USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 381/11, rješavajući apelaciju Duška Vagurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Duška Vagurića.
Utvrđuje se povreda člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 K 000319 10 Kž 2 od 23. novembra 2010. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Duško Vagurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića podnio je 28. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 K 000319 10 Kž 2 od 23. novembra 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 K 000319 05 K od 16. aprila 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Okružnog i Osnovnog suda, te učesnika u postupku Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), zatraženo je 28. februara 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. marta 2014. godine, Okružno tužilaštvo 10. marta 2014. godine, dok Osnovni sud nije odgovorio.
- 4.Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 17. marta 2014. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
- 6.Ustavni sud je Odlukom broj AP 3000/06 odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 014-0-PŽP-06-000 101 od 21. septembra 2006. godine i Rješenja Suda za prekršaje u Milićima broj P-358/05 od 24. februara 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3000/06 od 12. februara 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
- 7.Osporenim Rješenjem Suda za prekršaje Milići broj P-358/05 od 24. februara 2006. godine apelant je proglašen krivim što je u vremenskom periodu od 20. septembra 2005. godine do 15. oktobra 2005. godine (i to 26, 27. i 28. septembra i 2. i 15. oktobra 2005. godine u precizirano vrijeme) sa svog mobilnog telefona pretplatničkog broja 387 65 283-852, a 15. oktobra 2005. godine s fiksnog telefonskog broja 056 740-541 iz samostalne ugostiteljske radnje "Sport" u Milićima pozivao fiksni telefonski broj 056 740-185, vlasništvo porodice Gordane i Dragana Simića iz Milića, te prilikom svakog poziva grubo vrijeđao Gordanu Simić raznim pogrdnim riječima, psovkama i vulgarnostima, te joj upućivao prijetnje da će napasti na njen život, odnosno da će je ubiti, kao i članove njene porodice. Kada se 15. oktobra 2005. godine na telefon javio Miloš Simić, sin Gordane i Dragana Simića, apelant mu je prijetio da će ih sve pobiti. Istim rješenjem je utvrđeno da je apelant navedenim radnjama izazvao osjećanje fizičke ugroženosti i uznemirenosti, te direktno ugrozio bezbjednost Gordane Simić i članova njene porodice, čime je počinio prekršaje iz čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS, te mu je primjenom odredbe člana 32. stav 1. Zakona o prekršajima izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 60 dana. U obrazloženju rješenja Sud za prekršaje Milići je naveo da je Policijska stanica Milići, aktom broj 12-1-8/01-211-17-59/05 od 18. oktobra 2005. godine, podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta zbog prekršaja iz čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS.
- 8.Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je Rješenjem broj 014-0-PŽP-06-000 101 od 21. septembra 2006. godine djelimično uvažio i preinačio prvostepeno rješenje u dijelu odluke o kazni, tako da je apelant za prekršaj iz člana 6. Zakona o javnom redu i miru kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM, a za prekršaj iz člana 9. Zakona o javnom redu i miru kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM, te mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 2.400 KM.
- 9.Budući da je u citiranom predmetu broj AP 3000/06 apelant naveo da mu je u prekršajnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud je najprije odgovorio na pitanje da li su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) uopće primjenjivi u konkretnom slučaju, odnosno da li se radi o "krivičnoj" optužbi protiv apelanta. S tim u vezi Ustavni sud je naveo: "Apelant je proglašen krivim i kažnjen zbog djela koje je klasificirano kao prekršaj prema Zakonu o javnom redu i miru. To znači da optužba nije klasificirana kao krivična. Međutim, to nije odlučujuće za primjenu garancija iz člana 6. Evropske konvencije. Što se tiče prirode prekršaja, da bi se radilo o 'krivičnoj' optužbi obim prekršajne norme mora biti općenit, a svrha sankcije je da počinioca odvrati od takvog činjenja i kazni. U konkretnom slučaju, norma kojom su propisani prekršaji se odnosi na sve osobe koje narušavaju javni red i mir, ona ima opći karakter i ne primjenjuje se samo na neku specifičnu skupinu, profesiju ili sl. S druge strane, disciplinske sankcije se uglavnom ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici određenih skupina poštuju određena pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, Weber protiv Švicarske, presuda od 22. maja 1990. godine i Ustavni sud, Odluku broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Svrha kazne u prekršajnom postupku je da spriječi djelatnosti kojima se vrši povreda javnog poretka, da spriječi učinioca da čini prekršaje i da ga prevaspitava, da vaspitno utiče na druge da ne čine prekršaje, jača moral i utiče na razvijanje odgovornosti i discipline građana. U konkretnom slučaju svrha kazne je, prema Zakonu o javnom redu i miru, uspostavljanje i jačanje discipline u javnom redu i miru i poštivanje zakonom uspostavljenih propisa koji su doneseni u javnom interesu. S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da sve ovo upućuje da se radi o 'krivičnoj' optužbi, prije nego o disciplinskoj sankciji te je, dakle, član 6. Evropske konvencije na konkretni slučaj primjenjiv" (op. cit. AP 3000/06, tačka 9).
Postupak u kojem su donesene osporene presude
- 10.Presudom Osnovnog suda broj 92 0 K 000319 05 K od 16. aprila 2010. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 169. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), te je primjenom čl. 28, 29, 30, 38, 39. i 44. KZRS osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 KM u koju mu je uračunata novčana kazna izrečena Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-PŽP-06-000101 od 21. septembra 2006. godine. Istom presudom apelant je obavezan platiti troškove krivičnog postupka u preciziranom iznosu, a oštećena Gordana Simić je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.
- 11.U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je Optužnicom broj KT-02-198/05 od 15. novembra 2005. godine, koja je potvrđena 2. decembra 2005. godine, Okružno tužilaštvo optužilo apelanta zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 169. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS. Osnovni sud je dalje istakao da je nakon provedenog postupka utvrdio da je apelant u vremenskom periodu od druge polovine septembra 2005. godine do 15. oktobra 2005. godine u Milićima telefonski više puta upućivao ozbiljne prijetnje nekolicini građana Milića. Tako je u periodu od 25. do 29. septembra 2005. godine osam puta Draganu i Gordani Simić na broj telefona 00387 56 740-185 i jednom Sveti Avramoviću na broj telefona 00397 65 518-005, a potom u periodu od 2. do 7. oktobra 2005. godine pozvao i prijetio s mobilnog telefona broj 065 283-852 dva puta Draganu i Gordani Simić i osam puta Sveti Avramoviću na navedene telefonske brojeve i prijetio im da će ubiti i njih i članove njihovih porodica. Dalje je utvrđeno da je apelant 15. oktobra 2005. godine u Milićima u SUR "Sport" vlasništvo Zorana Stankovića u 16:15 sati s telefonskog broja iz tog lokala 056 740-541 uputio prijetnju Milošu Simiću, sinu Dragana i Gordane Simić na telefonski broj 056 740-185 i rekao da će ih sve pobiti. Osnovni sud je utvrdio da su navedeni pozivi ugrozili sigurnost spomenutih lica i njihovih porodica.
- 12.U obrazloženju presude Osnovni sud je dalje naveo da rješenje Suda za prekršaje Milići broj P-358/05 od 24. februara 2006. godine sadrži navode da je apelant u svojstvu okrivljenog proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 60 dana. Iz izreke tog rješenja slijedi zaključak da je apelant počinio navedene prekršaje tako što je vremenskom periodu od 20. septembra do 15. oktobra 2005. godine sa svog mobilnog telefona pretplatničkog broja 387 65 283-852 i 15. oktobra 2005. godine s fiksnog telefona broja 056 740-541 iz SUR "Sport" pozvao telefonski broj 056 740-185 vlasništvo porodice Simić iz Milića i prilikom svakog poziva grubo vrijeđao Gordanu i Dragana Simića. Navedeno je da je prilikom svakog poziva apelant grubo vrijeđao Gordanu Simić raznim pogrdnim riječima, psovkama i vulgarnostima i prijetio joj da će napasti na njen život odnosno da će je ubiti kao i članove njene porodice, a 15. oktobra 2005. godine iste prijetnje je uputio Milošu Simiću koji se javio na apelantov poziv.
- 13.Osnovni sud je dalje naveo da je apelantova odbrana tvrdila da je apelant opisanim radnjama počinio prekršaj a ne krivično djelo. Navedene tvrdnje Osnovni sud nije prihvatio i smatrao je da je apelant počinio krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 169. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja iz čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS, a ono što apelantovim radnjama daje karakter krivičnog djela, kako je utvrdio Osnovni sud, jeste ozbiljna prijetnja čije je postojanje u pozivima apelanta upućenih Simićima i Avramoviću nesumnjivo utvrđeno i posljedice koje je ta prijetnja izazvala kod navedenih osoba – osjećaj straha, zabrinutosti, nemira, nesigurnosti o čemu su se saslušani svjedoci na nesumnjiv način izjasnili.
- 14.Okružni sud je Presudom broj 92 0 K 000319 10 Kž 2 od 23. novembra 2010. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio navedenu presudu Osnovnog suda.
- 15.U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da se u konkretnom događaju radi o krivičnom djelu a ne o prekršaju. Okružni sud je istakao da iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je apelant upućivao ozbiljne prijetnje većem broju lica, a to je utvrđeno iz provedenih dokaza, izjava spomenutih lica, te uvidom u materijalne dokaze – službene zabilješke, koji su stavljeni u vezu sa listinzima poziva, te na taj način nesporno utvrđeno da je apelant počinio krivično djelo. Prvostepeni sud je u potpunosti obrazložio zašto smatra da se radi o krivičnom djelu, kao i da je spomenuto djelo počinio apelant pa je pravilno proglašen krivim.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant je također naveo da se u konkretnom predmetu "radi o suđenju dva puta po istom djelu što je po zakonu nedopustivo".
- 17.Povredu prava da mu ne bude "suđeno dva puta po istom djelu" apelant zasniva na činjenici da je za isti događaj, odnosno iste činjenične radnje, proglašen krivim i kažnjen u pravosnažno okončanom prekršajnom postupku i krivičnom postupku, što je po apelantovom mišljenju po zakonu nedopustivo. Istakao je da mu je izrečena prekršajna kazna čak veća nego krivična kazna, ali je i pored toga nezakonito proveden i krivični postupak što govori o pristranosti pravosudnog sistema u RS. Apelant je istakao da je u žalbi Okružnom sudu naveo da se po istom djelu ne može dva puta suditi, ali je prigovor odbijen.
- 18.Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U prilog ovom apelant ističe da mu nije omogućeno saslušanje svjedoka, da mu nije dozvoljeno vještačenje dokaza, zatim uvid u dokaz o prisluškivanju, kao i da nije izvršeno vještačenje sposobnosti pojedinih svjedoka o prepoznavanju boje glasa.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u svemu ostaje kod razloga i obrazloženja iznesenih u obrazloženju osporene presude.
- 20.Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da su svi apelantovi navodi neosnovani. Također, ukazano je da navodi u apelaciji predstavljaju odraz subjektivnog nezadovoljstva odlukama sudova koji su učestvovali i donosili odluke u toj krivičnoj stvari i kao takvi ne mogu biti pravno relevantni za dovođenje u sumnju zakonitosti sudskog postupka i sudskih odluka.
V. Relevantni propisi
- 21.U Zakonu o javnom redu i miru ("Službeni glasnik RS" broj 25/02) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Ko ugrožava bezbednost ili ko izaziva osećanje ugroženosti drugog lica pretnjom da će napasti na njegov život ili telo – kazniće se novčanom kaznom od 100 do 1.500 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.
Član 9.
Ko grubim vređanjem drugog lica ili drugim bezobzirnim ponašanjem izazove osećanje fizičke ugroženosti i uznemirenosti građana – kazniće se novčanom kaznom od 70 do 1.000 KM ili kaznom zatvora do 40 dana.
- 22.U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 i 1/12) relevantne odredbe glase:
Ugrožavanje sigurnosti
Član 169. st. 1. i 2
(1) Ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prema službenom licu u vezi sa vršenjem njegove funkcije, ili prema više lica, ili je učinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, učinilac će se kazniti zatvorom do tri godine.
- 23.U Zakonu o krivičnom postupku RS ("Službeni glasnik RS" broj 100/09-Prečišćeni tekst) relevantne odredbe glase:
Član 4.
Ne bis in idem
Niko ne može biti ponovo suđen za djelo za koje je već bio suđen pred sudom i za koje je donesena pravosnažna sudska odluka.
Član 312.
Povrede Krivičnog zakona
Povreda Krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju:
[...]
- v)postoje li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a naročito [...] ili je stvar već pravosnažno presuđena; [...]
Član 320.
Granice ispitivanja presude
Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 92 0 K 000319 10 Kž 2 od 23. novembra 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 17. decembra 2010. godine a apelacija je podnesena 28. januara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelant je apelaciju podnio zbog navodnog kršenja prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Pored toga, iako se apelant u apelaciji nije eksplicitno pozvao na povredu prava iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, njegove navode o "suđenju dva puta po istom djelu što je po zakonu nedopustivo", "da je za isti događaj, odnosno iste činjenične radnje, proglašen krivim i kažnjen u pravosnažno okončanom prekršajnom postupku i krivičnom postupku" Ustavni sud je protumačio kao navode o povredi prava da ne bude suđen ili kažnjen dva puta po istom predmetu iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, te procijenio da je u okolnostima konkretnog slučaja potrebno prvenstveno razmotriti navode o povredi člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
Pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dva puta po istom predmetu
- 29.Član 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 1.Nikome se ne može suditi niti se može ponovo kazniti u krivičnom postupku u nadležnosti iste države za djelo zbog kog je već bio pravosnažno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom te države.
- 2.Odredbe prethodnog stava ne sprečavaju obnovu postupka u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom date države, ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim činjenicama, ili ako je u ranijem postupku došlo do bitne povrede koja je mogla da utiče na njegov ishod.
- 3.Ovaj se član ne može staviti van snage na osnovu člana 15. Konvencije.
- 30.U konkretnom slučaju apelant ističe da su mu izrečene dvije kazne u dva odvojena postupka koja su vođena uporedno a u povodu istog inkriminiranog događaja. Naime, apelantu je u prekršajnom postupku izrečena novčana kazna u iznosu od 2.400 KM, a u krivičnom postupku novčana kazna u iznosu od 1.500 KM u koju mu je uračunata novčana kazna izrečena u prekršajnom postupku. Zatim, odluka donijeta u prekršajnom postupku postala je pravosnažna u trenutku kada je krivični postupak protiv apelanta bio u prvostepenoj fazi rješavanja.
- 31.Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) odlučivao u predmetima Muslija protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Muslija protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 32042/11, presuda od 14. januara 2014. godine), zatim u predmetu Maresti protiv Hrvatske (vidi Evropski sud, Maresti protiv Hrvatske, aplikacija broj 55759/07, presuda od 23. jula 2009. godine), a također i Ustavni sud (slijedeći praksu Evropskog suda u predmetu Maresti protiv Hrvatske) u predmetu broj AP 133/09 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 133/09 od 30. marta 2012. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 38/12).
- 32.Evropski sud je u predmetu Maresti protiv Hrvatske, pozivajući se na stavove zauzete u predmetu Sergey Zolotukhin protiv Rusije (vidi Evropski sud, Sergey Zolotukhin protiv Rusije, aplikacija broj 14939/03, presuda od 10. februara 2009. godine) utvrdio da je pri odlučivanju o postojanju dvostrukog suđenja ili kažnjavanja u smislu člana 4. Protokola broj 7 potrebno odgovoriti na sljedeća pitanja: a) da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivičnopravna; b) da li je djelo zbog kojeg je apelant krivično gonjen isto (idem); te c) da li je postojala dvostrukost postupka (bis). Stoga će Ustavni sud apelantove navode da su mu izrečene dvije kazne u dva odvojena postupka koja su vođena uporedno, ispitati u skladu s navedenim stavovima Evropskog suda.
- a)Da li je prva kazna po svojoj prirodi bila krivičnopravna
- a)
- 33.Ustavni sud primjećuje da je apelant rješenjem Suda za prekršaje u Milićima od 24. februara 2006. godine i rješenjem Okružnog suda od 21. septembra 2006. godine kojim je preinačeno prvostepeno rješenje u dijelu odluke o kazni, proglašen odgovornim u postupku vođenom prema Zakonu o prekršajima RS, te mu je za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna. Prema pravnoj kvalifikaciji, nije sasvim jasno mogu li se "prekršaji" tretirati kao "krivična djela". Stoga, da bi se utvrdilo je li apelant "pravosnažno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom" prvo pitanje o kojem treba odlučiti je da li se taj postupak odnosi na "krivičnu" stvar u smislu člana 4. Protokola broj 7.
- 34.Ustavni sud ističe da je u predmetu broj AP 3000/06 u kojem je odlučivao o apelaciji podnesenoj protiv navedenih rješenja donesenih u prekršajnom postupku već odlučivao o tome da li se u ovom prekršajnom postupku radi o "krivičnoj optužbi" protiv apelanta, a u svrhu primjene člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio da se u navedenom predmetu radi o "krivičnoj optužbi" te da je član 6. Evropske konvencije na konkretni slučaj primjenjiv (op. cit. AP 3000/06, tač. 8. i 9).
- 35.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da priroda djela za koja je apelant proglašen odgovornim i za koja mu je izrečena kazna u prekršajnom postupku rješenjem Okružnog suda od 21. septembra 2006. godine ulaze u sferu "krivičnog postupka" prema sadržaju člana 4. Protokola broj 7.
- b)Da li je djelo zbog kojeg je apelant krivično gonjen isto (idem)
- b)
- 36.Član 4. Protokola broj 7 uspostavlja jamstvo da se nikome neće suditi odnosno da niko neće biti kažnjen za djelo za koje je već bio pravosnažno oslobođen ili osuđen. "U predmetu Sergey Zolotukhin protiv Rusije ([GC], broj 14939/03, 10. februara 2009) Evropski sud je primijetio da praksa koju je taj Sud stvorio tokom historije primjene člana 4. Protokola br. 7 ukazuje na postojanje nekoliko pristupa kada je riječ o pitanju jesu li djela za koja je aplikant bio krivično gonjen ista. Nastojeći okončati ovu pravnu nesigurnost, Sud je odlučio dati usaglašeno tumačenje pojma "ista djela" - odnosno elementa idem sadržanog u principu ne bis in idem." (op.cit. Muslija protiv Bosne i Hercegovine, tačka 32). "U predmetu Sergey Zolotukhin protiv Rusije Sud je zauzeo stav da se član 4. Protokola br. 7 mora tumačiti tako da zabranjuje krivično gonjenje ili suđenje za drugo 'djelo' ukoliko ono proizlazi iz identičnih činjenica ili činjenica koje su u biti iste" (ibid, tačka 33).
- 37.Ustavni sud primjećuje da je apelant u odnosu na prekršaj i krivično djelo proglašen krivim za isto ponašanje i u istome vremenskom okviru. S tim u vezi, također, primjećuje da definicija prekršaja na temelju čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS obuhvata ugrožavanje sigurnosti nekog lica zbog prijetnji da će biti napadnut život ili tijelo njegov ili njemu bliskog lica, dok definicija krivičnog djela - ugrožavanje sigurnosti obuhvata također ugrožavanje sigurnosti nekog lica zbog ozbiljne prijetnje da će biti napadnut život ili tijelo njegov ili njemu bliskog lica. Ustavni sud zapaža da je apelant proglašen krivim za prekršaj zbog upućivanja upravo takvih prijetnji određenim licima (članovima porodice Simić) čime je izazvao osjećanje fizičke ugroženosti i uznemirenosti kod navedenih lica. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je to ozbiljna prijetnja koja je kao takva predstavljala element prekršaja za koji je apelant proglašen odgovornim, a koja je i element bića krivičnog djela – ugrožavanje sigurnosti. U krivičnom postupku pred Osnovnim sudom apelant je ponovo proglašen krivim što je upućivao prijetnje određenim licima (članovima porodice Simić i Sveti Avramoviću) da će ih "ubiti kao i članove njihovih porodica" a što je ugrozilo sigurnost tih lica. Događaji opisani u odlukama koje su donesene u oba postupka odigrali su se u istom vremenskom periodu, iste prijetnje su upućene istim licima porodice Simić (s tim što je u krivičnom postupku kao radnja izvršenja navedeno i upućivanje ozbiljnih prijetnji i Sveti Avramoviću), s istih brojeva telefona, odnosno odluke u oba postupka odnose se na u biti iste događaje i iste radnje.
- 38.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da su činjenice koje predstavljaju prekršaj (prijetnje porodici Simić) za koji je apelant proglašen odgovornim u biti iste kao i one koje su bile predmet krivičnog postupka okončanog presudama koje su predmet ove apelacije, kojim je apelant proglašen krivim za to krivično djelo i kažnjen, a u svrhu člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Pri tome, uračunavanje novčane kazne koju je izrekao Okružni sud rješenjem u prekršajnom postupku od 21. septembra 2006. godine u novčanu kaznu koju je izrekao Osnovni sud u krivičnom postupku presudom od 16. aprila 2010. godine ne mijenja činjenicu da je apelantu dva puta suđeno za isto djelo (vidi op.cit, Maresti protiv Hrvatske, tačka 65).
- c)Da li je postojala dvostrukost postupka (bis)
- c)
- 39.Prema stanovištu Evropskog suda "član 4. Protokola broj 7 nužno se ne proteže na sve postupke pokrenute u odnosu na isto djelo. […] Njegov cilj i svrha podrazumijeva da, u nedostatku štete koju je dokazao podnositelj aplikacije, već sam novi postupak pokrenut uz znanje da je okrivljeniku već suđeno u prijašnjem postupku, predstavljao bi povredu ove odredbe" (op.cit. Maresti protiv Hrvatske, tačka 66).
- 40.U konkretnom slučaju prekršajni postupak je pokrenut po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka od 18. oktobra 2005. godine koji je podnijela Policijska stanica Milići. Odluka u ovom postupku je postala pravosnažna 21. septembra 2006. godine. S druge strane krivični postupak je pokrenut na osnovu optužnice koju je podiglo Okružno tužilaštvo, a koja je potvrđena 2. decembra 2005. godine, dakle u vrijeme dok prekršajni postupak još nije bio okončan. Iz navedenog, dakle, proizlazi da su ova dva postupka vođena istovremeno. Oba postupka su u žalbenom dijelu vođena pred istim Okružnim sudom. U vrijeme kada je osuda iz prekršajnog postupka postala pravosnažna i stekla status res judicata, krivični postupak u tom predmetu je vođen pred prvostepenim sudom. U tim okolnostima Ustavni sud smatra da je Osnovni sud trebao obustaviti krivični postupak (u odnosu na iste radnje iz prekršajnog postupka) nakon donošenja "pravosnažne" odluke u prvom postupku (vidi, op. cit. Muslija protiv Bosne i Hercegovine, tačka 37).
- 41.Ustavni sud primjećuje da je apelant u prvostepenom postupku pred Osnovnim sudom i u žalbi Okružnom sudu izričito ukazivao da je za isti događaj pravosnažno osuđen u prekršajnom postupku. U odgovoru na ove apelantove navode Osnovni sud, a što je potvrdio i Okružni sud, je u obrazloženju istakao: "Navedene tvrdnje Sud ne prihvata i smatra da je optuženi (apelant) počinio krivično djelo – ugrožavanje sigurnosti iz člana 169. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZRS čija obilježja obuhvataju i obilježja prekršaja iz čl. 6. i 9. Zakona o javnom redu i miru RS, a ono što radnjama optuženog (apelanta) daje karakter krivičnog djela jeste ozbiljna prijetnja čije je postojanje u apelantovim pozivima upućenim Simićima i Avramoviću nesumnjivo utvrđeno i posljedice koje je ta prijetnja izazvala kod navedenih osoba – osjećaj straha, zabrinutosti, nemira, nesigurnosti".
- 42.Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud u postupku po žalbi može ispitivati samo onu povredu materijalnog prava na koju se u žalbi ukazuje. Nadalje, Zakon o krivičnom postupku izričito propisuje da će povreda materijalnog prava postojati i kada je stvar već pravosnažno presuđena. Iz obrazloženja osporene presude Okružnog suda proizlazi da je ovaj sud zaključio da činjenica da je apelant prekršajno kažnjen za isti događaj ne isključuje postojanje krivičnog djela i krivične odgovornosti, te je potvrdio prvostepenu presudu kojom je apelant proglašen krivim za isto djelo za koje je već proglašen odgovornim u prekršajnom postupku.
- 43.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do dvostrukosti postupka, s obzirom da je rješenje iz prekršajnog postupka steklo svojstvo res judicata prije nego što je krivični postupak pokrenut za isto djelo okončan. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se krivični postupak vođen protiv apelanta ne može svrstati pod izuzetke propisane stavom 2. člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
- 44.Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
Ostalo navodi
- 45.S obzirom na zaključke u pogledu povrede prava garantovanog članom 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i apelantove navode o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, kao i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 46.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju kada priroda djela ulazi u okvir "krivičnog postupka" u smislu navedenog člana, te kada je takvo djelo predmet prekršajnog i krivičnog postupka protiv istog lica i ako proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su bitno iste, pa odluka donijeta u jednom postupku koja je stekla svojstvo res judicata i kojom je utvrđena odgovornost i izrečena kazna, nije bila prepreka da protiv istog tog lica i u drugom postupku, također bude donesena odluka.
- 47.Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 48.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.