USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 82/09
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 264/07, rješavajući apelaciju Saliha Šabanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
David Feldman, sudija
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Saliha Šabanagića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa pravom na odlučivanje u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj 023-0-V-06-000 007, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Salihu Šabanagiću isplati iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši i Unsko-sanskom kantonu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Salih Šabanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa advokat Aziz Adilagić, podnio je 21. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj 023-0-V-06-000 007, koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji je još u toku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. oktobra 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 4. aprila 2009. godine je zatraženo da dostavi spis.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor 2. novembra 2007. godine, a spis je dostavljen 13. aprila 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 22. aprila 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Općinskog suda broj P-355/90 od 30. decembra 1991. godine, koja je postala pravosnažna 14. januara 1999. godine, u postupku utvrđivanja imovine stečene tokom trajanja vanbračne zajednice, utvrđeno je da je apelant stekao pravo vlasništva od 1/3 dijela na nekretninama u Velikoj Kladuši, bliže opisanim u dispozitivu presude.
- 7.Apelant je 20. jula 1999. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za diobu navedenih nekretnina protiv Z.M., suvlasnice 2/3 navedenih nekretnina (u daljnjem tekstu: protivpredlagateljica).
- 8.U toku postupka Općinski sud je zakazao 14 ročišta (22. septembra, 13. oktobra, 18. novembra i 28. decembra 1999. godine, 11. februara, 8. marta, 25. aprila, 21. juna i 2. decembra 2000. godine, 3. februara i 13. aprila 2001. godine, te 15. aprila, 4. juna i 4. septembra 2002. godine). Od zakazanih 14 ročišta 6 je odgođeno, uglavnom zbog nedolaska protivpredlagateljice ili vještaka.
- 9.Općinski sud je 4. septembra 2002. godine donio Rješenje broj Rt-19/99 kojim je odlučeno da je protivpredlagateljica dužna isplatiti apelantu na ime 1/3 suvlasničkog dijela na nekretninama iznos od 29.389,33 KM i nadoknaditi mu troškove vanparničnog postupka. U obrazloženju Rješenja Općinski sud je naveo da je donio ovakvu odluku, jer je u postupku utvrdio da se ne može izvršiti fizička dioba nekretnina bez dodatnih ulaganja i rekonstrukcije.
- 10.Prvostepena presuda je dostavljena apelantu 10. januara 2003. godine, a on je izjavio žalbu 14. januara 2003. godine. Protivpredlagateljica je izjavila žalbu 20. januara 2003. godine.
- 11.Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Rješenje broj Gž-253/03 od 9. juna 2005. godine kojim je uvažio žalbe i prvostepeno rješenje ukinuo, te je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju ovog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno izveo zaključak o nemogućnosti fizičke diobe nekretnina, te da je pogrešno primijenio odredbe materijalnog zakona. Nakon toga, predmet je u Općinskom sudu zaveden pod novim brojem R1-16/05.
- 12.Apelant je 28. jula, a zatim 7. septembra 2005. godine, Općinskom sudu podnio molbu za zakazivanje rasprave, odnosno hitno uzimanje predmeta u rad prema navedenom rješenju Kantonalnog suda. Apelant je, zatim, 14. septembra 2005. godine podnio prijedlog za izuzeće sudije u ovom predmetu. Predsjednik suda je Rješenjem SU od 16. septembra 2005. godine udovoljio ovom apelantovom zahtjevu.
- 13.Općinski sud je 21. novembra 2005. godine održao pripremno ročište i donio Rješenje broj R1-16/05, kojim je vanparnični postupak prekinut, a apelant upućen na parnicu. U rješenju je navedeno da će se vanparnični postupak nastaviti nakon što se okonča parnični postupak.
- 14.Protiv ovog rješenja apelant je izjavio žalbu 28. decembra 2005. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-GŽ-06-000 120 od 24. januara 2006. godine žalbu uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
- 15.Apelant je u septembru 2006. godine podnio zahtjev za izuzeće Općinskog suda, jer mu je, prema njegovom mišljenju, postupanjem, odnosno nepostupanjem ovog suda nanijeta velika šteta. Rješenjem broj 023-0-Su-06-000252 od 13. oktobra 2006. godine odbijen je njegov zahtjev.
- 16.U ponovljenom postupku, u kojem je predmet zaveden pod brojem 023-0-V-06-000 007, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 4. decembar 2007. godine. Na zakazanom pripremnom ročištu je doneseno rješenje o opozivu pripremnog ročišta i apelant je pozvan da u roku od 30 dana dostavi dokaz o vlasništvu, odnosno dokaz da su nekretnine koje su predmet diobe njegovo suvlasništvo.
- 17.Apelant je 31. decembra 2007. godine podnio prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja, a 7. januara 2008. godine podnio je prijedlog za nastavak vanparničnog postupka diobe nekretnina.
- 18.Općinski sud je 24. januara i 2. februara 2008. godine održao ročište u vezi sa traženom mjerom osiguranja. Nakon toga je donio Rješenje broj 023-0-V-06-000 007 od 25. februara 2008. godine, kojim je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Apelant je 10. marta 2008. godine izjavio žalbu protiv ovog rješenja. Kantonalni sud je Rješenjem broj 001-0-GŽ-08-000 430 od 13. maja 2008. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.
- 19.Nakon toga je Općinski sud održao pripremno ročište 5. januara 2009. godine na kojem je odredio da će se provesti vještačenje na licu mjesta, koje je zakazano i provedeno 2. februara 2009. godine. Nakon toga, održano je ročište 31. marta i novo ročište je zakazano za 22. april 2009. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 20.Apelant se žali da je, zbog nedonošenja odluke o njegovom zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da postupak radi diobe nekretnina traje nerazumno dugo. Također, apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.200 KM, a na ime troškova sačinjavanja apelacije iznos od 600 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 21.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronološki dešavanja u vezi sa predmetom. Općinski sud je istakao da se radi o složenom predmetu, te da je do donošenja prvostepene presude postupak trajao od 20. jula 1999. godine do 4. septembra 2002. godine, zbog dokaza i vještačenja koje je trebalo provesti. Međutim, u dopisu Općinskog suda je navedeno da se, zbog uspostavljenog prioriteta rješavanja starijih predmeta, na predmetu nije ništa radilo od 24. januara 2006. godine do 4. decembra 2007. godine. Općinski sud je, također, naveo da se ne radi o hitnom predmetu, te da je rad Suda otežan zbog velikog broja predmeta i malog broja sudija. Općinski sud smatra da nije došlo do povrede prava koj? je apelant naveo, te da se iz hronologije toka postupka vidi da je po spisu postupano pravovremeno.
V. Relevantni propisi
- 22.U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 165.
Ako suvlasnici ili lica koji po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.
Član 166.
Ako lica iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim propisima materijalnog prava, donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.
Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dopustiti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.
- 23.U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase:
Član 18.
Suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu stvari i to pravo ne zastarijeva.
Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari je ništavan.
Član 19.
Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari.
U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu diobe stvari, o tome će odlučiti sud, na zahtjev svakog od suvlasnika.
Član 20.
Ako je fizička dioba stvari nemoguća, ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari.
Ako ne uspije dioba prodajom stvari, sud može stvari dosuditi u vlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obavezu isplate ostalim suvlasnicina naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjerno njihovim dijelovima.
Suvlasniku kome je pripala cijela stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jamče za fizičke i pravne nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 28.Apelant se žali zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
- 29.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 30.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 31.Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o vanparničnom postupku radi diobe nekretnine, pa će Ustavni sud prvo ispitati da li je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, koncept "građanskih prava i obaveza" ne treba tumačiti isključivo pozivajući se na domaće pravo tužene države. Član 6. stav 1. se primjenjuje bez obzira na status stranaka, prirodu propisa koji uređuju način na koji se donosi odluka o sporu i karakter vlasti koja je nadležna u toj stvari; dovoljno je da ishod postupka bude odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi, inter alia, Evropski sud za ljudska prva, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine). Uzimajući u obzir navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o postupku za diobu nekretnine koja je u suvlasništvu apelanta i još jednog lica. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se u vanparničnom postupku pojavio "spor" koji se tiče načina podjele imovine, a odnosi se na pitanje da li je moguća fizička dioba ili je jedina opcija prodaja nekretnine. Ustavni sud smatra da odluka o ovom "sporu" može imati odlučujući utjecaj na neka druga apelantova građanska prava (npr., pravo na dom), te da je, stoga, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv.
- 30.
Suđenje u razumnom roku - relevantni principi
- 32.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 33.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 34.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
Period koji se uzima u obzir
- 35.Predmetni postupak pokrenut je 20. jula 1999. godine, kada je apelant podnio prijedlog za diobu imovine, a prema informacijama koje je Ustavni sud dobio, predmet se nalazi pred prvostepenim sudom i postupak još traje. Dakle, cjelokupan postupak povodom prijedloga za diobu imovine traje kraće od deset godina i još nije okončan.
Složenost predmeta
- 36.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 37.U konkretnom slučaju pravosnažnom presudom je utvrđeno da je apelant suvlasnik 1/3 dijela imovine koju je stekao u vanbračnoj zajednici. U konkretnom slučaju to znači da sud treba povodom apelantovog prijedloga da utvrdi koji je najbolji način da se podijeli imovina - kuća, dvorište, garaža i njiva, vodeći računa da budu zadovoljeni opravdani interesi i zahtjevi suvlasnika. Općinski sud je istakao da se, s obzirom na vrijednost nekretnine, radi o složenom predmetu. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu situaciju u predmetu, prema mišljenju Ustavnog suda, konkretni postupak može se smatrati relativno složenim.
Analiza razumnosti trajanja postupka
- 38.U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče diobe nekretnine. Općinski sud je naveo da se ne radi o hitnom postupku. Međutim, iz apelantovih navoda i iz cjelokupnog spisa proizlazi da apelant traži da se što prije odluči o njegovom prijedlogu, kako bi riješio pitanje svog stanovanja. Dakle, za apelanta je bitno da se predmet što prije riješi.
- 39.Dalje, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju pri odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
- 40.Ustavni sud je na osnovu informacija iz spisa zaključio da je prvostepenom sudu trebalo skoro 4 godine da donese prvostepenu presudu, jer je provodio dokazni postupak saslušanjem stranaka, vještačenjem i drugim dokazima. Nakon toga, Kantonalni sud je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostepenom sudu su trebale skoro dvije godine da zakaže novo ročište. Zatim je prvostepeni sud donio odluku kojom je vanparnični postupak prekinut i apelant je upućen na parnicu, koju je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu. Prvostepeni i Kantonalni sud su 5 mjeseci odlučivali o apelantovom prijedlogu za određivanje sudske mjere osiguranja, a šest mjeseci nakon toga zakazano je novo ročište u kojem su ponovo provođeni dokazi. Ovaj postupak je još u toku pred prvostepenim sudom.
- 41.Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše doprinio prvostepeni sud kojem su trebale 4 godine da provede dokazni postupak, a sve releventne činjenice očigledno još nisu utvrđene, te koji više od dvije godine nije radio ništa na predmetu i koji je pravio velike vremenske razmake između pojednih radnji koje je preduzimao. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je Kantonalni sud dva puta ukidao rješenja prvostepenog suda i predmet vraćao na ponovni postupak, što, također, ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava pred redovnim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
- 42.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu opravdanje za nepostupanje po predmetu u periodu od skoro dvije godine veliki broj predmeta i mali broj sudija, kao i činjenica da sud ima mnogo "starih" neriješenih predmeta. Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije, kako je već rečeno, dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom predmetu sud nije obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve mjere je preduzeo sud s ciljem poboljšanja administriranja pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv takvih problema.
- 43.Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih sudova, prvenstveno Općinskog suda, te da se period odlučivanja u postupku povodom prijedloga o diobi nekretnina koji traje kraće od deset godina ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 44.Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio nerazumnoj dužini postupka, te primjećuje da je apelant svojim intervencijama i dopisima pokušao da izdjejstvuje što hitnije rješavanje predmeta.
- 45.S obzirom na činjenicu da postupak povodom prijedloga o diobi nekretnine traje kraće od deset godina i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim redovnim sudovima, pogotovo Općinskom sudu, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 46.Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U svjetlu utvrđene povrede u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da posebno razmatra navod o povredi prava na imovinu.
Kompenzacija
- 47.Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete u iznosu od 1.200 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 48.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantovog prijedloga radi diobe imovine pokrenut 20. jula 1999. godine, koji još nije pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznosi 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton s obzirom na sjedište redovnih sudova pred kojima je trajao postupak na čiju se dužinu apelant žali.
- 49.U pogledu apelantovog zahtjeva da se nadoknade troškovi za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije.
VIII. Zaključak
- 50.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo u postupku povodom prijedloga o diobi imovine, koji traje više od devet godina, te Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 51.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 52.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.