Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 124/12, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. januara 2013. godine donio je

RJEŠENJE

Utvrđuje se da Općinski sud u Živinicama nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 124/12 od 18. aprila 2012. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

  • 1.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 124/12 od 18. aprila 2012. godine usvojio apelaciju Zorana Tomića (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predmetnom odlukom Ustavni sud je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 V 036243 11 Gž od 1. decembra 2011. godine i Rješenje Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 V 036243 11 V od 22. novembra 2011. godine, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1.e. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također, Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

2. U tački 30. predmetne odluke Ustavnog suda je navedeno: Apelanta su, kako navodi u apelaciji, a što nije osporeno, redovni sudovi i Tužilaštvo, od momenta potvrđivanja optužnice (13. oktobar 2010. godine) smjestili u KPZ Tuzla gdje se nalazi i danas. U tački 31. predmetne odluke je navedeno: Dalje, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u vanparničnom postupku na prijedlog Tužilaštva odredio da se produži apelantov prisilni smještaj u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi u trajanju od jedne godine. Navedeno je potvrdio Kantonalni sud. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud proveo postupak u kojem je na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa Kantonalnog suda broj 03 0 K 005071 10 K i nalaza i mišljenja vještaka od 19. novembra 2011. godine, koji je obavio psihijatrijski pregled apelanta, utvrđeno da je kod apelanta i dalje prisutna hronična duševna bolest paranoidna shizofrenija, da trenutno bolest nije u akutnoj fazi, odnosno pogoršanju, ali da nije ni u fazi poboljšanja, jer su i dalje prisutni kriterijski simptomi shizofrenije. Vještak je, također, naglasio da se apelantova bolest ne liječi na adekvatan način i da on u takvom stanju predstavlja opasnost po okolinu, jer neliječena bolest podrazumijeva potpunu nepredvidivost toka bolesti koja može preći u akutnu fazu, pogoršanje. Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi da je "duševna poremećenost" kod apelanta, u smislu odredbe člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije, pouzdano utvrđena pred nadležnim redovnim sudovima na osnovu objektivne medicinske ekspertize. Dalje je nesporno utvrđeno da je apelantova "duševna poremećenost" takve vrste i stepena da opravdava njegovo prisilno zatvaranje, jer je opasan po okolinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da prilikom perioda na koji je apelantu produžen prisilni smještaj redovni sudovi nisu imali u vidu izmjenu odredbe člana 34. stav 2. Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ("Službene novine FBiH" broj 52/11; navedene izmjene stupile na snagu 13. augusta 2011. godine) kojom je propisano da sud može odrediti da se produži prisilni smještaj u intervalima koji nisu duži od šest mjeseci. Naime, osporenim rješenjima apelantu je produžen prisilni smještaj u trajanju od jedne godine, a kako je to bilo regulirano ranijim odredbama navedenog zakona. Prema tome, imajući u vidu zahtjeve "zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije, a kako se pritvor mentalno oboljelog lica ne bi smatrao "proizvoljnim", Ustavni sud smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu određivanja perioda na koji je prisilni smještaj apelantu produžen. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporena rješenja u pogledu perioda na koji je apelantu produžen prisilni smještaj ne zadovoljavaju uvjet "zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije. Također, u tački 32. predmetne odluke je navedeno: Također, Ustavni sud konstatira da u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu primijenili ni izmijenjene odredbe čl. 43. i 44. Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ("Službene novine FBiH" broj 52/11; navedene izmjene stupile na snagu 13. augusta 2011. godine) kojima je propisano da se prisilni smještaj neuračunljivog lica, počinioca krivičnog djela, izvršava u specijalnoj zdravstvenoj ustanovi na osnovu Sporazuma o smještaju i naknadi troškova za izvršenje mjera sigurnosti izrečenih u krivičnom postupku i u drugom postupku u kojem se izriče mjera liječenja. Stoga, Ustavni sud smatra da i u pogledu navedenog nije ispunjen uvjet "zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e., te da je došlo do proizvoljnosti primjene materijalnog prava. Pri tome Ustavni sud podsjeća na svoju praksu u predmetu broj AP 65/11 u kojoj odluci se Ustavni sud bavio sličnim činjeničnim i pravnim pitanjem. Najzad, u tački 33. predmetne odluke je navedeno: Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije. Povredu ovog prava Ustavni sud vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u pogledu perioda na koji je apelantu produžen prisilni smještaj, kao i u pogledu institucije u kojoj se izvršava prisilni smještaj, a što je dovelo da u konkretnom slučaju nije ispunjen zahtjev "zakonitosti" iz člana 5. stav 1.e. Evropske konvencije.

  • 3.
    Općinski sud je 14. maja 2012. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 124/12 od 18. aprila 2012. godine, što znači da je rok za obavještenje o preduzetim mjerama sa ciljem izvršenja predmetne odluke istekao 14. augusta 2012. godine.
  • 4.
    S obzirom na to da Općinski sud nije u ostavljenom roku dostavio obavijest o izvršenju predmetne odluke, Ustavni sud je dopisom od 16. novembra 2012. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi obavještenje o izvršenju Odluke broj AP 124/12 od 18. aprila 2012. godine, te da uz obavještenje dostavi odgovarajuću odluku, odnosno dokaze koji potvrđuju provođenje predmetne odluke Ustavnog suda.
  • 5.
    Općinski sud je 27. novembra 2012. godine dostavio obavijest o izvršenju predmetne odluke Ustavnog suda u kojem je navedeno da je sud po hitnom postupku, na zapisniku sa ročišta za oduzimanje poslovne sposobnosti, donio Rješenje pravosnažno sa danom donošenja broj 33 0 V 036243 12 V 2 od 18. juna 2012. godine kojim je produžio prisilni smještaj apelantu u Psihijatrijskoj klinici "PO Romanija" Sokolac. Sud je uz obavijest dostavio i kopiju navedenog rješenja u kojem je u dispozitivu navedeno: Zoranu Tomiću, sinu Ive i majke Slavice rođ. Podunavac, rođenom 9.2.1979. godine u Sarajevu, nastanjenom u Donjim Dubravama broj 75, Općina Živinice, određuje se produženje prisilnog smještaja u Psihijatrijsku kliniku "PO Romanija" Sokolac kada se završi rekonstrukcija postojećeg namjenskog objekta u navedenoj psihijatrijskoj klinici, odnosno kada specijalna bolnica dobije potrebna odobrenja da može otpočeti sa radom i kada se izvrši upis u Sudski registar, na period od 6 (šest) mjeseci računajući od dana pravosnažnosti rješenja. Također, sud je dostavio i Rješenje broj 33 0 V 036243 12 V 2 od 21. juna 2012. godine kojim je oduzeta potpuna poslovna sposobnost apelantu, a koje je postalo pravosnažno 4. jula 2012. godine.
  • 6.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.
  • 7.
    Međutim, dovodeći u vezu predmetnu odluku Ustavnog suda sa dopisom Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije postupio u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 124/12 od 18. aprila 2012. godine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u svojoj Odluci broj 33 0 V 036243 12 V 2 od 18. juna 2012. godine postupio u skladu sa predmetnom odlukom Ustavnog suda u pogledu primjene materijalnog prava u vezi sa periodom na koji je apelantu produžen prisilni smještaj. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u pogledu institucije u kojoj se izvršava prisilni smještaj naveo Psihijatrijsku kliniku "PO Romanija" Sokolac, koja prema dispozitivu navedenog rješenja još nije u funkciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije u potpunosti postupio u skladu sa predmetnom odlukom.
  • 8.
    Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 9.
    U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 10.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 11.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.