Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 3744/09, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

RJEŠENJE

Utvrđuje se da Kantonalni sud u Mostaru nije izvršio Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

  • 1.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine usvojio apelaciju Nermina Dizdara (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predmetnom odlukom Ustavni sud je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine i predmet je vraćen Kantonalnom sudu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također, predmetnom odlukom je naloženo Kantonalnom sudu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
  • 2.
    U tački 23. predmetne odluke Ustavnog suda je navedeno: "U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud najprije zapaža da Kantonalni sud pogrešno zaključuje da su donesena 'dva rješenja o izvršenju pod istim brojem', te da se ta rješenja 'razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga'. Naime, apelant je u prijedlogu za izvršenje specificirano tražio isplatu iznosa koji mu je dosuđen na ime troškova postupka, ali i zateznu kamatu na taj iznos počevši od dana donošenja izvršnog naslova, za šta je uporište našao u članu 28. stav 2. ZIP-a. Apelant je zatražio i jasno određen iznos na ime troškova izvršnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je rješenjem od 10. decembra 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje onako kako je predloženo u prijedlogu za izvršenje, dok je drugim rješenjem, onim od 30. marta 2009. godine, odlučivao o prigovoru izvršenika protiv dozvoljenog izvršenja, kako je to i propisano odredbom člana 12. ZIP-a. U tom rješenju Općinski sud je samo ostavio izvršeniku rok za dobrovoljno izvršenje, dok je u ostalom dijelu njegov prigovor odbio i time potvrdio rješenje od 10. decembra 2008. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne može reći da su u odnosu na dozvolu naplate zateznih kamata na dosuđene troškove krivičnog postupka i na troškove izvršnog postupka postojale neke nejasnoće koje je trebalo otkloniti." U tački 24. predmetne odluke je navedeno: "Dalje, Ustavni sud ukazuje da je i Kantonalni sud u osporenoj odluci potvrdio da rješenje Općinskog suda koje je doneseno u krivičnom postupku, a kojim su apelantu dosuđeni troškovi postupka kao naknada za odbranu po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku, predstavlja izvršnu ispravu u smislu čl. 23. i 24. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud zapaža da, uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u krivičnoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz člana 28. stav 2. samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, član 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo. Također, u tački 25. predmetne odluke je navedeno: "Također, nesumnjivo je da je apelant u prijedlogu za izvršenje eksplicitno postavio jasan zahtjev za isplatu kamata i na troškove izvršnog postupka, pa nije jasno zbog čega Kantonalni sud smatra da apelant nema pravo na naplatu tih kamata, iako to nisu troškovi na koje se odnosi odredba člana 28. stav 2. ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da u odnosu na zateznu kamatu na troškove izvršnog postupka Kantonalni sud nije mogao odbiti apelanta primjenom navedene odredbe, te da je i u tom slučaju proizvoljno primijenio pravo." Na kraju, Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da "postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava princip 'zakonitosti' zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a čime je onemogućio apelanta da, u skladu s tom odredbom, naplati u izvršnom postupku zateznu kamatu za troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na tu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje".
  • 3.
    Kantonalni sud je 28. decembra 2012. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, što znači da je 28. marta 2013. godine istekao rok za dostavljanje obavijesti o preduzetim mjerama u skladu sa predmetnom odlukom.
  • 4.
    Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud dopisom od 12. februara 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je donio novu odluku u skladu sa predmetnom odlukom Ustavnog suda.
  • 5.
    Iz dostavljene odluke (rješenja) Kantonalnog suda je vidljivo da je Kantonalni sud ponovno donio odluku istovjetnu onoj koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. U dostavljenom rješenju Kantonalni sud je naveo da je svjestan obaveza po odlukama Ustavnog suda, ali je ponovo odlučio istovjetno pozivom na Odluku Ustavnog suda broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine kojom je odbačena kao nedopuštena apelacija Nermina Dizdara i Nikice Vučine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 915624 09 Gži od 14. septembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Kantonalni sud je istakao da se radi o dvije različite odluke zasnovane na istovjetnom činjeničnom stanju, te je citirao tač. 23, 24, 25. i zaključak predmetne odluke Ustavnog suda i iste uporedio sa tač. 12. i 13. odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 3741/09, naglasivši da se u toj odluci prihvata isto činjenično stanje i da se ne osporava ni činjenica da je prvostepeni sud donio dva rješenja o izvršenju. Kantonalni sud je istakao da u kasnijoj odluci (predmetna odluka) nije navedeno da je promijenjen zauzeti stav u ranijoj odluci (AP 3741/09) zbog čega je odlučio kao i u ranijoj odluci.
  • 6.
    Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.
  • 7.
    Međutim, dovodeći u vezu predmetnu odluku Ustavnog suda sa dopisom Kantonalnog suda i odlukom (rješenjem) koja je donesena radi izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije postupio u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud donio novu odluku koja je istovjetna odluci koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije u potpunosti postupio u skladu sa predmetnom odlukom.
  • 8.
    Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 9.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da Kantonalni sud nije izvršio njegovu Odluku broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine.
  • 10.
    U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 11.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 12.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.