USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4460/10, rješavajući apelaciju "MC-Cvijić" d.o.o. Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija "MC-Cvijić" d.o.o. Laktaši, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 018754 10 Rev od 21. septembra 2010. godine i Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE I. Uvod
- 1."MC-Cvijić" d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 018754 10 Rev od 21. septembra 2010. godine i Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine.
- 2.Odlukom Ustavnog suda broj AP 3494/10 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na web- stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbačena je kao preuranjena apelantova apelacija podnesena protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine. U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je apelacija preuranjena jer je podnesena prije nego što je donesena odluka Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji, te da nakon njenog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Višeg privrednog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i "Nove banke" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 16. januara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 4.Viši privredni sud je odgovor na apelaciju dostavio Ustavnom sudu 4. februara 2013. godine, a Vrhovni sud 13. marta 2013. godine. Osnovni sud i tužena nisu dostavili svoje odgovore na apelaciju.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda na apelaciju dostavljeni su apelantu 28. februara i 3. aprila 2013. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda 71 0 Ps 018754 08 Ps od 12. novembra 2009. godine tužena je obavezana da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 18.691,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 2009. godine i iznos od 57.403,09 na ime zateznih kamata, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 27.814,25 KM. Presudom je odbijen kao neosnovan dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate od 12. novembra 2009. godine pa do isplate na iznos od 57.403,09 KM.
- 8.U obrazloženju je Osnovni sud naveo da je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je među parničnim strankama zaključen ugovor o kreditu 17. juna 1996. godine; da je predmetni ugovor obezbijeđen hipotekom na stanu koji se nalazi u Banjoj Luci, te zalogom, kamiona vlasništvo apelanta; da je zbog neizvršenja obaveze isplate kredita pokrenut izvršni postupak prodajom apelantovih založenih nekretnina kao dužnika; da je radi namirenja kredita tužena prodala na javnoj prodaji teretno vozilo,,MAN", koji je bio predmet zaloga 29. marta 1997. godine za iznos od 6.042,38 DM; da o javnoj prodaji apelant nije obaviješten; da je tržišna vrijednost kamiona na dan prodaje iznosila 24.724,24 DM; da je izvršni postupak okončan tako što je tužena kao tražilac izvršenja obavijestila sud da povlači prijedlog za izvršenje zbog toga što je apelant kao dužnik u cijelosti izmirio obaveze po kreditu od 17. juna 1996. godine; da je sravnjenje obaveza i isplata kredita povodom kojeg je vođen i izvršni postupak izvršeno 17. juna 1999. godine. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da prodaja kamiona nije izvršena u skladu s odredbom člana 981. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZOO), te je slijedom navedenog, a u skladu sa odredbom člana 154. stav 1. navedenog Zakona, tužena kriva za štetu koju apelant trpi, pa je odluku o visini štete sud utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka finansijske i mašinske struke, tako da je utvrđena tržišna vrijednost teretnog vozila na dan prodaje, a navedeni iznos je konvertiran u tada čvrstu valutu DM, kao i dinarski iznos za koji je vozilo prodato, na koji način je utvrđena visina štete. Od tog dana sud je dosudio apelantu i kamatu saglasno odredbi člana 277. ZOO-a.
- 9.Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine (stav I) djelimično je uvažena žalba tužene i prvostepena presuda Osnovnog suda od 12. novembra 2009. godine preinačena u pogledu odluke o kamati, tako što se odbija apelantov zahtjev za isplatu kamate na iznos glavnog duga od 18.691,86 KM od 12. novembra 2009. godine do isplate, te tako što se dosuđeni iznos na ime zakonske zatezne kamate od 54.403,09 snižava na iznos od 18.691,86 KM, a preko dosuđenog iznosa zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata se odbija kao neosnovan. Stavom II presude je žalba tužene u preostalom dijelu odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u pogledu odluke o glavnom zahtjevu kojim je tužena obavezana na isplatu iznosa od 18.691,86 KM. Stavom III presude je preinačena i odluka o troškovima postupka tako što se dosuđeni iznos od 27.814,25 KM snižava na iznos od 19.763,00 KM, a preko zahtjev odbija. Stavom IV presude je odbijen kao neosnovan i apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
- 10.U obrazloženju drugostepene presude je, između ostalog, navedeno da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelant pretrpio štetu krivicom tužene, zbog čega je valjalo odbiti žalbu tužene i prvostepenu presudu u dijelu kojim je tužena obavezana na naknadu štete u visini od 18.691,86 KM, te potvrditi prvostepenu presudu na temelju odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP). Međutim, kada je u pitanju odluka prvostepenog suda u pogledu dosuđenih kamata, drugostepeni sud je istakao da je žalba tužene osnovana. U tom smislu je drugostepeni sud konstatirao da je odredbom člana 277. ZOO-a propisano da je dužnik koji kasni s ispunjenjem svoje obaveze dužan platiti i kamatu od dana padanja u docnju do dana izvršenja obaveze. S tim u vezi je navedeno da je u vrijeme donošenja pobijane prvostepene presude na snazi bio Zakon o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik RS" broj 19/01), kao i Zakon o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik RS" broj 52/06), kojim je propisano na koji način se vrši obračun kamate zbog docnje u izvršenju novčane obaveze, ukoliko je ta obaveza glasila na nekadašnje sredstvo plaćanja tj. dinare. Odredbom člana 4a) navedenog Zakona je propisano na koji način se vrši konverzija novčane obaveze kao i obračun kamate, a odredbom člana 4b) istog Zakona je propisano da iznos obračunate zatezne kamate ne može biti veći od glavnog duga. Po ocjeni drugostepenog suda, odluka o kamati je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog toga što je, u skladu s materijalnim propisom koji je bio na snazi na dan donošenja prvostepene presude, propisano da kamata prestaje da teče kada dostigne visinu glavnog duga. Kako je prvostepeni sud dosudio dospjelu zakonsku zateznu kamatu koja je mnogo veća od dosuđenog iznosa na ime glavnog duga, te pored navedenog dosudio i zakonsku zateznu kamatu na glavni dug, po ocjeni Okružnog suda, a pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava, odluku o kamati je valjalo preinačiti te odlučiti kao u stavu I izreke drugostepene presude na osnovu odredbe člana 229. tačka 4. ZPP-a. Odluka o troškovima postupka je donesena na osnovu odredbe člana 235. tačka 2. ZPP-a u vezi s odredbom člana 397. istog Zakona.
- 11.Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 018754 10 Rev od 21. septembra 2010. godine (koje je dostavljeno apelantu 13. oktobra 2010. godine) odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude Višeg privrednog suda od 11. juna 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da se revizijom pobija odluka drugostepenog suda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati i troškovima parničnog postupka, pa kako se radi o sporednim potraživanjima odlučeno je kao u dispozitivu revizione odluke primjenom odredbe člana 247. ZPP-a, a u vezi sa odredbom člana 316. st. 2. i 3. tog Zakona.
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant je naveo (u apelaciji AP 3494/10) da mu je osporenom odlukom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 018754 10 Pž od 11. juna 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, također, naveo i povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Evropske konvencije i povredu prava iz člana 2. stav 3. tačka c. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Naime, apelant je istakao da je stav Višeg privrednog suda iz osporene odluke, kojom je preinačena prvostepena odluka Osnovnog suda o kamati, pogrešan i protivan odredbi člana 277. ZOO-a, te da je ograničavanje zakonske zatezne kamate u konkretnom slučaju protivno Ustavu i Evropskoj konvenciji. U prilog svojoj argumentaciji, apelant se pozvao i na Odluku Ustavnog sudu broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine. S tim u vezi, apelant je konstatirao da je Viši privredni sud pogrešno tumačio odredbe Zakona o visini stope zatezne kamate, ističući da država nije mogla da ograniči pravo povjerioca na plaćanje kamate do stupanja na snagu izmjena navedenog Zakona. Na taj način, apelant smatra da je Viši privredni sud retroaktivno primijenio dopunu Zakona o visini stope zakonske kamate. Slijedom navedenog, apelant je tražio od Ustavnog suda da ukine kao nezakonitu odluku Višeg privrednog suda u dijelu odbijenog zahtjeva za kamate i troškove, kao i da utvrdi da je Zakon o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate (čl. 4a. i 4b.) protivan navedenim odredbama Ustava, Evropske konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Osporivši odluku Vrhovnog suda od 21. septembra 2010. godine (apelacija AP 4460/10), apelant je istakao da je pogrešan i nezakonit stav revizionog suda da kamate spadaju u sporedno potraživanje, te da je osnovana revizija koju je izjavio protiv drugostepene odluke Višeg privrednog suda od 11. juna 2010. godine.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Viši privredni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je, odlučujući o kamati u konkretnom slučaju, primijenio relevantne odredbe ZOO-a i Zakona o visini stope zatezne kamate te donio odluku o čemu je dato obrazloženje u odluci (presuda od 11. juna 2010. godine) kako to nalaže odredba člana 190. ZPP-a. Slijedom navedenog, istaknuto je da je apelacija neosnovana te predloženo da se kao takva odbije.
- 14.U odgovoru Vrhovnog suda je navedeno da apelant neosnovano ističe da nije bilo mjesta odbacivanju njegove revizije. S tim u vezi je revizioni sud istakao da je kamata sporedno potraživanje protiv kojeg nije dozvoljena revizija prema odredbama člana 316. st. 2. i 3. ZPP-a.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 277.
Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj posebnim zakonom.
Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate, ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.
- 16.U Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik RS" broj 19/01) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom utvrđuje se visina stopa zatezne kamate u Republici Srpskoj u slučaju kada dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze u domaćoj ili stranoj valuti.[...]
Član 3.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu na iznos duga do dana isplate po kamatnoj stopi utvrđenoj ovim zakonom.
Stopa zatezne kamate sastoji se od:
- 1)stope rasta cijena na malo za period za koji se računa zatezna kamata i
- 2)fiksne stope od 0,05 odsto dnevno.
Član 4.
Obračun zatezne kamate vrši se tako da se fiksna stopa od 0,05 odsto dnevno množi sa brojem dana zakašnjenja i tako utvrđena stopa množi sa iznosom glavnog duga uvećanog za kamatu po stopi rasta cijen
- 17.U Zakonu o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik RS" broj 52/06) relevantne odredbe glase:
Član 1.
U Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Službeni glasnik RS", broj 19/01) poslije člana 4 dodaje se član 4a i 4b koji glase:
Član 4a.
Na novčane obaveze iskazane u dinarima ne obračunava se kamata, već se dug konvertuje u DEM, odnosno KM po najnovijem kursu po kojem su komercijalne banke otkupljivale tu valutu u mjestu ispunjenja obaveze na dan dospjelosti i na tako konvertovan iznos obračunava se zatezna kamata po kamatnoj stopi koja se plaća na neoročene štedne uloge (štedne uloge po viđenju) u DEM i to do dana ispunjenja glavnog duga, a najdalje do 18. maja 2001. godine, od kojeg dana se kamata obračunava prema odredbama člana 3. osnovnog zakona.
Član 4b.
Iznos obračunate zatezne kamate ne može biti veći od glavnog duga.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda od 21. septembra 2010. godine i presudu Višeg privrednog suda od 11. juna 2010. godine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je revizija u konkretnom slučaju bila neefektivan pravni lijek, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena, pa je slijedom navedenog konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, presuda Višeg privrednog suda kojom je meritorno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu.
- 21.Dakle, u konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Višeg privrednog suda od 11. juna 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Višeg privrednog suda apelant je primio 28. juna 2010. godine, a predmetna apelacija je podnesena 14. oktobra 2010. godine, odnosno nakon proteka 60 dana kako je to propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Međutim, s obzirom na stav Ustavnog suda iz Odluke AP 3494/10 (da apelant nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste odluke, ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju), apelacija je u konkretnom slučaju podnesena u roku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelant pobija navedenu presudu Višeg privrednog suda, ističući prije svega da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi o povredi ovih prava u osnovi se svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno Zakona o visini stope zatezne kamate i Zakona o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate.
- 24.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 25.
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 26.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- k)Pravo na imovinu.
- 27.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 27.
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 28.S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 29.U vezi s navodima predmetne apelacije, koji se tiču načina na koji je Viši privredni sud primijenio materijalno pravo u pogledu utvrđenja visine i načina obračuna kamate u konkretnom slučaju, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje raspravio u svojoj Odluci broj AP 401/08 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu od 15. juna 2010. godine, st. 46 i 47, dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je zauzeo stav da je [...] Okružni sud, preinačujući prvostepenu presudu u dijelu odluke o zateznoj kamati, postupao u skladu s članom 221. Zakona o parničnom postupku kojim je propisana obaveza drugostepenog suda da po službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava. Dalje, iz obrazloženja osporene presude ne može se zaključiti da je Okružni sud izašao van okvira zakonskog ovlaštenja da primjenjuje materijalno pravo prema vlastitoj ocijeni, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje. Naime, Okružni sud je potvrdio prvostepenu presudu u pogledu odluke o glavnoj stvari, ocjenjujući da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Pri tom, iz predočenog se ne može zaključiti da je primjenom zakonskog propisa koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporene presude (Zakon o visini stope zatezne kamate i Zakon o dopuni zakona o visini zatezne kamate) Okružni sud postupao proizvoljno ili na način kojim se vrijeđaju apelantova ustavna prava. Prema mišljenju Ustavnog suda, zaista bi bilo van njegove nadležnosti da u konkretnom slučaju odlučuje odnosno utvrđuje metodu obračuna zatezne kamate na iznos glavnog duga koji je dosuđen apelantu, odnosno da odlučuje o tome na osnovu kojih propisa o zateznoj kamati treba, u ovom slučaju, izvršiti obračun te kamate na dosuđeni iznos glavnog duga. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo arbitrarne primjene propisa o zateznoj kamati, te da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.U odnosu na navode apelacije koji se tiču povrede prava na imovinu, Ustavni sud je u navedenoj Odluci AP 401/08 (st. 55 i 56) istakao da [...] Prema mišljenju Ustavnog suda, s aspekta poštivanja ljudskih prava, bitno je da se odluka zasniva na važećim propisima čija primjena nije bila proizvoljna ili diskriminacijska, dok se eventualne promjene propisa i posljedice koje one uzrokuju ne mogu vezati za obavezu suda da u svakom predmetu donese odluku u razumnom roku. Ustavni sud smatra da nema sumnje da Zakon o visini stope zatezne kamate ima legitimni cilj, jer ovaj zakon kao lex specialis reguliše važno pitanje (sankciju za slučaj kašnjenja u izvršavanju novčanih obaveza). Osim toga, Ustavni sud je mišljenja da u konkretnom slučaju na apelanta nije stavljen ni "pretjeran teret", odnosno da nije narušeno načelo "proporcionalnosti" jer apelant, primjenom relevantnih propisa o zateznoj kamati, nije lišen zatezne kamate, a činjenica da je nije ostvario u očekivanom iznosu ne može pokrenuti pitanje kršenja navedenog principa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 31.S obzirom da se stavovi navedeni u Odluci broj AP 401/08 u potpunosti mogu primijeniti na konkretan slučaj, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno razmatrati apelantove navode, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u citiranoj odluci, imajući u vidu da se oni odnose i na ovu odluku. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i imovinu iz čl. II/3.e) i k), kao i člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
- 32.U obrazlaganju razloga zašto smatra da mu je presudom Višeg privrednog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak, apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U 50/01 od 30. januara 2004. godine, zbog čega će biti neophodno da se iznese izreka i suština navedene odluke, radi poređenja da li pravni slučaj, odnosno pravna situacija iz te odluke, odgovara predmetnoj apelaciji i može li se to odlučenje primijeniti na konkretni predmet ove apelacije. Naime, u Odluci Ustavnog suda U 50/01 od 30. januara 2004. godine, u postupku koji je pokrenut po zahtjevu Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, je utvrđeno da član 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica FBiH nije u saglasnosti s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Član 37. Zakona o osiguranju imovine i lica FBiH glasi: Na iznos naknade štete (glavnica), određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudska poravnanja iz osiguranja, ne obračunavaju se kamate za čitav period rata odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud smatra da se izreka i obrazloženje Odluke U 51/01 ne može dovesti u vezu s navodima apelanta koji smatra da je Viši privredni sud u konkretnom slučaju nepravilno odredio kamatu.
- 33.Također, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantovo pozivanje na povredu prava na zabranu diskriminacije, s obzirom da svoje navode nije potkrijepio bilo kakvim dokazima da je u odnosu na njega došlo do "različitog tretmana" u "podudarnim situacijama", te stoga, a imajući u vidu zaključak u pogledu prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo povrede člana 14. u vezi s članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni povrede člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
- 34.Konačno, konkretnom apelacijom apelant traži da se utvrdi da Zakon o dopuni Zakona o visini stope zatezne kamate (čl. 4a. i 4b.) nije u skladu s članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni članom 2. stav 3. tačka c. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant nije lice koje, u skladu s članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, može pokrenuti pitanje je li "neki član Ustava ili zakona entiteta u saglasnosti s ovim Ustavom" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 1385/09 od 10. oktobra 2012. godine, stav 51, dostupna na www.ustavnisud.ba).
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, kada je Viši privredni sud dao jasne razloge i obrazloženje za svoju odluku, a iz predočenog se ne može zaključiti da je pri tom postupao arbitrarno i diskriminacijski, na način kojim se vrijeđaju apelantova prava.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.