2008. godine pa do isplate, kao i namirenja troškova izvršnog postupka koliko budu iznosili.“ Istim rješenjem naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda da izvrši zabilježbu navedenog rješenja s tim što će se po pravosnažnosti predmetnog rješenja izvršiti procjena, a zatim prodaja označenih nekretnina.
- 19.Osnovni sud je obrazložio da „rješenje ovog prethodnog pitanja, tj. da li Arbitražna odluka od 29. maja 1998. godine ispunjava sve uvjete propisane ZRSZ, vidi upravo u tom zakonu, i to u odredbama čl. 97-101. Naime, u tim odredbama nalazi se odgovor na navedeno pitanje, pa, u skladu sa čl. 97-101. citiranog zakona, sud nedvojbeno utvrđuje da su svi uvjeti koje propisuje taj zakon ispunjeni. Ti uvjeti su: da je tražilac izvršenja uz prijedlog dostavio i Arbitražnu odluku broj 43/92 sa klauzulom izvršnosti i pravosnažnosti, i to na jeziku koji je u službenoj upotrebi u ovom sudu, te da ne postoji nijedan razlog naveden u članu 99. Zakona koji bi spriječio priznavanje i izvršenje predmetne arbitražne odluke. Sud je vodio računa i o odredbama čl. 86-100. Iz Arbitražne odluke broj T-43/92, koju je sudu dostavio tražilac izvršenja, vidljivo je da je na strani 18, u posljednjem pasusu, konstatirano da je ova arbitražna odluka na osnovu člana 483. jugoslavenskog ZPP, kao i člana 54. Pravilnika o vanjskotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Jugoslavije konačna i da ima snagu pravosnažne sudske presude. Na samoj odluci stavljena je klauzula da je ova odluka izvršna na osnovu člana 53. Pravilnika o vanjskotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu“.
- 20.Osnovni sud je, dalje, naveo da se pitanje valjanosti predmetne arbitražne odluke postavilo i u postupku koji je vođen u Gracu u Austriji u predmetu broj Cg 137/95x64 od 17. maja 2000. godine pred Pokrajinskim sudom za građanskopravne sporove, a čiji je stav prihvaćen i drugostepenom odlukom Vrhovnog pokrajinskog suda broj 6R 156/00h. Obje presude su se pozivale na sporazum između Austrije i FNRJ o međusobnom priznanju i izvršenju arbitražnih odluka u trgovačkim sporovima, a taj sporazum su preuzele države nasljednice Slovenija, BiH i SRJ. Tim sporazumom od 18. marta 1960. godine u članu I navedeni su razlozi koji moraju biti ispunjeni da bi se arbitražna odluka mogla priznati. Također, navedeno je da smetnju ne predstavlja ni činjenica da je arbitražna odluka donesena na području treće države, imajući u vidu da se spor vodio između firmi iz BiH i Austrije, a odluka je donesena u Beogradu. Osnovni sud je ocijenio da je „Vrhovni pokrajinski sud priznao arbitražnu odluku čije je izvršenje tražio tražilac izvršenja, a upravo tu presudu kojom je priznata arbitražna odluka tražilac izvršenja je zatražio njeno priznanje i pred Okružnim sudom, koji je svojim Rješenjem broj R 258/01 od 14. decembra 2001. godine priznao Odluku Pokrajinskog suda broj 6R 156/00h od 9. maja 2000. godine. Navedeno rješenje je potvrdio Vrhovni sud RS broj Gž 3/2002 od 10. maja 2002. godine“.
- 21.Osnovni sud je istakao, „imajući u vidu navedeno o odluci iz Graca, da je potrebno da ponovo preispita da li Arbitražna odluka broj T 43/92 ispunjava sve uvjete predviđene Zakonom, te je zaključio da nema smetnji za priznanje ove odluke sa svim svojstvima koje ima i uz presude domaćih sudova“. Osnovni sud je zaključio da „sud konstatira da nema niti jedne smetnje da se Arbitražnoj odluci broj T43/92 od 29. maja 1998. godine ne prizna svojstvo domaće izvršne presude“.
- 22.Dalje, Osnovni sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika protiv Rješenja Osnovnog suda o izvršenju broj Ip 1511/04 od 11. jula 2008. godine (u kojem je izvršenik, između ostalog, istakao „da izvršenik i vlasnik nekretnina nisu učestvovali ni u kakvom postupku po pozivu suda radi priznanja predmetne arbitražne odluke, da tražilac izvršenja nikada nije tražio priznanje arbitražne odluke, a da je arbitražni sud prekoračio granice svojih ovlaštenja na koje su ga, prema ugovoru o arbitraži, ovlastile ugovorne strane“), Rješenjem broj Ip-1511/04 od 22. juna 2009. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, te je osporeno rješenje održano u cijelosti. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je nesporno utvrđeno da je Arbitražna odluka broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine konačna i pravosnažna, te da je stavljena klauzula o izvršnosti odluke na osnovu člana 53. Pravilnika o vanjskotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu. Dalje je sud naveo da ne stoje navodi opunomoćenika izvršenika da navedena arbitražna odluka nije konačna i izvršna, jer „u postupku izvršenja odluke stranog suda dužnik ne može isticati prigovor da je klauzula izvršnosti te odluke data protivno zakonu ili iz zablude, već može samo tražiti da strani sud koji je izdao klauzulu donese rješenje o njenom ukidanju, ako to dopuštaju propisi države kojoj pripada strani sud“. Dalje je naglašeno da je izvršni sud ovlašten da, odlučujući o prijedlogu za izvršenje koji se temelji na odluci stranog suda, odluči i o priznanju odluke stranog suda prema pravilima o rješavanju prethodnih pitanja, a da odluka izvršnog suda proizvodi pravne posljedice samo za taj konkretan slučaj.
- 23.Dalje, Osnovni sud je Zaključkom o prodaji broj Ip-1511/04 od 27. jula 2009. godine, koji je objavljen na oglasnoj tabli Suda u skladu sa članom 90. stav 6. ZIP-a, prodao predmetnu nekretninu kupcu, tj. tražiocu izvršenja za iznos od 1.110. 000,00 KM. U obrazloženju zaključka je navedeno da je na osnovu Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj IP 1511/04 od 11. jula 2008. godine određena prodaja nekretnina dužnika.
- 24.Osnovni sud je Rješenjem broj Ip-1511/04 od 31. jula 2009. godine u izvršnom postupku tražiocu izvršenja kao kupcu dosudio nekretnine (poslovnu zgradu u privredi, površine 1.545 m2, sagrađenu na parceli broj k.č. 897/1) za iznos od 1.110.000,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Zaključkom Osnovnog suda broj Ip 1511/04 od 27. jula 2009. godine prodata nekretnina kupcu koji je, ujedno, i tražilac izvršenja, te on nije obavezan da uplaćuje kupoprodajnu cijenu, u skladu sa članom 92. stav 8. ZIP-a. Osnovni sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz člana 93. ZIP-a za donošenje rješenja o dosudi. U pravnoj pouci je određeno da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Okružnom sudu, koja ne odgađa izvršenje rješenja.
II. Činjenice u predmetu Osnovnog suda broj Ip 163/04
- 25.Osim navedenog, Osnovni sud je, rješavajući u drugom izvršnom postupku po prijedlogu istog tražioca izvršenja protiv izvršenika PPP „Domet“ (prvoapelant) i Dževada Haznadara (u daljnjem tekstu: drugoapelant), donio Rješenje broj Ip 163/04 od 16. aprila 2008. godine kojim je na osnovu Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000737 od 28. decembra 2006. godine „obavezan izvršenik PPP 'Domet' i Dževad Haznadar da tražiocu izvršenja plate iznos od 44.412,00 KM na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 27. januara 2006. godine do isplate“. Istovremeno je utvrđena obaveza prvoapelanta i drugoapelanta kao izvršenika da se tražiocu izvršenja na ime troškova konkretnog izvršenja isplati iznos od 8.560,24 KM, te je određeno da će se izvršenje provesti prodajom nekretnina izvršenika upisanih u zk.ul. broj 985, broj parcele 8971/1 k.o. Glamočani sa 1/1 dijela, te da će se po izvršnosti rješenja izvršiti procjena, a zatim prodaja i namirenje tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
- 26.U obrazloženju navedenog rješenja, između ostalog, istaknuto je da je sud odlučio kao u izreci rješenja zbog toga što je Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000737 od 28. decembra 2006. godine utvrđena obaveza izvršenika da isplati troškove parničnog postupka u navedenom iznosu na ime prvostepenog parničnog postupka i na ime žalbenog postupka.
- 27.Osnovni sud, odlučujući o prigovoru prvoapelanta i drugoapelanta kao izvršenika protiv Rješenja Osnovnog suda broj Ip 163/04 od 16. aprila 2008. godine, donio je Rješenje broj Ip163/04 od 19. juna 2009. godine kojim je odbio kao neosnovan prigovor na Rješenje broj Ip 163/04 od 16. aprila 2008. godine. Osnovni sud je ocijenio da su neosnovani prigovori opunomoćenika izvršenika o povredama iz člana 47. stav 1. tač. 5. i 6. ZIP-a, jer je rješenje doneseno na osnovu navedene presude Okružnog suda koja čini izvršnu ispravu, naglašavajući da je Osnovni sud mogao odlučivati o prigovoru tek nakon ukidanja privremene mjere koju je donio Ustavni sud.
Odlučenje Okružnog suda po žalbi apelanata protiv rješenjā Osnovnog suda
- 28.Okružni sud je u pravnoj stvari „tražioca izvršenja […] protiv izvršenika [prvoapelanta] i Dževada Haznadara radi izvršenja“, odlučujući o žalbi apelanata kao izvršenika protiv Rješenja Osnovnog suda broj Ip163/04 od 19. juna 2009. godine (kojim je odlučivano o prigovoru apelanata u vezi sa rješenjem o izvršenju usmjerenom na naplatu parničnih troškova) i žalbi protiv Rješenja broj Ip-1511/04 od 22. juna 2009. godine (kojim je odlučivano o prigovoru izjavljenom protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj Ip 1511/04 od 11. jula 2008. godine), te protiv Rješenja o dosudi broj Ip 1511/04 od 31. jula 2009. godine (rješenja o dosudi), Rješenjem broj 11 0 I 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio osporena rješenja.
- 29.Okružni sud je u obrazloženju prvenstveno razmotrio žalbene navode apelanata u vezi sa rješenjem kojim je dozvoljeno izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka. U tom kontekstu sud je istakao da je Rješenje o izvršenju broj 163/04 od 16. aprila 2008. godine doneseno na osnovu Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 416 od 16. maja 2008. godine kojom su obavezani izvršenici da tražiocu izvršenja plate konkretan novčani iznos. Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud, na osnovu izvršne isprave-pravosnažne presude, pravilno donio rješenje od 16. aprila 2008. godine, te obavezao izvršenike da tražiocu izvršenja isplate navedeni iznos zajedno sa troškovima izvršnog postupka, kako je to određeno u rješenju, uz određenje da će se izvršenje provesti prodajom nekretnina izvršenika upisanih u zk. ul. označen u rješenju k.o. Glamočani sa 1/1 dijela, i to na način što će se izvršiti procjena, a zatim prodaja i namirenje tražioca izvršenja. Okružni sud se pozvao na član 23. stav 1. tačka 1. ZIP-a, kojim je propisano da su izvršne isprave izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, i član 16. stav 4. istog zakona, kojim je propisano da je izvršenik dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. Imajući u vidu da je tražilac izvršenja zahtijevao izvršenje na osnovu pravosnažne presude, te da su utvrđeni troškovi tražioca izvršenja u izvršnom postupku, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredaba, te odredaba člana 39. ZIP-a pravilno donio rješenje od 16. aprila 2008. godine. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da prigovori izvršenika ne predstavljaju razloge iz člana 47. ZIP-a, te je Okružni sud ocijenio da je osporeno rješenje Osnovnog suda od 19. juna 2009. godine pravilno i zakonito. Okružni sud je obrazložio da žalbeni navodi izvršenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost navedenog rješenja, jer je prvostepeni sud na osnovu izvršne isprave donio rješenje od 16. aprila 2008. godine, naglašavajući da je odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 27. marta 2009. godine prestala da važi Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP 1631/08 od 4. septembra 2008. godine, te je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredaba člana 21. stav 1. ZIP-a i odredaba člana 386. ZPP donio rješenje od 19. juna 2009. godine.
- 30.U vezi sa žalbenim navodima kojim se osporavaju rješenja Osnovnog suda donesena u postupku izvršenja Arbitražne odluke broj Ip-1511/04, Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je članom 101. stav 5. ZRSZ propisano da, ako o priznanju odluke stranog suda nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može rješavati o priznanju te odluke u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo sa djejstvom za taj postupak. Naglašeno je da je Rješenjem o izvršenju broj Ip-1511/04 od 11. jula 2008. godine, na osnovu konačne i izvršne predmetne arbitražne odluke, određeno izvršenje protiv izvršenika PPP „Domet“ Glamočani na njegovim nekretninama, kako je to označeno u prvostepenom rješenju Osnovnog suda, namirenjem duga kojeg izvršenik ima prema tražiocu izvršenja u iznosu od 2.799.209,41 KM sa zateznom kamatom od 11. jula 2008. godine pa do isplate. Navedeno je da je u članu 101. stav 5. ZRSZ propisano da, ako o priznanju odluke stranog suda nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može rješavati o priznanju te odluke u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo sa djejstvom za taj postupak. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je istakao „da je, shodno navedenoj zakonskoj odredbi, prvostepeni sud u izvršnom postupku priznao Odluku vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine, koja jeste izvršna isprava u smislu odredbe člana 24. stav 1. ZIP-a, što, prema mišljenju ovog suda, prvostepeni sud može uraditi u izvršnom predmetu, pa je rješenje o izvršenju od 11. jula 2008. godine pravilno i zakonito“. Okružni sud je naglasio da je u obrazloženju Rješenja Okružnog suda broj Pž-241/02 od 4. novembra 2004. godine, kojim je žalba izvršenika PPP „Domet“ uvažena i Rješenje Osnovnog suda broj Ip-502/01 od 18. oktobra 2001. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu, navedeno „da, shodno članu 19. ZIP-a, proizlazi da je izvršenje odluke stranog suda uvjetovano priznanjem da u konkretnom slučaju izvršna isprava, odluka vanjskotrgovinske arbitraže Jugoslavije u Beogradu, jeste odluka stranog suda i kao takva, ako nije priznata, nema efekt izvršnosti, pa je sud u izvršnom postupku redovno u poziciji da o priznanju odluke stranog suda rješava kao prethodno pitanje, te da se priznata odluka stranog suda, odnosno odluka drugog inozemnog organa izjednačava sa sudskom odlukom i u potpunosti proizvodi pravno djejstvo u našoj zemlji kao i svaka druga domaća isprava“. Okružni sud je ocijenio da je, shodno datim uputama, prvostepeni sud primjenom člana 19. ZIP-a, te primjenom odredaba čl. 97-101. ZRSZ donio Rješenje o izvršenju broj Ip-1511/04 od 11. jula 2008. godine, jer iz stanja spisa proizlazi da je navedena arbitražna odluka konačna i pravosnažna, te da je stavljena klauzula o izvršnosti odluke na osnovu člana 53. Pravilnika o vanjskotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu, te je „ista arbitražna odluka u izvršnom postupku priznata kao prethodno pitanje“.
- 31.Okružni sud je ocijenio da je i Rješenje prvostepenog suda broj Ip-1511/04 od 22. juna 2009. godine pravilno i zakonito, budući da je nesporno da su nekretnine koje su predmet izvršenja vlasništvo izvršenika, te da je nesporno i novčano potraživanje tražioca izvršenja u iznosu od 2.799.204,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 11. jula 2008. godine. Okružni sud je u cijelosti prihvatio obrazloženje prvostepenog suda u rješenju o izvršenju od 11. jula 2008. godine, kao i u rješenju od 22. juna 2009. godine, smatrajući da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe zakona, te da ni procesno pravo nije povrijeđeno. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj Ip-1511/04 od 11. jula 2008. godine pravilnom primjenom odredaba čl. 96-101. ZRSZ i člana 19. ZIP-a, jer nisu ispunjeni uvjeti iz člana 47. ZIP-a da bi se udovoljilo prigovoru izvršenika. Žalbene navode izvršenika da se ne radi o sudskoj odluci, da su povrijeđene odredbe člana 47. ZIP-a, da su povrijeđene odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) Okružni sud je ocijenio kao neosnovane, navodeći da je prvostepeni sud pravilno priznao odluku stranog suda, te je pravilno donio rješenje o izvršenju na nekretninama izvršenika prodajom i namirenjem novčanog potraživanja tražioca izvršenja a na osnovu arbitražne odluke.
- 32.Imajući u vidu da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje 7. septembra 1999. godine, a da je arbitražna odluka donesena 29. maja 1998. godine, da je ona konačna i da ima snagu pravosnažne sudske presude, Okružni sud je zaključio da nije osnovan prigovor izvršenika da je nastupila zastara na osnovu člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, jer je navedenom odredbom propisan zastarni rok od 10 godina, a na osnovu stanja u spisu proizlazi da je tražilac izvršenja u roku zahtijevao potraživanja iz navedene arbitražne odluke. Također, Okružni sud je zaključio da ostali žalbeni navodi izvršenika ne utječu bitno na pravilnost i zakonitost pobijanog Rješenja broj Ip-1511/04 od 22. juna 2009. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor izvršenika na Rješenje Osnovnog suda broj Ip-1511/04 od 11. jula 2008. godine, „jer je prvostepeni sud u ovom postupku kao prethodno pitanje priznao navedenu arbitražnu odluku, koja predstavlja izvršnu ispravu, pa je pravilno određeno izvršenje na nekretninama izvršenika radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja“.
- 33.U odnosu na Rješenje o dosudi Osnovnog suda broj Ip-1511/04 od 31. jula 2009. godine (o dosudi nekretnina tražiocu izvršenja kao kupcu), Okružni sud je ocijenio kao neosnovane žalbene navode, imajući u vidu da je predmetne nekretnine kupio tražilac izvršenja, te je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredaba člana 90. stav 6. i člana 92. stav 8. ZIP-a iste nekretnine dosudio tražiocu izvršenja, te naložio Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda i Katastru Općine Laktaši da izvrše upis shodno navedenim rješenjima.
- 34.Predsjednik Osnovnog suda je (prema dokazima spisa) Rješenjem broj 071.0-SU-08-001426 od 2. oktobra 2008. godine odbio kao neosnovan zahtjev izvršenika od 8. septembra 2008. godine za izuzeće zaduženog sudije za postupanje u predmetima broj Ip 163/04 i Ip 1511/04. Drugi zahtjev za izuzeće Rješenjem broj 071-0-SU-09-001740-2 od 13. jula 2009. godine je odbijen, a treće Rješenje broj 071-0-Su-09-001740-2 od 25. novembra 2009. godine odnosi se na drugi zahtjev za izuzeće od 23. septembra 2009. godine, koji je odbačen rješenjem od 13. jula 2009. godine. Također, PPP „Domet“ i Dževad Haznadar su podnijeli 18. septembra i 27. oktobra 2008. godine zahtjev predsjedniku Osnovnog suda za izuzeće uredujućeg sudije u predmetima br. Ip-163/04 i Ip-1511/04, koji je rješenjem od 20. februara 2009. godine odbio zahtjev za izuzeće, imajući u vidu član 357. Zakona o parničnom postupku, utvrđujući da se postupci vode na osnovu važećih procesnopravnih odredaba, a da na strani postupajućeg sudije ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu objektivnost u radu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 35.Apelanti smatraju da su osporenim odlukama Okružnog suda i Osnovnog suda povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su obrazložili da je predmet apelacije postupak izvršenja koji je pokrenuo tražilac izvršenja 10. augusta 1998. godine „radi izvršenja Odluke vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine“. Povredu navedenih prava apelanti vide u apsolutno arbitrarnoj primjeni relevantnih propisa u vezi sa izvršenjem odluke stranog suda, naglašavajući da su ZRSZ izričito propisani uvjeti za priznanje i izvršenje arbitražnih odluka (propisano je jedanaest uvjeta koje strana arbitražna odluka mora ispuniti da bi bila priznata). Apelanti su se pozvali na predmete koje je Ustavni sud do sada razmatrao br. AP 1293/05 i AP 1570/05, tačka 27. i dalje. Apelanti tvrde da je u ovom postupku ad hoc priznata odluka stranog suda. Apelanti su istakli da, na osnovu člana 27. stav 1. 3.d) Zakona o sudovima Republike Srpske, okružni sud rješava o priznanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova, a prema članu 19. ZIP-a RS, izvršenje odluke stranog suda može se odrediti i provesti ako odluka ispunjava uvjete za priznanje propisane zakonom, a članom 458. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 74/05, 63/07) propisano je da će do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi u parničnom postupku primjenjivati odredbe čl. 46. do 68. i čl. 79. do 101. ZRSZ.
- 36.Apelanti smatraju da je logično da se primijeni sistemsko tumačenje svih propisa kako bi se došlo do zaključka na koji način se jedna strana arbitražna odluka može priznati u Bosni i Hercegovini. Apelanti, dalje, smatraju da, prije svega, „ako neko pokrene izvršni postupak u vezi sa jednom odlukom stranog suda, izvršni sud, prema članu 19. ZIP-a RS, mora utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za izvršenje, što ne znači da sam izvršni sud ima legitimaciju da to utvrđuje, već da provjeri da li je nadležni sud proveo postupak priznanja. Stvarnu nadležnost za priznanje strane arbitražne odluke u Republici Srpskoj ima mjesno nadležan okružni sud ﴾član 27. st. 1. i 3.d) Zakona o sudovima Republike Srpske﴿. Dalje, okružni sud mora utvrditi da li su ispunjeni materijalnopravni kriteriji koji su pobrojani u ZRSZ i tek tada, ako su ispunjeni ovi uvjeti, izvršni sud ima pravo da nastavi postupak izvršenja“. Apelanti su istakli da je pitanje priznanja odluke stranog suda veoma osjetljivo, jer su strane odluke, posebno one sudske, akti stranih organa sa suverenim ovlaštenjima tih država. Apelanti su obrazložili da se u konkretnom slučaju radi o Privrednoj komori Jugoslavije, koja nije sud, ali je poseban javnopravni subjekt sa javnopravnim ovlaštenjima strane države. Izvršivost takvih odluka u drugim državama može se nametati samo ako su ispoštovani kriteriji koje država u kojoj se traži izvršenje propisuje. To su njene suverene nadležnosti, te samim tim nije čudno da je postupak priznanja reguliran pred „višim sudom“ (Okružnim sudom u Republici Srpskoj), a ne prvostepenim, te da su propisani strogi formalni i materijalni kriteriji koje odluka mora sadržavati. Dalje, ovakav postupak je kontradiktoran, stranka ima pravo da učestvuje, da iznosi argumente, te da se izjasni o argumentima tražioca priznanja. Ova paleta procesnih prava ide ukorak sa ZPP, jer to propisuje analogno član 458. ZPP Republike Srpske. Osim toga, to znači da lice koje je stranka u postupku priznanja ima pravo na pravično suđenje, što je potvrđeno i praksom Ustavnog suda u predmetu broj AP 1570/05.
- 37.Apelanti su naglasili da u konkretnom slučaju „Osnovni sud nije mogao odlučivati o priznanju predmetne arbitražne odluke, te da je time došlo do povrede člana 27. st. 1. i 3.d) Zakona o sudovima Republike Srpske, a povreda stvarne nadležnosti je pitanje pravičnosti postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku broj AP 519/07, tačka 49. i dalje)“. Apelanti smatraju da je posljedica vođenja nedopustivog postupka „i činjenica da je sud priznao izvršenje strane arbitražne odluke, te da je došlo do nezakonitog lišavanja imovine apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“. Također, apelanti smatraju da u predmetnom izvršnom postupku nisu imali garancije za pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH, što bi morali imati da je vođen postupak priznanja predmetne arbitražne odluke pred nadležnim okružnim sudom.
- 38.Apelanti su istakli da je prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj IP 313/98 od 13. augusta 1998. godine ostao neriješen iako je, prema članu 49. st. 1. i 2. ZIP-a, sud dužan da odluči povodom prigovora, što je i naloženo Osnovnom sudu Rješenjem Okružnog suda broj Pž-241/02 od 4. novembra 2004. godine. Prigovor mora biti riješen u novom postupku, a „nedonošenje odluke po prigovoru je razlog za apsolutnu ništavost svih naknadno donesenih sudskih odluka kojima je oduzeta i nezakonito otuđena predmetna imovina apelantu Dževadu Haznadaru i njegovoj firmi“. Dalje je navedeno da se iz dispozitiva Rješenja Osnovnog suda broj Ip 1511/04 od 11. jula 2008. godine ne vidi da se radi o priznanju predmetne arbitražne odluke, a u spisu i ne postoji zahtjev za priznanje navedene odluke kako je to propisano čl. 98. i 99. ZRSZ. Također, ukazano je da je postupak priznanja strane sudske i strane arbitražne odluke po svojoj prirodi kontradiktoran i da je sud dužan da podneseni prijedlog dostavi protivpredlagaču na odgovor i da mu time omogući raspravljanje pred sudom, što podrazumijeva eventualno isticanje prigovora u smislu čl. 86-100. u vezi sa članom 101. ZRSZ. Dalje je navedeno da povreda načela kontradiktornosti pod pretpostavkom da postoji pismeni zahtjev za priznanje, koji nije dostavljen protivnoj stranci kao protivpredlagaču, jeste bitna povreda postupka, jer je sud donio odluku bez rasprave, a bio je dužan da održi raspravu. Apelanti smatraju da je, zbog povrede ovog osnovnog načela procesnog prava, odluka nezakonita. Neodržavanjem rasprave izvršenici su lišeni svog prava da kontradiktorno i usmeno raspravljaju pred sudom, te je time, ujedno, izvršena i povreda načela saslušanja stranaka, budući da zakonskim zastupnicima stranaka u predmetu broj Ip 1511/04 nije pružena mogućnost da se izjasne o prijedlogu za priznanje ako je prijedlog podnesen. Smatraju da bi istakli prigovor o nepostojanju reciprociteta, prigovor o nepostojanju izvornog ugovora o arbitraži, kao i povredu člana 27. st. 1. i 3. Zakona o sudovima Republike Srpske. U odnosu na predmet broj Ip 163/04, apelanti smatraju da su Dževad Haznadar i njegova firma žrtve nezakonitog suđenja u kojem su nezakonito izgubili imovinu. Dalje je istaknuto da je Okružni sud Rješenjem broj 11 0 1 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine riješio dvije različite žalbe, jednu koja se odnosi na predmet broj Ip 1511/04 i drugu koja se odnosi na predmet broj Ip 163/04. Smatraju da je trebalo svaku od tih žalbi riješiti odvojeno, a ne jednom odlukom.
- 39.Apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi da sudski postupak pred Okružnim sudom u predmetu broj 11 0 I 003178 10 Gž i pred Osnovnim sudom u navedenim predmetima nije vođen u skladu sa zahtjevima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (pravo na pravičan i nepristran postupak i na pristup sudu), kao i zahtjevima za zaštitu prava na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje je predloženo da Ustavni sud ukine navedeno rješenje Okružnog suda, rješenjā Osnovnog suda od 11. jula 2008. godine, 22. juna 2009. godine i 31. jula 2009. godine, te prijedlog od 10. augusta 1998. godine za izvršenje predmetne arbitražne odluke odbije kao neosnovan i naloži brisanje upisa prava vlasništva H.I.G.A.T-a iz Graca, Jovana Vidovića i drugih u zk. ul. br. 985 k.o. Glamočani u korist PPP „Domet“ Glamočani i naloži H.I.G.A.T-u da apelantima PPP „Domet“ i Dževadu Haznadaru predmetne nekretnine preda u posjed i na slobodno raspolaganje, te naknadi apelantima trošak izvršnog postupka u iznosu od 50.868,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to određeno u prijedlogu.
b) Odgovori na apelaciju
- 40.Okružni sud u odgovoru je osporio navode apelacije i naveo da „ne stoje povrede navedene u apelaciji u kojoj se pobija drugostepeno rješenje Okružnog suda zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.
- 41.Osnovni sud, također, smatra da navodi apelacije u vezi sa priznanjem predmetne arbitražne odluke nisu osnovani, jer je ona pravosnažna i izvršna. Dalje, Osnovni sud je istakao da je nejasno pozivanje apelanata na član 12. stav 5. ZIP-a, jer je sudija nakon donošenja rješenja po prigovoru nastavio postupak, što je u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, tj. nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, sud je pristupio postupku prodaje nekretnine. Osnovni sud je navode apelanata u odnosu na prijedlog za izuzeće sudije ocijenio bespredmetnim, ukazujući na član 360. ZPP koji se primjenjuje u izvršnom postupku u skladu sa članom 21. stav 1. ZIP-a, a kojim je propisano da se pri iznošenju zahtjeva za izuzeće sudije postupak nastavlja bez odgađanja do donošenja odluke o izuzeću. Također, naglašeno je da se nakon donošenja rješenja po prigovoru u izvršnom postupku više ne može tražiti izuzeće, prema članu 21. stav 2. ZIP-a.
- 42.Tražilac izvršenja u svom odgovoru na apelaciju naveo je da su razlozi izneseni u apelaciji neosnovani i ukazao na neosnovanost i dopune apelacije, te istakao da je „opunomoćenik apelanata u to vrijeme radio“.Tražilac izvršenja smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno nijedno pravo, naglašavajući da je činjenično stanje utvrđeno tokom prethodne tri apelacije i da je jasno da se na osnovu takvog činjeničnog stanja treba da izvrši predmetna arbitražna odluka. Dalje, tražilac izvršenja smatra da se Dževad Haznadar ne može pojavljivati kao apelant, budući da se rješenje o izvršenju odnosi na izvršenika PPP „Domet“, a potraživanje troškova parničnog postupka je predmet posebnog izvršenja i ono se vodi protiv Džemala Haznadara. Tražilac izvršenja je istakao da je arbitražna odluka bila predmet razmatranja Vrhovnog apelacionog suda Austrije, koji je dao vrlo jasne i nedvosmislene razloge o priznavanju te odluke, a upravo tu odluku priznao je i Okružni sud. Apelanti zaboravljaju tu odluku i po osnovu te odluke traži se izvršenje, jer su bili u pitanju troškovi postupka koje je bio dužan platiti izvršenik. To znači da, ako sud u izvršnom postupku utvrdi da postoje uvjeti za priznanje te odluke, on će dozvoliti i njeno priznanje.
V. Relevantni propisi
- 43.Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 111/04, 109/05, 37/06, 119/08) u relevantnom dijelu glasi:
Stvarna nadležnost okružnih sudova
Član 27. stav 3.d)
Okružni sud je nadležan da rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža;
- 44.Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03 i 85/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kada je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pružena mogućnost da se izjasni.
Član 12. st. 1. i 2.
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
Član 458.
Do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi će u parničnom postupku primjenjivati odredbe čl. 46. do 68. i čl. 79. do 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 43/82 i 72/82).
U odredbama članova navedenih u stavu 1. ovog člana riječi „Socijalistička Republika Jugoslavija“ zamjenjuju se riječima „Bosna i Hercegovina“ u odgovarajućem padežu.
- 45.Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 43/82 i 72/82) preuzet Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički propisi („Službeni list RBiH“ broj 2/92) u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka
Član 86. stav 1.
Strana sudska odluka izjednačuje se sa odlukom suda Bosne i Hercegovine i proizvodi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini samo ako je prizna sud Bosne i Hercegovine.
Član 87.
Strana sudska odluka priznaće se ako je podnosilac zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnog stranog suda, odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
Član 89. stav 1.
Strana sudska odluka neće se priznati ako u odnosnoj pravnoj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa u Bosni i Hercegovini.
Član 96. stav 2.
Podnosilac zahtjeva za izvršenje strane sudske odluke, pored potvrde iz člana 87. ovog zakona, treba da podnese i potvrdu o izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
- 2.Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka
Član 97. stav 1.
Stranom arbitražnom odlukom smatra se arbitražna odluka koja nije donesena u Bosni i Hercegovini.
(…)
Član 98. stav 1.
Strana arbitražna odluka priznaje se i izvršava ako je stranka koja traži priznanje i izvršenje podnijela uz svoj zahtjev sudu:
- 1)izvornu odluku arbitraže ili njen ovjeren prijepis;
- 2)izvorni ugovor o arbitraži ili njegov ovjeren prijepis.
Član 99.
Priznanje i izvršenje strane arbitražne odluke odbiće se ako se utvrdi:
- 1)da se po pravu Bosne i Hercegovine predmet spora ne može podvrći arbitraži;
- 2)da postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Bosne i Hercegovine;
- 3)da bi priznanje ili izvršenje odluke bilo u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine;
- 4)da ne postoji uzajamnost;
- 5)da ugovor o arbitraži nije zaključen u pismenom obliku, odnosno razmjenom pisama, telegrama ili teleprinterskih saopštenja;
- 6)da ugovor o arbitraži nije punovažan;
- 7)da stranka protiv koje se traži priznanje i izvršenje odluke nije bila uredno obaviještena o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku ili joj je iz nekog drugog razloga bilo onemogućeno da se služi svojim pravima u postupku;
- 8)da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa odredbama ugovora o arbitraži;
- 9)da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlaštenja određene ugovorom o arbitraži;
(…)
- 10)da odluka još nije postala konačna i izvršna za stranke ili (…);
- 11)da je izreka arbitražne odluke nerazumljiva ili proturječna.
Postupak priznanja i izvršenja stranih sudskih i arbitražnih odluka
Član 101. st. 2. i 5.
Sud će se ograničiti na to da ispita da li postoje uslovi iz čl. 86. do 100. ovog zakona, a ako smatra za potrebno, može tražiti objašnjenje kako od suda koji je donio odluku, tako i od stranaka.
Ako o priznanju strane odluke nije doneseno posebno rješenje, svaki sud može o priznanju te odluke rješavati u posebnom postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo sa dejstvom za taj postupak.
- 46.Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. stav 1.
Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.
Član 12. stav 2.
Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
Izvršenje odluke stranog suda
Član 19.
Izvršenje odluke stranog suda može se odrediti i sprovesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uslove za priznanje.
Primjena odredaba drugih zakona
Član 21. st. 1. i 2.
U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
Izuzeće sudije može se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru na rješenje o izvršenju,
Izvršna isprava
Član 23. stav 1. tačka 1.
(1) Izvršne isprave su:
- 1)izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje,
Član 24. stav 1.
(1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, (…)
Član 35.
Potvrda o izvršnosti
(1) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava u originalu ili ovjerenom prijepisu na kojoj je potvrda o izvršnosti.
(2) Potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o potraživanju u prvom stepenu. (…)
Član 39.
Rješenje o izvršenju
(1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna, odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.
Član 47. stav 1. tačka 1.
Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:
isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti,
Član 49. st. 1. i 2.
Rješenje o prigovoru
Rješenje o prigovoru donosi sudija.
Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
VI. Dopustivost
- 47.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 48.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 49.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 11-01 003178 10 Gž od 31. maja 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 14. jula 2010. godine a apelacija je podnesena 27. augusta 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 50.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 51.Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukazujući na proizvoljnost u primjeni materijalnih i procesnopravnih propisa.
Pravo na pravičan postupak
- 52.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 53.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
- 54.Ustavni sud zapaža da se najveći dio apelacije odnosi na osporavanje priznavanja predmetne arbitražne odluke pred Okružnim i Osnovnim sudom u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da se postupak koji se odnosi na priznanje strane arbitražne odluke ne tiče građanskih prava i obaveza zaštićenih članom 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u Odluci broj U 16/03 od 17. marta 2004. godine, objavljenoj u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 15/04, i Odluci broj AP 1199/05 od 9. maja 2006. godine u kojim je konstatirano da se takav postupak ne tiče građanskih prava i obaveza, već da se ovim postupkom „samo odlučuje da li postoje zakonski uvjeti za priznanje odluke stranog suda ili ne, bez odluke o pravnom pitanju [obaveze zakonskog izdržavanja i obaveze isplate dosuđenog novčanog iznosa], odnosno o meritumu predmeta“ (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 16/03, tačka 16. i broj AP 1199/05, tačka 8).
- 55.Ustavni sud, dakle, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja, smatra da sam postupak priznavanja arbitražne odluke, kada su, u slučaju apelanata, sudovi u Republici Srpskoj odlučivali o tome da li postoje zakonski uvjeti da se Odluka vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine, kao prethodno pitanje, prizna kao izvršna isprava u predmetnom izvršnom postupku, ne potpada pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, niti pod okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i odgovarajućih odredaba člana II Ustava Bosne i Hercegovine. Ovo stoga što redovni sudovi, odlučujući o prethodnom pitanju, u ovom postupku, u smislu navedenog stava, nisu odlučivali o meritumu obaveze, već su ispitivali procesnu dopustivost strane arbitražne odluke. Stoga, u ovom apelacionom postupku Ustavni sud ne može ocijeniti navode apelanata u vezi sa eventualnim nedostacima arbitražne odluke, jer je taj postupak ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 56.S druge strane, Ustavni sud zapaža da su predmet ovog apelacionog postupka odluke donesene u postupku izvršenja u kojem apelanti imaju poziciju izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud najprije podsjeća da je, u pogledu primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kao i Ustavnog suda generalno da je on ratione materiae neprimjenjiv kada se radi o izvršnom postupku osim ako se u njemu ne utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske od 1. jula 1991. godine broj 13800/88 OI 94, te Odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine). Principijelan stav Evropskog suda i Ustavnog suda u pogledu neprimjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, kada se radi o izvršnom postupku, odnosi se uvijek na to kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud, podržavajući praksu koja se može analogno primijeniti na slučaj apelanata (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2621/07 od 2. decembra 2009. godine), smatra da su se u izvršnom postupku pojavila nova pravna pitanja u vezi sa primjenom ZIP-a, što ukazuje na to da se u predmetnom izvršnom postupku odlučivalo o pitanjima koja imaju bitan značaj za prava i obaveze apelanata kao izvršenika, te je, stoga, član 6. stav 1. Evropske konvencije u okolnostima konkretnog slučaja primjenjiv, odnosno u konkretnom slučaju mogu da se primijene garancije člana 6. Evropske konvencije.
- 57.U vezi sa navodima apelacije o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na primjenu relevantnih propisa, odnosno proizvoljnu primjenu zakona, Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, te će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Oduka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
- 58.Ustavni sud prvenstveno zapaža da su se apelanti pozvali na praksu Ustavnog suda u predmetima broj AP 1575/05 od 9. novembra 2006. godine (u kojem je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje i ukinuo rješenja redovnih sudova koji su proizvoljnom primjenom odredaba ZRSZ odbili prijedlog za priznanje presude stranog suda, te je Ustavni sud naložio redovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije), broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine (u kojem je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje i ukinuo rješenja redovnih sudova kojim je odbačen kao neuredan apelantov prijedlog u tom postupku za izvršenje, te izvršni postupak obustavljen pogrešnom primjenom Zakona o izvršnom postupku), te broj AP 519/07 od 30. januara 2010. godine (u kojem je Ustavni sud odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju izjavljenu protiv presuda Suda BiH donesenih u krivičnom postupku protiv apelanta). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta onako kako su prezentirane u činjeničnom dijelu ove odluke, Ustavni sud smatra da se stavovi na koje se apelanti pozivaju ne mogu dovesti u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta i da, stoga, nisu primjenjivi na konkretan slučaj, budući da u ovom predmetu apelanti problematiziraju pitanje da li strana arbitražna odluka može biti izvršni naslov u predmetnom izvršnom postupku, a koje nije razmatrano u navedenim odlukama Ustavnog suda.
- 59.S obzirom na navode apelacije koji se odnose na nepravičnost postupka (proizvoljna primjena zakona koja je vodila lišavanju imovine), zadatak Ustavnog suda je da provjeri, u prvom redu, da li su Okružni sud i Osnovni sud u konkretnom slučaju, u pogledu primjene relevantnih odredaba zakona, postupili u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 60.Dakle, zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju, u smislu prava na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jeste da ocijeni da li su Okružni sud i Osnovni sud primijenili zakon na proizvoljan način ili ne. Predmetni slučaj, kada je u pitanju pravo na pravično suđenje, odnosi se, prije svega, na mogućnost priznanja predmetne strane arbitražne odluke u konkretnom izvršnom postupku, u smislu čl. 19. i 24. ZIP-a, kao i odredaba čl. 86. do 101. st. 2. i 5. ZRSZ kojim su uređena pitanja u vezi sa priznanjem i izvršenjem stranih odluka kako sudskih, tako i arbitražnih, što predstavlja pravno pitanje.
- 61.Ustavni sud podsjeća, imajući u vidu član 19. ZIP-a kojim je propisano da se izvršenje odluke stranog suda može odrediti i provesti ako odluka ispunjava uvjete za priznanje propisane zakonom, iako je odredbom člana 27. stav 3.d) Zakona o sudovima Republike Srpske u okvir stvarne nadležnosti okružnih sudova uključeno i rješavanje o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža, da je izvršni sud ovlašten da, kao prethodno pitanje, riješi da li odluka stranog suda ispunjava uvjete da bi mogla poslužiti kao izvršna isprava ukoliko nema odluke o egzekvaturi. Naime, prema odredbama člana 101. st. 2. i 5. ZRSZ, „sud će se ograničiti na to da ispita da li postoje uvjeti iz čl. 86. do 100. ovog zakona, a ako smatra da je potrebno, može tražiti objašnjenje kako od suda koji je donio odluku, tako i od stranaka. Ako o priznanju strane odluke nije doneseno posebno rješenje, svaki sud o priznanju te odluke može rješavati u posebnom postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo sa djejstvom za taj postupak“. Dalje, odredbama čl. 87, 96. stav 2. i 98. stav 1. ZRSZ određeno je „da će se odluka stranog suda priznati ako je podnosilac zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnog stranog suda, odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke prema pravu države u kojoj je donesena. Podnosilac zahtjeva za izvršenje odluke stranog suda, pored potvrde iz člana 87. ovog zakona, treba da podnese i potvrdu o izvršnosti te odluke prema pravu države u kojoj je donesena. Strana arbitražna odluka priznaje se i izvršava ako je stranka koja traži priznanje i izvršenje podnijela uz svoj zahtjev sudu: 1) izvornu odluku arbitraže ili njen ovjeren prijepis; 2) izvorni ugovor o arbitraži ili njegov ovjeren prijepis“. Odredbama člana 99. istog zakona propisano je da će se „priznanje i izvršenje strane arbitražne odluke odbiti ako se utvrde između 11 propisanih elemenata i sljedeći: „1) da se po pravu Bosne i Hercegovine predmet spora ne može podvrći arbitraži, … 4) da ne postoji uzajamnost, 5) da ugovor o arbitraži nije zaključen u pismenom obliku…, 6) da ugovor o arbitraži nije punovažan, 8) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa odredbama ugovora o arbitraži, 9) da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlaštenja određene ugovorom o arbitraži, (…) „.
- 53.