Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3101/06, rješavajući apelaciju Nevresa Kahrića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Nevresa Kahrića, Medihe Trumić i Samire Nišić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Tuzli br. 003-0-Gž-06-000212, 003-0-Gž-06-000581 i 003-0-Gž-06-000704, sve od 17. oktobra 2006. godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan po hitnom postupku donijeti nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Nevres Kahrić, Mediha Trumić i Samira Nišić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 17. novembra 2006. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 003-0-Gž-06-000212, 003-0-Gž-06-000581 i 003-0-Gž-06-000704, sve od 17. oktobra 2006. godine. Apelanti su 21. januara 2008. godine dostavili dopune apelacija.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3101/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 3101/6, AP 3102/06 i AP 3105/06.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. maja 2008. godine da dostave odgovor na apelacije.
  • 4.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelacije 9. juna, a tuženi 5. juna 2008. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog dostavljeni su zastupniku apelanata 12. juna 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelanti su 30. juna 2005. godine Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli tužbe protiv tuženog za isplatu duga po osnovu manje isplaćene naknade za ishranu (topli obrok). U tužbama su naveli da su zaposlenici Općinskog suda za prekršaje u Živinicama, te da im je tuženi u periodu od maja, odnosno juna 2002. do maja 2005. godine isplaćivao manji iznos na ime naknade toplog obroka od iznosa na koji imaju pravo prema odredbi člana 31. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor).
  • 8.
    Presudama Općinskog suda broj P-474/05 od 9. decembra 2005. godine, broj P-464/05 od 30. decembra 2005. godine i broj P-463/05 od 28. februara 2006. godine, tuženi je obavezan da apelantima isplati određene iznose za određene periode, kako je navedeno u izrekama prvostepenih presuda, po osnovu manje isplaćene naknade za topli obrok, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.
  • 9.
    U obrazloženjima prvostepenih presuda navedeno je da je članom 162. stav 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98, u daljnjem tekstu: Zakon o radnim odnosima), utvrđeno da službenicima pripada pravo na naknadu troškova u vezi sa službom (ishrana, prevoz na posao i sa posla), kao i druge naknade i materijalna prava utvrđena kolektivnim ugovorom. Prema odredbama navedenog Zakona, na primanja plaća i drugih primanja i naknada na temelju rada koja nisu utvrđena tim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori. Nadalje, sud je utvrdio da je posebni Kolektivni ugovor donesen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, te da ga je u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine potpisao federalni ministar pravde, te se on, prema tome, primjenjuje na sve službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Vlada Tuzlanskog kantona je potpisala Kolektivni ugovor 2. aprila 2002. godine, te je time službenike organa uprave i sudske vlasti u Tuzlanskom kantonu stavila u ravnopravan položaj u odnosu na iste službenike u drugim kantonima na nivou Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa primjenom Kolektivnog ugovora. Istog dana, Vlada Tuzlanskog kantona je sa Samostalnim sindikatom službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Samostalni sindikat) zaključila Sporazum o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ovim Sporazumom se uređuju pitanja primjene odredaba Kolektivnog ugovora koje se odnose na isplatu plaća i naknada po osnovu rada zaposlenih u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona. Njime je, također, utvrđeno da se odredbe iz čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora, koje se odnose na isplatu plaće, naknade za ishranu i naknade za godišnji odmor, neće primjenjivati dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora. Članom 4. stav 2. Sporazuma propisano je da je naknada za topli obrok regulirana u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00, u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor), te da za tekuću godinu ta naknada ne može biti utvrđena u iznosu manjem od 4 KM.
  • 10.
    Općinski sud je, na osnovu provedenih dokaza, zaključio da se Kolektivni ugovor, koji je potpisala Vlada Tuzlanskog kantona 2. aprila 2002. godine, primjenjuje od dana potpisivanja u smislu odredbe njegovog člana 73, te da pravo apelanata na isplatu razlike naknade toplog obroka proizlazi iz člana 31. tog ugovora. Nadalje, sud je istakao da je neodrživa i suprotna Zakonu o radu i odredbama Općeg kolektivnog ugovora odgođena primjena Kolektivnog ugovora prema Sporazumu od 2. aprila 2002. godine. Sud je naveo da činjenica da tuženi nije obezbijedio novčana sredstva za namjene utvrđene Kolektivnim ugovorom ne može ići na štetu apelanata, jer se radi o njihovim pravima po osnovu radnog odnosa.
  • 11.
    Kantonalni sud je presudama br. 003-0-Gž-06-000212, 003-0-Gž-06-000581 i 003-0-Gž-06-000704 od 17. oktobra 2006. godine uvažio žalbe tuženog i preinačio prvostepene presude, te odbio tužbene zahtjeve apelanata, a apelanti su obavezani da tuženom plate troškove postupka.
  • 12.
    U obrazloženju navedenih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio učinke i pravni značaj Sporazuma od 2. aprila 2002. godine. Naime, Kantonalni sud je zaključio da je Opći kolektivni ugovor primjenjivan do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Iz preambule proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora, pa ga taj ugovor nije obavezivao do 2. aprila 2002. godine, kada je na osnovu Sporazuma, zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata, pristupio navedenom ugovoru. Odredbom člana 2. navedenog Sporazuma ugovorne strane su se složile da odgode primjenu odredbi čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu.
  • 13.
    Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 4. stav 2. Sporazuma predviđeno da naknada za topli obrok službenicima za tekuću godinu ne može biti utvrđena u iznosu manjem od 4 KM, a članom 5. Sporazuma je regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu radi potpune primjene i provođenja odredaba Kolektivnog ugovora, a ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se na odlučivanje arbitraži. Samostalni sindikat nije pokrenuo kolektivni radni spor, a tuženi je visinu toplog obroka utvrđivao prema Uredbi Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03). Stoga je Kantonalni sud zaključio da je Općinski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno, odredbu člana 31. Kolektivnog ugovora, kada je usvojio tužbene zahtjeve apelanata. Također, prema ocjeni Kantonalnog suda, Sporazum u suštini predstavlja Kolektivni ugovor za područje Tuzlanskog kantona.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelanti navode povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelanti ističu da je Kantonalni sud kao osnovni razlog za odbijanje tužbenih zahtjeva naveo Sporazum, ocijenivši pogrešno njegov značaj i učinke. Naime, apelanti su naveli da potpisivanju Sporazuma nije prethodila procedura propisana za izmjene ili dopune kolektivnog ugovora, kao i da nikada nije objavljen u službenom glasilu Tuzlanskog kantona te da je, prema tome, izmjena, derogiranje i odlaganje od primjene određenih odredaba Kolektivnog ugovora izvršena aktom koji nema potrebnu pravnu snagu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da u svemu ostaje kod razloga i pravnih stavova iznesenih u pobijanim presudama, jer smatra da su one donesene uz pravilnu primjenu odgovarajućih propisa materijalnog prava, kao i uz poštivanje prava apelanata zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine. U tom smislu, Kantonalni sud je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
  • 16.
    Tuženi je u svom odgovoru naveo da je Kantonalni sud pri donošenju pobijanih presuda pravilno tumačio odredbe Sporazuma, te izvukao pravilan zaključak da se odredba člana 31. Kolektivnog ugovora nije mogla primijeniti na apelante, s obzirom da strane potpisnice Sporazuma nisu postigle saglasnost o njegovoj primjeni, te da u pogledu isplate toplog obroka nije postojao kolektivni radni spor koji bi bio predmet arbitražnog postupka u smislu odredbe člana 5. Sporazuma. Prema tome, apelanti su u utuženom periodu u cijelosti ostvarili svoje pravo na isplatu toplog obroka u skladu sa pozitivnim propisima Tuzlanskog kantona, odnosno, u skladu sa uredbama Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pravima službenika organa uprave ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03), koje su u pogledu isplate toplog obroka zaposlenima usaglašene sa Sporazumom. Prema navedenom, tuženi smatra da pobijanom presudom nisu povrijeđena prava apelanata i da su njihovi navodi u tom smislu u cijelosti neosnovani, te je predložio Ustavnom sudu da apelacije odbije kao neosnovane.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 1.

Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.

Član 7.

Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.

Član 162.

Službenicima pripada naknada troškova u vezi sa službom (ishrana, prevoz na posao i sa posla), kao i druge naknade i materijalna prava utvrđena kolektivnim ugovorom.

Član 164.

Š...Ć

Na pitanja plaća i drugih primanja i naknada na temelju rada, a koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.

Član 168.

Odredbe člana 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno.

Š...Ć."

  • 18.
    Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 1.

Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.

Član 2.

Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) i kolektivni ugovor.

Član 23.

Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Član 30.

Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.

Član 32.

Š...Ć

Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.

Član 34.

Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno.

Š...Ć."

  • 19.
    Zakon o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 117.

Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.

Član 119.

Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona."

  • 20.
    Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 31.

Službeniku pripada naknada za ishranu (topli obrok) u toku rada, najmanje u iznosu od 2% prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema posljednjem objavljenom statističkom podatku.

Član 73.

Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.

Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvataju odredbe ovog ugovora.

Član 74.

Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat.

Š...Ć."

  • 21.
    Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 1.

Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.

Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su:

da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH;

Š...Ć.

Član 17.

Zaposlenik ima pravo na ishranu u toku rada.

Ukoliko se ishrana ne obezbjeđuje kod poslodavca, zaposleniku se obezbjeđuje mjesečna naknada u iznosu od najmanje 25% prosječne plaće isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku."

  • 22.
    Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, zaključen 2. aprila 2002. godine u Tuzli, između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata, u relevantnom dijelu glasi:

"Član 1.

Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).

Član 2.

Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH.

Član 4.

Š...Ć

Naknada za topli obrok službenicima je regulisana u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom i za tekuću godinu ne može biti utvrđena u iznosu manjem od 4 KM."

  • 23.
    Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 4.

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.

Član 7.

Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 14.

Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta, ili usmeno na ročištu."

VI. Dopustivost

  • 24.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 26.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000212, 003-0-Gž-06-000581 i 003-0-Gž-06-000704 od 17. oktobra 2006. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelacije su podnesene 17. novembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
  • 27.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 28.
    Apelanti pobijaju navedene presude, tvrdeći da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
  • 29.
    Ustavni sud je isto pravno pitanje, mada u vezi sa pravom na isplatu regresa, već razmatrao u odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 6/08 i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 5/08 od 30. januara 2008. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore kako je pogrešnom primjenom materijalnog prava Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem došao do zaključka da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem Sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru, uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona naknada za ishranu, koja je apelantima pripadala po samom zakonu, nije isplaćena ni drugim uposlenim, moglo biti opravdan razlog zbog kojeg je apelantima odbijen zahtjev za isplatu naknade za ishranu. Stoga je Ustavni sud u svojoj odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje. S obzirom da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je iz istih razloga zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o zabrani diskriminacije i zabrani zloupotrebe prava iz čl. 14. i 17. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu naknade za ishranu, pozivajući se na nedostatak sredstava u budžetu, iako je samo pravo na naknadu utvrđeno Zakonom.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić