USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1873/10, rješavajući apelaciju RAIFFEISEN BROKERS d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija RAIFFEISEN BROKERS d.o.o. Sarajevo, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Pr 005407 10 Pžp od 24. marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-1-Pr-09-000169-V od 7. septembra 2009. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1.RAIFFEISEN BROKERS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa zakonski zastupnik, podnijelo je 20. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Pr 005407 10 Pžp od 24. marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-1-Pr-09-000169-V od 7. septembra 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 25. marta 2011. godine, a 5. februara 2013. godine od Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Komisija), da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je odgovorio 14. aprila 2011. godine, Općinski sud 4. aprila 2011. godine, dok je Komisija odgovorila 14. februara 2013.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Komisije poslati su apelantu 22. aprila 2011. godine, odnosno 20. februara 2013. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Komisija je 24. decembra 2008. godine izdala Prekršajni nalog broj 1002150100 protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 120. stav 1. tač. 1, 2. i 3. Zakona o vrijednosnim papirima. Apelant je, u skladu s članom 38. Zakona o prekršajima Federacije BiH, podnio zahtjev za sudsko odlučivanje.
- 7.Rješenjem Općinskog suda broj 065-1-Pr-09-000169-V od 7. septembra 2009. godine apelant je, kao pravno lice, proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 86. stav 1. tačka c) u vezi s članom 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira i na osnovu člana 262. stav 1. tačka 34. navedenog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 KM. Apelant je navedenim rješenjem obavezan da plati troškove prekršajnog postupka.
- 8.U obrazloženju rješenja je navedeno da je, postupajući po apelantovom zahtjevu za sudsko odlučivanje, Općinski sud zakazao usmeni pretres 20. augusta 2009. godine u skladu s članom 44. Zakona o prekršajima FBiH na koji su uredno pristupili apelant i predstavnik Komisije.
- 9.Općinski sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sve materijalne dokaze koje su predložile stranke, te je nakon ocjene svih provedenih dokaza, cijeneći ih pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kao i u vezi s navodima stranaka, utvrdio da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Na osnovu provedenih materijalnih dokaza Općinski sud je utvrdio da je klijent apelanta S. K. iz Novog Travnika po osnovu zaključenog Općeg ugovora o obavljanju brokerskih poslova apelantu 20. aprila 2007. godine dao nalog za prodaju vrijednosnih papira koji je uveden u knjigu naloga istog dana, a odnosio se na prodaju 225 dionica BNT "Hidraulika" d.d. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: predmetne dionice). Navedeni nalog je realiziran 4. maja 2007. godine u cjelokupnoj količini po cijeni od 179,90 KM. Dalje je utvrđeno da je V.S. u apelantovoj filijali u Vitezu 30. aprila 2007. godine dao nalog za prodaju vrijednosnih papira koji je istog dana uveden u knjigu naloga pod navedenim rednim brojem, a odnosio se na prodaju 200 predmetnih dionica po minimalnoj cijeni od 60,00 KM. Nalog je realiziran 3. maja 2007. godine u cjelokupnoj količini po cijeni od 60,00 KM. Općinski sud je dalje utvrdio da je D.G., direktorica PIF-a BLB-Profit AD Banjaluka, po osnovu zaključenog Općeg ugovora o obavljanju brokerskih poslova 4. maja 2007. godine dala nalog za kupovinu vrijednosnih papira koji je istog dana uveden u knjigu naloga, a odnosio se na kupovinu 1700 navedenih dionica po maksimalnoj cijeni od 179,00 KM. Nalog je realiziran 4. maja 2007. godine u cjelokupnoj količini po cijeni od 179,00 KM. Iz navedenih dokaza Općinski sud je zaključio da je nesporno da je cijena dionica po kojoj su zaključene navedene transakcije navedenih klijenata 4. maja 2007. godine iznosila 179,00 KM, dok je cijena istih dionica po kojoj se trgovalo prije spornih transakcija iznosila 50,00 do 60,00 KM. Uvidom koji je u Zapisnik o izvršenom vanrednom nadzoru izvršila Komisija 18. decembra 2007. godine, Općinski sud je utvrdio da je apelantova interna kontrolorka Komisiji dala pismenu izjavu da u vrijeme kontrole primljenih naloga nije posebno tretirala cijene navedene u nalogu.
- 10.Izvršenim uvidom u Ispis iz sistema trgovanja Sarajevske berze BTS (berzni sistem trgovanja) Općinski sud je utvrdio da je 13. aprila 2007. godine realiziran nalog klijenta Z. B. koji se odnosio na kupovinu 900 spomenutih dionica po cijeni od 50,00 KM, kao i nalog istog klijenta koji se odnosio na kupovinu 1.868 tih dionica po cijeni od 50,00 KM. Zatim, 3. maja 2007. godine realizirani su nalozi klijenta "Strenia" d.d. Ljubljana koji su se odnosili na kupovinu 146, odnosno 200 tih dionica po cijeni od 60,00 KM. Dalje je navedeno da su 4. maja 2007. godine realizirani nalozi klijenta "Strenia" d.d. Ljubljana koji su se odnosili na kupovinu 225, odnosno 75 tih dionica po cijeni od 179,00 KM, a prodavci u tim transakcijama su bili S.K i Z.B. Dalje, 4. maja 2007. godine je realiziran nalog klijenta PIF BLB-Profit AD Banjaluka koji se odnosio, kako je već navedeno, na kupovinu 1.700 spomenutih dionica po cijeni od 179,00 KM, a prodavac u toj transakciji je bio Z.B., te da je 11. maja 2007. godine realiziran nalog klijenta "Strenia" d.d. Ljubljana koji se odnosio na kupovinu 111 tih dionica po cijeni od 149,00 KM, a prodavac u spomenutoj transakciji je bio Z.B. Na osnovu navedenog dokaza Općinski sud je utvrdio da su cijene dionica prije spornih transakcija izvršenih 4. maja 2007. godine iznosile 60,00 KM, a cijena po kojoj su zaključene sporne transakcije iznosila je 179,00 KM.
- 11.Na osnovu zapisnika o provođenju nadzora nad "BLB Menagment Invest" a.d. Banjaluka Komisije za hartije od vrijednosti RS od 28. septembra 2007. godine, spiska dioničara IF "Fortuna fond" d.d. Bihać i akta Komisije za hartije od vrijednosti RS od 1. oktobra 2007. godine o procentualnom učešću u vlasništvu određenih investicionih fondova, Općinski sud je utvrdio da su sporne transakcije predmetnih dionica, u kojima cijena dionica znatno odstupa od cijene po kojoj se trgovalo prije te transakcije, izvršene između osoba koje su povezane kapitalom i upravljanjem, i to na sljedeći način: M.K. je zaposlen kao izvršni direktor u društvu za konsultantske usluge ST HAMMER koje je većinski vlasnik društva "Strenia" d.d. Ljubljana; "Strenia" d.d. Ljubljana je najveći vlasnik IF "Fortuna fonda" d.d. Bihać s učešćem od 10,8743%; M.K. je predsjednik IF "Fortuna fonda" d.d. Bihać, koji je jedan od deset najvećih akcionara PIF BLB-Profit AD Banjaluka; M.K. je član nadzornog odbora PIF BLB-Profit AD Banjaluka. Na osnovu provedenih dokaza, a naročito na osnovu navedenih naloga za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira i pregleda transakcija koje su na osnovu tih naloga napravljene nesporno je, kako je zaključio Općinski sud, da se radi o transakcijama u kojima cijena predmetnih dionica znatno (višestruko) odstupa od cijene po kojoj se trgovalo tim dionicama prije navedenih transakcija. Općinski sud je naveo da opisane transakcije, s obzirom da je kupovina i prodaja tih dionica vršena između povezanih lica, nesporno predstavljaju manipulaciju cijenom iz člana 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira. Međutim, i pored toga, kako je utvrdio Općinski sud, apelant nije reagirao, takve naloge klijenata nije odbio zaprimiti već ih je, naprotiv, zaprimio i unio u BTS trgovanje berzom, te ih realizirao pri čemu je došlo do povećanja cijene dionica iako je znao ili morao znati da će se tako uticati na cijenu tih dionica i manipulirati cijenom. U takvoj radnji, odnosno apelantovom propuštanju, Općinski sud je našao sva obilježja prekršaja iz člana 86. Zakona o tržištu vrijednosnih papira jer je, u smislu stava 1. tačke c) navedene zakonske odredbe, profesionalni posrednik dužan da odbije prijem naloga za kupovinu odnosno prodaju vrijednosnih papira kad utvrdi da bi izvršenjem takvog naloga bile prekršene odredbe navedenog zakona o zabrani manipuliranja cijenama vrijednosnih papira i korištenja povlaštenih informacija, odnosno učinjeno drugo djelo kažnjivo po zakonu kao kazneno djelo ili prekršaj.
- 12.Imajući u vidu odredbe Zakona o tržištu vrijednosnih papira i čl. 178. i 179. Pravila Sarajevske berze, Općinski sud je naveo da nije mogao prihvatiti apelantovu odbranu da brokeri nemaju ovlaštenja niti mogućnost da spriječe realizaciju transakcije, da nemaju stvarni uticaj na unošenje i realizaciju naloga za kupovinu ili prodaju dionica jer se radi o poslovima koje obavljaju po nalogu klijenata, te da kod brokera nije postojala zakonska pretpostavka i ovlaštenje da eventualno odbije prijem i realizaciju naloga za kupovinu predmetnih dionica za klijenta PIF BLB-Profit AD Banjaluka. Općinski sud je utvrdio da u smislu zakonskih odredbi apelant, ne samo da nije imao uticaj na realizaciju naloga za kupovinu i prodaju dionica, već je bio u obavezi da odbije prijem takvih naloga kao i njihovu realizaciju, s obzirom da se njihovom realizacijom vršila manipulacija cijenom tih dionica. Navedeno je da je u vrijeme činjenja prekršaja na snazi bio Zakon o vrijednosnim papirima FBiH koji je 3. januara 2009. godine, donošenjem Zakona o tržištu vrijednosnih papira, prestao da važi što je regulisano odredbama člana 271. citiranog zakona. S obzirom da je Zakon o tržištu vrijednosnih papira blaži za apelanta, Općinski sud je taj zakon primijenio kako prilikom kvalifikacije prekršaja tako i prilikom izricanja sankcije apelantu, a u skladu s članom 5. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
- 13.Protiv navedenog rješenja apelant se žalio Kantonalnom sudu koji je žalbu odbio kao neosnovanu Rješenjem broj 09 0 Pr 005407 10 Pžp od 24. marta 2010. godine.
- 14.U obrazloženju rješenja u odnosu na apelantove žalbene navode da je pogrešno primijenjen Zakon o tržištu vrijednosnih papira kao blaži zakon, kao i da se u apelantovim radnjama nisu ostvarila obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, Kantonalni sud je utvrdio da je nižestepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelantovu radnju pravno kvalifikovao kao prekršaj iz člana 86. stav 1. tačka c) a u vezi s članom 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira. Prema navedenoj odredbi profesionalni posrednik je dužan da odbije prijem naloga za izvršenje određenog posla koji nije u skladu sa zakonima i drugim propisima, te je zabranjeno svako postupanje s ciljem manipulacije cijenom vrijednosnih papira. Kantonalni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju apelant znao ili morao znati da unos spornih naloga predstavlja unaprijed dogovorene transakcije, što predstavlja manipulaciju tržištem u skladu s odredbom člana 120. prethodnog Zakona o vrijednosnim papirima. Navedenom odredbom je izričito zabranjeno svako postupanje s ciljem manipulacije cijenom vrijednosnih papira, a naročito davanje naloga za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira na osnovu saznanja da je druga osoba dala ili će dati nalog za kupovinu ili prodaju vrijednosnih papira po istoj ili približno istoj cijeni kao i promet vrijednosnih papira radi povećanja ili smanjenja njihove cijene, posebno imajući u vidu da su se sve sporne transakcije obavljale preko apelanta u periodu od mjesec dana. Pored toga, imajući u vidu prekršaj koji se apelantu stavlja na teret, kao i vrijeme počinjena prekršaja, Kantonalni sud je smatrao da je nižestepeni sud pravilno primijenio Zakon o tržištu vrijednosnih papira kao blaži zakon prema apelantu u skladu s odredbom člana 5. KZFBiH koja propisuje da, ako se nakon počinjenja djela zakon jednom ili više puta izmijeni, primijenit će se onaj zakon koji je blaži za počinioca djela a to je u konkretnom slučaju upravo Zakon o tržištu vrijednosnih papira.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice i da su pogrešno primijenili materijalno pravo. Istakao je da apelant kao profesionalni posrednik nema ovlaštenja niti mogućnost da utiče na unošenje i realizaciju naloga za kupovinu ili prodaju dionica, da te poslove obavljaju po nalogu klijenta, te da kod brokera nije postojala zakonska pretpostavka i ovlaštenje da eventualno odbije prijem i realizaciju naloga za kupovinu. Smatra da su sudovi očigledno proizvoljno primijenili odredbu člana 86. stav 1. tačka c) Zakona o tržištu vrijednosnih papira, jer da bi profesionalni posrednik učinio taj prekršaj potrebno je da nije odbio nalog kada je utvrdio (dakle nakon utvrđenja) da bi njegovim izvršenjem bile prekršene odredbe o manipulaciji cijenama. Dalje je naveo da ni jednim propisom nije predviđena obaveza profesionalnog posrednika da ispituje vlasničku strukturu, odnosno povezanost ili druge odnose kod klijenta prilikom izdavanja naloga. Apelant je istakao da u konkretnom slučaju nije postupao s ciljem manipulacije cijenama, niti je mogao zaključiti da je riječ o manipulaciji cijenama zbog čega nije ostvaren prekršaj propisan članom 120. Zakona o vrijednosnim papirima. Apelant je dalje naveo da su sudovi pogrešno primijenili član 5. KZ FBiH kojim je propisano blaže kažnjavanje. On smatra da je u konkretnom slučaju za njega blaži Zakon o vrijednosnim papirima koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja koji mu je stavljen na teret jer prema tom zakonu, po apelantovom mišljenju, nije učinjen prekršaj samim tim što apelant nije imao cilj manipulacije cijenama. Novi Zakon o tržištu vrijednosnim papirima je za apelanta stroži jer prema tom zakonu izvršitelj ne mora postupati s ciljem da ostvari obilježje prekršaja. Redovni sudovi su, kako je naveo apelant, uzeli u obzir kriterij blaže zaprijećene kazne za djelo, umjesto kriterija nepropisanosti djela, odnosno nepropisanosti kazne za to djelo. Apelant je dalje istakao da postoje brojne presude Evropskog suda za ljudska prava koje utvrđuju da ne može postojati kaznena odgovornost za kršenje obaveza ukoliko obaveza određenog ponašanja nije u dovoljnoj mjeri precizirana materijalnim propisom. Naveo je da je u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Valeriu Busuioc protiv Moldove (broj 61513/00 odluka od 21. decembra 2004. godine) istaknuto da "odredba ne može da se smatra 'zakonom' ukoliko nije dovoljno precizno formulirana kako bi licu omogućila da uskladi svoje ponašanje, lice mora da bude u stanju da predvidi, u razumnoj mjeri pod datim okolnostima, posljedice koje može da izazove "određeni postupak".
b) Odgovor na apelaciju
- 16.U odgovoru Kantonalnog suda je navedeno da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji.
- 17.U odgovoru Općinskog suda je navedeno da je nakon provedenog postupka, u skladu s relevantnim Zakonom o prekršajima, Općinski sud razmatrao pitanje pravilne primjene materijalnog propisa nakon čega je primijenio Zakon o tržištu vrijednosnih papira koji je na snagu stupio nakon izvršenja prekršaja, kako u pogledu pravne kvalifikacije prekršajnog djela tako i u pogledu kaznene odredbe. Općinski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju navedeni zakon blaži za apelanta, a prilikom utvrđivanja apelantove odgovornosti pored citiranog zakona Sud je konsultirao i odredbe Pravila berze. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 18.U odgovoru Komisije je navedeno da su u konkretnom slučaju društvo "Strenia" d.d. Ljubljana i PIF BLB-Profit AD Banjaluka kapitalom i upravljanjem povezane pravne osobe koje su, po unaprijed dogovorenim uvjetima i na unaprijed dogovoren način, preko Sarajevske berze prometovale tim dionicama i to tako što je Z.B. 13. aprila 2007. godine stekao te dionice od investicionog fonda "BIG" po cijeni od 50,00 KM, da bi te iste dionice 4. maja 2007. godine prodao "Strenia" d.d. Ljubljana i PIF BLB-Profit AD Banjaluka po cijeni od 179,00 KM po dionici. Prema tome, kako je navela Komisija, apelant je omogućio da povezane osobe provedu unaprijed dogovorene transakcije po cijeni koja je uvećana za više od tri puta, pri čemu su te dionice, zbog povezanosti po osnovu kapitala, ostale unutar navedene grupacije. Zbog toga su zainteresirani investitori dovedeni u zabludu i u pogledu obima trgovine i u pogledu cijene dionica. Apelant je morao znati za to jer su se sporne kupoprodaje vršile preko njega i, s obzirom da su ga na to upućivali ista cijena, količina i vrijeme davanja naloga, a što apelant vidi iz berzanskog sistema trgovanja (BTS) jer ga i sam koristi za trgovanje, što znači da je apelant nesporno znao da se radi o dogovorenim kupoprodajama i da ih je kao takve dozvolio. Apelantu se stavlja na teret to što nije odbio prijem naloga kada je bio dužan to učiniti s obzirom da su njihovim izvršenjem prekršene odredbe zakona, općeg akta Komisije i Pravila Sarajevske berze. Navedenim transakcijama izvršeno je vještačko povećanje cijena predmetnih dionica za više od tri puta za svega 20 dana. Apelant obavlja svoju djelatnost na osnovu dozvole u skladu s čl. 67, 68. i 108. Zakona o tržištu vrijednosnih papira (odnosno čl. 84. i 108. ranije važećeg Zakona o vrijednosnim papirima) i podrazumijeva se da poznaje propise na osnovu kojih je dužan da radi. Dakle, apelant je bio svjestan da zbog njegovog nečinjenja odnosno propuštanja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje. U odnosu na apelantove navode da je on samo realizirao predmetne naloge istaknuto je da je apelant brokersko društvo koje zaprima naloge za kupoprodaju, a realizira ih tako što u svoje ime a za račun nalogodavca kupuje odnosno prodaje vrijednosne papire. Što se tiče kvalifikacije djela ona je, po mišljenju Komisije, pravilno izvršena jer u konkretnom slučaju brokersko društvo se može osloboditi odgovornosti samo ako odbije prijem naloga. Pitanje da li se radi o manipulaciji cijenom vrijednosnih papira utvrđuje se prema propisima na osnovu podataka iz klijentovog naloga za kupoprodaju vrijednosnih papira koji se odnose na vrijeme, količinu, cijenu vrijednosnih papira iz datog naloga, a te podatke apelant je nesporno imao (imaju ih svi koji trguju na berzi) i zanemario ih je.
V. Relevantni propisi
- 19.U Zakonu o tržištu vrijednosnih papira ("Službene novine FBiH" br. 85/08 i 109/12, stupio na snagu 3. januara 2009. godine) relevantne odredbe glase:
Član 84.
Nalog
(1) Nalog je jednostrana izjava volje klijenta upućena profesionalnom posredniku da u svoje ime i za račun klijenta obavi određeni posao sa vrijednosnim papirima.
(2) Nalog se smatra prihvaćenim upisom u knjigu naloga, pod uvjetima iz ovog Zakona, drugih propisa i ugovora iz člana 83. stav (1) ovog Zakona.
(3) Profesionalni posrednik je dužan izvršiti naloge prema zahtjevima odnosno instrukcijama klijenta, a po redoslijedu iz knjige naloga.
(4) Profesionalni posrednik dužan je klijentu izdati potvrdu o prijemu naloga.
(5) Klijent može opozvati a profesionalni posrednik otkazati nalog prije njegovog izvršenja i to za neizvršenu količinu.
Član 86. stav 1. tačka c)
Odbijanje naloga
(1) Profesionalni posrednik je dužan odbiti:
- c)prijem naloga za kupovinu, odnosno prodaju vrijednosnih papira kad utvrdi da bi izvršenjem takvog naloga bile prekršene odredbe ovog Zakona o zabrani manipulacije cijenama vrijednosnih papira i korištenja povlaštenih informacija, odnosno učinjeno drugo djelo kažnjivo po zakonu kao krivično djelo ili prekršaj;
Član 220.
Povlaštena informacija
Povlaštena informacija predstavlja privilegovanu, povjerljivu, odnosno svaku informaciju ili događaj koja licu koje njom raspolaže daje prednost u odnosu na druge učesnike u prometu vrijednosnih papira i koja može imati uticaj na emitenta vrijednosnih papira ili na tržište na kojem se prometuje vrijednosnim papirima i cijenu emitiranih vrijednosnih papira, a koja još nije javno objavljena kao što je:
- a)precizna informacija o emitentu i njegovim vrijednosnim papirima, ukoliko ta informacija sadrži okolnosti koje postoje ili se očekuju ili događaj koji se zbio ili se očekuje ili ako je informacija dovoljno specifična da se može zaključiti o mogućem efektu okolnosti ili događaja koji bi uticali na cijenu vrijednosnih papira;
- b)informacija koju bi investitor na osnovu razumne prosudbe mogao uzeti u obzir kao dio osnove za donošenje odluke o investiranju;
- c)druga informacija, u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Član 231.
Obaveze emitenta i profesionalnog posrednika
(1) Emitent vrijednosnih papira kojim je izvršena transakcija i profesionalni posrednik dužni su obavijestiti Komisiju bez odlaganja o svakoj transakciji na osnovu povlaštenih informacija, a najkasnije naredni dan od dana saznanja ili kada su prema okolnostima mogli imati saznanje o ovim transakcijama.
(2) Sadržaj obavještenja bliže uređuje Komisija.
Član 234.
Povećanje i smanjenje cijene vrijednosnog papira
Zabranjeno je obavljati transakcije sa vrijednosnim papirima s ciljem da se:
- a)poveća cijena vrijednosnog papira i na taj način potaknu drugi investitori da kupuju taj vrijednosni papir;
- b)smanji cijena vrijednosnog papira i na taj način potaknu drugi investitori na prodaju tog vrijednosnog papira; i
- c)stvori privid aktivnog prometa vrijednosnih papira i na taj način potaknu drugi investitori na kupovinu i/ili prodaju tog vrijednosnog papira.
Član 262. stav 1. tačka 34.
Pravna lica
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice, ako:
- 34)profesionalni posrednik ne odbije prijem naloga u slučaju iz člana 86. ovog Zakona;
- 20.U Zakonu o vrijednosnim papirima ("Službene novine FBiH" br. 39/98 i 36/99) relevantne odredbe glase:
- 3.Zabrana manipulacije cijenama
- 20.
Član 120.
Zabranjeno je svako postupanje s ciljem manipulacije cijenama vrijednosnih papira, a naročito:
- 1)promet vrijednosnih papira bez stvarne promjene vlasnika vrijednosnog papira;
- 2)davati nalog za kupovinu i prodaju vrijednosnog papira na osnovu saznanja da je drugo lice dalo ili će dati nalog za kupovinu ili prodaju istog vrijednosnog papira po istoj ili približno istoj cijeni;
- 3)promet vrijednosnih papira radi povećanja ili smanjenja njihove cijene ili stvaranja privida prometa; i
- 4)promet vrijednosnih papira u okviru poslova upravljanja portfeljom vrijednosnih papira, radi sticanja provizije po osnovu kupovine ili prodaje vrijednosnih papira iz tog portfelja.
Fizičko i pravno lice koje postupa protivno odredbama stava 1. ovog člana odgovorno je za naknadu štete uzrokovane takvim postupanjem drugim licima.
Član 128. stav 1. tačka 2.
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 70.000 KM kaznit će se za privredni prijestup pravno lice:
- 2)ako obavlja promet vrijednosnih papira na način protivan zabrani iz člana 120. ovog zakona;
- 21.Pravila Sarajevske berze – burze vrijednosnih papira (usvojila ih je 16. juna 2006. godine Skupštine dioničara Sarajevske berze – burze vrijednosnih papira, d.d. Sarajevo, dostupna su na www.sase.ba) u relevantnom dijelu glasi:
- 21.
Član 178. stav 1. tač. a) i b)
- 1)Manipulacija tržišta znači:
- a)transakcije ili nalozi koji daju, ili postoji mogućnost da daju, pogrešne ili obmanjujuće signale o ponudi, potražnji ili cijeni vrijednosnih papira,
- b)transakcije ili nalozi koji osiguravaju osobama ili grupama osoba koje rade zajedno, cijene vrijednosnih papira na abnormalnom ili vještačkom nivou,
- a)
Član 179.
(1) Ni jedan član Berze ili broker ne smiju inicirati ili obavljati aktivnosti koje su obuhvaćene definicijom manipulacije tržišta.
(2)Zabranjeno je stimulisati formiranje grupa za nedozvoljeno uticanje na kurseve vrijednosnih papira, sudjelovati u takvim grupama, osiguravati im sredstva ili primati naloge od njih.
VI. Dopustivost
- 22.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Pr 005407 10 Pžp od 24. marta 2010. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje apelant je primio 6. aprila 2010. godine. Apelacija je podnesena 20. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 27.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 28.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
- 29.Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba "krivična" u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o "krivičnoj optužbi". Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o "krivičnoj optužbi", odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, tač. 21. i 22).
- 30.U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 31.Ustavni sud zapaža da je u predmetnom prekršajnom postupku apelant proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 86. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira i kažnjen novčanom kaznom. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi za svoje odluke dali iscrpne i logične razloge za koje Ustavni sud smatra da nisu proizvoljni. Ustavni sud primjećuje da su na usmenom pretresu saslušane obje stranke te da je proveden obiman dokazni postupak u kojem su sudovi izvršili uvid u brojne materijalne dokaze detaljno navedene u rješenjima na osnovu kojih su sudovi utvrdili da je apelant počinio prekršajne radnje za koje je proglašen odgovornim. Pri tome su redovni sudovi dali iscrpnu analizu svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti jednih s drugima, za koju Ustavni sud smatra da je dovoljno argumentirana i razumna. Pored toga, Ustavni sud zapaža da su sudovi razmotrili apelantove navode da brokeri nemaju ovlaštenja niti mogućnost da odbiju prijem i realizaciju naloga za kupovinu, odnosno prodaju, vrijednosnih papira i utvrdili da je apelant propustio odbiti prijem a time i realizaciju predmetnih naloga iako je znao ili morao znati da unos spornih naloga u sistem berzanskog trgovanja predstavlja unaprijed dogovorene transakcije između povezanih lica i vještačko povećanje cijena dionica za više od tri puta u kratkom vremenskom roku (na što su ga upućivali ista cijena, količina i vrijeme davanja naloga), što predstavlja manipulaciju tržištem shodno citiranim odredbama Zakona o tržištu vrijednosnih papira kao i odredbama ranijeg Zakona o vrijednosnim papirima. Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredbi člana 86. stav 1. tačka c) i člana 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, koje su redovni sudovi primijenili i za što su dali obrazloženje, Ustavni sud ne nalazi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi cijenili okolnosti konkretnog slučaja i apelantove tvrdnje da nije ostvareno biće prekršaja koji mu je stavljen na teret prema članu 120. Zakona o vrijednosnim papirima, te da su utvrdili da u konkretnom slučaju prekršajne radnje koje je apelant počinio predstavljaju i elemente bića prekršaja iz člana 120. navedenog zakona, a u vezi s citiranim odredbama čl. 178. i 179. Pravila Sarajevske berze kojima je definirana manipulacija tržišta i zabrana manipulacije tržišta.
- 32.U odnosu na apelantove navode da zakonska norma mora biti dovoljno precizno formulirana kako bi se omogućilo pojedincu da uskladi svoje ponašanje s propisanom normom i u tom smislu apelantovo pozivanje na praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju citirane zakonske odredbe člana 86. stav 1. tačka c) u vezi s članom 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, kao i odredbe člana 120. Zakona o vrijednosnim papirima u vezi sa čl. 178. i 179. Pravila Sarajevske berze na koje su se redovni sudovi pozvali dovoljno i jasno precizirane u smislu apelantovih obaveza kao profesionalnog posrednika. Ustavni sud zaključuje da su redovni sudovi o svojim zaključcima dali obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju kriterije i standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne i pogrešne primjene materijalnog prava..
- 28.
Kažnjavanje samo na osnovu zakona
- 33.Član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
- 34.Član 7. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
- 35.Ustavni sud najprije ukazuje da se, u skladu sa članom 5. stav 1. KZ FBiH na učinioca primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjena krivičnog djela, a u stavu 2. istog člana je propisano da, ako se poslije učinjenja krivičnog djela zakon izmijeni jednom ili više puta primijeniće se zakon koji je blaži za učinioca.
- 36.Apelant smatra da je za njega blaži Zakon o vrijednosnim papirima koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja koji mu je stavljen na teret, jer prema tom zakonu, kako je naveo, nije učinjen prekršaj samim tim što apelant nije imao cilj manipulacije cijenama, pa prema tome nisu ostvareni svi elementi bića predmetnog prekršaja. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi utvrdili da je i prema pravnoj kvalifikaciji i prema zaprijećenoj kazni za apelanta blaži Zakon o tržištu vrijednosnih papira koji je stupio na snagu poslije počinjenog prekršaja i kojeg su sudovi primijenili. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovom prigovoru da nije primijenjen blaži zakon, utvrdio da prekršajne radnje koje su apelantu stavljene na teret, te da je apelant u konkretnom slučaju znao ili morao znati da unos spornih naloga predstavlja unaprijed dogovorene transakcije što, također, predstavlja manipulaciju tržištem u skladu i s odredbom člana 120. Zakona o vrijednosnim papirima (zabrana manipulacije cijenama). Redovni sudovi su utvrdili da je navedenom odredbom člana 120. ranijeg zakona izričito zabranjeno svako postupanje s ciljem manipulacije cijenom vrijednosnih papira, a naročito davanje naloga za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira na osnovu saznanja da je druga osoba dala ili će dati nalog za kupovinu ili prodaju vrijednosnih papira po istoj ili približno istoj cijeni kao i promet vrijednosnih papira radi povećanja ili smanjena njihove cijene, posebno imajući u vidu da su se sve sporne transakcije obavljale preko apelanta u periodu od mjesec dana. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi smatrali da su u predmetnim apelantovim prekršajnim radnjama ostvareni elementi bića prekršaja prema članu 86. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 234. Zakona o tržištu vrijednosnih papira, ali i prekršaja prema članu 120. Zakona o vrijednosnim papirima pri tome cijeneći i odredbe čl. 178. i 179. Pravila Sarajevske berze, zbog čega su zaključili da je u odnosu na pravnu kvalifikaciju i zaprijećenu kaznu za apelanta blaži Zakon o tržištu vrijednosnih papira (prekršaj odbijanja naloga) koji je u konkretnom slučaju i primijenjen. U odnosu na zaprijećenu kaznu Ustavni sud zapaža da je prema ranijem Zakonu o vrijednosnim papirima za prekršaj iz člana 120. tog zakona propisana novčana kazna u iznosu od 50.000 KM do 70.000 KM (član 128. stav 1. tačka 2. Zakona o vrijednosnim papirima), dok je prema novom Zakonu o tržištu vrijednosnih papira za prekršaj iz člana 86. tog zakona propisana novčana kazna u iznosu od 3.000 KM do 15.000 KM (član 262. stav 1. tačka 34. Zakona o tržištu vrijednosnih papira), iz čega Ustavni sud zaključuje da je novim zakonom za prekršaj koji je apelantu stavljen na teret propisana znatno niža novčana kazna. Imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi u odnosu na koje su redovni sudovi zaključili da apelantove prekršajne radnje predstavljaju prekršaj i po ranijem (član 120. Zakona o vrijednosnim papirima) i po novom zakonu (član 86. stav 1. tačka c) Zakona o tržištu vrijednosnih papira), te da je novi Zakon o tržištu vrijednosnih papira blaži za apelanta, Ustavni sud zaključuje da redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu arbitrarno primijenili materijalno pravo. Stoga su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije kojim je zagarantirano da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja i da izrečena kazna neće biti teža od one koja je primjenjivana u vrijeme izvršenja krivičnog djela, imajući u vidu prethodni zaključak Ustavnog suda da se u konkretnom prekršajnom postupku radi o "krivičnoj optužbi" protiv apelanta prema članu 6. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 37.U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 38.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom da odredbe relevantnog materijalnog prava nisu bile proizvoljno primijenjene, niti su apelantu bile uskraćene procesne garancije prava na pravičan postupak.
- 39.Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na kažnjavanje samo na osnovu zakona garantiranog članom 7. Evropske konvencije, budući da novčana kazna koja je izrečena apelantu primjenom Zakona o tržištu vrijednosnih papira nije teža od one koja je za predmetni prekršaj bila propisana Zakonom o vrijednosnim papirima koji je primjenjivan u vrijeme izvršenja prekršaja.
- 40.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.