Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2185/11, rješavajući apelaciju Zvonimira Bošnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 22/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. maja 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zvonimira Bošnjaka, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Zvonimir Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 24. maja 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekst: Kantonalni sud) broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine.
  • 2.
    Odlukom Ustavnog suda broj AP 1236/07 od 13. maja 2008. godine (dostupna na web- stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbačena je kao preuranjena apelantova apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine. U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je apelacija preuranjena, jer je podnesena prije nego što je donesena odluka Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji, te da nakon njenog donošenja, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09) od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Centar koju je u postupku zastupalo Pravobranilaštvo općine Centar (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 17. marta 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 8. i 16. aprila 2014. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj Pr-575/03 od 27. juna 2005. godine poništeno je rješenje tužene od 29. januara 2003. godine kojim je apelant za rad i rezultate rada za 2002. godinu ocijenjen ocjenom "ne zadovoljava" i rješenje od 6. februara 2003. godine kojim je odbijen apelantov prigovor kao neosnovan. Apelant je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se tužena obaveže da apelanta za rad i rezultate rada za 2002. godinu ocijeni u skladu sa kriterijima iz člana 50. stav 2. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
  • 7.
    Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu koju je Kantonalni sud Presudom broj Gž-2516/05 od 13. maja 2007. godine uvažio i prvostepenu presudu u pobijajućem dijelu preinačio tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim traži poništenja rješenja tužene od 29. januara 2003. godine i od 6. februara 2003. godine. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
  • 8.
    U obrazloženju drugostepene presude se navodi da je prvostepeni sud nakon provedenog postupka utvrdio da je apelant zaposlenik tužene, te da su nezakonita rješenja tužene od 6. februara 2003. godine kao i 29. januara 2003. godine jer nisu urađena u skladu s članom 6. Pravilnika o radnim odnosima i zaštiti na radu službenika i namještenika Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Razlog je što nisu navedeni detaljno i jasno obrazloženi brojevi predmeta u kojima apelant nije pokazao zakonitost, stručnost, blagovremenost, kvalitet izvršavanja zadataka i efikasnost. Stoga je utvrđeno da su navedena rješenja nezakonita u smislu čl. 49-51. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika u Federaciji Bosne i Hercegovine. Istaknuto je da je prvostepeni sud također zaključio da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se naloži tuženom da apelanta ocijeni za radne rezultate rada za 2002. godinu s obzirom da ocjenu daje općinski načelnik tužene u smislu člana 5. Pravilnika.
  • 9.
    Po mišljenju Kantonalnog suda neosnovani su navodi žalbe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Istaknuto je da je nasuprot navodima žalbe prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Međutim, ukazano je da je prvostepeni sud iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno izveo zaključak da su rješenja tužene nezakonita s obzirom da nisu urađena u skladu s članom 6. Pravilnika kao i čl. 45. do 51. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH.
  • 10.
    Kantonalni sud je naveo da je tuženi prilikom donošenja pobijanih rješenja u potpunosti postupio u skladu s čl. 5. i 6. Pravilnika, odnosno rješenje o ocjenjivanju apelanta je doneseno u roku od 30 dana po završetku kalendarske godine i donio ga je općinski načelnik kako je to propisano navedenim odredbama.
  • 11.
    Također, po mišljenju Kantonalnog suda pogrešan je zaključak prvostepenog suda da pobijano rješenje nije obrazloženo zbog čega je apelant dobio ocjenu "ne zadovoljava" kako je propisano odredbom člana 50. stav 4. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u FBiH. S tim u vezi je navedeno da je odredbama spomenutog člana propisano da ocjena "ne zadovoljava" mora biti posebno obrazložena. Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je tuženi prilikom donošenja pobijanog rješenja od 29. januara 2003. godine upravo postupio u skladu s citiranim zakonskim odredbama, odnosno opširno i detaljno naveo razloge zbog kojih je apelantu dao ocjenu "ne zadovoljava".
  • 12.
    Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 70 0 Rs 000283 09 Rev od 17. marta 2011. godine odbacio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelant smatra da je osporenim presudama došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba člana 49. stav 1. i član 50. st. 1, 2. i 4. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH. Smatra da je nezakonit i nepravilan stav Kantonalnog suda da su rješenja tuženog u skladu s čl. 5. i 6. Pravilnika.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u postupku nije došlo do kršenja ustavnih prava apelanta budući da je postupak po žalbi proveden u skladu sa zakonom.
  • 15.
    U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi

  • 16.
    Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:

Član 50.

Službenike ocjenjuje rukovoditelj organa uprave, odnosno službe za upravu na prijedlog neposredno nadređenog službenika, ako takav službenik postoji, odnosno samostalno ako nadređeni službenik ne postoji.

Ocjene službenika temelji se na podacima o pokazanom stručnom znanju, zalaganju i postignutim rezultatima rada, odgovornosti u radu i radnoj disciplini, blagovremenosti i urednosti u izvršavanju poslova.

Ocjena može biti "ne zadovoljava", "zadovoljava", "uspješan" i "naročito uspješan".

Ocjena "ne zadovoljava" mora biti posebno obrazložena.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    Ustavni sud zapaža da je apelantova prvobitna apelacija broj AP 1236/07, koja je bila podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine odbačena zato što je preuranjena budući da je navedenu apelaciju apelant podnio nakon što je izjavio reviziju, a prije odluke Vrhovnog suda o reviziji.
  • 20.
    Ovom apelacijom apelant obavještava Ustavni sud da je Odlukom Vrhovnog suda broj 70 0 Rs 000283 09 Rev od 17. marta 2011. godine njegova revizija odbačena. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je revizija u konkretnom slučaju bila neefektivan pravni lijek s obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena, pa je, slijedeći navedeno, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, presuda Kantonalnog suda kojom je meritorno odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu.
  • 21.
    Dakle, u konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu Kantonalnog suda apelant je primio 10. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 24. maja 2011. godine, odnosno nakon proteka 60 dana, kako je to propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Međutim, s obzirom na stav Ustavnog suda iz Odluke broj AP 1236/07 (da apelanti nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste odluke, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju), apelacija je u konkretnom slučaju podnesena u roku. Naime, Presudu Kantonalnog suda broj Gž-2516/05 od 13. februara 2007. godine apelant je primio 10. marta 2007. godine, a prvobitnu apelaciju broj AP 1236/07 je podnio 30. aprila 2007. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

  • 23.
    Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
  • 24.
    Ustavni sud naglašava svoj stav da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
  • 25.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, rješavajući žalbu tuženog, našao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice ali da je pogrešno izveo zaključak da su rješenja tuženog nezakonita. Naime, po mišljenju Kantonalnog suda tuženi je prilikom donošenja pobijanih rješenja u potpunosti postupio u skladu s odredbom čl. 5. i 6. Pravilnika budući da je rješenje o ocjenjivanju apelanta doneseno u roku od 30 dana po završetku kalendarske godine i donio ga je općinski načelnik. Također, po mišljenju Kantonalnog suda u konkretnom slučaju iz stanja spisa jasno proizlazi da je tuženi prilikom donošenja rješenja od 29. januara 2003. godine postupio u skladu s odredbom člana 50. stav 4. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika u organima uprave u FBiH budući da je opširno i detaljno naveo razloge zbog kojih je apelantu dao ocjenu "ne zadovoljava". Dakle, Kantonalni sud je odlučujući o žalbi tuženog dao jasne i precizne razloge zbog kojih je našao da žalbu treba uvažiti i prvostepenu presudu preinačiti. U navedenom obrazloženju Kantonalnog suda Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost.
  • 26.
    Prema tome, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporene presude ne može naći elemente koji bi ukazivali na nepravilnost ili arbitrarnosti u donošenju osporene odluke. Naime, po mišljenju Ustavnog suda Kantonalni sud je dao jasno i precizno obrazloženje svojih zaključaka zbog čega je smatrao da je pogrešan zaključak prvostepenog suda o tome da su rješenja tuženog nezakonita, te u skladu s tim uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu. Do ovakvog zaključka Ustavni sud je došao analizirajući osporenu presudu i propise na kojima je zasnovana, te dovodeći navedeno u vezu sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 27.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanta, te kada je sud za svoju odluku dao jasne razloge.
  • 29.
    Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.