USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O DOPUSTIVOSTI
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine, u predmetu broj AP 839/12, rješavajući apelaciju Abdurahmana Redžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abdurahmana Redžića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 120095 10 Gz od 23. novembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 1.Abdurahman Redžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije podnio je 2. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 120095 10 Gz od 23. novembra 2011. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
- 2.Apelant je 24. decembra 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, koju je više puta precizirao i kojom je konačno zatražio da Sud donese odluku kojom će utvrditi da je apelant završetkom četiri razreda Gazi Husrev-begove medrese u školskoj 1959/60. godini stekao zvanje imama, hatiba, mualima, sa šifrom zanimanja 5812-imam, te stekao pravo III stepena stručne spreme, te da Sud obaveže Rijaset Islamske zajednice BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu nadoknadi štetu nastalu umanjenjem isplate mjesečnih iznosa plaće u ukupnom iznosu od 1.050 KM za 2000. godinu i period od devet mjeseci 2001. godine, uz naknadu troškova postupka, pod prijetnjom izvršenja.
- 3.Presudom Općinskog suda u Sarajevu, donesenom u ponovnom postupku, broj 65 0 P 120095 03 P od 27. jula 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 120095 10 Gz od 23. novembra 2011. godine, Sud se proglasio nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari i odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju presude navedeno je da je Sud nakon provedenog postupka utvrdio da se u ovom sporu radi o odnosu vjerske zajednice i člana vjerske zajednice, a kao predmet spora pojavljuje se priznanje školske spreme, te naknada štete nastale povodom isplate umanjene plaće, pa je Sud, u skladu s članom 1. Zakona o parničnom postupku i članom 11. Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, kao i aktima tuženog, utvrdio da se radi o apsolutnoj nenadležnosti tog suda za vođenje parnice.
- 4.Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 5.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- h)apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
- 6.Ustavni sud zapaža da se apelant žali na položaj u vjerskoj zajednici i uvjete napredovanja u službi, zatim da su mu odlukama sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u kojoj je navedeno da su vjerske zajednice autonomne, tako da vjerski službenik koji se žali na položaj u vjerskoj zajednici i uvjete napredovanja u službi ne uživa zaštitu prava na pravično suđenje, jer to nisu građanska prava, niti su domaći sudovi odlučivali o meritumu zahtjeva nego samo o procesnoj dopustivosti tužbe. Miješanje sudova u unutrašnja pitanja crkve, kao što je odluka organa vjerske zajednice o prestanku službe svećenika (vidi Ahtinen protiv Finske, Odluka broj 48907/99 od 23. septembra 2008. godine). Također, u Odluci Duda i Dudova protiv Češke Republike broj 40224/88 od 30. januara 2001. godine je istaknuto da bi miješanje sudova u pitanje kao što je nastavak službe svećenika u crkvi bilo suprotno principu autonomije i nezavisnosti vjerske zajednice garantirane, inter alia, Evropskom konvencijom, pa aplikant nema pravo zaštite prava na pravično suđenje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
- 7.Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj, jer u postupku nisu utvrđivana apelantova građanska prava i obaveze iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navedenog proizlazi da su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje, kao i navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 8.U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 9.U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
- 6.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.