Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1570/10, rješavajući apelaciju mldb. Jusufa Hamidovića, kojeg zastupa zakonski zastupnik Mirsad Hamidović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija mldb. Jusufa Hamidovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 002986 10 Gž od 17. februara 2010. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Bijeljini, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

  • 1.
    Mldb. Jusuf Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik, otac Mirsad Hamidović, iz Gornje Vukovije, Kalesija, a oba Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 5. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 002986 10 Gž od 17. februara 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i suprotne strane u postupku "Triglav BH osiguranja" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla, zatraženo je 21. februara 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. marta 2011. godine, a "Triglav BH osiguranje" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla 10. marta 2011. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 16. marta 2011. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Presudom Osnovnog suda broj 83 0 P 002986 09 P od 24. septembra 2009. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezan "Triglav BH osiguranje" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete za umanjenje opće životne aktivnosti isplati iznos od 3.000,00 KM, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.000,00 KM, za pretrpljeni strah 1.200,00 KM, što ukupno iznosi 6.200,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. septembra 2009. godine kao dana presuđenja do isplate. Tuženi je istom presudom obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.020,00 KM.
  • 6.
    U obrazloženju presude Osnovni sud je, na temelju izvedenih dokaza, naveo da je među parničnim strankama nesporno da je 21. septembra 2002. godine došlo do saobraćajne nezgode na magistralnom putu Zvornik – Tuzla, na prevoju Crni Vrh, koju je prouzrokovao Miroslav Kotur iz Srbobrana upravljajući autobusom marke TAM, registarskih oznaka bliže označenih u obrazloženju presude tog suda, koji je, usljed proklizavanja uzrokovanog neprilagođenom brzinom, prešao na lijevu saobraćajnu traku kojom se kretalo putničko vozilo marke "golf", vlasništvo Fate Muminović, usljed čega su saputnici koji su se nalazili u tom vozilu zadobili povrede, tako da je apelant tom prilikom zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu preloma ključne kosti. Za navedene radnje vozač autobusa je pravomoćnom Presudom tog suda broj K-128/03 od 16. juna 2004. godine proglašen krivim za šta mu je izrečena uvjetna osuda. Prema dopisu SUP-a Beograd, autobus kojim je upravljao Miroslav Kotur (u daljnjem tekstu: vozač autobusa) je bilo osigurano kod "Imperijal osiguranja" iz Beograda. Na temelju navedenog Osnovni sud je zaključio da se apelant, kao mldb. putnik i kao treće lice, nalazio u putničkom vozilu marke "golf" koje je bilo učesnik u predmetnoj saobraćajnoj nesreći, pa je tuženi kao osiguranik navedenog vozila, u smislu člana 178. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i člana 7. st. 3. i 6. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima, odgovoran za štetu pričinjenu apelantu kao trećem licu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po osnovu odgovornosti vozila u kome se nalazio apelant u trenutku udesa, kao opasne stvari, dakle, na osnovu uzročnosti, bez obzira na krivicu. Članom 178. stav 4. ZOO propisano je da za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno. Dakle, prema ocjeni Osnovnog suda, u smislu navedene odredbe ZOO, za apelanta nije bilo od značaja po odgovornosti vozača kojeg vozila je došlo do saobraćajne nezgode a da tuženi, ukoliko ocijeni da vozilo čiji je on osiguravač nije skrivilo nezgodu, ima pravo po isplati štete apelantu istaći regresni zahtjev od osiguravača vozila koje je vozilo lice odgovorno za predmetnu nezgodu. Prema tome, Osnovni sud je zaključio da se tuženi kao osiguravač i solidarni dužnik nije mogao osloboditi ispunjenja obaveze prema apelantu pozivanjem na oslobađanje od odgovornosti, zbog isključive odgovornosti drugog solidarnog dužnika, pa je, ocjenjujući nalaz vještaka, apelantovu životnu dob, zaključio da iznosi precizirani u izreci presude predstavljaju pravičnu naknadu u smislu člana 200. ZOO.
  • 7.
    Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 002986 10 Gž od 17. februara 2010. godine žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu preinačio, tako da je apelantov tužbeni zahtjev prema tuženom odbio kao neosnovan. Apelant je, također, obavezan da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 400,00 KM.
  • 8.
    Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje proizvoljno primijenio materijalno pravo i ocijenio osnovanim navode tuženog da vozilo u kojem se nalazio apelant ni na koji način nije doprinijelo saobraćajnoj nezgodi u kojoj je apelant zadobio povrede. Okružni sud smatra nespornim da je prvostepeni sud na pouzdan način utvrdio da je apelant u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi, kao putnik u vozilu koje je bilo osigurano kod tuženog, zadobio povrede i pretrpio štetu u vidu umanjenja opće životne aktivnosti, fizičkog bola i straha, za koju nezgodu je isključivi krivac vozač autobusa. Na temelju toga je zaključio da je taj sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, član 178. stav 4. ZOO, i obavezao tuženog da, prema odredbi člana 200. ZOO, apelantu plati štetu u iznosima bliže navedenim u izreci presude, te da ovakva odluka prvostepenog suda nije pravilna zbog pogrešnog pravnog pristupa navedenoj pravnoj stvari. S tim u vezi je ukazao da je članom 178. stav 1. ZOO regulirano da se, u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivice. Prema tome, Okružni sud je utvrdio da je žalba tuženog osnovana zbog toga što vozilo u kome se nalazio apelant ni na koji način nije doprinijelo saobraćajnoj nezgodi u kojoj je apelant zadobio povrede zbog čega je, postupajući prema odredbi člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP, žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu preinačio i apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, ocjenjujući da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud imao primijeniti odredbu člana 178. stav 1. ZOO.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je Okružni sud u konkretnom slučaju proizvoljno primijenio materijalno pravo, odredbu člana 178. stav 1. ZOO. Obrazlažući svoje tvrdnje apelant navodi da, u smislu člana 178. stav 4. ZOO, za utvrđivanje odgovornosti za štetu pričinjenu apelantu, oštećenom kao putniku i trećem licu u sudaru motornih vozila nije odlučna krivica (pa kada je i isključiva) nijednog vozača vozila, jer za takve štete imaoci motornih vozila čija su vozila učestvovala u saobraćajnoj nezgodi odgovaraju prema pravilima objektivne odgovornosti, solidarno. Apelant smatra da je upravo smisao člana 178. stav 4. ZOO da se oštećenom trećem licu pruži što veća i efikasnija zaštita i da je svoj zahtjev za naknadu štete mogao usmjeriti na bilo kojeg imaoca motornog vozila, odnosno osiguravača vozila, pojedinačno, ili zahtijevati naknadu štete od svih imalaca vozila, odnosno njihovih osiguranika, a što je zavisilo od njegove volje. Shodno navedenom, apelant, također, ističe da mu je, zbog proizvoljne primjene odredaba ZOO, osporenom presudom povrijeđeno i pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je osporena presuda zakonita i pravilna, pa smatra da su apelantovi navodi neosnovani, da ostaje pri svom obrazloženju datom u toj presudi, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 11.
    U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da su neosnovani apelantovi navodi. Smatra da je nepojmljiva činjenica da imalac motornog vozila odgovara za štetu trećem licu samo zato što se kritičnog momenta našao na mjestu nezgode iako je dokazao sve elemente koje zakon traži da se oslobodi krivice. Tvrdi da je nepravično i nezakonito potraživati štetu od lica koje ničim nije doprinijelo njenom nastanku, jer bi u tom slučaju imalac vozila koji nije odgovoran za nezgodu postao oštećeni. Smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što ukazuje na to da apelant ima opravdan zahtjev zbog čega tvrdi da su njegovi navodi neosnovani, te da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje i imovinu. Primjenjujući odredbe ZOO i Zakona o osiguranju imovine i lica, tuženi ističe da je pravilan stav Okružnog suda kojim je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev zbog čega smatra da apelaciju treba odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 178.

U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

Ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stepenu svoje krivice.

Ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju nešto drugo.

Za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

  • 13.
    Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 102/09) u relevantnom dijelu glasi:

Kvalitativni obim pokrića

Član 7. st. 1, 3. i 6.

Osiguranje od autoodgovornosti pokriva građansku odgovornost, vlasnika, korisnika i bilo kojeg vozača motornog vozila prema trećim stranama koje imaju zahtjev za odštetu od osiguranika, u skladu sa odredbama važećeg Zakona o obligacionim odnosima.

Osiguravač isplaćuje naknadu za štetu na licima, kao i štetu na imovini ili za njeno uništenje prouzrokovano u saobraćajnim nezgodama trećim licima za koje je osiguranik po zakonu odgovoran, kao i naknadu opravdanih troškova koje je osiguranik imao u sudskom ili vansudskom postupku.

Svako lice oštećeno vozilom, čiji vlasnik ili korisnik podliježe obavezi osiguranja od autoodgovornosti, koje ima pravo da traži odštetu od vozača, bez obzira da li je to lice bilo unutar ili van tog vozila, ima neposredno potraživanje od osiguravača.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. marta 2010. godine, a apelacija je podnesena 5. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelant smatra da mu je presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
  • 19.
    Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje prava na naknadu štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je, stoga, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred Okružnim sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 20.
    Apelant smatra da je Okružni sud osporenu odluku donio na temelju proizvoljne primjene člana 178. stav 1. ZOO, jer, kako navodi, iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno slijedi da se kao putnik i treće lice nalazio u putničkom vozilu osiguranika tuženog, koje je bilo učesnik u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi, zbog čega je tuženi odgovoran za pričinjenu mu štetu prema pravilima solidarne i objektivne odgovornosti imalaca motornih vozila, kao opasne stvari, bez obzira na krivicu a prema članu 187. stav 4. ZOO.
  • 21.
    Ustavni sud naglašava da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
  • 22.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je primjena zakona od Okružnog suda bila proizvoljna ili ne, pa, s tim u vezi, podsjeća da iz činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostepeni sud slijedi da je apelant kao putnik i treće lice pretrpio štetu, jer se nalazio u vozilu koje je bilo učesnik u saobraćajnoj nezgodi. Tužbenim zahtjevom je tražio naknadu štete od tuženog na temelju člana 178. stav 4. ZOO, koji je prvostepeni sud usvojio i obavezao tuženog da mu na ime naknade nematerijalne štete za umanjenje opće životne aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah isplati iznose kao u izreci prvostepene presude, dok je Okružni sud žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu preinačio i apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Iz obrazloženja presude Okružnog suda proizlazi da je taj sud, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku i primjenom člana 178. stav 1. ZOO, zaključio da vozilo u kojem se nalazio apelant ni na koji način nije doprinijelo saobraćajnoj nezgodi u kojoj je apelant zadobio povrede, te da, stoga, tuženi nije dužan ni naknaditi pričinjenu štetu apelantu. Dakle, Okružni sud je odgovornost imalaca motornih vozila i učesnika u predmetnoj saobraćajnoj nezgodi za pričinjenu štetu apelantu ocijenio po osnovu njihove krivice primjenom člana 178. stav 1. ZOO.
  • 23.
    Ustavni sud smatra da je Okružni sud arbitrarno primijenio odredbe člana 178. stav 1. ZOO, zaključivši da ne postoji odgovornost tuženog za štetu pričinjenu apelantu, kao putniku i trećem licu, zbog toga što je za saobraćajnu nezgodu isključivo utvrđena odgovornost vozača autobusa. Ustavni sud podsjeća da se navedena odredba ZOO odnosi isključivo na slučajeve saobraćajne nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu u kojim je šteta uzrokovana imaocima vozila, pa se u takvim slučajevima radi o uzajamnim odštetnim zahtjevima imalaca vozila u kojima se primjenjuje pravilo odgovornosti po osnovu krivice. Razlog i svrha propisivanja međusobne odgovornosti imalaca motornih vozila za štetu koju uzrokuju sami sebi (u životu, na tijelu i imovini), prema navedenoj odredbi ZOO, za koju su imaoci odgovorni po pravilima subjektivne odgovornosti i po osnovu krivice, a ne po pravilima objektivne odgovornosti bez obzira na njihovu krivicu, nalaze se u činjenici što se u ovakvim nezgodama ne radi o posebnoj zaštiti trećih lica koja nisu neposredno učestvovala u vožnji motornim vozilima prilikom štetnog događaja, već se radi o međusobnim odštetnim zahtjevima, koji su imaoci motornih vozila sami sebi prouzrokovali vlastitom krivicom.
  • 24.
    Ustavni sud smatra da navedeni slučaj treba razlikovati od odgovornosti za štetu koju pretrpi treće lice, kao putnik, u slučaju saobraćajne nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu u smislu člana 178. stav 4. ZOO. U tom slučaju za štetu koju pretrpe treća lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno, prema pravilima objektivne kauzalne odgovornosti, bez obzira na krivicu. Pitanje krivice imalaca motornih vozila može biti pravno relevantno tek kasnije u njihovoj eventualnoj regresnoj parnici, nakon što apelantu kao trećem licu uzrokovana šteta bude naknađena, u kojoj će učesnici saobraćajne nesreće utvrđivati svoj međusobni odnos po osnovu krivice. Prema tome, Ustavni sud smatra da je upravo smisao člana 178. stav 4. ZOO da se oštećenom trećem licu, u konkretnom slučaju apelantu, pruži efikasnija zaštita, da svoj zahtjev za naknadu štete može usmjeriti na bilo kojeg imaoca motornog vozila, odnosno osiguravača vozila, pojedinačno, ili zahtijevati naknadu štete od svih imalaca vozila, odnosno njihovih osiguranika, što je zavisilo od njegove volje, bez obzira na njihovu krivicu.
  • 25.
    Prema tome, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu usmjerenom na isplatu naknade štete, na arbitraran način primijenio odredbu člana 178. stav 1. ZOO kojom je propisana naknada štete po osnovu krivice, čime je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom predmetu odlukom Okružnog suda povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 27.
    Imajući u vidu prethodni zaključak, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da se radi o identičnim navodima kao u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Okružni sud arbitrarnom primjenom člana 187. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, ocjenjujući odgovornost imalaca motornih vozila i učesnika u saobraćajnoj nezgodi prema pravilima subjektivne odgovornosti, odnosno njihove krivice.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.