Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 423/07, rješavajući apelaciju Ragiba Fake i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 10, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Djelimično se usvajaju apelacije Ragiba Fake, Slavka Zarača, Ivice Dujmovića, Joze Muse, Zdravka Pehara, Ivana Šantića, Žarka Pavlovića, Žarka Odaka, Grge Marića, Jure Pralasa, Hamze Čolaka, Marka Pinjuha, Ilije Šaravanje, Ivana Martinovića, Marka Prskala, Dragice Kolak, Branka Delića, Krešimira Bošnjaka, Stojana Brkića, Pere Novaka, Frane Alilovića, Ivana Gagre, Petra Šurkalovića, Azima Pirije, Ivana Pajića, Hranislava Glavaša, Mirka Matkovića, Milenka Bevande, Marka Doljanca, Drage Barbarića, Ivana Skoke, Mirka Šarca, Jele Grbavac i Markice Čuljak.

Utvrđuje se povreda prava apelanata u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine i utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova Odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.

Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ragiba Fake, Slavka Zarača, Ivice Dujmovića, Joze Muse, Zdravka Pehara, Ivana Šantića, Žarka Pavlovića, Žarka Odaka, Grge Marića, Jure Pralasa, Hamze Čolaka, Marka Pinjuha, Ilije Šaravanje, Ivana Martinovića, Marka Prskala, Dragice Kolak, Branka Delića, Krešimira Bošnjaka, Stojana Brkića, Pere Novaka, Frane Alilovića, Ivana Gagre, Petra Šurkalovića, Azima Pirije, Ivana Pajića, Hranislava Glavaša, Mirka Matkovića, Milenka Bevande, Marka Doljanca, Drage Barbarića, Ivana Skoke, Mirka Šarca, Jele Grbavac i Markice Čuljak u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd podnesene protiv Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ragiba Fake, Slavka Zarača, Ivice Dujmovića, Joze Muse, Zdravka Pehara, Ivana Šantića, Žarka Pavlovića, Žarka Odaka, Grge Marića, Jure Pralasa, Hamze Čolaka, Marka Pinjuha, Ilije Šaravanje, Ivana Martinovića, Marka Prskala, Dragice Kolak, Branka Delića, Krešimira Bošnjaka, Stojana Brkića, Pere Novaka, Frane Alilovića, Ivana Gagre, Petra Šurkalovića, Azima Pirije, Ivana Pajića, Hranislava Glavaša, Mirka Matkovića, Milenka Bevande, Marka Doljanca, Drage Barbarića, Ivana Skoke, Mirka Šarca, Jele Grbavac, Nade Vašiček i Markice Čuljak podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod domaćih banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ragiba Fake, Slavka Zarača, Ivice Dujmovića, Joze Muse, Zdravka Pehara, Ivana Šantića, Žarka Pavlovića, Žarka Odaka, Grge Marića, Jure Pralasa, Hamze Čolaka, Marka Pinjuha, Ilije Šaravanje, Ivana Martinovića, Marka Prskala, Dragice Kolak, Branka Delića, Krešimira Bošnjaka, Stojana Brkića, Pere Novaka, Frane Alilovića, Ivana Gagre, Petra Šurkalovića, Azima Pirije, Ivana Pajića, Hranislava Glavaša, Mirka Matkovića, Milenka Bevande, Marka Doljanca, Drage Barbarića, Ivana Skoke, Mirka Šarca, Jele Grbavac i Markice Čuljak podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd zbog toga što su ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ragiba Fake, Slavka Zarača, Ivice Dujmovića, Joze Muse, Zdravka Pehara, Ivana Šantića, Žarka Pavlovića, Žarka Odaka, Grge Marića, Jure Pralasa, Hamze Čolaka, Marka Pinjuha, Ilije Šaravanje, Ivana Martinovića, Marka Prskala, Dragice Kolak, Branka Delića, Krešimira Bošnjaka, Stojana Brkića, Pere Novaka, Frane Alilovića, Ivana Gagre, Petra Šurkalovića, Azima Pirije, Ivana Pajića, Hranislava Glavaša, Mirka Matkovića, Milenka Bevande, Marka Doljanca, Drage Barbarića, Ivana Skoke, Mirka Šarca, Jele Grbavac, Nade Vašiček i Markice Čuljak podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod domaćih banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Ragib Fako, Slavko Zarač, Ivica Dujmović, Jozo Musa, Zdravko Pehar, Ivan Šantić, Žarko Pavlović, Žarko Odak, Grga Marić, Jure Pralas, Hamza Čolak, Marko Pinjuh, Ilija Šaravanja, Ivan Martinović, Marko Prskalo, Dragica Kolak, Branko Delić, Krešimir Bošnjak, Stojan Brkić, Pero Novak, Frano Alilović, Ivan Gagro, Petar Šurkalović, Azim Pirija, Ivan Pajić, Hranislav Glavaš, Mirko Matković, Milenko Bevanda, Marko Doljanac, Drago Barbarić, Ivan Skoko, Mirko Šarac, Jela Grbavac i Markica Čuljak (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od januara 2007. godine do decembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene kod komercijalnih banaka sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, kao i kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd. Apelantica Nada Vašiček podnijela je apelaciju protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje položene isključivo kod komercijalnih banaka sa sjedištem na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 423/07, AP 532/07, AP 2799/07, AP 2807/07, AP 2808/07, AP 2834/07, AP 2847/07, AP 2890/07, AP 2901/07, AP 2904/07, AP 2906/07, AP 2951/07, AP 2985/07, AP 3077/07, AP 3082/07, AP 3118/07, AP 3121/07, AP 3122/07, AP 3135/07, AP 3230/07, AP 3238/07, AP 3306/07, AP 3307/07, AP 3311/07, AP 3397/07, AP 3402/07, AP 3419/07, AP 3421/07, AP 3456/07, AP 3458/07, AP 3466/07, AP 3588/07, AP 3591/07, AP 3593/07 i AP 3594/07 spoji u jedan predmet pod brojem AP 423/07, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku.
  • 3.
    S obzirom na to da se u navedenim predmetima radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetima Ustavnog suda broj AP 1391/06 u kojim je Ustavni sud donio odluku 4. septembra 2008. godine, kao i u predmetu broj AP 164/04 u kojem je Ustavni sud donio odluku 1. aprila 2006. godine, Ustavni sud je odlučio da ne zatraži odgovor na predmetne apelacije od relevantnih institucija, već je razmatrao odgovore koji su ranije dostavljeni Ustavnom sudu u predmetima koji se odnose na potraživanja stare devizne štednje.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Apelanti su građani Bosne i Hercegovine. Prije raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ) ulagali su devize kod bivših komercijalnih banaka u toj zemlji, kao i kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana i Investbanke Beograd, odnosno u njihovim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 5.
    Neposredno pred početak, kao i u toku oružanih sukoba u Bosni i Hercegovini, podnosioci apelacija, uglavnom, nisu bili u mogućnosti da podižu novac sa svojih štednih računa. Također, svi njihovi pokušaji da podignu novac u poslijeratnom periodu bili su odbijeni bez obrazloženja ili pozivanja na zakone koje su usvojile SFRJ, Republika Bosna i Hercegovina i kasnije Federacija Bosne i Hercegovine.
  • 6.
    Niko od apelanata nije pokrenuo sudski postupak kako bi ostvario svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Kao razlog za nepokretanje sudskih postupaka apelanti su naveli da su se redovni sudovi u predmetima koji se tiču povrata "stare devizne štednje" redovno proglašavali nenadležnim, te da se, prema tome, ne radi o djelotvornom pravnom lijeku.

IV. Apelacije

Navodi iz apelacija

  • 7.
    Predmetne apelacije odnose se na zahtjeve apelanata da ostvare svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine, kao i kod Investbanke Beograd i Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, odnosno u njihovim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine. Svi apelanti traže da im se isplati cjelokupna devizna štednja, a neki traže da im se isplate i kamate.
  • 8.
    Apelanti se žale na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

V. Dopustivost i meritum

  • 9.
    Iz sadržaja apelacija proizlazi da se apelanti žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti se žale da ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci u njihovim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 10.
    Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine (objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 49/06), pa se umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu odgovornosti i propusta Bosne i Hercegovine da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine, čime je Bosna i Hercegovina prekršila svoje pozitivne obaveze po članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je, također, u svojoj Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine zaključio da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd zbog toga što su apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa je zbog istih razloga Ustavni sud donio odluku kao u dispozitivu.
  • 11.
    Apelanti se, također, žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje, apelanti se žale i na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 12.
    Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine (još neobjavljena odluka), pa se umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine razmatrao žalbene navode apelanata koji se odnose na odredbe Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje ("Službeni glasnik BiH", broj 28/06) a koji je, prema njihovom mišljenju, u suprotnosti sa načelima o poštivanju prava na imovinu iz Evropske konvencije, kao i sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenoj odluci utvrdio da devizna štednja apelanata predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud je zaključio, imajući u vidu zaključke iznesene u svojoj Odluci broj U 13/06 od 28. marta 2008. godine (objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 46/08), da Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje nije došlo do neopravdanog miješanja u prava apelanata na imovinu. Ustavni sud je, također, u svojoj Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja stare devizne štednje prenesena na državu Bosnu i Hercegovinu. U pogledu povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je u Odluci AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine zaključio da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Prema navedenom, apelanti se ne mogu ni pozivati na navodne povrede ljudskih prava u vezi sa postupkom čije pokretanje ex lege nije dopušteno. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa je zbog istih razloga Ustavni sud donio odluku kao u dispozitivu.

VI. Zaključak

  • 13.
    Ustavni sud zaključuje da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, i Investbanke Beograd zbog toga što su apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, Bosna i Hercegovina je odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine, čime je prekršila svoje pozitivne obaveze po članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 14.
    U pogledu isplate stare devizne štednje deponirane u bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zaključuje da su neosnovane predmetne apelacije podnesene protiv Bosne i Hercegovine u vezi sa navodima o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer donošenjem Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne nije došlo do neopravdanog miješanja u prava apelanata na imovinu. Također, Ustavni sud zaključuje da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo na imovinu apelanata, jer je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja po osnovu stare devizne štednje prenesena na Bosnu i Hercegovinu.
  • 15.
    Na osnovu člana 16. st. 2. i 4. tačka 10, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 16.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić