USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3925/09, rješavajući apelaciju T. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija T. F. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001452-20/09 od 8. septembra 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-000 252 od 5. marta 2009. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj P-297/02 od 24. juna 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.T. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 14. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001452-20/09 od 8. septembra 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-000 252 od 5. marta 2009. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-297/02 od 24. juna 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda, te JP "Elektroprivreda BiH" d.d. Sarajevo, ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 29. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor dostavio 6. jula 2009. godine, Kantonalni sud 8. jula 2009. godine, Općinski sud 14. jula 2009. godine, a tuženi 16. jula 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 9. augusta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 14. februara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu kojom je tražio da mu tuženi nadoknadi štetu u označenom iznosu zbog oštećenja stambenog objekta. Općinski sud je prvo ročište zakazao 26. aprila 2002. godine. Od tada pa do 24. maja 2004. godine Općinski sud je zakazao i održao sedamnaest ročišta. U ovom periodu pet ročišta odgođeno je na apelantov prijedlog jer nije mogao da prikupi potrebnu dokumentaciju. Po jedno ročište je odgođeno zbog pripremanja nalaza vještaka, prikupljanja dokumentacije od drugog suda i nepristupanja tuženog. Dva ročišta su odložena zbog nedolaska svjedoka.
- 7.Općinski sud je Presudom broj P-297/02 od 24. juna 2004. godine odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu nadoknadi štetu na ime oštećenja stambenog objekta u označenom iznosu, te da mu nadoknadi troškove postupka.
- 8.Apelant je protiv presude Općinskog suda izjavio žalbu, pa je spis 6. septembra 2004. godine dostavljen Kantonalnom sud na rješavanje.
- 9.Kantonalni sud je Presudom broj Gž-1269/04 od 6. novembra 2006. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda.
- 10.Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju 25. septembra 2006. godine.
- 11.Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001452 od 6. novembra 2007. godine apelantovu reviziju uvažio, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Kantonalnom sudu spis je dostavljen na ponovno odlučivanje 13. februara 2008. godine.
- 12.Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-08-000 252 od 5. marta 2009. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako da je tuženog obavezao da apelantu na ime naknade štete na stambenom objektu isplati polovinu od novčanog iznosa koji je apelant zahtijevao, te da mu u označenom iznosu nadoknadi troškove postupka.
- 13.Iz obrazloženja presude proizlazi da je kao nesporna činjenica utvrđeno da je Rudarsko-tehnološki fakultet, koji je poslovao u sastavu prednika tuženog, 18. marta 1979. godine dao stručno mišljenje – saglasnost, da je tlo gdje je sagrađena apelantova kuća podobno za izgradnju i da se može izdati građevinska dozvola, kao i da tuženi nije branio izgradnju objekta. Shodno navedenom, zaključeno je da je postojala saglasnost tuženog data u skladu sa članom 58. Osnovnog zakona o rudarstvu i člana 75. Zakona o rudarstvu da apelant može graditi objekt. Dalje, ukazano je na to da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geološke struke utvrđeno da je do oštećenja na apelantovom stambenom objektu došlo zbog neprilagođenosti konstruktivnog sistema objekta uvjetima terena tako da se teren pod opterećenjem samog objekta neravnomjerno slijegao, a što je uzrokovalo oštećenje, te zbog konsolidacije i slijeganja terena uzrokovanog izvođenjem jamskih rudarskih radova, zarušavanjem krovine padinskog i glavnog ugljenog sloja uz narušavanje stabilnosti terena. Saslušan na glavnoj raspravi održanoj pred Kantonalnim sudom, vještak je potvrdio da je, prema njegovom mišljenju, bilo propusta u temeljenju objekta zbog nepoznavanja karakteristika tla, a zbog čega je utjecaj rudarskih radova i navedenog propusta u gradnji na nastalu štetu podjednak. Kantonalni sud je nalaz vještaka ocijenio kao stručan i poklonio mu vjeru ukazujući na to da je vještak pri izradi nalaza i mišljenja imao u vidu sve relevantne elemente u vezi sa nastankom oštećenja, da se o tome decidirano i argumentirano izjasnio, a zbog čega su prigovori apelanta i tuženog odbijeni kao neosnovani i paušalni. Ocjenjujući da su oštećenja na objektu nastala zbog neprilagođenosti konstruktivnog sistema objekta uvjetima terena, a što je propust apelanta koji je objekt sagradio bez građevinske dozvole, te konsolidacije i slijeganja terena uslijed rudarskih radova, Kantonalni sud je zaključio da je odgovornost tuženog za nastalu štetu 50%, te da se tuženi oslobađa odgovornosti za nastalu štetu koju je svojim doprinosom od 50% uzrokovao apelant. Odgovornost tuženog ocijenjena je u skladu sa čl. 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, utvrđen je obim nastale štete, pa je primjenom čl. 185, 189. stav 2. i člana 190. ZOO-a tuženi obavezan da u skladu sa svojim doprinosom nastaloj šteti nadoknadi polovinu od označenog iznosa.
- 14.Apelant je 15. aprila 2009. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda.
- 15.Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-06-001452-20/09 od 8. septembra 2009. godine apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Kantonalnog suda. U obrazloženju presude je, između ostalog, ukazano na to da je Kantonalni sud utvrdio da je do oštećenja apelantovog objekta došlo i radnjama apelanta i radnjama tuženog, pa da je njihov doprinos nastaloj šteti 50%. Shodno ovako utvrđenom činjeničnom stanju, Vrhovni sud je zaključio da su pravilno primijenjene odredbe ZOO-a na kojima je Kantonalni sud zasnovao svoju odluku.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 17.Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, on ukazuje na član 177. stav 3. ZOO-a i član 147. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa smatra da sudovi nisu mogli zaključiti da je njegov doprinos nastaloj šteti 50% jer on ne proizlazi iz nalaza vještaka građevinske struke, a vještak geolog se u svom nalazu ne može baviti načinom gradnje. Apelant ističe da je vještak građevinske struke utvrdio da je objekt izgrađen u okviru građevinskih normativa, te da je izgradio i betonski zid, kako je tuženi u saglasnosti za građenje zahtijevao. Apelant smatra da je tuženi u cijelosti svojim radnjama doprinio nastanku štete na stambenom objektu koji je bio njegov dom, iako je u svom stručnom mišljenju potvrdio da je tlo pogodno za izgradnju. Najzad, apelant smatra da je i postupak odlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu trajao nerazumno dugo. U vezi s tim, tvrdi da je Općinski sud prvo ročište zakazao dvije godine nakon podnošenja tužbe, da je postupak pred Kantonalnim sudom u dva navrata trajao više od dvije godine, te da je jedino Vrhovni sud odlučivao u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
- 18.Vrhovni sud je u odgovoru na apelantove navode istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima i obrazloženjima koja je iznio u osporenoj presudi.
- 19.Kantonalni sud je istakao da je ovom sudu spis povodom apelantove žalbe dostavljen 6. septembra 2004. godine, a da je presuda donesena 6. septembra 2006. godine. Nakon što je uvažena apelantova revizija, spis je ponovo dostavljen ovom sudu na odlučivanje 13. februara 2008. godine. Naglašeno je da je u ponovnom odlučivanju odlukom vijeća ovog suda od 19. januara 2009. godine određeno održavanje rasprave 16. februara 2009. godine, te da je presuda donesena 5. marta 2009. godine, odnosno nakon jedne godine i četiri mjeseca od donošenja rješenja Vrhovnog suda, a ne nakon više od dvije godine kako apelant tvrdi. Ukazano je na veliki broj predmeta i na Plan za rješavanje predmeta kojem je svrha da osigura ravnopravnost stranaka i rješavanje istovrsnih predmeta u prilično istim rokovima. Najzad, ukazano je na to da ovaj sud u svemu ostaje pri razlozima i obrazloženjima iznesenim u osporenoj presudi.
- 20.Općinski sud je u odgovoru istakao da je prvo ročište povodom apelantove tužbe zakazano nakon dva mjeseca, a ne nakon dvije godine kako apelant tvrdi. U odgovoru su nabrojani datumi svih sedamnaest ročišta, te razlozi za njihovo odgađanje. Prema mišljenju Općinskog suda, pred ovim sudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
- 21.Tuženi je u odgovoru na apelantove navode istakao da su oni neosnovani i da je apelant uživao sve garancije prava na pravičan postupak. Naglašeno je i da je apelantu isplaćena dosuđena naknada, te da ga tuženi nije lišio imovine, niti ga je on ometao u njenom mirnom uživanju.
V. Relevantni propisi
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 23.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 173.
Pretpostavka uzročnosti
Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Član 174.
Ko odgovara za štetu
(1) Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi.
Član 177.
Oslobađanje od odgovornosti
(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelimično ako je oštećenik djelimično doprinio nastanku štete.
Član 185.
Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu
(3) Kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001452-20/09 od 8. septembra 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 21. oktobra 2009. godine, a apelacija je podnesena 14. decembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 29.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 29.
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 30.Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, te zbog činjenice da je postupak trajao nerazumno dugo.
Pravo na suđenje u razumnom roku
- 31.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 32.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelant 14. februara 2002. godine pokrenuo tužbom pred Općinskim sudom, a koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 8. septembra 2009. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe na tri sudske instance je trajao sedam godina i sedam mjeseci, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
- 33.U konkretnom slučaju, predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva radi naknade materijalne štete. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak bio složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
- 34.U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud primjećuje da je od ukupno sedamnaest zakazanih ročišta pred Općinskim sudom pet odgođeno upravo na apelantov zahtjev jer nije prikupio potrebnu dokumentaciju.
- 35.U pogledu doprinosa redovnih sudova trajanju predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od 14. februara 2002. godine pa do 24. juna 2004. godine zakazao u razumnim vremenskim intervalima sedamnaest ročišta, te da niti u jednom slučaju odgađanja, a kojih je bilo ukupno deset, od kojih pet na apelantov zahtjev, to nije bilo iz razloga koji se mogu pripisati Općinskom sudu. Kantonalni sud je o apelantovoj žalbi odlučio nakon dvije godine od dana dostavljanja na odlučivanje, odnosno nakon vraćanja predmeta od Vrhovnog suda na ponovno odlučivanje, a nakon zakazivanja i održavanja glavne rasprave, u roku od jedne godine i četiri mjeseca. Najzad, Vrhovni sud je u dva navrata odlučujući o apelantovoj reviziji odluke donosio nakon nešto više od jedne godine, odnosno nakon pet mjeseci.
- 36.Apelant u apelaciji tvrdi da je Općinski sud prvu radnju povodom njegove tužbe preduzeo tek nakon dvije godine, a na osnovu uvida u spis i odgovora Općinskog suda je utvrđeno da je prva radnja preduzeta nakon dva mjeseca od podnošenja tužbe. Također, od deset otkazanih ročišta u periodu od nešto više od dvije godine trajanja postupka pred ovim sudom, pet je odloženo upravo na apelantov zahtjev, pa se njegov doprinos trajanju postupka ne može zanemariti. Dalje, očigledno je da je do određenog zastoja u postupku došlo pred Kantonalnim sudom, ali kad se ima u vidu da je ovaj sud u dva navrata odlučivao u apelantovom predmetu, da je otvarao i glavnu raspravu, ukupno trajanje postupka u oba slučaja pred ovim sudom od nešto više od tri godine ne može se zaključiti da je to na odlučujući način utjecalo na trajanje ukupnog postupka. Najzad, a kako i sam apelant navodi, Vrhovni sud je, odlučujući u dva navrata o apelantovoj reviziji, odluke donosio u razumnom rokovima.
- 37.Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja zbog ukupne dužina postupka pred tri sudske instance od sedam godina i sedam mjeseci, koji pokreću složena činjenična i pravna pitanja i koji zakonom nije određen kao hitan, a čijem trajanju su doprinijeli i apelant i sud, nije dovedeno u pitanje apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje.
- 38.Stoga, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Ostali aspekti prava na pravično suđenje
- 39.Apelant tvrdi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
- 40.U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 41.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je u postupku pred redovnim sudovima utvrđeno da je doprinos tuženog i apelanta nastaloj šteti 50:50. Ovakav zaključak zasnovan je na nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, kao stručnom i objektivnom, te zbog toga što je vještak dao detaljna i jasna obrazloženja na sve primjedbe a u kojim sud nije našao nelogičnosti, nedosljednosti, niti površnosti. Ovakav zaključak suda ne dovodi se u pitanje ni apelantovim navodom da se ovaj vještak nije mogao izjašnjavati o gradnji. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je ovaj vještak konstatirao da konstrukcija apelantovog objekta nije bila prilagođena uvjetima terena pa da je, između ostalog, uslijed toga došlo do neravnomjernog ulijeganja terena, a što je u jednom dijelu doprinijelo nastanku oštećenja. U vezi sa apelantovom tvrdnjom da je tuženi izdao saglasnost za građenje pa da je zbog toga odgovoran da nastalu štetu u cjelini nadoknadi, Ustavni sud primjećuje da je u postupku utvrđeno, a to ni apelant ne osporava, da za izgradnju objekta nikad nije pribavio odobrenje za građenje, a bez kojeg, u skladu sa zakonom, nije mogao ni pristupiti građenju objekta. U tom smislu, saglasnost tuženog za građenje ne može nadomjestiti nedostatak odobrenja za građenje, tim prije što njegovo izdavanje pretpostavlja odgovarajuću tehničku dokumentaciju, koja uključuje i podatke o geotehničkim i drugim istražnim radovima, a koji su bili propisani i u vrijeme kada je apelant otpočinjao gradnju i koje apelant također nije pribavio. Shodno navedenom, redovni sudovi su i utvrdili odgovornost tuženog i apelanta u odnosu 50:50, te je odgovornost tuženog, koji se bavi rudarskom djelatnošću od koje potiče povećana opasnost utvrđena na osnovu čl. 173, 174. i 177. stav 3. ZOO-a, a kojim je regulirana odgovornost za nastalu štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, odnosno da se lice koje obavlja opasnu djelatnost oslobađa djelimično odgovornosti ako je i oštećeni doprinio nastanku štete.
- 42.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi na osnovu dokaza u postupku, u pogledu kojih apelantu nije bila uskraćena mogućnost da se izjašnjava i da ih osporava, te da provodi nove dokaze, utvrdili činjenično stanje na koje su primijenili materijalno pravo na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti ili diskriminacijske primjene.
Ostali navodi
- 43.Apelant tvrdi da su mu povrijeđeni pravo na dom i pravo na imovinu. Povredu ovih prava apelant zasniva na tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje su već detaljno razmotrene u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je zaključeno da su neosnovane, pa Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno ispituje i u odnosu na prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 44.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je sudski postupak, koji zakonom nije određen kao hitan i u predmetu koji ne pokreće složena činjenična i pravna pitanja, trajao sedam godina i sedam mjeseci, a trajanje postupka se može pripisati u izvjesnoj mjeri i redovnom sudu, ali i samom apelantu.
- 45.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi na osnovu dokaza u postupku, u pogledu kojih apelantu nije bila uskraćena mogućnost da se izjašnjava i da ih osporava, te da provodi nove dokaze, utvrdili činjenično stanje na koje su primijenili materijalno pravo na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti ili diskriminacijske primjene.
- 46.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.