Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 22/14, rješavajući zahtjev Općinskog suda u Gračanici (sudija Općinskog suda u Gračanici Husejin Šerbečić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 19. tačka a), 57. stav 2. tačka b) i 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 4. decembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se zahtjev Općinskog suda u Gračanici (sudije Općinskog suda u Gračanici Husejina Šerbečića) za ocjenu ustavnosti člana 330. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Utvrđuje se da je član 330. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se zahtjev Općinskog suda u Gračanici (sudije Općinskog suda u Gračanici Husejina Šerbečića) za ocjenu usklađenosti člana 330. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) sa čl. 11. st. 2. i 3, 14. stav 1. i 276. st. 1. i 2. istog zakona zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Općinski sud u Gračanici (sudija Općinskog suda u Gračanici Husejin Šerbečić, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 28. augusta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za "ocjenu ustavnosti i zakonitosti" člana 330. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14, u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te usklađenosti istog člana sa čl. 11. st. 2. i 3, 14. stav 1. i 276. st. 1. i 2. ZKPFBiH.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 23. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlament FBiH), te od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 18. septembra 2014. godine da dostave odgovore na zahtjev u roku od 30 dana.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor 30. septembra 2014. godine.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 4.
    Podnosilac zahtjeva navodi da je odredbom člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH propisana mogućnost da drugostepeni sud ukine prvostepenu odluku "ako je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već izvedene dokaze u prvostepenom postupku usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno". Prema ocjeni podnositelja zahtjeva, nije moguće postupiti po navedenoj odredbi a da se ne naruši načelo nepristrasnosti. Naime, podnosilac navodi da "nepotpuno utvrđeno činjenično stanje do kojeg je došlo propustima stranaka trebalo bi dovesti do odluke na štetu stranke koja je propustila da koristi prava koja joj pripadaju u postupku. Propust suda prilikom odbijanja prijedloga stranaka je bitna povreda ili prava na odbranu, ako je u pitanju prijedlog odbrane, ili povreda zakona, ako je u pitanju prijedlog tužioca. U praksi drugostepenih sudova presude se najčešće ukidaju na osnovu člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH, u rješenjima navodi 'u ponovnom postupku prvostepeni sud će ponoviti već izvedene a po potrebi provesti i nove dokaze pa će ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku' […]. Dakle, naređuje se izvođenje dokaza koje su predložile stranke i po potrebi novi dokazi bez ukazivanja kojih. Postavlja se pitanje šta ako stranke odustanu od prijedloga dokaza koji je izveden u prvostepenom postupku, da li je sud nepristrasan ako ga izvede suprotno volji jedne strane i da li je sud nepristrasan ako izvede nove dokaze po vlastitoj odluci bez prijedloga stranaka. Zaključak koji se može izvesti jeste da je odredba člana 330. stav 1. tačka b) [ZKPFBiH] u suprotnosti sa načelom nepristrasnosti kao osnov za ukidanje odluka".
  • 5.
    Podnosilac zahtjeva, također, traži da Ustavni sud ispita da li je odredba člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH u skladu sa čl. 11. st. 2. i 3, 14. stav 1. i 276. st. 1. i 2. istog zakona. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva ističe da "nepristrasan sud ne može izvoditi dokaze u prvostepenom postupku radi ispravljanja grešaka stranaka prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, niti može sam narediti izvođenje nekog dokaza kojim bi se utvrđivale odlučne činjenice od kojih zavisi da li je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno".

b) Činjenice predmeta povodom kojeg je podnesen zahtjev

  • 6.
    Podnosilac zahtjeva je naveo da se pred tim sudom vodio krivični postupak protiv optuženog Osmana Ahmetagića (u daljnjem tekstu: optuženi) zbog krivičnog djela iz člana 52. stav 1. u vezi sa članom 9. stav 1. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 11/08). Prvostepenom Presudom tog suda broj 27 0 K 007199 10 K od 11. jula 2013. godine optuženi je proglašen krivim za navedeno krivično djelo i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja neće biti izvršena ako optuženi u roku od dvije godine od pravosnažnosti presude ne izvrši novo krivično djelo. Optuženom je, također, izrečena i mjera sigurnosti oduzimanja oružja detaljno opisanog u izreci prvostepene presude.
  • 7.
    Protiv prvostepene presude optuženi je izjavio žalbu, pa je Kantonalni sud Rješenjem broj 27 0 K 007199 13 Kž od 11. marta 2014. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju ovog rješenja Kantonalni sud je naveo da su osnovani navodi optuženog da prvostepeni sud nije na pouzdan način utvrdio vrstu naoružanja "kao objektivni uvjet inkriminacije, jer, osim što je utvrđeno da je od [optuženog] tom prilikom oduzeta [vojna puška], nije utvrđeno da li se u konkretnom slučaju radilo o naoružanju za čije nabavljanje, držanje i nošenje je bilo neophodno odobrenje nadležnog policijskog organa […] u kom slučaju bi držalac takvog oružja podlijegao krivičnoj odgovornosti […], ili se, kako je to tvrdila odbrana tokom cijelog postupka pred prvostepenim sudom, radilo o starom oružju [...] za nabavljanje i držanje kojeg oružja […] nije bilo neophodno odobrenje nadležnog policijskog organa i držalac kojeg oružja u slučaju da isto nije prijavio nadležnoj policijskoj upravi podliježe prekršajnoj odgovornosti […]. Stoga je činjenično stanje pobijanom presudom ostalo nepotpuno, pa za sada i pogrešno utvrđeno".
  • 8.
    Slijedeći ovakav zaključak, Kantonalni sud je, dalje, naveo da prvostepeni sud u ponovnom postupku treba, "vodeći računa o primjedbama iz ovog rješenja i mišljenju ovog suda vezanom za činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom, ponovno izvesti dokaze na ove okolnosti, te po potrebi izvršiti i saslušanje vještaka za balistiku na okolnosti ukazane ovim rješenjem, nakon čega će moći donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku".

IV. Relevantni propisi

  • 9.
    U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član II/2. Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Član II/3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

[...]

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
    • 10.
      U Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:

Član 3.

Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo

(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njegova krivica.

(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili o kojima zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog.

Član 276.

Izvođenje dokaza

(1) Stranka i branilac imaju pravo da pozivaju svjedoke i izvode dokaze.

(2) Osim ako sudija odnosno predsjednik vijeća u interesu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na glavnom pretresu izvode sljedećim redom:

  • a)
    dokazi optužbe,
  • b)
    dokazi odbrane,
  • c)
    dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika),
  • d)
    dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika),
  • e)
    dokazi čije je izvođenje naredio sudija odnosno vijeće,
  • f)
    sve dokaze relevantne za izricanje krivično-pravnih sankcija.

Član 330.

Ukidanje prvostepene presude

(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje, odnosno odrediti održavanje pretresa pred drugostepenim sudom kada postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ako utvrdi da:

[…]

  • b)
    je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već u prvostepenom postupku izvedene dokaze usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

Član 331.

Obrazloženje odluke kojom se ukida prvostepena presuda

[…]

(3) Kada se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke.

V. Dopustivost

a) U odnosu na zahtjev za ispitivanje zakonitosti osporenog člana ZKP

  • 11.
    Podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud ispita da li je odredba člana 330. stav 1. tačka b) ZKP u skladu sa čl. 11. st. 2. i 3, 14. stav 1. i 276. st. 1. i 2. istog zakona.
  • 12.
    Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

[…]

  • c)
    Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

Član 19. tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Član 19.

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • a)
    Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

[…]

  • 13.
    U vezi sa zahtjevom za ispitivanje zakonitosti kako je postavljena u ovom zahtjevu, Ustavni sud, najprije, ukazuje da je odredbom člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine eksplicitno navedeno da bilo koji sud u Bosni i Hercegovini može proslijediti Ustavnom sudu pitanje "da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim ustavom, sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine […]". U praksi Ustavnog suda ranije se postavilo pitanje da li neusklađenost odredaba nekog osporenog entitetskog zakona sa zakonom Bosne i Hercegovine vodi inkompatibilnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a sljedstveno tome i sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 14.
    U odgovoru na to pitanje Ustavni sud je usvojio stav da se "zakoni Bosne i Hercegovine koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine smatraju [...] 'odlukama institucija Bosne i Hercegovine' iz člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te donošenje zakona od entitetā ili drugih administrativnih jedinica u Bosni i Hercegovini suprotno proceduri koju propisuju državni zakoni može dovesti u pitanje poštivanje odredaba člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojima su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni da se pridržavaju, između ostalog, (i) odluka institucija Bosne i Hercegovine. Kada bi se smatralo suprotno, osim što bi se u potpunosti doveo u pitanje autoritet institucija Bosne i Hercegovine, doveo bi se u pitanje i princip iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine prema kome će: 'Bosna i Hercegovina biti demokratska država koja će funkcionirati prema slovu zakona...' U tom slučaju s pravom bi se moglo postaviti pitanje svrhe državnih zakona (npr., zakona u oblasti privatizacije, zatim, rada osiguravajućih društava, indirektnog oporezivanja i sl.) ako bi entiteti ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine mogli donositi zakone kojima se krše ili izbjegavaju obaveze koje se entitetima ili drugim administrativnim jedinicama Bosne i Hercegovine nalažu odredbama državnih zakona, tj. zakona donesenih na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Dakle, entiteti (ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine) moraju poštivati obaveze koje im se nalažu putem zakona koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. Činjenica da te obaveze nisu ispoštovane može dovesti do kršenja odredaba Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11).
  • 15.
    Međutim, u konkretnom slučaju podnosilac zahtjeva nije postavio pitanje usklađenosti osporene odredbe ZKPFBiH sa "zakonom Bosne i Hercegovine", pa posljedično i sa Ustavom Bosne i Hercegovine, već je tražio da Ustavni sud ispita usklađenost odredbe osporenog člana ZKPFBiH sa drugim članovima tog istog zakona. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u takvom slučaju nema nadležnost da odlučuje zbog čega zahtjev u tom dijelu nije dopustiv na osnovu odredaba člana 19. stav 1. tačka a) Pravila Ustavnog suda.

b) U odnosu na ocjenu kompatibilnosti osporenog člana sa odredbom člana II/3.e) Ustava BiH

  • 16.
    U vezi sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na ispitivanje usklađenosti osporenog člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), Ustavni sud ukazuje da je zahtjev podnio Općinski sud u Gračanici (sudija Općinskog suda u Gračanici Husejin Šerbečić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11).
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev u ovom dijelu dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg ovaj dio zahtjeva ne bi bio dopustiv.

VI. Meritum

  • 18.
    Podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud odluči o kompatibilnosti člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije koji, između ostalog, garantiraju pravo na nezavisan i nepristrasan sud kao neodvojiv dio prava na pravično suđenje.
  • 19.
    U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantna odredba glasi:

Član II/3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

[...]

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1)
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
    • 20.
      Kako su Evropski i Ustavni sud u svojoj jurisprudenciji konzistentno ukazivali, pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava, između ostalog, svakome garantira pravo da o njegovim građanskim pravima i obavezama i o krivičnoj optužbi odluči nezavisan i nepristrasan "tribunal", odnosno sud. Podnosilac zahtjeva, kako je već rečeno, smatra da osporeni član ZKPFBiH narušava princip nepristrasnosti zbog mogućnosti drugostepenog suda da ukine presudu u krivičnom postupku usljed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i da je vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje uz davanje uputa o tome kako otkloniti uočene propuste.
    • 21.
      Ustavni sud podsjeća da "nepristranost" podrazumijeva da sud ne smije biti opterećen ličnim predrasudama u vezi sa odlukom koju donosi, niti smije biti pod utjecajem vanjskih informacija ili pod bilo kojim drugim pritiskom, već svoje mišljenje mora temeljiti isključivo na onom što je izneseno na suđenju. Prilikom odlučivanja da li je neki sud bio pristrasan mora se napraviti distinkcija između subjektivne i objektivne pristrasnosti. Subjektivna nepristrasnost se odnosi na lični odnos sudije, odnosno članova vijeća i ona se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, stav 47). Zaključiti da je neki sudija pristrasan zbog opterećenosti predrasudama moguće je samo kada to postane sasvim jasno na osnovu njegovog stava tokom postupka ili iz sadržaja presude. S druge strane, objektivna nepristrasnost se odnosi na dokazivanje da postoje činjenice koje mogu dovesti u sumnju sudijsku nepristrasnost. Ustavni sud i Evropski sud za ljudska prava u svojim odlukama kontinuirano su naglašavali da u tom pogledu "čak i dojam može imati izvjesnu važnost. Ono što je ovdje važno jeste povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju ulijevati javnosti i, najviše od svega, kada su u pitanju krivični postupci, koje moraju ulijevati samom okrivljenom. To podrazumijeva da pri odlučivanju da li postoji u nekom konkretnom predmetu opravdan razlog za strah da određeni sudija nije nepristrasan, stav okrivljenog je važan, ali ne i odlučujući. Ono što je odlučujuće jeste da li se takav strah može smatrati objektivno opravdanim" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Fey protiv Austrije, presuda od 24. februara 1993. godine, stav 30, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1789/06 od 12. septembra 2006 godine, st. 48-54, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Ustavni sud podsjeća i na činjenicu da je zakonom predviđen i institut izuzeća sudije koje stranke mogu koristiti kao dodatni mehanizam u zaštiti od eventualne pristrasnosti sudije.
    • 22.
      U konkretnom slučaju odredbom člana 330 stav 1 tačka b) je propisano da žalbeni sud, ako utvrdi da je činjenično stanje nepotpuno ili pogrešno utvrđeno, te da je potrebno izvesti nove dokaze, može ili ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu, ili može odrediti održavanje pretresa pred drugostepenim sudom "kada postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje". Ukoliko žalbeni sud ocijeni da je predmet potrebno vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje iz navedenog razloga, onda, prema članu 331. stav 3. ZKP, mora navesti u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke.
    • 23.
      Dakle, cilj osporene odredbe jeste uklanjanje propusta pri utvrđivanju činjeničnog stanja koji budu uočeni u žalbenom postupku na jedan od načina propisanih zakonom. Imajući u vidu principe nepristrasnosti koji su navedeni, Ustavni sud smatra da argumenti podnosioca zahtjeva o tome da se osporenom odredbom narušava princip nepristrasnosti ni na koji način ne pokreću pitanje "nepristrasnog suda" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovakva odredba ne može ni na koji način dovesti u pitanje niti utisak o nepristrasnosti, već, naprotiv, učvršćuje povjerenje javnosti u to da će propusti koje eventualno počini prvostepeni sud moći biti ispravljeni korištenjem propisanog djelotvornog pravnog lijeka.
    • 24.
      Također, Ustavni sud smatra da je potrebno ukazati da ne može prihvatiti argumente podnosioca zahtjeva da je upitna nepristrasnost suda ako izvede dokaze "suprotno volji jedne strane", ili "ako izvede dokaze po vlastitoj odluci bez prijedloga stranaka". Naime, odredbom člana 261. stav 2. tačka e) eksplicitno je propisano da će se u krivičnom postupku izvesti i dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće. Iako dokazna inicijativa u krivičnom postupku jeste primarno prenesena na stranke, sud, ipak, ima ovlaštenje da i sam predloži izvođenje dokaza, što je važno pravilo s obzirom na sveukupne ciljeve krivičnog postupka, zaštitu prava optuženog i poštivanje načela zakonitosti iz člana 2. ZKPFBiH. Ovakva odredba omogućava sudu da u dokaznom postupku utvrdi sve procesno i pravno važne i relevantne činjenice koje se odnose na učinioca krivičnog djela, bitne elemente krivičnog djela, krivičnu odgovornost i činjenice odlučne za odmjeravanje krivičnopravne sankcije. Bez takve mogućnosti, ako stranke u postupku, tužilaštvo i odbrana ne bi predložili dokaze bez kojih bi neki od ovih elemenata bilo nemoguće utvrditi, optuženi ne bi mogao snositi štetne posljedice, jer ga štiti princip in dubio pro reo koji je propisan u članu 3. ZKP. Dakle, neprihvatljiv je i argument podnosioca da "nepotpuno utvrđeno činjenično stanje do kojeg je došlo propustima stranaka trebalo bi dovesti do odluke na štetu stranke koja je propustila da koristi prava koja joj pripadaju u postupku". Osim toga, kako i sam podnosilac zahtjeva ističe, u ovakvim slučajevima žalbeni sud najčešće prvostepenom sudu naloži da u ponovnom postupku "ponovi već izvedene a po potrebi provede i nove dokaze, pa da ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima donese pravilnu i odluku osnovanu na zakonu". Dakle, žalbeni sud ne sugerira kakav zaključak iz provedenih dokaza treba izvući, već ukazuje na koji način da se upotpuni činjenično stanje kako bi se donijela odluka zasnovana na zakonu. Stoga, ovakva formulacija ni na koji način ne dovodi u pitanje princip nepristrasnosti u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • 25.
      Iako podnosilac zahtjeva nije eksplicitno naveo, iz njegove argumentacije se može zaključiti da smatra da ova odredba omogućava i neku vrstu neprimjerenog utjecaja na prvostepeni sud, pa Ustavni sud smatra da podnosilac zahtjeva postavlja i pitanje "nezavisnosti suda". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja da li je neki sud nezavisan treba, između ostalog, razmatrati postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i pitanje da li sud ostavlja utisak nezavisnosti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. juna 1984. godine, stav 78). Iz ovoga slijedi da, između ostalog, sud mora funkcionirati nezavisno od izvršne vlasti i svoje odluke mora zasnivati na svom slobodnom mišljenju, činjenicama i odgovarajućoj pravnoj osnovi. U konkretnom slučaju ne radi se ni o kakvom utjecaju na sud izvan sudske vlasti, već se radi o uputama koje žalbeni sud daje u skladu sa zakonom sa ciljem otklanjanja pogrešaka koje uoči razmatrajući žalbu protiv prvostepene presude. To, svakako, nije suprotno principu nezavisnosti, jer taj princip podrazumijeva da sudske odluke neće ocjenjivati ili mijenjati bilo ko izvan žalbenog postupka koji je propisan zakonom (vidi, Preporuka Komiteta ministara Vijeća Evrope broj R(94)12 od 13. oktobra 1994. godine, princip 1/2.i)). S obzirom na to da je osporenom odredbom propisano postupanje drugostepenog suda u postupku po propisanom pravnom lijeku, Ustavni sud smatra da argumenti podnosioca zahtjeva ne pokreću ni pitanje "nezavisnosti suda" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • 26.
      Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da je odredba člana 330. stav 1. tačka b) ZKP u skladu sa odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Zaključak

  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 330. stav 1. tačka b) ZKPFBiH u skladu sa odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što propisivanje ovlaštenja žalbenom sudu da u postupku po propisanom pravnom lijeku, nakon ukidanja prvostepene odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predmet vrati prvostepenom sudu uz upute kako da se otklone uočeni propusti, ne predstavlja kršenje principa nepristrasnosti i nezavisnosti u smislu prava na pravično suđenje.
  • 28.
    Na osnovu člana 19. tačka a) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r