Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman, Margarita Caca-Nikolovska i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. septembra 2013. godine, u predmetu broj U 7/13, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, drugog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 17. stav 1. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Milorada Živkovića, drugog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

  • 1.
    Milorad Živković, drugi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 1. aprila 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09, u daljnjem tekstu: Pravila Ustavnog suda).
  • 2.
    Podnosilac zahtjeva smatra da je osporeni član Pravila Ustavnog suda suprotan članu VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: PSBiH) može zakonom predvidjeti drugačiji način izbora trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. S obzirom na tu ustavnu odredbu, podnosilac zahtjeva smatra da se osporenom odredbom Pravila Ustavnog suda onemogućava PSBiH da "reguliše drugačiji način izbora trojice sudija".
  • 3.
    Dalje, podnosilac zahtjeva smatra da je "nelogično" da je Pravilima Ustavnog suda "zabranjeno da nijedan organ ne može donositi zakone koji se tiču rada Ustavnog suda, a [PSBiH] donosi svake godine Zakon o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH, kojim su, između ostalog, dodjeljivana i sredstva Ustavnom sudu BiH", pa se pita da li je donošenje tih zakona bilo u suprotnosti sa Pravilima Ustavnog suda. Podnosilac zahtjeva, također, navodi da je članom 3. Pravila Ustavnog suda regulirano da Ustavni sud "samostalno raspoređuje odobrena sredstva iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine, u skladu sa svojim godišnjim budžetom i Zakonom o izvršenju budžeta". U vezi s tim, podnosilac zahtjeva postavlja pitanje da li se može "donositi i primjenjivati zakon koji je donijela [PSBiH] ako nijedan organ ne može donositi zakone koji se tiču rada Ustavnog suda".
  • 4.
    Podnosilac zahtjeva navodi da ne dovodi u pitanje da Ustavni sud, na način propisan Ustavom Bosne i Hercegovine, donosi svoja pravila o radu, ali smatra da je "nedopustivo da se Pravilima kao nižim pravnim aktom derogira najviši pravni akt – Ustav, posebno u kontekstu jer je uloga Ustavnog suda da 'podržava ovaj Ustav'". Također, podnosilac zahtjeva navodi da je Ustavom Bosne i Hercegovine propisan način amandmanskog djelovanja u odnosu na taj ustav, te da PSBiH može, u proceduri propisanoj Ustavom, donositi zakone iz svoje nadležnosti "i samim tim i promijeniti Ustav i ulogu Ustavnog suda". Stoga, kako dalje navodi podnosilac zahtjeva, ako PSBiH može mijenjati Ustav Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje "kako joj se Pravilima Ustavnog suda može zabraniti donošenje zakona koji se tiču Ustavnog suda, i to na jasno definisan način dat samim Ustavom". U vezi s tim, podnosilac zahtjeva, također, navodi da je Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine u mišljenju broj 08-02-4-11914/09 od 23. oktobra 2009. godine navelo da bi se, prema odredbi člana VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, "zakonom na drugačiji način moglo urediti pitanje koje se odnosi na izbor trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava".
  • 5.
    Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/2.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sud će, većinom glasova svih članova, usvojiti svoja pravila o radu. Sud će voditi javne rasprave, a svoje odluke će javno obrazlagati i objavljivati.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

Član 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • 1.
    Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
  • 6.
    Zahtjev za ocjenu ustavnosti Pravila Ustavnog suda podnio je drugi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 7.
    Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti pri ocjeni dopustivosti predmetnog zahtjeva jeste da li je Ustavni sud nadležan da ispituje ustavnost Pravila Ustavnog suda BiH, odnosno da li se radi o "sporu" u vezi sa nekim "zakonom" u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa postojanjem "spora", Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji ukazao je na to da, uzimajući u obzir samo jezičko značenje prve rečenice člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jasno proizlazi da je postojanje "spora" uvjet dopustivosti za ove vrste postupaka. Međutim, "spor" ne može proizlaziti iz redovnih pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom BiH (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U 12/08 od 30. januara 2009. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 62/09, tačka 7).
  • 8.
    Dalje, u vezi sa pitanjem da li se konkretni zahtjev odnosi na "zakon" u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, najprije treba razmotriti pitanje pravne prirode Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na svoje ranije stavove da Ustav BiH dodjeljuje Ustavnom sudu opći zadatak "podržavanja Ustava" (član VI/3) i široke nadležnosti kontrole ustavnosti. Ti zadaci, koji se vrše i u odnosu na druge ustavne organe, a naročito zakonodavca, i koji se reflektiraju u konačnim i obavezujućim odlukama za sve javne organe, jasno impliciraju garancije čvrste nezavisnosti i autonomije Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/08). U vezi s tim, Ustavni sud ponovo podsjeća da je odredbom člana VI/2.b) Ustava BiH utvrđeno da će Ustavni sud, većinom glasova svojih članova, donijeti vlastita pravila o radu (rules of court). Ovakvo ustavno rješenje ukazuje na namjeru ustavotvorca da osigura nezavisnost Ustavnog suda i onemogući bilo kakvo miješanje u način vršenja nadležnosti koje su mu dodijeljene Ustavom Bosne i Hercegovine. Ovo, također, ukazuje i na naročit položaj koji Ustavni sud ima prema Ustavu Bosne i Hercegovine (idem., tačka 24). U istoj odluci Ustavni sud je naglasio i da "[u] nedostatku ustavnih zakona, Ustavni sud mora biti u stanju potpuno nezavisno odlučivati o vlastitoj organizaciji i funkcioniranju" (idem., tačka 30).
  • 9.
    Dakle, nadležnost Ustavnog suda da samostalno regulira "pravila suda" proistječe direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine s jasnim ciljem očuvanja autonomije i nezavisnosti Ustavnog suda u punoj mjeri. Upravo zbog toga, Pravila Ustavnog suda i imaju specifičnu ustavnu poziciju i posebnu ustavnu prirodu. To, također, znači da ne postoji bilo kakav način da takvu nadležnost može vršiti bilo koja druga institucija, uključujući i Parlamentarnu skupštinu BiH, jer tako nešto Ustav Bosne i Hercegovine ne propisuje. Na taj način Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavlja se i jasna razlika između pozicije Ustavnog suda, koji svoje nadležnosti crpi direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine, i redovnih sudova u odnosu na koje zakonodavna vlast na odgovarajućim nivoima ima nadležnost da donosi odgovarajuće zakone kako one koje reguliraju organizaciju i rad tih sudova, tako i procesne zakone prema kojima ti sudovi postupaju. Ovakva razlika je, između ostalog, rezultat toga što je zadatak Ustavnog suda, kako je rečeno, da podržava Ustav Bosne i Hercegovine putem vršenja nadležnosti koje su upravo Ustavom Bosne i Hercegovine date isključivo Ustavnom sudu.
  • 10.
    Naravno, Ustavni sud ukazuje da je Ustavom Bosne i Hercegovine propisana nadležnost Parlamentarne skupštine da zakonom može drugačije urediti "način izbora trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava", kako to propisuje član VI/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, iz teksta navedenog člana jasno proizlazi da nadležnost da donese takav zakon omogućava Parlamentarnoj skupštini BiH da drugačije regulira isključivo način izbora sudija Ustavnog suda, i to ograničeno – samo u odnosu na trojicu sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Međutim, to se nikako ne može tumačiti šire, kako to čini podnosilac zahtjeva, zato što se tom odredbom ni na koji način ne dovodi u pitanje isključiva nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/2.b) da potpuno samostalno propiše "pravila suda".
  • 11.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Pravila Ustavnog suda, koja su propisana Ustavom Bosne i Hercegovine kao akt čije je donošenje u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda, imaju specifičnu ustavnu prirodu koja je rezultat potrebe i namjere da se u punoj mjeri očuvaju i zaštite autonomija i nezavisnost Ustavnog suda. S obzirom na takvu ustavnu prirodu ovog akta, te na činjenicu da taj akt svoje izvorište ima direktno u Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da se "pravila suda" mogu smatrati sui generis "zakonom" u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na jasno propisanu isključivu nadležnost Ustavnog suda da donese "pravila suda", Ustavni sud smatra da u odnosu na to pitanje ne može doći do bilo kakvog "spora" između dvaju entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, čiju bi ustavnost Ustavni sud bio nadležan da ocjenjuje u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne Hercegovine.
  • 12.
    Imajući u vidu odredbe člana 17. stav 1. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se zahtjev odbaciti kao nedopušten ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 13.
    U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.